Tako je MBee.
Printable View
Tako je MBee.
Aha, ok, kažem samo ono šta sam primjetila, čak i oni najkomunikativniji su izbjegavali. Ali vjerujem da nije pravilo
Nije mi do kraja otisao text.
Na to zezanje, mislila sam, tipa da uzme brasno prospe na pod i onda kaze OMG, dok dolazim smije se i bjezi. Naravno da mi kazem da to nije lijepo, poslije ga zovem da to pocistimo dodje i pomogne mi.
Stvari koje nas muce su slab govor/komunikacija, puuno rijeci zna, sta je sta, ali to ne koristi u komunikaciji. Ne igra se s drugom djecom, osim ako je u pitanju, trcanje, skakanje, skrivanje, onda moze. Ponkad s zaigra sa starijeom sestrom i drugih igara. Slab kontakt ocima, nekad se poboljsa, bude cesce, pa opet slabije i tako u krug. Za razumjevanje nisam sigurna koliko razumije, jer neke naredbe razumije tipa baci u smece, otvori vrata, daj mi loptu, dodji da te poljubim, i sl.
Amina, šta kažu stručnjaci? Dali ste vodili dijete nekud?
Kod nas pedijatrica krajem siječnja na pregledu nije imala nikakvih većih 'briga' vezano za moju kćer, tamo je čak bila i druželjubiva, nabacivala im, odazvala se na ime itd...jedino je rekla za govor ali kao ni to ju nije nešto posebno brinulo jer dijete odrasta u višejezičnoj sredini...dok npr, defektolog nam je preporučila floortime 1xtjedno i isto tako logopeda, to krećemo krajem mjeseca privatno. Rekla je da je komunikacijski na razini djeteta od godine dana ali se da popravit ak krenemo sad. Njen zaključak je da nema intelektualnih smetnji što me svakako umirilo ali opet nisam skroz mirna jer vidim dosta odstupanja kod nje. Ne razumije me i to je ono što mene najviše brine, ako kažem daj loptu, neće mi dati ili idemo van, ne ferma živu silu, sad dali to ne razumije zbog pomješanih jezika ne znam...
Moj stariji sin bio je u Suvagu na dijagnostici i terapiji zbog kašnjenja u razvoju govora. Od ispitivanja sluha obavio je pregled specijalista ORL, audiometriju, timpanometriju i BERA (evocirane slušne potencijale). Obzirom na njegovu dijagnozu (kašnjenje u neurološkom razvoju koje nije bilo ograničeno samo na sluh, nego je uključivalo i sve ostalo - razvoj govora, vid i motoriku) osim ispitivanja sluha obavio je EEG i evocirane vidne potencijale (VEP) puno puta po uputi neurologa, te stabilometriju kod njihovog fizijatra. Ni ne sjećam se više, puno je toga bilo, ali kod mog sina nikada nije bilo simptoma iz spektra, pa ne mogu odgovoriti na ostala pitanja.
Odlična stvar! Odmah me podsjetilo na seriju Greenspanovih knjiga
Vještine igrališta
Zahtjevna djeca
Djeca s posebnim potrebama
i na kraju najbitnija, koja opisuje floortime: Program emocionalnog poticanja govorno-jezičnog razvoja : intenzivni program za obitelj, terapeute i edukatore https://www.google.com/url?sa=t&sour...e_EImQLfKIrJzX
Samo naprijed!
Htjela sam samo napomenuti da 1x tjedno kod logopeda ili defektologa nije dovoljno. Roditelji djeteta s teškoćama u govorno-jezičnom razvoju ili komunikacijskim teškoćama općenito moraju naučiti kako da metode poticanja govora i komunikacije trajno uključe u svoj život, kako bi dijete stalno bilo izloženo poticajima. Govorim iz iskustva.
Hvala na preporukama za knjige, svakako ću obratit pažnju.
To je ona rekla na osnovu jednog susreta, ja sam pitala iskreno šta misli, kaže preporučila bih ti jednom tjedno tu radnu terapiju, jednom tjedno logopeda. Naravno, čim krene ak bude trebalo pojačat ćemo. Također smo i logopeda odmah posjetili, dala nam je materijale kako da radimo kod kuće a i s njom ćemo startati isto paralelno sa defektologom
Logopeda je uvijek bolje imati 2x tjedno ako je izvedivo.
Sretnooo!
Evo da se malo javim sa novostima nakon tri mjeseca intenzivnog rada...super napredujemo, pokazna gesta prisutna, sad manje više upire u sve prstom da izrazi svoje želje ili kada ju ja pitam gdje se što nalazi u knjizi, ili kada prolazi kamion pa ja kažem di je brm brm ona uperi prst i pokaže. Maše pa-pa, pogled i kontakt očima ostvaruje sa svima, na ime se većinom odaziva, prisutna je, slijedi pažnju, lijepo i smisleno se igra većinu vremena ali od riječi nula bodova, osim onih par što je i prije koristila niti jednu novu nije usvojila :/
Sve joj imenujem, dosta me razumije npr kad joj kažem nosi baki da ti otvori smoki, nosi, kad joj kažem da zove lift dok čekamo, stisne dugme, da ide sjesti u svoju stolicu, ode...
Kad nam dođu gosti prilazi i većinom želi biti u društvu, pruža ruke da ju te osobe dignu ili stave u krilo, igra se s njima ali sa djecom opet ništa, baš smo bili na dječijem rođendanu nedavno i nije se uopće igrala s klincima, oni su svi malo stariji od nje ali opet, ona je imala svoj program, bacala je loptu po dvorištu, ubacivala u koš, hranila lutku tortom itd...malo me brine što nije baš luda za djecom. Dosta se popravila, sve one neke stvari zbog kojih sam brinula kao da su nestale ili se skroz smanjile ali opet nešto mi ne štima, nije kao većina njenih vršnjaka...uglavnom, idemo dalje pa valjda bude i progovorila.
Ja mislim da je to normalno da se s 2,5 god ne igra nešto s drugom djecom. Sjećam se tih rođendana, kad su svi tako mali, svako dijete se sa svojim roditeljem igralo. Mojem su u toj dobi bile zanimljive curice 6 do 8 godina, pogotovo ako su imale duge plave kose, ali malo njih je bilo ludo za igranjem s "bebom".
U Hrvatskoj su jaslice do 3 godine i dok su u pelenama. Vrtić je tek nakon navršene 3 godine.
Ne znam kako bih to definiriala kod nje, ne mogu reći da nema potrebe za socijalizacijom generalno sa ljudima jer mislim da ne bi tako prilazila ljudima, tražila da bude tu gdje smo svi, imala neku interakciju ali sa djecom se nešto i ne igra, kad nam dođe neko dijete ona vrlo rado promatra šta to dijete radi ali nema potrebu da ona sad ode i igra se sa istom igračkom ili da podijeli neku svoju igračku ali ako se ona igra sa nečim i drugo dijete priđe i počne se igrati sa tom istom igračkom, nema ništa protiv ali nema neke međusobne interakcije među njima...nadam se da sam dobro objasnila.
To na rođendanu, npr bio je napuhanac, klinci su unutra, ona otvori zastor, svi ju zovu unutra, promatra promatra i ode, neće unutra.
Ima i toga sigurno. Oduvijek je vrlo samostalna i samovoljna. Ak želimo s njom super, ak ne nema problema. Zabavlja se i s nama i bez nas bez problema. Donosi nam igračke, knjige i sve što želi da nam predstavi pa to tumačim da nas poziva u svoju igru ali definitivno ne moramo biti animatori 24/7 i ne traži pažnju konstantno
Ima li neka mama iskustva kad dijete kaže neku riječ ali ju više ne ponovi? Nama se dogodilo već par puta ali evo najsvježije mi je 'jaje', prije par mjeseci je par puta rekla jaje i nakon toga sve do jučer niti jednom, opet smo pokazali na jaje i izgovorila je riječ i sad opet više ne mogu dobiti od nje da ponovi. Pitam šta je, držim u ruci, gleda u mene, gleda u jaje ali da ponovi nema šanse.
Imitira sve što ja radim fizički , apsolutno sve, zvukove tu i tamo, riječi nikako
Također me brine i razumjevanje, uopće ne znam dali ona razumije dovoljno za svoje 2.5 godine. Navest ću neke od primjera, idemo mijenjat pelenu, ja joj kažem daj mami pelenu, ona se okreće oko sebe, ja kažem tamo su iza tebe, iza vrata, okreće se , uzima pelenu, reko odi sjedni na krevet, ide i sjedne i čeka da promjenimo. Ili di su tvoje cipele, ona pokazuje na noge, ja kažem da tu ih obujemo ali di su sad, onda pogleda u pravcu gdje stoje i pokaže prstom. Odi uzmi žlicu i sjedni za stol, ode. Di je balon, traži ga, ja kažem tamo je u kutu, gleda u smjeru u kojem joj pokazujem pa ode i donese. Pojmove jako brzo uči i svladava, u slikovnicama zna pokazati sve šta ju se pita, vani kad smo isto, auto, sunce, oblak, drvo...dijelove tijela itd...ne treba joj se puno puta ponavljati šta je šta, pokažem joj dva puta i imenujem, treći je već upamtila i svaki sljedeći dan kad ju pitam zna. Također i zna za sve tko je ko, od obitelji, kućnih ljubimaca,prijatelja itd...
Logopedica koja radi s njom je puna hvale i pozitive i baš je oduševljena njenim napretkom a i moja kćer vrlo lijepo reagira na nju.
Ide to sve u nekom lijepom pravcu ali neke me stvari baš poljuljaju, recimo kad smo vani ona skoro nikada ne pokazuje meni nešto njoj zanimljivo, tj ne skreće mi pažnju i ne pokazuje prstićem na macu, psa, loptu ali ako ja nju pitam di je to sve pokaže mi. Nije pasivna, razgleda sve oko sebe, trčkara, zanima je svašta pa stane i čeka mene ali mi ništa ne pokazuje, prijateljica mi kaže da njena mala isto nikad nije pokazivala tak, sad ima 4 i sve okej, baš se brinem.
Opet, obje terapeutkinje se slažu da ona nema intelektualne smetnje, ali socio- komunikacijski dio malo šteka ali vrlo brzo uči i napreduje. Također, ima ljude koje voli i s njima stalno inicira kontakt i igru, neke koji su joj dobro poznati a i neke kad vidi prvi put al joj 'sjednu' a ima i neke za koje nije zainteresirana(kao što je druga terapeutkinja) pa zadatke obavlja bez volje i samo da se odrade pa je i dojam drugačiji.
Ispričavam se na dugom postu.
Pozdrav svim mamama,
Kod nas se dogodila neka stagnacija, ako mogu to tako nazvati. Riječi novih se pojavilo, zvukova, ali ne koristi ih svakodnevno, i dalje upire prstom u sve uz pogled prema meni i tako mi daje do znanja šta želi, također me i vuče za ruku pa traži da ju podignem kako bi sama dohvatila ili opet upotrijebi prstić. Mislim, jednim dijelom sam i sama kriva za to. Long story short, mi živimo izvan države gdje sam isprva primjetila te neke "probleme" pokupila nju i otišle smo u Hr gdje je odmah počela raditi sa logopedicom i defektologom(dok smo čekali poziv za logopeda u zemlji u kojoj živimo) I tamo je doživjela procvat, sve je krenulo na bolje, pisala sam o tome. Nakon poziva od logopeda tu u IE smo se vratili misleći da će nastaviti gdje je stala u Hr međutim, sistem je toliko loš, terapija nema bez predugog čekanja (govorim o periodu od preko 20 mjeseci, također i ako želimo privatno ista stvar, liste preduge). Koliko je tamo bila super, toliko ovdje nije pa je odluka opet pala da se vratimo u Hrvatsku gdje će na svu sreću nastaviti raditi sa istim ljudima kao prije. Ovdje tetu logopedicu uopće ne doživljava, znači interakcija s njom nikakva, jedino joj je pokazala neke životinje kad ju je pitala ili joj rekla da stavi lutke spavati ili da ju nahrani, sve ostalo joj je bilo zanimljivije, istraživala je prostoriju, skakala i po plafonu doslovno pa se prvi put od njih pojavila i sumnja na ADHd. I sad mi je žena stavila bubu u uho, s njom je nemoguće otići do tržnog centra , ona samo trči i trči i trči.
Dok npr, sa logopedicom u Hr suradnja predivna i napredak očigledan.
Sad planiram tražiti uputnice za sve, ovdje su me samo pitali jel čuje, ja kažem čuje i nema više pitanja o tome.
Uskoro punimo i 3 godinice a ona meni tako djeluje i ponaša se bebasto, a pametno je dijete, sve zna, pere sama zube i ruke, jede, lijepo se igra, raznovrsno.
Baš me zbunjuje tako kad na neke ljude uopće ne reagira, a nije inače takva, sa svima ima lijepu interakciju, čak i sa ljudima koje ne viđa tako često ili prvi put ih vidi, kao neke prijatelje naše, hoću reći da nije samo sa poznatim ljudima i obitelji.
Da, također i radimo dosta na dvostrukim nalozima, to funkcionira super kad želi, kad ne želi onda ne ispuni ni jedan
Kod kuće pokaže sve dijelove tijela koje ju pitam, čak i one malo kompliciranije a tamo kad ju teta pita gdje je oko, ne samo da ga ne pokaže nego ju ni ne sluša uopće.
Hello,
Razvoj govora često je usporen kod djece u višejezičnom okruženju. To svakako treba uzeti u obzir. Meni se čini da je ovdje o tome riječ. Ako kažeš da je u HR dobro funkcionirala s logopedicom, znači da je to dijete koje ne može paralelno usvajati više jezika nego samo jedan.
Nije isto, ali kad sam htjela starijeg sina u dobi od 4 godine upisati u englesku grupu u vrtiću (mi smo u Hrvatskoj i dijete je bilo u Suvagu od rane mladosti na tretmanu zbog zakašnjelog govorno-jezičnog razvoja), logopedica iz Suvaga je rekla NE. Smatrala je da za dijete koje ima teškoća pri usvajanju prvog jezika nije dobro "širiti priču" i uvoditi drugi jezik dok dobro ne savlada materinji. Tako je i bilo. Počeo je kasnije učiti njemački u osnovnoj školi, a od četvrtog razreda i engleski kao drugi strani jezik nakon što je završio s redovnom terapijom kod logopeda u dobi od 10 godina. Nije bilo više nikakvih problema, ali drago mi je što smo poslušali savjet i okanili se više stranih jezika u ranoj dobi. Za našeg sina bolji pristup je bio jedan po jedan jezik.
Sretno!
Hvala!
Da, to je baš baš čudno, cura u HR je bila puna hvale nakon doslovno svakog tretmana i uvijek je govorila da ne može vjerovati koliko brzo usvaja i napreduje u odnosu na samo prošli put kad su se vidjele a skužila sam i na djetetu da voli ići. Ovdje na nalazu uz ono očito, ne dovoljno razvijenog govora stoji još i hiperaktivnost i nedostatak interakcije sa njom i to su kao glavni razlozi za zabrinutost sa njihove strane.
Možda će ovo sad zvučati čudno ali kao da imam dva djeteta, jedno dok je dolje među svojim ljudima i na hrvatskom govornom području a drugo ovdje, tako da sve je jasno šta treba uraditi. Hvala na odgovoru :)
Nema na čemu. Svakako niste jedini koji se susreću s tim teškoćama. Puno djece naših ljudi odrasta u inozemstvu pa imaju za naučiti jedan jezik doma, drugi u vrtiću i školi, a ponekad i još koji (na primjer, ako roditelji imaju različite materinje jezike). To se preraste i savlada, ali treba uzeti u obzir da djetetu treba više vremena za savladavanje svih tih jezika, a da mu se ne pomiješaju. Kašnjenje u govornom razvoju tu je očekivana posljedica. Evo malo tuđe pameti https://www.adiva.hr/zdravlje/logope...cnoj-obitelji/
Može li mi samo neka mama koja ima iskustva i prošla je kroz to da joj dijete nije progovorilo do 3+ godine napisati kako su se dječica izražavala? Dali su samo brbljali u slogovima ili su koristili neke zvukove?
Moja kćer uz neprestano brbljanje na "svom" jeziku u kojem možemo čuti razne kombinacije glasova i zvukova, pored nekih riječi vrlo često proizvodi i neke zvukove koji mi, da vam iskreno kažem zvuče grozno :/
Npr, mmmm mmmmm, hmhmhm hmmm itd.
Razumijem da ne može stalno šutit, al luda sam više od brige, kao da "muče" ponekad što najviše dolazi do izražaja kad je ljuta, nešto joj ne ide (tipa da stavi slagalicu na predviđeno mjesto).
Eh, ja sam tek uz mlađeg sina (14 mjeseci razlike) ustanovila da moj stariji ima teškoće, kad sam vidjela kojom brzinom je mlađi progovorio....
Da, govorio je svojim jezikom, tepao je, nije sklapao rečenice, ali on je imao i problem sa sluhom (začepljene zvukovode) koji smo rješavali kod otorinca. Kasnije mi je doprlo iz zadnjice u glavu da je bilo puno znakova da dijete ne čuje (nije reagirao u autu, kad me nije vidio; tražio je pogledom usta sugovornika, a govorio je iskrivljeno...). U dobi od 2,5 godine imao je fond od 20 riječi. Tada smo krenuli u Suvag. Bolje je progovorio negdje sa 4 godine.
Strah me i radovati se unaprijed ali imamo velike pomake, svaki dan kaže po jednu ili dvije nove riječi, unazad par dana imamo 10ak novih riječi
Strah me i radovati se unaprijed ali imamo velike pomake, svaki dan kaže po jednu ili dvije nove riječi, unazad par dana imamo 10ak novih riječi
Treći put pokušavam i iz nekog razloga mi opet ode samo prva rečenica
Neverbalna komunikacija je odlična! Dosta se popravilo i razumijevanje, veliku većinu svega što joj kažem me razumije, napravi šta joj kažem. Jako je zainteresirana za slikovnice, stalno čitamo i traži me da joj imenujem dosta toga.
Ali opet, ja ne bih bila ja kad ne bih našla probleme. Dobra je i u komunikaciji sa ljudima koje susreće na dnevnom nivou ali nedavno smo slavili njen 3.rođendan i tu je bila totalno flegma, kao da nije njen rođendan i kao da ljudi nisu tu. Imala je svoje zanimacije, skoro nikom se nije okrenula dok su je zvali da se slika ju, baš je bila u nekom svom filmu. Jedino je torte izmuljala prstima