Što čitate 3.

[anamar]

Imam novi serijal, tetralogiju čije prijevode mogu očekivati s nestrpljenjem. Riječ je o romanu Jesen, nazivaju ga i prvim postbreksitovskim, spisateljice Ali Smith. Da nije Jurane (hvala i na ovoj preporuci) sigurno još ne bi posegnula za knjigom. Neizmjerno mi je drago da jesam.
Nema tu neke posebne radnje, napetoga zapleta, ali ima puno života - svakodnevice ispresjecane malim dramama kakve u stvarnosti najčešće zaboravljamo. Ali u ovom slučaju uokvirene neobičnim prijateljstvom i ljubavlju od one vrste koja čovjeku odredi tijek čitavoga života. Kao bonus, tu je i priča o životu i djelu jedine britanske pop-art umjetnice Pauline Brody. Prekrasna je ova knjiga, poetična i melankolična kada govori o prijateljstvu i životu, a opet satirički britka u maniri najbolje britanske komedije kad se osvrće na prilike u UK. Čista petica.

Skrenula bih forumskom čitateljskom puku pozornost i na knjigu Katarina, Velika i Mala, Olje Knežević, spisateljice koja je mijenjala adrese i kontinente, a danas živi i radi u Zagrebu. Za ovaj je roman dobila VBZovu nagradu za najbolji neobjavljeni rukopis za 2019tu. Vjerojatno sam i prije Genijalne prijateljice čitala romane o ženskim prijateljstvima, iskustvima lijepim, ali i bolnim, vezama ponekad čvršćima od obiteljskih. No oni koje sam uzela poslije, čitala sam kroz filter Ferrantice. Ipak ovo izdanje ću preporučiti, jer riječ je o generacijskom romanu, knjizi o odrastanju na „ovim prostorima”, u društvu koje i samo odrasta. Odbijala me od teksta povremeno gola didaktičnost, a opet sudbina njegovih protagonistica mi je bila jako bliska.

Ono što je odredilo „ove prostore”, bliska ratna prošlost, tema je strip čitanke Sigurna zona Goražde, koju perom i tušem potpisuje Amerikanac Joe Sacco. Njegove su poruke jasne - rat je bolest i pitanje ozdravljenja je neizvjesno. A moj je zaključak da je strip genijalna forma za prenošenje poruke.

Još sam toga podosta pročitala, a za izdvojiti je svakako novoobjavljena zbirka Lucie Berlin pod naslovom Večer u raju. Za ovu spisateljicu je tipično da ponavlja likove, motive, riječi, a i teme. Uvijek su to žene koje preživljavaju, problemima uprkos, ali patnja nikad nije prevladavajuća, puno je i humora. Muškarci, muževi su gotovo uvijek u blizini, ali nikad istinski prisutni. Neobično i lijepo štivo.

Oprostila sam se i sa Lisbeth Salander heroinom Millennium serijala u izdanju Djevojka koja je morala umrijeti, Davida Lagercrantza. Više nije pomama za tom knjigom, eno je na polici knjižnice i sada dostupna. Ne čudi, jer originalna tri nastavka franšiza nije kvalitetom uspjela dosegnuti. Ipak mi je drago da sam knjigu pročitala i stavila točku na taj OKP.

Još malo pa će kraj godine, imam već neke favorite za popis najboljih naslova, a popunjavam i listu za čitalačku 2020.

Angie

[tanja_b]

Imam novi serijal, tetralogiju čije prijevode mogu očekivati s nestrpljenjem. Riječ je o romanu Jesen, nazivaju ga i prvim postbreksitovskim, spisateljice Ali Smith. Da nije Jurane (hvala i na ovoj preporuci) sigurno još ne bi posegnula za knjigom. Neizmjerno mi je drago da jesam.
Nema tu neke posebne radnje, napetoga zapleta, ali ima puno života - svakodnevice ispresjecane malim dramama kakve u stvarnosti najčešće zaboravljamo. Ali u ovom slučaju uokvirene neobičnim prijateljstvom i ljubavlju od one vrste koja čovjeku odredi tijek čitavoga života. Kao bonus, tu je i priča o životu i djelu jedine britanske pop-art umjetnice Pauline Brody. Prekrasna je ova knjiga, poetična i melankolična kada govori o prijateljstvu i životu, a opet satirički britka u maniri najbolje britanske komedije kad se osvrće na prilike u UK. Čista petica.

Skrenula bih forumskom čitateljskom puku pozornost i na knjigu Katarina, Velika i Mala, Olje Knežević, spisateljice koja je mijenjala adrese i kontinente, a danas živi i radi u Zagrebu. Za ovaj je roman dobila VBZovu nagradu za najbolji neobjavljeni rukopis za 2019tu. Vjerojatno sam i prije Genijalne prijateljice čitala romane o ženskim prijateljstvima, iskustvima lijepim, ali i bolnim, vezama ponekad čvršćima od obiteljskih. No oni koje sam uzela poslije, čitala sam kroz filter Ferrantice. Ipak ovo izdanje ću preporučiti, jer riječ je o generacijskom romanu, knjizi o odrastanju na „ovim prostorima”, u društvu koje i samo odrasta. Odbijala me od teksta povremeno gola didaktičnost, a opet sudbina njegovih protagonistica mi je bila jako bliska.

"Jesen" Ali Smith sam proučavala na Interliberu, bih li ili ne bih... na kraju je nisam kupila, pa mi je malo žao. U knjižnici je, vidim, posuđena. Ali dočekat ću je u dogledno vrijeme, u svakom slučaju, prva mi je na listi

I pridružujem se preporukama za Olju Knežević, roman je stvarno izvrstan, ima nešto u tom stilu jako direktno i iskreno što privlači čitatelja.

[Jurana]

Mučna ljubav Elene Ferrante

Prva njena knjiga, i to se osjeti. Jezik je kompleksniji i time manje čitljiv, a stil je naturalističniji od tetralogije, sličniji Danima zaborava. Za razliku od tetralogije koja je puna kao život, ovaj roman je samo skica, najava.

Sad čitam novog Gladwella - Talking to strangers. Odlično napisano kao uvijek iako naslov krivo navodi, tema nije ono što sam mislila da jest. Neki momenti su dosta teški, potresni.