na SD se hvala bogu sama tusiras, a gace skidas prije ulaska vizite. a ako sestra dodje prerano ostavljas fleke po sobi i krevetu...
sutradan sam skinula gace, ne i ulozak. njega sam kad su usli u sobu.
Printable View
na SD se hvala bogu sama tusiras, a gace skidas prije ulaska vizite. a ako sestra dodje prerano ostavljas fleke po sobi i krevetu...
sutradan sam skinula gace, ne i ulozak. njega sam kad su usli u sobu.
u rijeci se više ne skidaju gaće na viziti.
to mi je tako smiješno bilo s J. prije ulaska doktora, ulaze sestre i kažu ženama da skinu gaće.
onda ulaze doktori, onako svi važni, smrknutih faca, i značajno gledaju pod plahte. :lool:
đizs.
šest godina poslije, sestra pregleda i, ako je nešto sumnjivo, onda doktor. a gaće se uopće ne skidaju.
Rodila sam trece dijete u rijeckom rodilistu i nemam nikakvih primjedbi. S obzirom da sam rodila u kadi, nisam niti srela druge rodilje a kamoli da sam ih gledala kako vrse nuzdu na hodniku. Takodjer mi je bilo jako drago sto nema pne skidaj gace spremaj ormaric vizite. Sve to skupa mi je bilo otkrice i potvdrda da sve vezano uz porodja moze biti normalno i ljudski. Za razliku od prva dva poroda iz sibenskog rodilista s kojih nosim taj odvratni osjecaj objekta, a ne subjekta.
leonisa,ma da,sama se tusiras? ja sam se osjecala super i mogla sam sama ali kao nesmijes,moras pricekati da sestra dodje i otprati te i pomogne da se ne skljokas....
ah, u Du se jos uvijek skidaju gace...sestre redovito prerano dreknu vizita,1vo sam jutro ko debil skoro po ure cekala,drugo jutro sam se opametila i tek kad su usli u sobu skinula...sestra pridje,onom velikom pincetom odmakne ulozak,dr znacajno virne i ova ga vrati...prekomicno....
sto se tice urlanja,ja sam radi citanja ovakvih tema pripremila I pod sa meni najdrazom opustajucom muzikom...svi su me sprdali da sto ce mi to,da mi nece bit do muzike u trudovima a ja sam objasnjavala da je to radi drugih,da ne zelim slusat nikoga kako vice....
pitala sam sestre i dopustile su mi unjet mali neseser sa bocom vode i I podom....srecom,nije mi trebao jer sam bila sama...ah,da bar i 2gi put dodjem oko ponoc u bolnicu i da ne bude nigdje nikoga....
Sestra tušira? Prvi glas. Ima duugo da sam prvi put rodila, pa ni tada sestra nije tuširala. Niti sam ikada nuždu obavila u krevetu nakon poroda...ni prije. Doduše kažu sestre da ih pozoveš za prvo dizanje i hodanje do kupaone.
Jedino ako niste mislile na ono pranje neposredno nakon poroda, to napravi sestra, da bi uredne i čiste otišle u sobu.
I ta "krpa" kako je zovete. To je sterilna kompresa, da se prvih oko dva sata nakon poroda ne stavlja ništa što bi moglo potencijalno izazvati infekciju, ta plava"krpa" ima itekako funkciju, Bar je tako po mom iskustvu.
beti al ako si rodila, napustila radjaonu al jos za tebe nema mjesta u sobi a sila ti je jer je proslo 3h od kad si rodila.
jos nisi imala prvo ustajanje. sta da rade s tobom dok lezis u hodniku i cekas tranzit?
ja sam se osjecala sasvim ok, al mi nisu dali ustati se.
kompresu nisam dobila, odmah su mi stavili moj ulozak. al kompresa nije ni bilo tokom poroda pa sam i tad koristila svoje uloske.
sestra me tusirala samo prvi porod i to prvo tusiranje nakon carskog. na odjelu.
Mene nitko nije tjerao da skidam gace cak ni na porodu. Sve dok Sunko nije htio van, a ja sam i dalje te iste gace imala na sebi. :lol:
I ja sam oba puta rodila u Ri rodilistu i bas sam uzasnuta kada citam kako to rade u Zg.
To je van svakog postovanja covjeka.
I, dobro je netko napisao, u tim trenucima nekako i manje intenzivno razmisljas o svemu, pod utjecajem hormona, trudova, straha, srece....
Ali, kasnije, kada hladne glave vrtis film..........vjerujem da nije ugodno nikome tko je rodio kako opisuju npr. Leonisa ili Puntica.
A urlanje.......prva dva poroda sam se malo pogubila pri kraju, prestala sam biti koncentrirana na disanje i trudove i nije mi ostalo nista drugo nego ispustati zvukove. Sad, da li je to bilo urlanje, jaukanje ili nesto trece ne znam......
Za treci porod se nadam da cu uspjeti odrzati koncentraciju na disanje i trudove, ali ne zato jer mi je neugodno urlati, nego zato jer bi htjela sto svjesnije prozivjeti i dozivjeti porod.
Ali, opet, ako mi se bude urlalo cu urlati, mislim da mi nema tko sto zamjeriti..
Veliki X!Citiraj:
puntica prvotno napisa
Također veliki X.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ti si rodila u Vinogradskoj, jel? Mislim, čudno mi je ovo što pričaš. Sa mnom je sestra ušla u tuš (ispred kade) i zatvorila vrata, da mi pomogne ako zatreba, ali sam se tuširala sama. Ona mi je izvadila iz torbe sve što sam trebala i dodala mi to. Nosila mi je stvari do sobe.Citiraj:
Ayan prvotno napisa
A ovo skidanje gaća stvarno nisam shvatila kao neku dramu. OK, možda može i drugačije. Možda bi trebalo drugačije. Ali nekako razmišljam o tome da je to njihov posao i da moje međunožje nije ništa što će netko zapamtiti ili o njemu raspredati uz kavu. :)
Užasni opisi za Sv. Duh. Sad mi je još 1000 puta draže što sam odabrala Vinogradsku.
A što se tiče same teme...
Sloboda porodu...
PrePorod...
Pravo na izbor...
Trebam li još pojasniti? Ako mislimo da žena ima pravo sama odlučivati o svemu što se tiče njenog poroda - od izbora mjesta, do (ne)dopuštanja intervencija i lijekova... pa onda bogme ima pravo i birati hoće li se i kako glasati. A da me netko krenuo ušutkavati dok sam rađala, mislim da bi me se čulo do Sljemena.
mishekica ne znam jel to ima veze s wc-om u kojem te tuširaju, ali ja sam bila u onom gdje je samo jedna kabina, i sestra je bila sa mnom cijelo vrijeme. vidjela sam i prije da tako tuširaju cure, lijepo od njih da paze da netko ne padne ako mu je slabo, ali stvarno mogu zatvoriti vrata kad to rade. sad ispada možda da sam picajzla, ali nije ugodno bitoi gol pored otvorenih vrata dok drugi ljudi prolaze tamo.
Mishekica, oni nece raspredati o tvom medjunozju uz kavu, bas to i jeste problem, barem meni, jer ja rasprredam jos uvijek. Ne uz kavu ali na forumu. Dakle meni je ostalo urezano, a njih boli patka.
evo jedne od onih za koju vridi poslovica "ne rugaj se, da te ruga ne stigne"..... na prvom porodu se nisam čula i dok su me doktori dolazili pitat jeli sve oke, i kako ne puštam glasa (ne računam izgon i šivanje na hladnu ranu)..... i razmišljala sam s podsmjehom o onima koje su u drugih 5 boxova vikale kao lude, i dobila sam drip i onaj narkoanalgetik (kako već).... drugi porod, bez dripa, uz isti lijek, uz MM, uz savršene doktore i sestre pune nježnosti i razumijevanja, ja sam urlala na sebe, na bebu, na MM, dozivala Gospu Sinjsku da mi skrati muke, mamu, pokojnu baku, MM, mislila sam da ću umrit u izgonu od bola, bježala sa kreveta uslijed izgona, MM me držao s leđa da ne odem, rekao je da sam bila u takvoj panici, strahu,bolovima, da sam mu skoro ruku u laktu slomila, da je bilo strašno, i ne postoji privatnost za druge kad su me prepoznale cure odjel do po glasu kroz par zidova.... i mislila sam na bebu, na njihov mir i prigušena svitla i na moje urlanje koje mu nije neka dobrodošlica....
jedno je samo sigurno, nema pravila, i ne treba nikog za ništa osuđivati
a opet prvi porod mi je ružno iskustvo, a drugi prekrasno iskustvo..... ma tko bi to objasnio
Ma dobro, s tim se slažem. :-/Citiraj:
Ayan prvotno napisa
Žao mi je što si imala tako bolno drugo iskustvo, no drago mi je da si podijelila s nama. Netko će se možda gristi za jezik sljedeći put. :)Citiraj:
nine prvotno napisa
nine baš mi je drago bilo pročitati tvoj post. :-)
Ja sam u rađaonu došla sa čvrstim uvjerenjem kako ću čuvati energiju za trudove, neću vikati, bla, bla, bla... 10 sati trudova je prošlo sjajno, nisam pustila niti glasa. Za vrijeme trudova sam lijepo disala, a u pauzama odmarala i brbljala s drugim rodiljama. Onda su mi probušili vodenjak i tada su krenule takve boli kakve nisam do tada mogla zamisliti da postoje. Ja dobro inače podnosim bol, prošla sam 5 punkcija bez anestezije u procesima potpomognute oplodnje i podnijela to bez glasa, no ovako nešto jednostavno ne mogu ni opisati. Nisam vikala, urlala sam. Između tih trudova sam bila u polunesvijesti, toliki su ti bolovi bili. Mislila sam da ću umrijeti. Nije mi palo na pamet psovati ikoga ili se ljutiti, obožavala sam moju bebicu i muža i sve je to bilo ok, ali usred tih posljednjih trudova i izgona jednostavno sam urlala i zapomagala bez kontrole. Znam da sam jecala Bože moj Bože moj Bože moj...... pa bih onda opet urlala. To sve skupa nije trajalo jako dugo i svaka bol je prestala kad je izašla moja savršena Pikulica. Porod pamtim kao prekrasan, nakon što se rodila, stavili su mi je na prsa i muž i ja smo 2 sata bili s njom.
Mislim da nije ok ikoga osuđivati zbog tog vikanja. Ja sam doista prije poroda imala sve posloženo u glavi, a eto, bilo je puno jače od mene i mojih odluka i želja. Curka koja je rađala u boksu do mene, a kasnije bila u sobi sa mnom, mi je rekla da je molila za mene koliko joj je bilo grozno slušati u kojim sam bolovima bila. Nije mi rekla da me htjela ispljuskati ili da sam joj išla na živce.
Ja sam od onih koje nisu pisnule na porodu, ali zato urlam od muke kod zubara i to tako da, kada izađem, ljudi u čekaonici se zgražaju sa ovakvim facama ---> :nope:, a jedna teta je čak komentirala "a ja mislila unutra malo dijete...." :mrgreen:
I kad sam spaljivala one male sitne madežiće, cvileći sam molila muža da me drži za ruku :lol: dermatologinja je umrla od smijeha i rekla da u životu takvo što nije doživjela :mrgreen:
Ali eto, na porodu sam faca 8-)
Pozdrav, evo par riječi od žene koja je vikala da je čulo pola mjesta, a ne samo bolnica :) Moja je beba imala 4,5 kg. Valjda možete zamisliti kako je bilo izgurati toliko dijete van. Nisam ni znala da mogu toliko vikati. Čula sam druge žene koje bi samo malo jauknule i eto bebe. Kanije sam s njima bila u sobi i vidjela da su to djeca od dvije kile i nešto pa sam zaključila da im je ipak bilo malo lakše. Meni je sestra donijela bebu i pogledala me onim pogledom: jadna ti s ovolikim djetetom :D Ja nisam htjela vikati, niti mi se to sviđalo. Iskreno nisam ninašto mogla misliti. Niti jedna misao mi nije prolazila glavom osim da ne umrem od tolike boli i šoka pod dripom. Molila sam da što prije bude vani jer me to vikanje iscrpilo i bilo mi je užasno. Da sam znala da ima neka žena kojoj idem na živce u tom trenutku bih je najvjerojatnije ubila :D Prije poroda sam se naslušala svakakvih priča i zaključila jedinu stvar koju netko normalan može zaključiti; porod ne boli svakoga isto, nismo svi iste građe, nije svačija beba jednako teška niti je svatko dovoljno jak da se nosim s onim kroz što prolazi. U bolnicu dođeš roditi, tu se ne zadržavaš više nego je potrebno, nemaš ništa s ostalim ženama niti ćeš vjerojatno ikad imati. Bilo bi lijepo kad bi žene imale toliko poštovanja prema drugim ženama pa ne ogovarale okolo kako je ova ovakva ili onakva jer je vikala ili ne znam što radila. Ja sam bila 7 dana u bolnici i naslušala groznih vikanja, ali nije mi palo na pamet da se ljutim. Bilo mi ih je žao i molila sam se da što brže bude gotovo da se ne muče. Jedna je žena u krevetu kraj mene rekla: jooooj što mi idu na živce ove! Ja sam je pogledala i rekla joj da je prestrašno nerazumijevanje nas žena prema drugima koje prolaze kroz isto. Inače, primjetila sam da su mnoge žene prema drugim ženama užasne i to baš one koje znaju kako je teško biti trudnica i rodilja. Valjda je zaista zavladala jedna emocionalna neosjetljivost jednih prema drugima. Onda kad je čovjeku najteže naiđe na ljude koji su puni nerazumijevanja. Žao mi je što nam svima na porodu nije isto, što beba sama ne iskoči van dok mi spavamo :)
Amely ja mogu zamisliti, ja sam izgurala van 4.5 kile djeteta ja tocno mogu zamisliti kako si urlala jer sam i ja bas kao i ti bila umorna i od vlastite dernjave.
isuse cure sad kad sam procitala dio sjetila sam se svojeg poroda. necu pisati, nista novo ne bi dodala, samo cu reci da sam shvatila da sam gotovo sve negdje potisnula, izgubljeno sjecanje. i sad ste me podsjetile, bolje da niste. zaboravit cu do sutra, ne zelim se sjecati
Ja se jedino i sjećam bezglavog urlanja :-) Nekako potisnemo te doživljaje jer se s njima stvarno teško nositi. Zaista zaividim onim ženama koje su rodile pod epiduralnom, polako, smireno i još kažu da im je to najljepše iskustvo u životu. Ne mogu to vjerovati dok ne doživim :)
Pa mislim da je evidentno da porod može biti predivno iskustvo :)
I bez epituralne...
Pa i uz urlikanje :)
Zato meni...trenutno...dok u rodilištima nedostaje kvalitetna podrška te osiguranje intimnosti...je teško zmisliti porod kakav sam doživjela doma.
I da...
koja razlika...
Baš mi bude teško čitati vaše riječi...u kojima kažete kako sve želite potisnuti...zaboraviti...
Ja sam nakon prvog, bolničkog, poroda sve htjela samo nakako kvalitetno probaviti...
Da me ne lovi grč u stomaku kd se sjetim famoznog doktora...
A kad sam rodila doma...isti tren me uhvatila panika da ću možda zaboravit koju sekundu tog predivnog dana....a to nikako ne bi htjela...
i sad kad pokušam prizvati sjećanje na taj dan...
poželi roditi opet :)
zato...porod definitivno može biti tako predivno iskustvo...
i urlanje na porodu ne bi trebala biti stavka oko koje se itko zamara...
a eto, na žalost...veliki je problem ženama...
blackberry, koliko me raduje kad procitam da netko tako pise o svom porodu, kao ti o svom, toliko me zna i rastuziti kad se sjetim svog vbaca :-( iako nisam bas urlala
i bas to, zelim sve potisnuti :-(
i to jest tuzno
dok mi je carski bio stvarno lijepo iskustvo...ah....
a nije stvar u bolovima, jel, sve nas boli...cijeli paket je u pitanju...
evo, moj porod je bio takav, nije bio pod epiduralnom :)Citiraj:
Amely prvotno napisa
i evo, moj je bio u rodilistu i isto ko blekberry cesto vrtim taj dan u sjecanju da ga ne bi zaboravila. narocito jer je bio VBAC i koliko mi je i CR bio divan, tamo sam bila samo promatrac, ovdje sam bila akter, svjesna svakog trena. ok, bilo je "ludih" dogadjaja u predradjaoni, ali sam porod, meni je bio predivan. smiren. imala sam vremena sama se sa sobom u glavi saliti za vrijeme izgona, muz kaze da sam samo glasno stenjala i aaaakala dok sam "gurala", al to radim i dok guram namjestaj :lool: no mislim da sam imala srecu i da sam imala zen primalju. rijetki su takvi porodi u nasim rodilistima.
Citam vas pa se osjecam bedastom... recite mi molim vas what's VBAC?
vaginal birth after caesarian
Riknut cu od smijeha... a ja ovaj what's ispalila skroz slucajno!
I meni je porod bio predivan. I svi oni sati (dani) prije dolaska u bolnicu, a i sve u bolnici, kad vec nije moglo drugacije. Nije bilo epiduralne, niti bilo cega drugog, a bila sam smirenija nego ikad u zivotu. U principu me nista nije boljelo i cinilo mi se da bih mogla zauvijek prozivljavati trudove. Malo sam kenjkala gluposti u tranziciji, ali ok, dogadja se i najboljima ( :lool: ), a za vrijeme izgona mi se vristalo, ne od boli nego tko zna od cega.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Bas sam neki dan pogledala video s poroda i nisam se mogla nacuditi kako izmedju tri truda u kojima je Debeli izasao, razgovaram s doktorom i medicinskom sestrom. Ono, kao da pijemo kavu. (Ok, malo suludo pokusavam objasniti da bih ja rado rodila stisnutih nogu i pokusavam se oduprijeti ideji da ih rasirim, ne bi li beba imala kamo izaci. Ali i to sam pregovarala u totalnom zenu.)
No sigurna sam da su rijetki ovakvi porodi i u americkim rodilistima (ne kucama za porode i slicno). Moja doula doulari vec osam godina, bila je na vise poroda po bolnicama nego kod kuce i kaze da nikad nije vidjela niti bolnicku bebu rodjenu u vodenjaku, niti tolike sate smirenosti i nekog opcenitog zena.
I ja se nadam da necu zaboraviti detalje jer mi je stvarno, ali stvarno bilo predivno. Imam dvije razlicite price s poroda (na dva jezika pa je isti dogadjaj opisan na razlicite nacine), a i video, pa se nadam da me godine nece pregaziti. :lool: Trudnoca i porod su mi bili toliko super da me strah razmisljati o sljedecem. Cisto mi je nevjerojatno zamisliti da bi sve opet moglo biti jednako tako dobro, a kamoli jos bolje.
eeee pa ja sam umirala od smijeha kad sam iskusila ring of fire. pocelo je sa ooo oooooo oooooooo i onda se smijem a u glavi mi se vrte svi postovi s foruma o ring of fire.
MM je bio totalno zbunjola tako da sam ga ja morala podsjetiti na videozapis i prvi je kad je S. sletila na moj trbuh.
al se zato skoro niceg ne sjecam sat vremena tranzicije, od pol 7 do pol 8, a onda od pol 8 do pol 9, kad je rodjena, opet se sjecam svega, pa i toga kako mi se majica vuce po podu dok me s nagonom za tiskanje sestra vodi u box i nosi torbu i kako ce ta majica ici na iskuhavanje. eto koliko sam prisebna bila :lool: ili pak nisam :lool:
Da sam ja znala za ring of fire prije nego li sam rodila drugi puta ja uopce ne bi popucala. Negdje u daljini sam registrirala opstetricarku koja mi je rekla ne sad tiskati, cekaj da se tkivo samo rastegne. A ja u sebi - ma cekaj vraga ovo pece grozno i ja udri tiskati da se cim prije riesim. Glupaca!
To bi trebalo poducavati na trudnickim tecajevima a ne disanje! Ili autogeni trening. Svo to autogeno njesra nista mi nije pomoglo, prosla sam dva trudnicka tecaja a niti jednom nisam cula ista o ring of fire.
Ako rodim treci put to ce biti savrsenstvo! (i ja sam prvi porod potiskivala i sazvakavala dvije godine)
ni ja nisam cula na tecaju ni u ordinaciji.
pa ni za masazu.
i o tome sam si gruntala u glavi, kao kakav je sad ovo osjecaj, sta mi radi, aha! masira! weee!
jedino korisno s tecaja bilo je ono o disanju, a i to sam brate fulala, morali su mi tamo reci da sam davno trebala prestati polako disati i disati plitko i brzo. i tek tada mi je bilo...lakse :D
Kakva masaza Leo?? Evo opet neka novost...
pa masirala mi je medjicu prilikom izgona, da ne popucam. i zaljevala baby uljem.
Mislim da bih bila zavrnula vratom onome tko bi mi pokusavao masirati bilo sto u trudovima. Najbitnije mi je bilo da me nitko ne dira. :lool:
Sto se disanja tice, bolnicki tecaj je bio blesasv, ali na tom ionako ama bas nista nisam naucila. Alternativni je pruzio puno bolju informaciju - disati onako kako ti odgovara. Pa sam disala onako, u principu, kako se disalo na prenatal yogi i to mije bilo super od samog pocetka, jos od prvih trudova. Glavna mantra mi je bila drzati celjust najopustenijom sto mogu i ne ispustati visoke tonove. No ovo drugo je bilo manje bitno jer me se do izgona u principu nije ni culo.
ja od svog urlanja nisam niti mogla cuti druge zene :D
i mene raduje kad pročitam kako bolnički porodi mogu biti zaista lijepi :)Citiraj:
Ginger prvotno napisa
jer, za kućne znam...
na kraju, moj porod bolnički...tu mislim na trudove i bol istih...bio je predivan...čitav dan...
ja sam bila smirena...eto...nisam urlala...
jednostavno sam htjela rodit prirodno...u miru...
pa mi nisu dali...
taj dio mi je bilo teško probaviti...
ono...ne stvaram probleme nikom...ne plašim se poroda...smirena sam i usredotočena...komuniciram...blabla...
ne želim ubrzavanje...ne želim ništa za bolove...
i odmah si totalni frik...i tik tak od tebe stvore neuravnoteženu ženu koja ugrožava svoj i bebin život...
eto...
bilo bi bolje da sm urlala iz sveg glasa ii ritala se rukama i nogama
možda mi ne bi prilazili :mrgreen:
mislim da sam tu na ovom forumu čitala kako je jedna rodilja poludila i kad su joj se htijeli umješati, ritnula im je nogom sve instrumente na pod. Poslje toga su je pustili na miru. :mrgreen: To je karakter.
Uuuu dobraaaaa!!! Ritalice javi se!!!!
kakve crne instrumente?
Sjeti se samo škara za epiziotomiju npr.
na mom porodu nije bilo nikakvog metala