I ja bih rekla da se previše filozofira.
Sve ste pretresle, metode kontracepcije, kredite, razloge za abortus - opravdane, neopravdane, teoriju "gdje ima za jednog ima i za...", teoriju o trendu dvoje djece, o trendu troje djece, o više od troje...
Meni je jedino u početnom postu zaista začuđujuća statistika - pobačaj trećeg djeteta, meni znači pobačaj nakon što su ljudi već iskusili roditeljstvo i znaju što znači jedna mala osoba koja vam liči, koja vas voli, kojoj ste sve na svijetu. S te strane gledam na abortus dosta različito nego kad nisam imala djece. Ima raznih situacija (ostao mi je u sjećanju post zvjerke) ali statistika govori o prosjeku.
Ali toliko o tome, što bih više na tu temu polemizirala.
Ono što me također jako čudi je potreba da se zadire u taj intimni dio drugih ljudi. Dakle dok nemaš djece svi te pitaju pa kako nemaš. Kad imaš jedno pitaju kad će drugo. Kad imaš dvoje pitaju hoćeš li na treće da imaš i sina :mrgreen: Ili ajde, malo stanu s pitanjima. Kad imaš treće pitaju te šta ćete se sad množiti ko zečevi. Ako nekom kažeš da razmišljaš o usvajanju, tu tek svašta čuješ.
Pa te rasprave tko bi mogao a neće, tko misli da ne može a zapravo bi mogao, tko bi htio a ne može, može li se ako imaš kredit, što si dizao kredit ako sada ništa ne možeš...
Zašto??? Stvarno mislite da se ovdje može doći do konačnog zaključka?