am :love:
Printable View
am :love:
ja ne mogu
ne mogu učiti nekog nešto gdje sam i sama traljava
ima oca i nek ju uči :mrgreen:
evo priznajem da ni ja nikada nisam vjerovala da može biti previše sladoleda, previše kupanja u moru, prehladan sok pa ni onaj bez leda, prerani odlazak u krevet itd, ali su me godine forumiranja razuvjerile :mrgreen:
bez problema sam usvojila onu: "postoje neki ljudi" :lool:, isplatilo mi se dvojako: imam "opravdanje" za one kojima sam ja čudna :mrgreen:
krivo si shvatila članak. ne znam zašto se odmah ide u drugu krajnost.
mislim da smo već više puta utvrdili da nije bullying željeti da dijete bude fino, pristojno, drago. nego da vrijedi razmisliti da li u ime toga nekad pretjerujemo i forsiramo djecu na pozdravljanje, iskazivanje ljubavi i slične navedene primjere, iako djeca iz nekog razloga to zbilja ne žele.
opet, to ovisi o dobi djeteta.
što se tiče anti bullying odgoja, mislim da je kod nas jako rijetka pojava da bi išt moglo biti njegov produkt.
nisam krivo shvatila članak
a moje je mišljenje da upravo taj članak ide u krajnost
ja volim da mi dijete bude u 9 u krevetu. pogotovo na godišnjem!!!:mrgreen:
jj, buling, čisti buling :mrgreen:
ne samo djece, lako za djecu, nego i nas ostalih koji nemamo sva ta pravila.
pa kreću pitanja - a zašto može j, a zašto može m, a mi ne možemo. plivati, skakati, ići u more, piti hladno...gore nabrojano.
pa onda moram iz ugodnog kava_piva_cigara_ novine_ladovina mooda upasti u onaj :odgovoran_drek_odgovoran_u_biti_davež: mood jer štaš.
ja volim sa svojom djecom uživati u svakom trenu godišnjeg, a ne se patiti cijeli dan i čekati da zaspu da odmorim :-P
ma zahebavam se malo, malo zdrave rasprave ne škodi na dosadnom forumu, ljeto je :lool:
n.grace, po čemu točno članak po tebi ide u krajnost? ne izazivam nego me baš zanima..
ja sam već napisala koji dijelovi se meni ne sviđaju.
i zapravo smo svi mi generalno ok roditelji, i netko će u nečem popustiti ili biti stroži... to su nijanse.
ja mislim da bi nam pristup bar sličan ovome mogao puno olakšati roditeljstvo i prištediti živaca, a da dijete ipak ispadne ok.
pa već sam napisala
reći djetetu da pozdravi starijeg mi ni po kojoj kategoriji nije buling
niti da kaže hvala
ako odbija to učiniti, neću inzistirati niti će biti kažnjeno
ali ovo mi je čisto pretjerivanje
moja mala (5 godina), ne da ne bi brokulu/mrkvu/krumpir/žitarice nego ne bi ništa
osim čokolade
čokoladu bi za doručak, ručak i večeru
naravno da to nije tako
i nekad u suzama jede ono što joj se stavi na tanjur, jer bi samo čokoladu :roll:
i da, biram ono što će jesti, kad će spavati jer nisu na tom stupnju da sami odlučuju
inače bi se jelovnik sastojao od čokolade, dnevna aktivnost od televizora po desetak sati
i zato smatram da članak ide u krajnost
jer što autorica zove bulingom ja zovem odgojem i odlukama u vezi njega
slažem se s tobom u vezi prehrane i odlučivanja o vremenu spavanja.
ali nigdje ne piše da je bullying reći djetetu da kaže hvala, već da je bullying kada se inzistira da Mora reći hvala, i da mora poljubiti tetu, i podijeliti igračku.
barem sam tako ja pročitala i shvatila :unsure:
i naravno da biram što će mi dijete jesti iz istog razloga kao i ti.
ali mu također dajem pravo izbora koliko će pojesti. ili s čim će se igrati i kako.
ma neznam, meni je članak većinom ok jer mi daje na razmišljanje koliko stvari zapravo mogu popraviti, i koliko stvari branim i forsiram a da zapravo za to nemam valjan razlog, osim onoga da će mi se dijete previše "razuzdati" ako mu puno dopustim, a to je zbilja glup razlog.
tako da ce doma biti u ispranoj, mozda i na knap, lanjskoj, vec bojama uprljano nikakvim venišem ocisceno. ili ako neku tek obcenu majicu koja jos mirise na pranje pofleka doruckom, u njoj nece izaci, ali ce je obuci kad dodje doma.
ima odjecu koja je samo za po doma, ima odjecu koja je (bila) za vrtic i van, bilo park ili grad ili goste i odjecu koja je samo za goste. ako je posaljem u vrtic ili park u suknji i najlonkama vratit ce se s poderanim najlonkama jer je puno na podu (veselim se skoli jer vise nece biti na podu toliko jeji :D) pa joj takvu robu oblacim za kino, grad etc. vecinu fensi robice dobije na poklon.
vrtic sa 3-5g nije isto ko i 6-7, narocito za cure koje se tad pocinju kititi.
cure se dogovaraju da ce jedan dan u tjednu biti dan za suknje. pa joj kupim tajice umjesto najlonki. i tak :)
"Must" u engleskom nije glagol koji dopušta odbijanje. To je"moraš, htio ili ne htio".
Osim toga, mislim da je autorica Amerikanka. Tako mi se čini, po stilu. Oni imaju malo drugačiji stil od nas. Recimo, sjećam se kad je moja nećakinja morala biti na zajedničkoj slici, imala je tad taman 4 navršene. To je bilo "nice thing to do", i nije bilo važno ni što mala neće, ni što plače, ni što cijela stvar više ni na što ne sliči. Evo, to je bio, zapravo, ogledni primjer ovoga o čemu piše autorica.
A ja bez problema mogu naći i primjera iz mog doma. Ali nisam luda da vam o njima pišem :mrgreen:
:oklagija: :sol_na_ranu:
cekam svaki dan da zaspu da se odmorim :mrgreen:
nakon onog speeda koji pocinje u 8 s vecerom mladje do tamo 22:30 dok starija s tatom ne ode u sobu, jedino sto zelim i trebam je da ostanem sama u sobi i meditiram, makar 10min. tisina bez da odgovaram svima istovremeno na 3 razlicita polja. a najvolem je kad izadjem iz kuce u 8 i ostavim ih same da sve obave :mrgreen:
al dobro, narast ce i druga pa cu i ja manje cekat 9ukrevet :D
a ja ću se složiti s Kosjenkom
ako je baka par sati na svojim bolnim nogama stajala i kuhala im najdraža jela po narudžbi, onda trebaju toj baki zahvaliti, a bilo bi lijepo i da ju zagrle
pa bilo to i "must"
slažem se da ne treba inzistirati niti kažnjavati zbog toga, ali trebaju shvatiti zašto bi to bilo dobro i poželjno
ali članak mi sveukupno nije ostavio dobar dojam
i slažem se s curama na početku rasprave, mislim da je autoričin prijedlog zapravo linija manjeg otpora, radila to ona svjesno ili ne
n.grace, opisi kak bi to zahvaljivanje za obrok izgledalo? da kad dodje rucak na stol kazu: hvala bako za rucak i zagrle je ili kad odlaze doma da baku pozdrave i zagrle?
ovo prvo mi je neprihvatljivo, ovo drugo mi je ok.
zahvaliti joj kad ispred njih stavi serviran obrok
zahvaliti joj kad im donese čašu vode ili soka
zagrliti ju na odlasku, kako ti kažeš
a nerijetko moja starija kaže hvala na ovom prefinom jelu što si nam skuhala
vjerojatno rezultat mog bulinga :mrgreen:
Mislim da autorica uopće nije ni opisala "svoj način", nego skrenula je pažnju na neke situacije.
Na onom drugom linku je navela 5 stvari koje je promijenila u svom postupanju. Ni tu ne vidim liniju manjeg otpora, i mene bi zanimalo gdje je netko konkretno, po njenim riječima, vidi.
probaj, pa ćeš vidjeti dal je linija manjeg otpora:mrgreen:
olakšava na jednoj razini, ali zahtijeva strpljenje i preispitivanje i savladavanje malo drugačije komunikacije roditelja i djeteta od one na koju sam ja npr. kao dijete navikla,
i iskreno, ja mislim da i to "moranje" itekako može nekome biti linija manjeg otpora.
PLUS da ne govorim o tome kakve komentare ostali na to imaju, i kako se i s tim moraš usput nositi.
al aj, nismo svi isti i nisu nam svima iste stvari lake ili teške.
da napomenem da je autorica u ostalim člancima navela kako je, barem zasad, zadovoljna kako je njezin takav pristup utjecao na njenu djecu i na njihov odnos otkad je počela tako postupati, što ne znači da drugačiji pristup ne bi odgovarao nekom drugom.
zato ni nismo svi isti.
čuj sad ovo, prvo neprihvatljivo drugo ok :mrgreen:
a zapravo se samo o slučajnosti može raditi, da je dijete/baka bez ikakvog pozadinskog značenja odabralo baš ovaj prvi trenutak, a ne drugi.
u svemu bismo mogli naći manu kada bismo htjeli i zapravo osobno mi teže padaju ovakvi roditeljski stavovi nego dječje: neću poljubiti baku ili bakino: ajde me poljubi...
Ma uopće, malo u apsurd ide ova tema.
čuj ti si možda ne želiš priznati, ili zaista ne koristiš bullying ni u kom smislu. ali ja ga npr. koristim na svakodnevnoj razini, jer mi se nekad ne da biti strpljiva i ne da biti puna razumijevanja.
ali me ovaj članak ne vrijeđa jer sam ja toga svjesna i radim na tome da se promijenim na bolje. i mislim da je dobra stvar uzeti u obzir da možda ne radimo baš sve kako treba, što ne znači da i moramo.. ali nije strašno razmisliti malo..
n. grace, u kojim situacijama ti djeci odbijaš nešto što bi željeli?
mene isto članak ne vrijeđa
samo mi je bezveze
vertex, već sam dosta toga napisala
ako nije razumljivo što sam htjela reći, žao mi je
evo ako sam dobro shvatila poantu od vertex, pa ću ja odgovoriti.
ja djetetu odbijam nešto što želi kada sam umorna, neraspoložena, kad mi se ne sviđa molba ili mi se jednostavno ne da.
DAKLE to isto pravo ima i dijete. samo što se na to često zaboravlja.
i da, ni ja ne kažem uvijek dobro jutro, nekad samo promrmljam "hm" ili "ej" i ne kažem uvijek hvala jer sam neke stvari navikla dobiti na svakodnevnoj razini (čašu vode i sl.) što ne znači da nisam pristojna ili zahvalna.
vertex, stvarno te ne razumijem, jer sam već svašta komentirala vezano uz članak
pročitaj još jednom moje postove ako te stvarno zanima
jer mi je besmisleno ponavljati
ja sam to zamislila kao: stize rucak na stol i od djece se trazi/ocekuje da potrce u zagrljaj i vicu: hvala ti na rucku, hvalaaaa! i onda se vrate za stol i sjednu jesti. takav scenarij mi je neprihvatljiv.
no ako dijete samo osjeti potrebu zagrliti baku kad je vidjelo sta je za rucak, super, al ja sam shvatila u ovom neprihvatljivom scenariju da to dijete mora svaki put kad je rucak.
ako dijete nece poljubiti baku, necu ga natjeravati niti kuditi, ali ako ko muha bez glave izleti iz stana pitat cu je zeli li se vratiti i pozdraviti s bakom s kojom je bila 3 dana i koju nece vidjeti narednih 7. ako se vrati i skoci u zagrljaj s pusom, super, a ako se vrati i kaze booook necu je potezat za usi i instalirati joj usne na obraz. i ako baka kaze: moze pusa, na njoj je oce li uopce doci, oce li ponuditi samo obraz ili ce i ona dati pusu. nije ni ona uvijek raspolozena za cmakanja i to postujem.
Ma zapravo pitam jer autorica daje odgovor koji je meni odličan, da bolji skoro ne može biti, pa pokušavam shvatit kako drugi vide da to vodi u prmisivnost, raspašoj, i odgoj umišljene veličine. To je ovaj dio (ja sam podcrtala njene razloge, za koje mislim da su normalni i prikladni):
I do not say “no” so that my kids will “learn how to hear no”. When I say no it is either because I do not have the money, time, or energy, or because I have not thought about the request being made.
I do not say no so that my kids learn how to handle dissapointment, or so that I can remain steadfast to a previously given answer. I try to say no genuinely and legitimately, rather than establishing myself as the only person with power in the relationship.
ako ne kaze zasto kaze ne, onda je za dijete tak svejedno kako i zbog cega ga kaze. sumnjam da itko od nas kaze ne da bi dijete dresiralo, a na pitanje zasto odgovara jer ja tako kazem (tu ne mislim na saljive situacije ili kad se nakon 20 puta obrazlozenja zasto ne, 21. kaze couse i told you so! :))
E to sam baš primijetila u tekstu i super mi je.
Jednom sam djetetu odbila nešto kupiti "da nauči" i to me proganja već godinama :mrgreen:
Puno puta od tada sam nešto kupila jer sam se sjetila tužnog malog lica kako poslušno vraća igračkicu na policu. Evo i sad mi se plače.
i da, neke stvari cu vise "cjepidlaciti" kad su mladji nego kad su stariji.
recimo izvoli-hvala cu od rodjenja koristiti da nauci da to postoji i da se tako radi, no sa 7 joj necu uvijek reci izvoli kad joj nesto dajem niti ocekivat uvijek hvala kad od mene uzme. onako, znam da je zahvalna na casi vode al dopustam lezernu situaciju u kojoj ne mora sve ici po spranci i znam da ce nekoj drugoj osobi reci hvala jer je to naucila.
Cvijeto, ja bi malo uzivala i s muzem :P
Ja djetetu odbijam kupovati stvari jer je nezasitan, jer nemam novaca, jer onda ocekuje da mu se stalno kupuje i vristi kad nesto ne dobije, jer to ocekuje i od drugih, jer odmah na vratima zaviruje ljudima u vrecice da vidi dal je sta dobio itd.
Da, govorim mu ne i kad imam novaca, ali mu namjerno ne zelim kupiti igracku jer to kod njega stvara nerealna ocekivanja i proizvodi ponasanja koja mi se ne svidjaju.