Riri92 prvotno napisa
Ne znam što točno radi Status M, ali vidim da su okupljeni oko organizacije CARE International Balkans. Udruga koja je uključena u Srbiji se zove Centar E8. Jako dobro sam upoznata s udrugom pa ću prenijeti neke podatke jer čim su okupljeni oko iste krovne organizacije, rad ne može biti puno drugačiji.
Recimo, u Srbiji 69% srednjoškolki i 64% srednjoškolaca smatra da je žrtva napada sama kriva za napad ako se izazovno obukla. 28% srednjoškolaca misli da je fizičko nasilje opravdano u slučaju varanja partnera. Preko 80% srednjoškolaca misli da je u redu udariti gay osobu ako pokuša flertati.
Idemo dalje, nisu samo srednjoškolci problem. Svaki peti muškarac u Srbiji koji je nasilan prema partnerici, uz to upotrebljava i prijetnju oružjem! Najčešći oblik nasilja u vezi su uvrede i poniženja, a svaki treći muškarac primjenjuje takav oblik komunikacije. Svaki dvadeseti muškarac je barem jednom prisilio neku ženu na seksualni odnos.
Nasilje nad muškarcima je također problem. Svakog osmog muškarca je netko udario u periodu od tri mjeseca kad se radilo istraživanje. Kad se radi o mladim muškarcima od 18 do 24 godine, preko 20% ih je doživjelo fizičko nasilje u ta tri mjeseca.
Ja iz tih podataka mogu samo zaključiti da smo mi jedno teško bolesno društvo i da su programi udruge nužni. U Hrvatskoj je vjerojatno nešto bolja situacija, ali pretpostavljam ne baš toliko da udruge nemaju posla oko nasilja.
Rad udruge se temelji na radionicama za djecu i mlade kroz škole i kroz javne akcije. Uključeni su učitelji, nastavnici, psiholozi, volonteri... Organizirani su i ljetni kampovi, javne rasprave, predstave... Djeca i mladi ništa loše nisu mogli čuti na tim radionicama jer se radilo o prevenciji nasilja, potaknulo ih se da razgovaraju o svojim iskustvima nasilja (nad njima ili prema nekome) i da svi skupa dođemo do rješenja za nasilje.
Postoje i radionice za medije, odnosno za prevenciju tabloidnog načina izvještavanja u slučaju nasilja, seksualnog zlostavljanja i silovanja. Već sam pisala kakve smo prosvjede organizirali u slučaju Informer i intervjua sa silovateljem. Da se ne ponavljam, ako nekog zanima priča, nek samo pronađe moje postove od prije 2 mjeseca.
Samo ću još reći za kraj ovog ionako dugačkog posta da ja nisam ni nastavnik ni psiholog niti sam ikako obučena za rad s djecom, nego u svemu sudjelujem volonterski. Dakle ne znam što se inače događa u školama i što nastavnici rade s djecom po pitanju rodne ravnopravnosti, ali ono što znam je da CARE International Balkans sigurno ne uči djecu nečem neprihvatljivom, radi se samo o nasilju, ravnopravnosti i pokušaju da se stvori normalnije društvo.