Printable View
Mene je moja 8 godina starija sestra cuvala dok su starci radili. Sjecam se da me je jednom cijeli tjedan vodila na injekcije penicilina kad mi je bilo 5 god., a njoj 13. Meni je to u danasnjim uvjetima nezamislivo, a tada je to bilo vise pravilo nego iznimka da stariji cuvaju mladje.
kad sam rodila Mudraca, u sobi sam bila sa ženom koja je rodila dvadesetak minuta prije mene, bila samo godinu starija i to joj je bilo 10. dijete (kasnije sam iz novina saznala, nisu stali na tome, imali su, koliko znam još minimalno dvoje). ostalo mi je u sjećanju kako je njen suprug dolazio iz Delnica svaki dan i dovodio drugu stariju djecu u posjetu, u raznim kombinacijama (žalio mi se, više u šali, da kad se vrati izgubi više vremena da one koji su ostali sakupi...), a ona mu naručivala koga da sutra dovede.
kad je prvi put došao u sobu, oduševljen, sav van sebe, sa fotoaparatom, kako je prišao tom djetetu...ma svatko bi pomislio da mu je prvo, to je nešto teško za opisati. to je bio trenutak kada su sve moje predrasude prema ljudima s mnogo djece, ako sam ikad imala, pale u vodu.
drugo je pitanje državnih mjera, socijalne politike i (de)stimuliranja rađanja. jasno je, iz drugih tema, nije situacija bajna, ali ima i gorih država. i ne može se nikad svima udovoljiti, uvijek će se netko naći zakinutim. ali ipak, teško mi je zamisliti da će se netko odlučiti nemati dijete (ili drugo, treće...) isključivo zbog materijalne situacije, kao ni da će se netko odlučiti imati ga zbog dječjeg doplatka.
ovo je jako lijepo rečeno!Citiraj:
anasti prvotno napisa
deaedi evo ja i radim i dobivam dječji i uskoro će mm na burzu...i ja uplaćujem i za taj dječji i za tu burzu i za nečiju mirovinu i što sad?! Od kuda tebi uopće pravo tako se bahatiti i s visoka gledati na ljude koji dobivaju dječji doplatak? Sigurno sam presretna zbog toga, možeš misliti, baš je super imati pravo na dječji doplatak i dobivati naknadu s burze. Hoćeš?
MM je 7 godina radio (radi još uvijek) u firmi na određeno. Da, nije zakonski, naravno, ali država je omogućila toj istoj firmi da mulja, da radi ovo i ono i da ga 7 godina drži na takvom ugovoru raznim manipulacijama.
Sad da mi nakon svega ne bi išli od države uzezi apsolutno sve što možemo! Bili bi ludi!
I jaklo me boli briga što jedna deaedi misli o tome....
XCitiraj:
mamitzi prvotno napisa
Sad ću ja malo o predrasudama jer me ovo inspiriralo. Na žalost, svi znamo, ima ljudi, roditelja, koji ne vole djecu, nemaju živaca,volje, pameti, stabilnosti ni ljubavi.Citiraj:
Riječanka prvotno napisa
Ima takve djece po domovima, pretužnih sudbina. Tim gore kad takvi roditelji nakrcaju brojnu obitelj, svaki je dječji život tu upropašten. S takvim je roditeljima upropašten i kad je samo jedno dijete ili dvoje, ista stvar, svako je dijete čovjek za sebe i nemoguće ih je promatrati kao broj, kao "one na hrpi".
Ovaj gore spomenuti čovjek govori drugo, meni je to tako samorazumljivo, tko voli djecu, njemu se nikad ne mogu "izmodirati".
Gledam samu sebe kako piljim u tu svoju malu, četvrtu, potpuno zaluđena, ne kao da mi je prvo, nego s još više pažnje, divljenja tom biću, pa gle kako je savršena, pa ti prstići, kako se igra, pa kako ona meni priča (tri mjeseca, to su silni "razgovori""),
s tim da je to sa svakim djetetom puno jače jer sam ja puno opuštenija (zbog iskustva valjda).
Da ih deset rodim, sa svakim bih bila opčinjena, to ne može prestati niti izaći iz mode.
E, sad, jednu drugu stvar hoću reći o predrasudama, vezana je uz Rome.
Oni su često predmet predrasuda, djeca su im prljava, zapuštena, šalju ih da prose, ne šalju ih u školu i sl. To je sve istina, toga je puno. No, ima nešto drugo, to sam primijetila iskustveno, često idem na Hrelić i s godinama skontam- pa ti ljudi vole djecu! Oni vole i svoju i tuđu djecu, vidim to po načinu kako se odnose prema svojima, mojima, svakom djetetu kojeg vide, koje im se obrati, nije to jedan put bilo.
Naši, domaći ljudi, koji tamo prodaju, vrlo cijene svaku svoju krpu i, primjerice, dijete bi kupilo neku igračku,a oni ne spuštaju cijenu.amo banalan primjer, ima toga više, ali ne mogu se sad sjetiti.:oops:
Romi pak, čim vide dijete, "ma neka mala nosi, daj detetu, detetu treba, imam ih ii ja pet", al' onako, s ponosom u glasu kako ih on ima pet.
Uvijek naglašavaju koliko oni imaju djece ili unučadi (ko da svi ne znamo da ih imaju puno:mrgreen:, pa nam to trebaju naglasiti), kao, to je najveće bogatstvo, a ono, žive u bijedi samo takvoj.
Tu mislim na one što kupe otpad i od toga žive, ne na preprodavače, ne znam kako žive ti bogati, ima i njih.
Njihova djeca nisu u domovima, životni uvjeti su im ajme Bože i sve to stoji činjenično kako je, samo, taj dojam i taj filing me ne vara, i MM je to shvatio, oboje smo ostali prvi put malo zbunjeni i začuđeni kad smo to skontali, da ti ljudi vole djecu, koliko god bilo to čudno shvatiti jer ih rađaju da žive u takvoj bijedi.
(i piju i tako, mislim, šta da kažem, to je neki spešl mentalni sklop, ali ljubav se osjeti, koliko god to čudno zvučalo)
A ja, Nena, guštam svaki tvoj post...na ovom topicu :-)
ne poznajem nikog tko to danas radi, osobno mi je to, kao što rekoh, nezamislivo.Citiraj:
nine prvotno napisa
ne znam kako je bilo kad smo mi bili klinci, ja npr. mene moja starija setra nije čuvala (16 godina je starija) a ni ja nisam čuvala svoju mlađu sestru (3 godine sam starija), išle smo u vrtić i imale tetu čuvalicu
Nisam čitala cijelu temu, ali želim napisati da u mojoj okolini, obitelji, među prijateljima, poznanicima ima sve više obitelji s 3 i 4 djece. Baš ih poznajem puno i drago mi je.
Meni je nekakav indikator "kako je bilo u mnogobrojnoj obitelji" kad takvo dijete odraste, koliko djece želi.
:mrgreen:
Znam neke koji ni u ludilu ne žele ni jedno, a neke koji žele puno jer im je bilo prekrasno.
Ne znam... ja to ne gledam tako romantično. Niti da su ovi koji su u domu nužno upropašteni (dosta njih je posvojeno i živi u ljubavi), niti ovo što je napisala nena za Rome, niti ovo što je napisala Riječanka.. zato jer se sjetim jednog slučaja na forumu, isti je kraj, za kojeg su se skupljale donacije jer se ipak sami nisu mogli pokriti. To jest... ljubav's not enough (u mojoj skali vrijednosti).
da, to ovisi o toliko toga
MM je jedinac, a silno je želio (pa i dobio) troje djece...
njemu eto, nije bilo lijepo kao jedincu
a ja imam dvije sestre, i eto, i sama sam željela troje djece.
a desilo se i da će jedna od mojih sestara imati troje :))
jako nam je veselo :)
Ja odrasla u obitelji s dvoje, to mi je bilo potaman. Sestra ima dvoje, to joj je potaman, ja imam jedno, ali to je force majeure (ne moja želja, želja je bila 2, ali sad mi je 1 ok i ono.. lupam se nogom od sreće što imam 1). Moja prijateljica je bila jedinica. Ima 1 dijete, nezamislivo joj je 2, 1 joj je potaman. Itd.
Neki "objektivni" kriterij bi meni bio - je li ta obitelj ekonomski samoodrživa, barem većinu vremena, znamo svi da danas jesmo, sutra nismo, od posla, do zdravlja, pa i života.
Konkretnije - ja, osobno, neću bit razgaljena s nekim od 10 djece, ako vidim da se pojavljuje u nekim akcijama ili u 24 h ili u nekim novinama. Tu mi onda "ljubav" nije dovoljna. Nije mi dovoljna niti u drugim odnosima (bračni itd.).
I meni se čini da je ljudima taman mjera onakva obitelj u kakvoj su odrasli. Osim kad su bili jedinci pa im je to bilo malo, kao Lutonjičinom mužu.
Evo u mene: ja jedno od dvoje djece, muž isto tako - imamo dvoje djece.
Pa dobro, ali puno ovisi i o partneru. MM je odrastao u obitelji od petero djece, pa svatko od njegove braće/sestara ima različit broj djece. Iskreno, rekla bih onoliko koliko je žena željela roditi ;)
Pa naravno da nije enough. Nije dovoljna ni za brak, vezu, a kamoli za podizanje djece.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
No, ja ne gledam negativno na skupljanje donacija, želim donirati, svako dijete to zaslužuje, čak i kad roditelji ne zaslužuju.
Gledam negativno iz perspektive da je žalosno, ako su ljudi vrijedni i normalni, kako ne uspijevaju sami priskrbiti za djecu,
ne mogu dobiti posao ili imaju premalu plaću, ali ako ne mogu, treba im pomoći, valjda smo zato ljudi.
Ako loču i rade koješta, to je žali bože usipanja novaca u takve, a šta ćeš opet od djece, ne možeš ih pustiti da umiru od gladi, ako su nam već blizu, ako nisu u centralnoj Africi gdje teško može naša pomoć dospjeti.
(ovi u domovima, načelno, čim su dospjeli u dom, nije dobro, a da će se dio izvući, posvojenjem ili kako god, ako ima sreće, naravno da hoće)
Gledano... realno... s obzirom da trenutno živimo u doba urbanizacije i soft industrije, grada i visokih troškova života, toga da danas jesi-sutra nisi (vezano za zaposlenje), gdje obrada zemlje gubi primat, za očekivati je da će netko imati problema skrbiti za.... 10 djece... ako živi u gradu. Sori. Ljudi se sastoje od brojnih stvari, imaju emocije, imaju vrijednosti, imaju razum, što bi kao trebalo izbalansirat, i što mi svi pokušavamo, na svoj način.Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Djeca nisu nikad ništa kriva, mislim da se ne može svima pomoći, ma kako mi to htjeli, a da ne potežemo sad pitanje resursa i ono... Waltera i Slobodu.
Nas je troje. Brat je 15 godina mladji, cuvala sam ga na sat-dva nakon sto je imao 1,5, ono kad bas zatreba. Vodila sam ga u setnju svaki dan po sat, jer sam uzivala u tome, nisam morala. Inace, dok su moji na poslu cuvala ga je nana. Ja sad njemu ne bi svog ni u ludilu ostavila, jer nije tome dorastao, djecacima izgleda sazrijevanje sporije ide... Evo sad ga je upravo opalio od stok kad ga je podigao, ccc.
inace, moji prijatelji uglavnom imaju po jedno ili dvoje djece i svi planiraju imat troje :)
Sto se tice broja djece i siromastva... Ako nije rijec o tome da nemas sta jesti i obuci, materijalne okolnosti po meni ne igraju ulogu takvu da drugo dijete ili trece napravi preveliku razliku. Prosjecna porodica nece osiromasiti zbog treceg djeteta, ni prvo dvoje biti zakinuti strasno.
Ja nikad nisam imala svoju sobu, spavala sam u sobi s roditeljima do rodjenja brata i iselila se u boravak da me ne budi :) nikad nisam osjecala da mi ta soba nesto posebno treba ili nedostaje (inace, mi smo zivjeli u zajednici s ocevim roditeljima i spavalo se u sve tri sobe.
Moja djeca su premala da bi se međusobno čuvala, ali si zato pomažu...Ako ja nešto radim, a Ela recimo treba na wc ili traži vode ili nešto..Janko ili Iva joj pomognu oko toga.
Odgajam ih da ne budu sebični i samoživi i ako ja i tata skačemo oko njih i trudimo se da njima dobro, a svi živimo pod istim krovom, onda ne vidim razlog zašto si i oni ne bi međusobno pomogli, uskočili kad treba.
Rijecanka i Nena bas vas je gust citati.
tnx:-), i zuskiCitiraj:
Jadranka prvotno napisa
Nas je bilo dvoje, razlika 7 godina. Dok sam bila sama, htjela sam da nas je više, često sam se igrala sa zamišljenom braćom i sestrama. Kasnije sam htjela da nas je barem troje. I do prije nekoliko godina nagovarala starce na treće dijete (mladi su se oženili i mogli su bez beda imati još hrpu djece). Mi ćemo, nadam se, dvoje. Da smo mlađi, išli bi na više.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Moji ne cuvaju jedni druge, ali pripaze jedni na druge. Mada bi tehnicki ovaj od 15 itekako mogao cuvati malog ili smizlu od 5. Ali im ne zelim nametati tu obavezu i trazim ih samo da kratkotrajno pripaze/zabave maloga dok ja zavrsim rucak, speglam ili odem u vrtic ili na informacije.
Sjećam se kad smo ja i muž hodali,a imali smo tada samo 17 god.,i pitam ja njega koliko čemo mi imati djece,a on kaže petero(5).Haha,još če mu se i ostvarit.Samo da velim,da sam prvo rodila sa 18.
Da, godine imaju veliku ulogu. Vjerojatnije je da će veći broj djece imati netko tko je započeo rađati u ranijoj dobi, nego netko tko je rodio prvo sa 35., 36. ili kasnije.Citiraj:
filip prvotno napisa
MM i ja smo neki dan komentirali kako nam je najveća pogreška bila što smo tako dugo čekali sa djecom (prvo: ja 29, MM 34, drugo: ja 35, MM 40). Ali jednostavno, takve smo osobe, morali smo se okućiti prije djece, a to smo uspjeli tek nakon završetka školovanja i nekoliko godina staža. Da smo ranije krenuli, možda bi ih imali i više.
Deaedi, kod mene sve isto!
Osim muževih godina.
Da razjasnim šta sam mislila pod pogreškom: druga trudnoća mi je bila teža za podnijet od prve, ništa konkretno, ja bi rekla više faktor godine..onda, i sada smo nekako više umorniji i manje aktivni sa drugim djetetom nego sa prvim, sada već i on i ja osjećamo godine: bole križa, bole noge, vene, kolesterol....ono, klasične bolesti koje dolaze s godinama. Nekako smo dok smo bili mladji bili aktivniji, sad smo puno teže podnosili noćna buđenja...Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
upravo to remeti moju sliku o velikoj=sretnoj obitelji jer smo zatrpani slikom majke hrabrost koja ih ima 7,8, 10, opet je trudna a nije imala ništa ni za prvo dvoje... onda se traže donacije za hranu, za odjeću, za knjige, traži se grad/opčina da daju stan.... ne kažem da djeci ne treba dati, ali zar nebi svi mi koji možemo fizički imati djece mogli grlom u jagode samo rađati... a da se netko drugi brine o toj djeci.... ja bi to prije nazvala majka glupost ili sebičnost.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
rijetko su prikazane obitelji koje imaju sretne stituirane velike obitelji i malo ih je jako u mojoj okolini (još uvik živimo po meni u jednoj državi koja ne pruža puno na tom planu obitelji, ni prava majki, ni prava žena, ni pravo na rad i da ti je taj rad plačen, ni kad ti je dijete bolesno da si uz njega, itd) zato je meni odgovor na temu iz naslova, da se slika ne mijenja, ja još uvijek vidim veliku obitelj kao mamu, tatu i hrpu nesretne dječice kako sjede svi na kauču i mole za pomoć jer takva nam se slika servira....
lipo da nije samo to današnja realnost, i da ovde na forumu ima obitelji s 6, pa i više djece koja normalno ekonomski i socijalno žive, al još uvik to smatram danas iznimkom, a ne pravilom.... jer zaista tko s jednom prosjećnom hr plačom od 5500kn, i koliko ono duga i kredita po glavi stanovnika može imat više od dvoje, troje, djece da im pruži na pijatu malo više od ljubavi.... ne živi se samo od ljubavi.... ma koliko to mi tili... svi mi volimo svoju dicu, bilo ih 1 ili 10
Dobro,nine,ina, u pravu ste, stoji to i sa sirotinjom s puno djece i sa prosječnom plaćom koja slabo pokriva.
Znam ja i drugu stranu, u mom poslovnom okruženju, ljudi s daleko natprosječnim primanjima i tako dobro situiranima da mogu osigurati super uvjete i za šestero djece, a imaju jedno ili tek rijetki dvoje. Njihovo pravo, njihov izbor, želja i potrebe, nije moja stvar.
Nema tu ni države ni doplatka koji će njih ponukati na još djece jer im to ne treba, imaju dovoljno.
Onda se kuka kako ćemo kao država propasti (i hoćemo, viđe Indijaca što prosperiraju:mrgreen:), a na šta da računamo po tom pitanju kad ispada da samo sirotinja rađa.
One "srednje", prosječne, treba poticati, i olakšanjem rješavanja stambenog pitanja, i plaćama, i rodiljnim naknadama, i doplatcima, inače ništa, ode mirovinski sustav u kupus.
ma ja da imam milijune i milijune, da sam angelina jolie, ne bih ih šestero imala. ja se i njoj divim, majke mi, taman da ima svu silu dadilja.
hoću reći, nema sreće od ovakvih rasprava. svatko gleda iz svog kuta, svatko živi na svoj način, jednome je nešto luksuz, drugome je osnovna, pače nasušna :lool: potreba.
Pitanje je sad što je država... i što će u budućnosti bit država, mene već zbunjuje i Milanović s novim EU referendumom. Pitanje države... kako god uzmeš - promjnjivo je. I što smo "mi" i s kime se fajtamo za resurse - pa se uži ili širi - selo-grad, Hrvatska, EU, Kugla zemaljska.Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Nema objektivnog po pitanju djece. Naprosto - nema. Niti neke trajne promjene klime oko "broja djece" u ovom ili onom smjeru - to je "harmonika", ako gledaš malo dulji obrtni moment (od tipa 50 godina).
Potpis.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
A ovo o dobi radjanja i broju djece u mom slucaju nije bilo presudno. Prvo sam rodila s 19, drugo s 24 i dalje mi nije nikad palo napamet ponovno se upustati u to. Sad se vise ni fizicki ne osjecam sposobno prolaziti trudnocu i brigu za malo dijete, a psihicki mi je i ovo dvoje krajnji limit. A zaista nisam imala nekih vecih problema ni s prvim ni s drugim. Jednostavno sam valjda toliko egoisticna da mi pase sad u ovim godinama biti napokon okrenuta sebi i svojim potrebama.
Sto se tice financija trenutno smo u puno boljoj mogucnosti podizati djecu nego onda kad smo ih dobili, ali da sam cekala da mi se te stvari posloze valjda na kraju ne bi imala nijedno.
Evo ja sam anti primjer :)Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Kako sam već napisala mm i ja smo dugo štedjeli i sagradili kuću prije nego smo imali prvo dijete. Relativno solidni i sigurni poslovi su svakako bili osnovni preduvjet. Ali to je bilo to vrijeme kad se nekako moglo računati na "sigurnost" posla, danas se bojim da je svima drugačije
Prvo sam dijete rodila s nepune 22 g., dugo je bio jedinac (13 god.!), imao je sve osim ptičjeg mlijeka što se tiče materijalne strane, svakako da emotivna strana isto nije bila zapostavljena. Kad smo se napokon mm i ja odlučili na drugo dijete pitali smo ga što on (sin) misli o tome, ipak je bio poprilično velik i mogao je reći svoje mišljenje, nisam mu željela u toj dobi nametnuti novo ljudsko biće i staviti ga pred gotov čin. Moram opet napisati (već sam ovdje na forumu pisala o tome) da me totalno materijalno zbrinuto dijete (ovo naglašavam baš radi materijalnog) iznenadilo svojim riječima: "Vi to mislite ozbiljno?! Super, može, hvala Bogu, brat ili sestra će popuniti prazninu u mom životu!!!!".
Prazninu!!! Uz sav naš trud, sve osigurano, sto aktivnosti, nove Nike tenisice (kako je netko napisao ovdje da su ekvivalent imanja), on je imao duboko potisnutu prazninu negdje u sebi... :( I tako, drugo dijete sam rodila s 35., a treće s 36 g. :) :) Moram reći da sin nekad pričuva koju od cura (ili obje) ali samo ako baš baš mora (ono, dok odem na pola sata do zubara, objesim veš i sl.), obavezu čuvanja imamo samo mm i ja, djeca idu u vrtić, baka i sl. čuvalica nemamo. Da sam ipak ranije krenula rađati imala bih vjerojatno i četvrto, zapravo imala bih i sad ali gledam da bi za moj pojam razlika između prvog i zadnjeg djeteta trebala stati na 15. g., a sin će za par mj. napuniti 18 :).
Vezano uz imanje i nemanje tj. siromaštvo, pa akcije i žicanje novaca "za djecu" imam podijeljeno mišljenje; od onoga da su to zapravo socijalno zapušteni roditelji koji zlostavljaju svoju djecu dok žicaju novac za njih jer ih naslikavaju po novinama i daju u javnost; do onoga kako bilo tko može postati preko noći osoba koja nema i koja je siromašna, dovoljan je ostanak bez posla, bolest, potres, požar, bilo što i ubrzo se sav kapital istroši... Nitko od nas nije imun na siromaštvo, jedino je način na koji bi se netko od nas borio protiv njega za egzistenciju različit od načina na koji ovi gore navedeni rade. S druge strane vjerojatno i novinari malo potiču takve akcije kako bi o kome imali pisati i popuniti svoje rubrike. I zato imamo akcije za roditelje s 10 djece, ali bome ima i akcija za mamu i tatu s jednom bebom, pa pitam tko je tu lud, zbunjen ili normalan?! Pravila nema...
A propos "neželjene przanine", evo odmah i anti-primjera, razlika mislim 20 godina... u jednom trenu spočitnuo starcima da ko će dobit stan :). Doduše, ništa ga nisu pitali kad su drugo planirali.Citiraj:
winnerica prvotno napisa
I tako... De gustibus... de personibus... nema općeg pravila.
Moj stari je jedinac. Happy soler. Ja bila hepi u dvojstvu. Itd. Primjerom na primjer, motrištem na motrište.
Nije da seciram tvoj post, ali ja stvarno ne razumijem ako si rodila prvo dijete sa 22g, a kažeš da ste dugo štedjeli i sagradili kuću prije prvog djeteta, meni fakat nije jasno kako je to moguće. Mislim, brojke mi se ne poklapaju: ako srednju završiš sa 18-19g, kako u 3g uspiješ toliko uštedjeti da izgradiš kuću? Bez pomoći roditelja, i uz pretpostavku da teško da možeš u toj dobi biti na funkciji predsjednika uprave i imati mjesečnu plaću od 30tis kn. (osim u npr. firmi od staraca, ako me kužiš). Naravno, ukoliko ste dobili vjetar u leđa u obliku pomoći roditelja, nasljedstva ili sl., onda je to skroz duga priča.Citiraj:
winnerica prvotno napisa
Imaš bratskih odnosa i bratskih odnosa... općenito... teško nekako da neko drugi nekom može popunit prazninu, prije su mi to (ovako, ne poznajem te uopće) riječi djeteta, ko zna zašto tada rečene. A možda je i usitinu žudilo za braćom. Mislim da djeca imaju neke faze kad žude... onda kad ono pls nemoj nemoj - ovisno o dobi, čini mi se.
Stvarno neznam koji dio mog posta i života tebi nije jasan; pa dug je period od 18-te godine do 22-ge, nisu četiri godine malo?! Ne, ni mm ni ja nismo bili predsjednici uprave nekog holdinga i sl., imali smo svoju firmu i bavili smo se trgovinom tj. veleprodajom voća i povrća, meni je dnevno u Zg. dolazilo 4 šlepera robe i prodalo se uredno, uredno smo sve plaćali - nemaš brige, sve legalno ;) Ponavljam, od nikoga ništa nismo dobili, ni posao, ni zemlju, ni kuću, ni temelje, ni kamen, ni crijep - dovoljno? Dapače, mm i ja smo "sretnici" koji svaki svoju familiju i dan danas vuče i pomaže kroz život; on ima 2 sestre i 3 brata, a ja samo jednog ali je invalid i jako bolesnu mamu, pa svaki tegli svoj dio kolača kroz život jer nam je tako pao grah. Zbog čega se ti čudiš plaći od cca 4000 DEM po glavi, mi nismo bili u prosjeku, mi smo bili obrtnici? Pa mi smo živjeli na kotačima doslovce cijelu godinu, proveli km i km na putu, imali 5 zaposlenika, štedjeli i štedjeli svoju zaradu. Imamo jedan par koji je isto imao dobra primanja u ono doba, dan danas su podstanari s jednim djetetom, sve novce su spiskali na putovanja, obišli Egipat, SAD, Indiju, danas samo imaju od toga svega uspomene i lijepe fotke; nama je ostala naša kuća i mogućnost da živimo sad bez stambenog kredita. Sad se meni treba čuditi ili me osuđivati, pa neznam osobu koja dan danas nebi se prihvatila takvog posla s mogučnošću zarade...Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
I mi smo startali kasno, prvo dijete s 29, skoro 30, i eto me, u idućih 10 godina, 4 komada, to je poso:lool:.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Kako mi sad sve djeluje idilično, išla sam odvrtiti film, uf, nije baš bilo. I mi smo čekali da se skućimo, ali ništa od toga, radila sam već 7 godina, ali stalno honorarno i znala sam da tako nema ni porodiljnog, ni stana, muž samo povremene posliće imao, zato smo čekali s djetetom, ali ništa, sat otkucava, odlučili smo se na prvo i tek tada dobih stalni posao (a mogli su me isto tako i šutnuti, po starom hrvatskom običaju ).
Prvu godinu je MM čuvao malu jer je bio bez posla, onda jaslice, ni s drugom nisam bila na cijelom rodiljnom, isto sam ranije išla na posao, čuvala ju je čuvalica, do jaslica. Onda je tek mm dobio stalni posao. Pa s trećom trudnoćom još bolji posao, pa s četvrtom još bolji:mrgreen: (ako tako nastavimo, di nam je kraj).
S trećom sam išla raditi s godinu i pol, sad ne znam kad ću, valjda s dvije godine, na pola radnog vremena ili nešto povremeno, ne znam još. Da nije šugavog kredita, ne bih razbijala glavu.
Kako su žene različite. Meni svaka trudnoća uredi hormonalni sustav, sve mi se zdravstvene tegobe poprave, sad sam ko leptirica.Citiraj:
Da razjasnim šta sam mislila pod pogreškom: druga trudnoća mi je bila teža za podnijet od prve, ništa konkretno, ja bi rekla više faktor godine..onda, i sada smo nekako više umorniji i manje aktivni sa drugim djetetom nego sa prvim, sada već i on i ja osjećamo godine: bole križa, bole noge, vene, kolesterol....ono, klasične bolesti koje dolaze s godinama. Nekako smo dok smo bili mladji bili aktivniji, sad smo puno teže podnosili noćna buđenja...
winnerice, vi ste poslovno sposobni, al' fakat sposobni, na kub, daleko iznad prosjeka:naklon:. To nije čest slučaj.Citiraj:
winnerica prvotno napisa
Sve ok, ali mislim i da je za pokretanje posla potreban neki kapital, ako ste stvarno počeli od nule, i odmah toliko počeli zarađivati, mislim da su rijetki takvi poduzetnici.
I dalje mislim da je to nemoguće, ali ok, ako ti tako tvrdiš, svaka čast, onda se mogu samo nakloniti.
Mm je od mene stariji 7 godina i imao je nešto malo kapitala, par tisuća DEM-a u tom sl. - ostatak smo posudili, taj posao je radio i prije, ne u tom intenzitetu, radi ga i dan danas ali izvan RH jer ovdje nejde u takvom intenzitetu da bi bio isplativ (na tržište su došli strani lanci koji loše plaćaju uvoznicima robe, državne firme isto loše plaćaju, ljudi nemaju novaca i kupuju na kartice i na kredite sve pa i voće i povrće i sl.). Zato sam ja, davnih dana čim se sve gore navedeno počelo događati (tj. posao slabiti) otišla raditi za plaću (dan danas radim za plaću, ne za svoj profit), a on je ostao dok ide - ide. Nama je onda jedan šleper (od 4 dnevno) koštao 4000 DEM robe, radnik na skladištu je imao plaću (prijavu i sve kaj ide) 1000 DEM, pa gdje bi nam se isplatio posao od 16000 DEM dnevno ako nebi mjesečno svako od nas dvoje imao zarade cca 4000 DEM po glavi (danas cca 2000 E), pa i sad gledano realno nije neki menađer ispod 15000 kn/mj. neka faca u poslovnom svijetu. Eh da mi je vratit nazad mogućnost takve zarade...Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Žao mi je ako misliš Deaedi da je nemoguće, tvoj problem, ja znam što sam prošla i nemam razloga tu iznositi neistine. Bojim ti se i reći kakve smo aute tek nekad vozili... To bi već bilo pretjerano hvaljenje :oops: