Čestitke svim trudnicama :bye:
Printable View
Čestitke svim trudnicama :bye:
Babyboys, ni Mm nije htio ništa da radi, ono, ako bude treće bude. Kako nije išlo po planu, ja sam ipak otišla uradila sve nalaze, briseve, hormone, i pokazalo se ok. na kraju je čako pristao na inseminaciju 2 puta, jer je vidio da me puca ogromna želja. Moj ginić je rekao, kada prestanem razmišljati i opustim se , desiće se bez pol muke. I tako je i bilo, nakon 3 godine, uzela sam oralnu kontracepciju, da se "sexam" na miru. nakon 5-6 mjeseci korištenja iste, slučajno sam prestala, i odmah isti sljedeći mjesec ostala trudna. A da na trudnoću nismo ni pomišljali. Tako će se desiti i kod tebe.
Lutonjice, i ja sam puno tokom bebine 1. godine razmišljala o 4. djetetu, kako bi to bilo divno, ali sada kada joj je 17. mjesec, nikada ne miruje, trenira nam živce, galami, penje se, skače, bogami, je misao o još jednom daaaaleko od mene. Zaista nije lako. Ali je lijepo.
RozaGroza, jednom neko reče: Nije važno samo dokle si stigao, već odakle si krenuo" . Tako da tvoje 2. uspješne trudnoće vrijede ko mojih 5. Sretno ti bilo, i Trini koja ima toliko hrabrosti i snage.
sjećam se da me jeza prolazila kad sam čitala razmišljanja Anite AZ kad je otvorila topic. Imala sam 40 godina, prvo dijete prirodno i drugo dijete iz MPO-a, MM i ja smo odlučili da smo zaokružili našu obitelj i on nije htio ponovno prolaziti MPO postupke. Bili smo svjesni i svojih godina, ja sam dugo čuvala sve dječje stvarčice, prolazila u DM-u kraj polica s pelenama i mislila kako nikada više neću stavljati pelene jednoj maloj guzi, znala sam se i rasplakati. Onda sam se nekako s tim pomirila (bolje reći, nisam si dopuštala emocijama da provale i savladaju me), rasprodala i podijelila sve osim kindaća i kolica...i ostala trudna. Neplanirano, slučajno, čudom...
Nama se prije dva tjedna otvorio novi svijet, nama je ovo dijete čudo kojem se ne prestajemo diviti i zahvalni smo prirodi, Bogu, sudbini ... koji su nam dozvolili osjetiti još jednom ovakvu ljubav.
O, da, znam taj osjećaj. Vrijedi svega, zar ne?:heart:Citiraj:
pituljica prvotno napisa
Čestitam cure na prinovi :zaljubljen:
Kod mene je islo sve nekako ubrzano. troje djece u cetiri godine..sok za obitelj, prijatelje, okolinu. Valjda zato sto nikada nisam pricala o velikoj obitelji, niti razmisljanja o njoj. Za mene je to bilo prirodno..htjela sam djecu, ne znam koliko, ovisi s kakvim cu ih muskarcem stvarati -tako sam uvijek govorila :mrgreen:
I danas kad gledam svoje pilice, srce mi je ogromno. Starija cura koja ce tek sada 4 godine jos ne izgovara sva slova, mladja koja ima 20. mjeseci tek spaja dvije-tri rijeci, a nas maleni momak ima tek 3,5 mjeseca i poceo je gugutati.
Hocemo li jos jednu bebu? MM teoretski odmah odbija pricu o tome...vise nam nitko ne govori "kad cete jos jedno", a meni pomalo zao sto i podsvjesno znam da je gotovo.
Čestitke na prinovama!
Mene ne obuzme želja za malcem kada vidim, pomirišem drugu bebu, niti me pusti kada se sjetim neprospavanih noći i sl. Doduše mi takvih prevelikih problema nismo imali, meni je gore ovo razdoblje od 2-4, kada su nerazumni, nestašni do bola...ali isto tako me i raduje kada ih navečer potrpam u krevet i s mm-om prepričavam njihove nepodopštine, nabrajamo mjesta gdje su se uspjeli popet, kakvu su novu glupost smislili...
Uglavnom mene ta želja spopadne kad ih vidim moje momke kako se igraju, kako se grle, kada spavaju...jednostavno ludim od želje.
Ali, u zadnjih godinu dana smo mm i ja imali problema sa zdravljem, imali smo tri situacije(jedno juš nismo zgotovili) kada sa strepnjom očekujemo nalaze i jednostavno taj strah mi je kako da kažem pomutio želju.
Tu je naravno i mm i njegove želje i potrebe, on tvrdi da su ga hahari iscrpili i da nema snage za još jedno.
No kako za kontacepciju koristim jednu od najnesigurnijih metoda, još uvijek se nekako nadam, bez obzira ne sve ovo što sam napisala omaći još barem jedno:-)
pituljice, uživaj, prva godina je divna, sljedeće baš bude naporno, ali zanimljivo. A ti kosjenka, ko zna , možda se i omakne, velika strast je zaista nepredvidiva.:)
flopica, hvala ti na lijepim rijecima, i sto si me podsjetila na ovo...nevjerovatno je da sam bas danas razmisljala o rodjenju naseg bebana i cak i pricu sa poroda napisala, i sad naletim na ovo...Citiraj:
flopica prvotno napisa
Evo, nama se zelja ispunila, konacno smo dobili jos jedno dijete, meni je skoro 39, malac me slomio, grcevi, fimoza, plac do besvijesti mjesecima, nespavanje, ma svega je bilo- a sad sa skoro godinu dana to je jedno umiljato pile, moj dobri djecak...ma i dalje se budi nocu, jer sika je glavna, ali ja se polako vracam u normalu , i mislim da nije kraj :)
Baš čitam ovaj topic i smijem se,
Anita je bacila bombu i zbrisala, a mi svi ostali se navukli i rodili po još jedno,
uključujući i Deaedi koja je decidirano tvrdila da nema šanse da se navuče... :lol:
A jok, nisu svi. Eno kory nema prinovu. Nemam ni ja.
Kod nas sve po starom, osim sto je financijsko-lokacijska situacija sve pet. I onaj bioloski sat je u banani. Valjda.