Novi Karakaš mi je nejgori do sada. Dosadan mi je. Kao neuspjeli pokušaj onog boljeg hrvatskog realizma.Citiraj:
palčica prvotno napisa
Printable View
Novi Karakaš mi je nejgori do sada. Dosadan mi je. Kao neuspjeli pokušaj onog boljeg hrvatskog realizma.Citiraj:
palčica prvotno napisa
Margaret Atwood - Alias Grace
Moj prvi susret s Atwood, odlican prvi dojam!
Utemeljeno na istinitoj prici o 16-ogodisnjoj osumnjicenici/optuzenici za ubojstvo Grace Marks koja je nakon 30 godina u zatvoru pomilovana. Zasto je toliko intrigirala tadasnju javnost, je li luda, i je li, na kraju krajeva, kriva?
Atwood odlicno pise, s lakocom docarava sjevernoamericki kontinent iz sredine 19.stoljeca, polozaj zena, pionirska istrazivanja dusevnih bolesti. Bas uzitak za citanje.
Meni je i serija bila dobra.
Pročitala. Knjiga je zbilja fascinantna, ne po njezinom iskustvu, nego što taj njezin naoko ravnodušan stav zapravo predstavlja u današnjem svijetu. Zastrašujuće je istinita ona inače izlizana fraza "povijest se ponavlja".Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Hvala, Angie, na preporuci, ova knjiga bi mi inače potpuno promakla!
Put u Gonars, Nikola Petković:
Put u Gonars
Dobitnik nagrade T-Portala, život u Bakru prije, tijekom i poslije 2. svjetskog rata. Meni naporno. Previše likova, rečenice ala Krleža - po 3 na stranici - neke sam morala 3 x čitati da vidim na koga se "on" odnosi - ide rečenica, pa umetnuta druga, pa u njoj treća, pa u trećoj četvrta. Još puno povijesnih referenci, puno čakavštine, čitanje s pauzama - sve mi je to otežavalo. Ne preporučam, iako sam mislila da će mi, po tematici, to biti moja šalica čaja. Ova moja zadnja rečenica je za njegove mila majka :mrgreen:.
Joj, Put u Gonars mi je druga knjiga koju imam iz knjižnice doma, i zaključila sam da ću je vratiti nepročitanu.
Nikako mi ne sjeda, a najmanje gazda Lazo za čije brojne sočne prostote sam stekla dojam da su tu samo zato što autor misli da će time privući čitateljsku publiku koja se pali na srpske psovke :roll: nikakvu drugu funkciju im nisam uspjela pronaći.
Sadržaj mi je inače privlačno zvučao, i tematika i glavni lik, ali način pisanja mi se nimalo nije svidio.
Čitala sam ranije jedan Petkovićev roman (Kako zavezati cipele) pa se sjećam da mi ni taj nije sjeo. Ali prošlo je već nešto godina od tada, pa sam mislila da mu dadem još jednu šansu, naročito nakon nagrade T-portala... ipak, bezuspješno.
Jullian Fellows: Prošlo nesavršeno vrijeme,
Autor koji je napisao Downton Abbey. Tek sam počela knjigu i za sada mi se sviđa. Priča o Londonskom/Engleskom društvu 70tih godina, ispričana kroz priču dva bivša prijatelja. Zanimljivo, jer nije da sam baš upućena u njihovo socijalno društvo, što više klase, što onih koji u to društvo pokušavaju ući. Zanimljivo je da knjigu istovremeno čitamo i MM i ja, iako nam je u ruke došla kao preporuka meni
Haha, izgleda da je jedino meni "legla" Put u Gonars 8-) :mrgreen:
Možda početkom prosinca dočekam Patriju, apsolutno ste me zainteresirale :)
Ustvari sam krenula samo po lektiru i rezervirati Patriju, ali sam se vratila i s Truebom, Blitz. Veselim mu se, jer su mi se davno pročitani Otvoreno cijelo noć i Četiri prijatelja bili jako svidjeli.
Je i meni se Trueba dopao
Mene je Blitz razočarao. Nakon Otvoreno cijelu noć, što je nevjerojatno dobar roman, i Četiri prijatelja, koji je prilično zabavan roman, Blitz mi se činio dosta slabijim djelom.
Ja još nisam čitala Truebu, nadam se da hoću.
Pročitala sam "Fiziku tuge", bugarskog pisca Georgi Gospodinova.
Oborila me totalno.
(Ove godine sam definitivno pročitala previše dobrih knjiga 8-))
Teško prepričljiv roman, naizgled bez fabule, barem bez one koja lako teče, melankoličan, prepun simbolike, klasičnih mitova, poveznica, mijena, sjećanja, divnih misli, malih i velikih priča, ma predivno, predivno! :heart:
Petković je i ovako naporan.
Hitlerove kušačice, Rosella Posterino. za sada baš ok štivo, imaginarna ispovijest posljednje preživjele Hitlerove kušačice obroka - gđe Wolk.
Fizika tuge i Otvoreno cijelu noć i meni bilo baš ok.
'Sto ako povijest sama, a ne samo proslost, a sve radi bivsosti kao jedinog kontinuiteta, uopce nema predmeta kojim bi se bilo kao disciplina, bilo kao sjecanje jedinke ili kolektiva bavila? Jer, i to je jedna mogucnost.'
Petkovic, Gonars, jedna od kracih recenica
Roman Austerlitz ima jednu rečenicu od 7 i pol stranica
Jeste vidjele ovo https://www.index.hr/vijesti/clanak/...c/2131677.aspx
Umrla nam je Mani :(
:-(
Dalo se naslutiti iz zadnjih novinskih napisa da je zdravstveno loše, ali nisam mislila da će tako brzo otići.
:-(
čitao tko Rastanke?
Čitala sam baš jučer post Velimira Viskovića o tome kako joj je loše, kako je svjesna da odlazi, ali sve to prima hrabro i bez straha...Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Baš sam tužna... :cry:
Meni je Mani bila totalna faca :heart:.
Po preporuci anamar i Jurane čitam "Proroke fjorda Vječnost" i jako mi je zanimljiv roman, jedino što su mi ti naturalistički opisi pravi šok nakon upravo pročitanog uglađenog i predivno pisanog "Vježbanja života" (isto me anamar potakla da je uzmem s police, i onda sam još u njoj našla posvetu - dobila sam je za svoj 17. rođendan :heart: )
Slučajno sam ovih dana pročitala dobru kritiku, pa sam uzela u knjižnici zbirku priča Maria Brkljačića Doručak za Bič
Dakle... bez teksta sam. Kakve su to priče :sp:
Vrlo kratke, najčešće svega 2-3 stranice, labavo povezane pripovjedačem, njegovom djevojkom i frendovima, nema tu velikih tema, sve se vrte oko - uglavnom vrlo sive - svakodnevice. Ali te su priče tako životne, tako uvjerljive, s tako nenadanim, a opet pripremljenim obratima, svako malo me nešto stegne kad dođem do kraja.
Fenomenalna, vrhunska književnost. Za preporuku svima, a pogotovo onima koji iz principa ne čitaju hrvatske autore :mrgreen:
Ja baš volim hrvatske pisce i hvala ti na preporuci :)
Rado pratim hrvatske pisce, pogotovo pjesništvo. Pokupila sam iz knjižnice sve friške zbirke. Ništa za spomenuti, znam da sam tu prekritična - osim nove zbirke Monike Herceg, Lovostaj.
Od proze čitam Rosu Montero, Ljubavnici i neprijatelji. Kratke priče, ne idu mi opsežna djela ovih dana.
Eh, dobrodošla u klub... Meni ne idu opsežna djela nikad, osim tijekom godišnjeg odmora.Citiraj:
palčica prvotno napisa
Meni je romane čak lakše čitati od zbirki priča. U svaku priču se moram iznova uključiti, zahtijeva mi više koncentracije, a u romanu se samo prepustim čitanju, još ako je dobar, tim bolje.
To je ovih dana, inače mogu čitati i naporna djela, bilo gdje. Samo mi je takav mjesec...
Richard Flanagan: Prvo lice
Zanimljiva tema (tanja je već ukratko napisala o čemu se radi), na 400 stranica razvučeno nešto što se moglo i s puno manje riječi izvesti, ali to samo potvrđuje da je Flanagan majstor pisanja.
Solidan roman, svidio mi se.
Zabavila sam se čitajući novi Pavličićev krimić, i 2. i 3. krimić Jane Harper - Snaga prirode mi je bila bolja od Suše.
Nakon toga sam čitala Bilješke o jednom skandalu Zoe Heller - s Guardianovog popisa. Bila bi mi je dobra, da sam sretnija sa završetkom knjige, bila bi mi odlična. Ono što joj je glavna prednost jest da se lako čita i vuče na čitanje, a opet imaš osjećaj da čitaš nešto pametno. Dosta je engleska i vjerujem da su njima ta opažanja o društvu i vremenu zanimljivija nego nama.
Pročitala sam i Normal People Sally Rooney i jako mi se svidjela, ali neću o njoj nešto opširnije kad nije prevedena.
Moj dojam na kraju je bio da je baš tim razvlačenjem postignut dojam zamora, ponavljanja, vrtnje ukrug, naizgled bezizlazne situacije. Puno uvjerljivije nego da je napisao: "tjednima sam pokušavao od njega izvući istinu i nije mi uspijevalo" :mrgreen:Citiraj:
Forka prvotno napisa
Nego, došao mi je pod ruku, friško s Interlibera, Bračni dnevnik i Clare i Roberta Schumanna.
Schumannovu biografiju čitala sam još davno, još kao osnovnoškolka (na jednoj od donjih polica mojih roditelja bila je knjižica s njegovom biografijom, beogradsko izdanje - sjećam se da sam najpažljivije pratila zadnje stranice s opisima njegove duševne bolesti :roll:). Ovo je nešto drugo, dokument iz prve ruke (bolje rečeno: prve dvije ruke, jer su ga Clara i Robert pisali naizmjence i jedno drugome), i zanimljiv je iz više razloga. Prvo, daje prilično detaljan pregled muzičkog života Leipziga sredine 19. stoljeća i spominju se kao genijalci mnogi skladatelji koji su danas gotovo zaboravljeni (što samo govori kako je duh vremena nepredvidiv). Naravno, uz one koji su i danas nezaobilazni u repertoarima koncertnih dvorana (Mendelssohn, Chopin). Drugo, naišla sam na jedan prilično neugodan antisemitski odlomak na račun Mendelssohna (i odmah zatim Clarino slaganje: "Da, dragi mužu, posve si u pravu"), što još ponešto govori o tom famoznom duhu vremena. Treće, i ono što me zapravo najviše zaprepastilo, je koliko je položaj žene bio nepovoljniji čak i u građanskom braku prepunom ljubavi - naime, od Clare, sjajne pijanistice i nesumnjivo vrlo talentirane glazbenice, očekivalo se da nakon udaje prestane koncertirati, a i svoje vježbanje morala je podrediti suprugu skladatelju (ok, brak s umjetnikom posebna je tema, vjerojatno ću do kraja knjige imati još štošta za zaključiti o tome :mrgreen:).
Uglavnom, vrlo interesantno, baš mi je užitak za čitanje.
Ja sam ju citala ovo ljeto i zapravo me se nije dojmila, iako su recenzije uglavnom blistave. Bila mi je dosadnjikava, predvidiva. Ja inace ne mogu vjerovati da nije prevedena Educated Tare Westover, to je prava steta.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Citam Patriu, odusevljena sam, ali tek u prvoj polovici knjige.
pročitalaCitiraj:
tangerina prvotno napisa
završila noćas u 1
do 2 sata sam plakala i grlila našu pasicu
koja je jadna unezvjereno gledala zašto joj ne dam spavati
ali je, trpljiva, kakva je, samo mirno ležala i čekala da ja popustim stisak da može pobjeć u svoj mir
razbila me knjiga
Ja se prebacila na miks slusanja i citanja. Sada slusam i citam onog.izraelskog povijesnicara hararija. Odslusala homo sapiens, citam homo deus, slusam 21 lessons for 21 century Skinula aplikaciju Audible (uz placanje), zasad mi se svidja, a za publicistiku mi nije bed ako ne ulovim koju recenicu jer ima masu ponavljanja, dobro on te svoje ideje muze al mi pase u transportu i kuhanju i vjezbanju, a to je valjda 1 h dnevno barem :).
:love2:Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
baš sam je se neki dan sjetila kad sam gledala Nedjeljom u 2
Imam novi serijal, tetralogiju čije prijevode mogu očekivati s nestrpljenjem. Riječ je o romanu Jesen, nazivaju ga i prvim postbreksitovskim, spisateljice Ali Smith. Da nije Jurane (hvala i na ovoj preporuci) sigurno još ne bi posegnula za knjigom. Neizmjerno mi je drago da jesam.
Nema tu neke posebne radnje, napetoga zapleta, ali ima puno života - svakodnevice ispresjecane malim dramama kakve u stvarnosti najčešće zaboravljamo. Ali u ovom slučaju uokvirene neobičnim prijateljstvom i ljubavlju od one vrste koja čovjeku odredi tijek čitavoga života. Kao bonus, tu je i priča o životu i djelu jedine britanske pop-art umjetnice Pauline Brody. Prekrasna je ova knjiga, poetična i melankolična kada govori o prijateljstvu i životu, a opet satirički britka u maniri najbolje britanske komedije kad se osvrće na prilike u UK. Čista petica.
Skrenula bih forumskom čitateljskom puku pozornost i na knjigu Katarina, Velika i Mala, Olje Knežević, spisateljice koja je mijenjala adrese i kontinente, a danas živi i radi u Zagrebu. Za ovaj je roman dobila VBZovu nagradu za najbolji neobjavljeni rukopis za 2019tu. Vjerojatno sam i prije Genijalne prijateljice čitala romane o ženskim prijateljstvima, iskustvima lijepim, ali i bolnim, vezama ponekad čvršćima od obiteljskih. No oni koje sam uzela poslije, čitala sam kroz filter Ferrantice. Ipak ovo izdanje ću preporučiti, jer riječ je o generacijskom romanu, knjizi o odrastanju na „ovim prostorima”, u društvu koje i samo odrasta. Odbijala me od teksta povremeno gola didaktičnost, a opet sudbina njegovih protagonistica mi je bila jako bliska.
Ono što je odredilo „ove prostore”, bliska ratna prošlost, tema je strip čitanke Sigurna zona Goražde, koju perom i tušem potpisuje Amerikanac Joe Sacco. Njegove su poruke jasne - rat je bolest i pitanje ozdravljenja je neizvjesno. A moj je zaključak da je strip genijalna forma za prenošenje poruke.
Još sam toga podosta pročitala, a za izdvojiti je svakako novoobjavljena zbirka Lucie Berlin pod naslovom Večer u raju. Za ovu spisateljicu je tipično da ponavlja likove, motive, riječi, a i teme. Uvijek su to žene koje preživljavaju, problemima uprkos, ali patnja nikad nije prevladavajuća, puno je i humora. Muškarci, muževi su gotovo uvijek u blizini, ali nikad istinski prisutni. Neobično i lijepo štivo.
Oprostila sam se i sa Lisbeth Salander heroinom Millennium serijala u izdanju Djevojka koja je morala umrijeti, Davida Lagercrantza. Više nije pomama za tom knjigom, eno je na polici knjižnice i sada dostupna. Ne čudi, jer originalna tri nastavka franšiza nije kvalitetom uspjela dosegnuti. Ipak mi je drago da sam knjigu pročitala i stavila točku na taj OKP.
Još malo pa će kraj godine, imam već neke favorite za popis najboljih naslova, a popunjavam i listu za čitalačku 2020.
Angie :*
"Jesen" Ali Smith sam proučavala na Interliberu, bih li ili ne bih... na kraju je nisam kupila, pa mi je malo žao. U knjižnici je, vidim, posuđena. Ali dočekat ću je u dogledno vrijeme, u svakom slučaju, prva mi je na listi :-)Citiraj:
anamar prvotno napisa
I pridružujem se preporukama za Olju Knežević, roman je stvarno izvrstan, ima nešto u tom stilu jako direktno i iskreno što privlači čitatelja.
Mučna ljubav Elene Ferrante
Prva njena knjiga, i to se osjeti. Jezik je kompleksniji i time manje čitljiv, a stil je naturalističniji od tetralogije, sličniji Danima zaborava. Za razliku od tetralogije koja je puna kao život, ovaj roman je samo skica, najava.
Sad čitam novog Gladwella - Talking to strangers. Odlično napisano kao uvijek iako naslov krivo navodi, tema nije ono što sam mislila da jest. Neki momenti su dosta teški, potresni.
Marina Vujčić: Susjed
Genijalno, odlična je!
Kasnim s čitanjem, ali nakon "Pedeset cigareta..." uzela sam i ovo, baš mi je dobro sjela.
Čitam da će i predstava uskoro u Teatru Exit, jedva čekam!
Uzela Patriu, započela Jezero nagrađivane češke spisateljice Biance Bellove. Za sada mi se sviđa....
U ZKM-u upravo traje predstavljanje knjige Obracenica Stefana Hertmansa i ful mi je krivo sto sam propustila najavu dogadjaja. A ful pratim fb stranice Frakture. :/
Njegov Slikar i rat mi je najbolja knjiga koju sam procitala prosle godine.