A gdje sam ja...

cjepkam malo, ali tako mi je lakše... i ne, ovo nije službeno predavanje o nlp-u, već samo neke crtice o tome što se sve može otkriti proučavanjem tog područja...

prema onom što si napisala - čini mi se da je tm "osjećajni" tip... kinestetički... a ti si očito vizualno - auditivni (izražavaš se verbalno). jedan drugog teško pratite (ti pošiziš - on zaspi). obzirom da te ne vidim i ne čujem - ne znam koji dio prevladava kod tebe :mrgreen: .

uspostavljanje dobrog odnosa može se postići uz samo malo truda - prepoznavanjem neverbalnih znakova (kalibriranje)... kalibrirati se može npr. disanje, pokreti očiju, geste, napetost kože i mišića, u verbalnom dijelu - ton glasa, brzina, ritam...

svaki "tip" ima svoje karakteristične znakove...

nakon kalibriranja - slijedi "praćenje" (pacing)... kad je dobar odnos uspostavljen - prelazi se na vođenje (leading) .

jedna od (tako mi je izgledalo) najbedastijih vježbica je - disanje. sjediš pored osobe s kojom želiš uspostaviti dobar odnos - i usklađuješ svoje disanje s njegovim - nekoliko minuta. ritam (brzo, sporo), dubinu (površno, duboko), mjesto disanja (pluća, trbuh) , položaj ruku, nogu - sve što uočiš...

zašto kažem "izgledalo"? čovjek koji je sjedio do mene - bio mi je grozno antipatičan... bez posebnog razloga. i baš me zapalo da na testnom predavanju - dišemo zajedno :mrgreen: .

rezultat? nakon vježbe, gledala sam ga "drugim očima" (ovo su npr riječi koje koriste vizualci). osjećala sam se ugodno u njegovom društvu (osjećajni tipovi). njegove riječi su imale drukčiji prizvuk (auditivni tipovi).

osjećajni tip priča sporije, dubljim glasom, često gleda "dolje lijevo" (kad si nasuprot njega - ono što je tebi dolje lijevo...). tu se nalaze osjećaji... (pogledaj link za taj dio)... diše usporeno, uglavnom donjim dijelom trbuha...

imala sam šefa (kojeg i dan danas obožavam, a i on mene ;) ). znao me izbaciti van :lol: - jer me NIŠTA NIJE RAZUMIO ... ja sam sve što se događalo - izverglala u 60 sekundi, brzinski, naglašavajući riječi... a on je čisti osjećajac - i to ga je izluđivalo...

nakon toga, ja sam ulazila polako, sjela nasuprot njega - i pitala možemo li dogovoriti raspored. prilagodila sam svoj glas (tiše, sporije), sjedila sam mirno (bez lamatanja i naglih pokreta)... trajalo je malo duže - ali nakon "praćenja" - stvari su bile super... (tada još pojma nisam imala o nlp-u).

radila sam i s kolegicom - koja je čisti vizualac. znala sam se iznervirati - jer sam joj nešto REKLA, i pitala sam ju da li me je ČULA. ona je naravno potvrdila - ali nije napravila posao... pa sam ju počela malo pažljivije slušati i gledati... pokrete očiju, riječi koje su slikovno izražavale njeno raspoloženje ... nakon toga sam ju pitala kako ide učenje engleskog... rekla je da svaki TEKST nauči savršeno, ali kad treba ponoviti rečenicu koju su slušali - nema pojma o čemu se radi...

uzela sam komad papira, i rekla: VIDIŠ ovaj papir? (imala sam svu njenu pažnju). treba mi tabela koja će IZGLEDATI tako-i-tako... (i nastavila opisivati). posao je bio gotov - da mi nije bilo jasno kojom brzinom je uspjela...



sad bi mogla malo ubit oko, a ako te još nešto zanima - napiši pa ću probati odgovoriti... ja jesam neki praktičar :mrgreen: , ali teško je raditi na nečem o čemu nemam dovoljno informacija... probat ću staviti još neke (bar meni) zanimljive stvarčice kad stignem...

Sorcie, kad već spominjemo horoskop - ja sam Jarac sa podznakom u Ovnu. MM je Blizanac, ne znam mu podznak (da se mene pita bio bi isto Blizanac). :roll:
Pročitala sam tvoj sažetak NLP-a. Čini mi se odlična stvar, samo kako primijeniti postupnu pripremu za konstruktivan razgovor ako je samo jedna strana spremna na to. Npr. ja zbilja ne volim duga predavanja i razglabanja, analiziranja mojih pogrešaka i mana ako sugovornik nije spreman na isto. Također sam spremna i sposobna smireno i koncentrirano ući u neku raspravu, ali koliko poznajem MM-a, da mu dođem sa idejom o NLP pristupu rješavanja problema, samo bi me blijedo pogledao i rekao da nisam normalna, ne zato što ne želi razgovarati nego zato što on NE ZNA konstruktivno razgovarati, kod njega se sve svodi na nabrajanje i prigovor, nije sposoban gledati stvari očima sugovornika. Ne, zapravo prije bih rekla da NE ŽELI gledati stvari očima sugovornika, ne želi se istinski staviti u moju kožu nego se drži svoje priče ko pijan plota ("Ja sam ovo, ja to mogu onako, sebi sam ovo-ono...", kao da je on mjerilo za svemir :/ :evil: ).

mamasch...

bilo je razgovora za koje sam znala da će trajati oko 10 minuta. ne duže. ovisno o temi - za njih sam se znala pripremati 6-8 sati...

nisu to bili nikakvi posebni razgovori, ali su osobe s kojima sam razgovarala - bile, ajmo reći, komplicirane...

ja sam trebala ostati hladne glave, dati sugovorniku osjećaj da je važan i da ga slušam, ali NIKAKO ne pristati na ono što traži od mene - na način da za mene to nema posljedica. uspjela sam.

znam da se čovjek ne može za svaki razgovor pripremati satima, ali to nije ni potrebno.

za početak - vrlo često se događa da ljudi imaju tzv. asociranu percepciju kad su u pitanju njihovi problemi, a disociranu - kad su u pitanju lijepe stvari. i zato obično kukaju nad svojom jadnom sudbinom, a gledaju "sa strane" kad se događaju lijepe stvari... postoji i nešto između te dvije stvari - a to je empatija...

kad se npr. dijete povrijedi i plače - sigurno nećeš prvo misliti na sebe (asocirano), a nećeš ni gledati okom neutralnog promatrača (disocirano). stat ćeš u djetetove cipele, nastojati razumjeti kako se ono osjeća - i reagirati na način na koji ćeš NJEMU omogućiti da se bolje osjeća...

bilo bi suludo reći tm-u - ajmo rješavat probleme po metodi nlp-a... izgledno je da ćeš dobiti neki od ovih odgovora ;) .

a) kakve probleme
b) to je nekakav mambo džambo
c) imam pametnijeg posla

probaj obrnutom metodom... nemoj očekivati od njega da on staje u tvoje cipele... stani ti u njegove :mrgreen: .

"konstruktivni razgovori" su samo jedna fraza kojom se vrlo često maše... takav razgovor se može dogoditi tek kad su svi preduvjeti za njega ispunjeni...

da li si ti jasno postavila svoj cilj? on mora biti konkretan... izaberi (za početak) samo jednu stvar (ili dvije-tri ako su vezane) koju želiš promijeniti.

Kriteriji:

- formulacija
 bez negacija
 bez uspoređivanja
 konkretno, precizno
- provjera
 realistično
 sam pokrećem
 mogućnost vlastite kontrole
 brze i česte povratne informacije
- predstavljanje cilja
 specifično, s osjetima
 posljedice za sve uključene
 mali koraci (baby steps) / što prvo?


kod postavljanja cilja, važna je tzv. ekologija, tj. učinak promjene na cjelokupni sistem - umjesto na samo jedno izolirano ponašanje, dio ili osobu .

npr. da li je prestanak pušenja dobar cilj?

sigurna sam da ćeš reći da je izvanredan, ne samo dobar...
ekološki? pa štiti zdravlje i okoliš :mrgreen:
da li taj cilj uvijek daje pozitivne rezultate? naravno...
da li je dobar za sve? ne može biti bolji...

ipak, ne mora biti tako... a evo ti i primjer...

žena koja je imala naviku svako jutro uz cigaretu i kavu provoditi neko vrijeme s mužem, prestala je pušiti. to je rezultiralo stresom i poremećenim odnosima – jer više nije provodila to vrijeme s mužem (nije uzela u obzir njegovu perspektivu).

u želji da postigne cilj - žena je propustila "provjeriti" posljedice za sve uključene...

Citiraj:

---

probaj obrnutom metodom... nemoj očekivati od njega da on staje u tvoje cipele... stani ti u njegove .

---

Uletit ću ko padobranac ovdje, ali moram citirat ovu rečenicu.
Naime, jedino na taj način sam u životu nešto uspjela promjeniti, pokrenuti, poboljšati.
Samo bi još nadodala:
jedno što TI možeš sigurno promjeniti jest SEBE, sve drugo je nerealno za očekivat, no obično kako se mi mjenjamo, gotovo uvijek se promjene i stvari (ljudi) oko nas.E sad, tu leži tajna zašto se ljudi boje krenuti u promjene-jer kad se stvari krenu mjenjati, ponekad to ne ispadne najpovoljnije za nas i zna isplivati sve i svašta, a za suočavanje sa sobom potrebna je najveća hrabrost, puno je lakše upirati prstom u nekom drugom smjeru...

iki, lijep komentar - ipak mali ispravak :mrgreen: . nije potrebno mijenjati sebe, već svoje ponašanje ;) .

Mamach kao da si opisala MM-a :evil:

isprika ako sam nekog uvrijedila, nije mi to bila namjera - vise sam htjela provocirati da prica ode u drugom smjeru , jer ako je muz toliko los ili "los" onda se zapravo pitam sto ce neka zena s njim.

i mene je pukla depra - zima je inace moje melankonicno razdoblje - tada te prve zime s njom bila je na petu, jaka... isao mi je muz na zivce, mislila sam da sam najveca patnica na svijetu, a on zivi super lagodno (naravno da to nije bilo tako ali je moj mozak htio da tako mislim)...pomogla je upravo ta svjesnost da stvari nisu onakve kakvima nam se cine, vise kretanja na zraku i smanjenje ocekivanja.

dolazak djeteta samo pojaca bazicne osjecaje u braku, ako je i prije toga veza bila u krizi, dijete kao da to pocrta, a ako su odnosi bili imalo dobri dijete ih ojaca...
kao neki lakmus papir - u muci se prepoznaju junaci ;)

a ciscenje - ako je to nekome jako bitno, onda savjet da smanji ocekivanja nema bas svrhu, mozda onako cisto racionalno bi trebalo isplanirati vrijeme kad ste oboje kuci - tako da i njemu bude jasno koje su njegove obaveze. nama je to pomoglo, ma pomaze i sad - ja vrlo jasno kazem sto od njega ocekujem, a bome i on meni tako. mozda to gusi spontanost, ali nas sigurno cuva od trenutaka kad se nadamo da ce onaj drugi procitati moje misli.

Ne mogu reći "MM je LOŠ", ali najveći problem je u tome što on ne želi stvari ni pokušati pogledati iz moje perspektive. Ja bih rekla da je to zato što se boji da bi ispalo da sam i ja ponekad (a po meni sam često :mrgreen: ) u pravu u nekim stvarima, a on je muškarac koji je u tom pogledu tradicionalan - on je glava obitelji i u pravu je čak i kad nije u pravu. E sad ja, ako želim da koliko-toliko funkcioniramo, moram uvijek imati snage stati u njegove cipele. A već sam pomalo umorna od toga, ne zato što želim tjerati svoje, nego zato što to činim već dugi niz godina. Ima pozitivnih rezultata, ali sad kad su klinci tu ja nemam snage imati svaki dan punu kapu obzira prema odraslom muškarcu. Barem izgleda odrastao, ima bradu i brkove... :lol:

Itekako sam promijenila svoje ponašanje, svoja očekivanja i kriterije, ali imam i ja granicu do koje mogu i želim ići. Možda me muči to što sam cijeli život gledala kako se moja mama do besvijesti svija pred zahtjevima drugih i sad mi se čini da bih i ja mogla tako, pa panično gradim bedeme i stvaram kontraefekt, gubim fleksibilnost??? :? :/

Promjena se ne bojim, nisam strašljivica, imam povjerenja i u sebe i u MMJ-a dovoljno da se mogu upustiti u iskušavanja kojekakvih promjena samo da nam bude bolje, ali problem je u tome što bi i MM nešto mijenjao ali da to budem JA, a meni se od toga diže kosa na glavi.

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Angie, koliko dugo odolijevate vjetrovima rata? Mi smo skupa punih 11 godina i odlučili smo tu brojku još par puta ponoviti :mrgreen: :*

---

Mi smo bili ludo zaljubljeni kao studenti, hodali 5 godina i onda se jednostavno udaljili jer su nam tada životi totalno krenuli drugim tokom. Tri godine smo živjeli svaki svoj život (i svašta proživjeli), no nismo skroz izgubili kontakt, i onda je on krenuo natrag u ofenzivu i totalno stavio sve svoje karte na stol i dogodilo se čudo - osvojio me totalno, pononvo, i sad smo u braku 3 godine. Sve skupa se znamo isto kao i vi - 11 godina.

I fenomenalno nam je, naravno, ne bez povremenih trzavica, ali ne mogu zamisliti boljeg muža ni tatu. Skidam kapu najviše njegovoj mami, mislim da je ona jako zaslužna za to kakav je on jer je sama odgojila njega i brata (tata im cijeli život radi u inozemstvu) i to u dosta teškim okolnostima.

Najveća greška je očekivati da nam netko čita misli. Pogotovo ako su nam načini komunikacije različiti.
MM definitivno nije tip od puno priče (i meni priča naravno fali), ali zato ljubav pokazuje na druge načine, i npr. bez beda pomaže oko masu stvari (mislim da upravo tako želi pokazati svoju podršku).
A kad se već odlučiš konkretno reći što hoćeš, onda je bolje to formulirati kao želje "voljela bih kad bi....", "veselilo bi me ...da li bi to učinio za mene", "ako ti ne bi bilo teško spremiti suđe dok ja izvjesim veš, mogli bismo svi skupa van već za pola sata..",
nego kao: "očekivala sam..., razočarana sam što ti nikad...zar baš nisi mogao pospremiti tanjur...ti mene ne razumiješ...i slične fraze sa značenjem-sve u svemu- ti si kriv .
pali čak i "daj pliiiz, donesi mi čašu vode" onda se tome skupa smijemo.
a pali čak i ako izričito najaviš -sutra nam je godišnjica, željela bih neko lijepo cvijeće, ili xyz i da me vodiš van... ja dobijem što želim, on ne luta zgubljeno po dućanima

i ja sam odustala od ocekivanja spontanosti - jasno mu kazem sto zelim/sto ne i onda to ide...