Nešto kao loša veza...

Ja uopce ne kuzim prepucavanje oko pravog/pogresnog odgoja. Za sebe smatram da sam dobro odgojena ali mi ne pada na pamet odgajat svoju djecu kao sto su mene odgajali: disciplina batinama i kaznama/nemoj hvaliti da se ne pokvari itd. Iako ih je 6 podigla i svi su ljudine za izrazenim kompasom za dobro/lose. Zasto? Zato sto znam da JA nisam bila sretna i ne zelim da mi se djeca tako osjecaju i vidim da smo na pravom putu ali to ne znaci da nisam nikad udarila/kaznila i da nikada necu ili zato sto jesam da strahujem da cu im batinama izbijati svaku ideju iz glave, po meni onaj koji se boji udariti jednom jer bi mu to postao nacin odgoja ima ozbiljnih problema sam sa sobom i to treba prije rijesiti.

Ako se vodis da ti nisi prijatelj svojoj djeci, jer prijatelja ce imati mnogo a roditelje samo jedne, nemres fulati ali nemres niti izbjeci frustracije koje donosi cinjenica da im pokusavas usaditi nekaj u glavu. Puno je lakse izvlaciti se na spiku: moje je dijete posebno, neka sam odlucuje kad mu se jede/spava/kenja/dere itd a puno teze je kao sto Trina kaze: Zato sto sam ja to tako rekla i tocka, ja sam mater a ti si dijete. I stati iza toga. I stajati sve dok samo ne shvati/odraste. Preuzeti odgovornost za odgoj svog potomstva.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Ma dajte molim vas, pa šta je sad to - neki odgajaju djecu po literaturi, a neki intuitivno?
Oni koji čitaju knjige, osakaćeni su za intuitivnost? Oni koji su intuitivni, sve znaju, nikad ne konzultiraju google, Rodu, knjige itd?
Nema ničeg u sredini, sve je ili, ili?

---

Ja kad me mali nešto pita ili napravi, ja velim, samo malo, pričekaj, idem u sobu po skriptu ;).

A moja frendica. Što me ta izluđuje. Dobila bebu. I svaki tjedan jedno pitanje... 45 min. na telefonu. Kako ovo, je l jabuka ili kruška, prevlačim ili ne, po guzi ili ne...? Ja na svako pitanje prvo velim: na forumu o tome imaš 17 teorija. Pa reci par, ne da mi se čitati. Bla, bla, bla. A u Kljunu ti piše to, u knjižici od patronažne ovo, moja pedijatrica kaže ono, moja zaova / jetrva / mama broj 126. iz vrtića/parkića ono, a ja ovako... Ja pričam i nabrajam, ona šuti.

I onda na kraju veli - ma sve su to gluposti, ti kaj sve čitaju i vise na forumu, čemu to, neću nikog slušati, ja ću po svome.
Ja poludim - kaj si si u sekundi isprala mozak?

Jedino što se tiče savršenog dijeteta, ja tu izjavu od Tanči nisam shvatila baš tako crno bijelo.

Citiraj:

---

KrisZg prvotno napisa

Puno je lakse izvlaciti se na spiku: moje je dijete posebno, neka sam odlucuje kad mu se jede/spava/kenja/dere itd a puno teze je kao sto Trina kaze: Zato sto sam ja to tako rekla i tocka, ja sam mater a ti si dijete. I stati iza toga. I stajati sve dok samo ne shvati/odraste. Preuzeti odgovornost za odgoj svog potomstva.

---

Evo opet taj ili, ili. Ili je dijete "posebno" i samo o svemu odlučuje (permisivan odgoj) ili je zato što sam ja tako rekla (takozvano preuzimanje odgovornosti). Opet nema zone između? Iako je, smatram, dosta roditelja tu negdje između.

Osobno smatram da dijete ne može odlučivati o svemu, ali o nečemu može i svakako mu to želim dozvoliti i na to ga poticati.
Meni se pojam "poslušno dijete" nikad nije sviđao. Ne želim odgajati poslušno, već suradljivo dijete. Imam fobiju da se od poslušne dijete stvaraju poslušni građani, a to nikako ne želim. Ja sam odgajana na takav način, da imam stav i da ga branim, da mi se autoriteti ne podrazumijevaju, već da se zaslužuju. I to mi se sviđa, voljela bih to razvijati i kod svoje djece. Samo što, za razliku od svojih roditelja, želim malo promijeniti metode, npr. fizički silu ne želim primjenjivati niti ponekad jer sam duboko uvjerena da se i bez toga može. Ne mislim da ću ako udarim jednom, to ponavljati svaki put, ali jednostavno ne želim biti roditelj koji tuče.

Naravno da ću ponekad iskoristiti i famozno "zato jer sam ja tako rekla i gotovo" pa ponekad i silom djelovati (odvući iz parka, odjenuti i sl.), ali to držim u rezervi, kad razgovori i pregovori ne pomognu. Volim razgovarati sa svojim djetetom i uživam u polemikama koje su počele.

Pri tome ne mislim da je to ispravnije od drugih metoda, svatko odgaja dijete po svojoj viziji i vrijednostima.
Ali stvari nisu crno-bijele.
Koliko gledam oko sebe, malo je krajnje permisivnih roditelja i malo je krajnje autoritarnih. Većina se muva između, ponekad se osjeća (ne)uspješno, ponekad zadovoljno, mnogi imaju potrebu braniti sebe i osuđivati druge, to je ta naša nesigurnost u nečem kompleksnom i neponovljivom... ...potpuno razumljivo.

Slažem se s onima koji misle da je poslušnost precijenjena.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Ne želim odgajati poslušno, već suradljivo dijete.

---

I još bi dodala, dijete koje ima svoju glavu.
Makar kod moje starije to je došlo skupa u paketu, a sa mlađim još čekamo da vidimo kud on točno naginje po tom pitanju.

Sirius, marta :sp:

Meni je uvijek bilo važno da se ja osjećam dobro s načinom na koji koegzistiramo, da budem više vođa, a manje narednica, da odaberu poslušati me, a ne da me se boje ili da poslušaju u strahu od posljedica, da nauče da sva živa bića zaslužuju pristojnost i bazno poštovanje, da znaju prepoznati svoje granice i nauče se izboriti da se njihove granice i integritet poštuju, ali ne na način da gaze tuđe granice, da se znaju prilagoditi situaciji i okolnostima kad je potrebno (ovo je, bar u slučaju moje djece, došlo kasnije... tj. prvo su usvojili prilagodljivost kad mene nema u blizini, a kad sam blizu, okretanje meni da pomognem prilagoditi situaciju njima u korist ili da im pomognem prebroditi frustraciju :saint: a starija je sad zbilja snalažljiva i zna se izboriti za sebe, ali na način da se svi osjećaju ok, osim kad je u pitanju njen mlađi brat :mrgreen:). I da imaju dovoljno slobode da se izraze, vježbaju život (naravno, prilagođeno dobi), pogriješe i nauče ispraviti, slobodno odrastaju. I naravno, ne očekujem da to usvoje s 5 godina.

Da bi sve to usvojili (usvajaju to stalno, to je proces koji s dobi donosi nadogradnju u potrebama, širini koja im je potrebna, pomicanje granica, uklanjanje nekih i definiranje drugih), trebala sam im dozvoliti i dozvoljavam da ne budu poslušni, da odluče za sebe i osjete posljedice odluke, da odbiju nešto, da slobodno iskazuju neodobravanje ili nelagodu (način kako to iskazuju isto se uči), da se pobune, i sl. i uvijek ih dočekati s bezuvjetnim prihvaćanjem i ljubavlju (i čvrstim vodstvom u korigiranju onoga što su napravili loše).

Ne kažnjavamo ih (a nisu raspušteni i totalno divlji, bar ne pred drugima). Zadržavamo pravo da neke stvari budu zabranjene ili ograničene, jednostavno jer imamo iskustvo da su trajno štetne, opasne ili neprikladne (npr. špricanje vode po parketima vs. špricanje na pločicama, šminkanje za izlazak). Ne uskraćujemo im igru (eventualno starijoj doziramo, ako ima obaveza), pažnju, aktivnosti koje ih vesele, jer mislimo da su im to osnovne potrebe. Oduzimamo (privremeno) predmete koji se zloupotrebljavaju, krivo koriste. Ograničavamo ono što je štetno kad se koristi prekomjerno (TV, komp).

Vjerujem da je i do karaktera, ali moji jako dobro prepoznaju svoje potrebe, osobito spavanje i klopanje. Idu spavati kad žele, dizanje je u 7 u radne dane, inače se spontano dižu u 9 (pubertetlija je nedavno promijenila ritam), odijevaju što žele, sudjeluju u odabiru namirnica koje se kuhaju, mogu odabrati ne jesti glavni obrok, ali im se ne kuha drugo. Do sljedećeg obroka se smiju snaći s ostacima ručka ili voćem, ako izlazimo, onda inzistiram da se pojede jer im "treba energije za ono gdje idemo". ;)
Ne vole ići u institucije, ali malac odrađuje svoj posao jer mama i tata rade i nema ga tko čuvati, a starija je svjesna da joj je to obaveza i, iako je mrzi iz dna duše (školu i sustav školovanja), odrađuje obavezu.
Oduvijek jako dobro kuže "ja" poruke i najbolje rezultate postižem s time (kad nešto treba korigirati), ali kuže i kad im kažem da je trenutak da me poslušaju od a do ž, bez komentara i ispitivanja. Ne trzaju na vojničke naredbe, to je proizašlo iz načina na koji ih odgajamo, da poštuju sve, ali autoritet se treba zaraditi i zaslužiti, ne dolazi automatski s činjenicom da je netko odrastao (mislim da tu leži dio otpora starije prema školi, odgajala sam je za idealan svijet, a ne hrvatsku realnost).

Imamo hrpu loših dana, kad sam preumorna za išta drugo osim "jer ja tako kažem", kad smo svi ludi i vičemo jedni na druge, kad se maknem u drugu prostoriju jer ih više ne mogu slušati, kad TV ili komp koristim kao dadilju ili zamjenu za roditelja, ali uglavnom smo dovoljno ok da se osjećam zadovoljno načinom na koji se nosim s roditeljstvom.
Za mene je roditeljstvo proces odrastanja i roditelja i djece, nije recept koji, ako je ispravan, daje trenutni i vječni uspješan rezultat. Treba poznavati svoje dijete, kužiti koji pristup i metode pale kod djeteta i prilagoditi se načinu na koji će dijete najbolje upijati ono što mu želimo prenijeti. Kod nas konkretno, to je kontinuirani izazov.

BTW, velika sam ljubiteljica knjiga o razvoju i odgoju djece. Volim ih čitati, nekad sam se i konzultirala s pojedinom literaturom, dobivala ideje kako promijeniti neke stvari koje su mi usađene odgojem od mojih roditelja, a osjećala sam da ih želim eliminirati jer su loše, iz njih sam pronalazila potvrdu da nisam luda jer mijenjam neke tradicionalne obrasce.
To naravno ne znači da sam se slijepo držala receptura i obrazaca, ali sam se lakše nosila s nekim situacijama koje nisam imala od koga vidjeti, naučiti ili preuzeti kako ih riješiti bez batina ili kažnjavanja, npr.
Volim Juula. (iako se ne slažem s njim u svemu) :-P

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Jedino što se tiče savršenog dijeteta, ja tu izjavu od Tanči nisam shvatila baš tako crno bijelo.

---

Pa naravno.
Nije moje dijete savršeno.
Ali je " dobro ispala"
Poštena je, pristojna, izvršava svoje obaveze, u školi je super, a gle čuda; niti ju tučem, niti odgajam po knjigama, ni savjetima s neta.
Opet ponavljam: kad sam ju rodila nije bilo foruma, neta, brošura, svekrve, mame, sestre...
Slijedila sam svoje instikte.
Najozbiljnije.
Nije mi bilo lako.
Voljela bih da mi je imao tko pomoći, uputiti me....
Ali nije bilo nikoga.
Prvu pelenu sam stavila prenisko i sve je iscurilo pa sam drugu stavila višlje i ispalo je dobro :-)
I tako redom.
Mučila sam se svakako.
Ali mislim da sam dobro obavila posao.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Evo opet taj ili, ili. Ili je dijete "posebno" i samo o svemu odlučuje (permisivan odgoj) ili je zato što sam ja tako rekla (takozvano preuzimanje odgovornosti). Opet nema zone između? Iako je, smatram, dosta roditelja tu negdje između.

Osobno smatram da dijete ne može odlučivati o svemu, ali o nečemu može i svakako mu to želim dozvoliti i na to ga poticati.
Meni se pojam "poslušno dijete" nikad nije sviđao. Ne želim odgajati poslušno, već suradljivo dijete. Imam fobiju da se od poslušne dijete stvaraju poslušni građani, a to nikako ne želim. Ja sam odgajana na takav način, da imam stav i da ga branim, da mi se autoriteti ne podrazumijevaju, već da se zaslužuju. I to mi se sviđa, voljela bih to razvijati i kod svoje djece. Samo što, za razliku od svojih roditelja, želim malo promijeniti metode, npr. fizički silu ne želim primjenjivati niti ponekad jer sam duboko uvjerena da se i bez toga može. Ne mislim da ću ako udarim jednom, to ponavljati svaki put, ali jednostavno ne želim biti roditelj koji tuče.

Naravno da ću ponekad iskoristiti i famozno "zato jer sam ja tako rekla i gotovo" pa ponekad i silom djelovati (odvući iz parka, odjenuti i sl.), ali to držim u rezervi, kad razgovori i pregovori ne pomognu. Volim razgovarati sa svojim djetetom i uživam u polemikama koje su počele.

Pri tome ne mislim da je to ispravnije od drugih metoda, svatko odgaja dijete po svojoj viziji i vrijednostima.
Ali stvari nisu crno-bijele.
Koliko gledam oko sebe, malo je krajnje permisivnih roditelja i malo je krajnje autoritarnih. Većina se muva između, ponekad se osjeća (ne)uspješno, ponekad zadovoljno, mnogi imaju potrebu braniti sebe i osuđivati druge, to je ta naša nesigurnost u nečem kompleksnom i neponovljivom... ...potpuno razumljivo.

---

Nema tu niceg "takozvanog" u preuzimanju odgovornosti, niti preuzimanje odgovornosti automatski znaci strog i autoritativan odgoj. Hebe mi se za mokre plocice, za potrganu igracku/jel krevet slozen ili nije itd...treba znati birati bitke. Ali ako mi se dernja po cesti, gura prste u uticnicu/razbija po ducanu, nekulturno je, to nije nikakav izraz osobnosti nego jednostavno izraz nedostatka odgoja.

Roditelj kao odrasla osoba treba znati kada sto upotrijebiti i vecina a tako i ja ne planiram svoje postupke unaprijed ali se neke granice znaju, ako zakasnis kuci sat vremena a znas da to nevalja/da se brinem i drito to napravis e pa zlato moje nema ti van 2 tjedna iako mi muka da mi 2 tjedna sjedi kuci prije ce njemu dopizditi nego meni. I da se urazumiti bez ikakvih batina, vike i dreke, skuzi sam nakon par dana da mu ne valja/ne isplati se. Ja osobno uvijek ali uvijek ako popizdim van svake mjere i napravim ili kazem nesto neprimjereno, uvijek se ispricam djeci i objasnim im da sam ja i samo ja kriva sto sam tako reagirala, da to nije nacin itd ali kod posljedice cvrsto stojim. Znaci tipa: nije bilo ok da tako vicem na tebe ali to sto si napravio/napravila nije ok i snosis posljedice svojih postupaka.

Mislim da izrazito permisivnim nacinom odgoja dolazi do vece stete nego ustrajat na naglasavam nekim granicama u odgoju.

Mislim da vas dvije govorite istu stvar, ali se ne razumijete, ili ja pak krivo razumijem obje.

Citiraj:

---

KrisZg prvotno napisa

Mislim da izrazito permisivnim nacinom odgoja dolazi do vece stete nego ustrajat na naglasavam nekim granicama u odgoju.

---

Pa to je jasno.
A tko se u ovih 5 stranica rasprave zalagao za permisivni odgoj? Dapače, već se na prvoj stranici pisalo o strukturi i granicama.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Ja kad me mali nešto pita ili napravi, ja velim, samo malo, pričekaj, idem u sobu po skriptu ;).

A moja frendica. Što me ta izluđuje. Dobila bebu. I svaki tjedan jedno pitanje... 45 min. na telefonu. Kako ovo, je l jabuka ili kruška, prevlačim ili ne, po guzi ili ne...? Ja na svako pitanje prvo velim: na forumu o tome imaš 17 teorija. Pa reci par, ne da mi se čitati. Bla, bla, bla. A u Kljunu ti piše to, u knjižici od patronažne ovo, moja pedijatrica kaže ono, moja zaova / jetrva / mama broj 126. iz vrtića/parkića ono, a ja ovako... Ja pričam i nabrajam, ona šuti.

I onda na kraju veli - ma sve su to gluposti, ti kaj sve čitaju i vise na forumu, čemu to, neću nikog slušati, ja ću po svome.
Ja poludim - kaj si si u sekundi isprala mozak?

---

Pa daj realno, zar je čudno, šta jadna zašuti, i na kraju zaključi, sve su to gluposti:lool:

Ajde ne sekiraj se, glavno da ima tebe za prijateljicu, kad je popuste hormoni i opća iscrpljenost od bebe, već će te se vas dvije u miru ispričati, i sjest će sve na svoje.:-)

Nemam ja ovlasti, niti želim preuzeti odgovornost, da joj kažem "radi ovako ko ja". ;)
Pa joj pružim širi uvid.

Smješno mi je to (ili me ljuti) što to predstavlja da se sama nešto dosjetila, ali je zapravo u kupusu - kao i svi ostali - odabrala nešto. Pogotovo jer ja nisam jedina koju je nazvala da nešto pita. No, ok... hormoni, strah, razumijem ju.

BB (ne ja, nego druga BB ;)) - predivno.

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Ne vole ići u institucije, ali malac odrađuje svoj posao jer mama i tata rade i nema ga tko čuvati, a starija je svjesna da joj je to obaveza i, iako je mrzi iz dna duše (školu i sustav školovanja), odrađuje obavezu.

---

vidiš, ja bih ovo gledala ipak kao svoju grešku u odgoju (inače sam sklona samokritici). praktički, pola života provode - odrađujući. jer se tako mora. to mi zvuči baš depresivno. vršnjaci njihove dobi u principu vole školu. i vole vrtić.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

vidiš, ja bih ovo gledala ipak kao svoju grešku u odgoju (inače sam sklona samokritici). praktički, pola života provode - odrađujući. jer se tako mora. to mi zvuči baš depresivno. vršnjaci njihove dobi u principu vole školu. i vole vrtić.

---

Da, to bas zvuci depresivno.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

vidiš, ja bih ovo gledala ipak kao svoju grešku u odgoju (inače sam sklona samokritici). praktički, pola života provode - odrađujući. jer se tako mora. to mi zvuči baš depresivno. vršnjaci njihove dobi u principu vole školu. i vole vrtić.

---

Isto. Osim ako djeca nisu preuzela stavove i emocije roditelja prema institucijama

Ovo je sad baš zanimljivo što ste povukle.

Ja sam mrzila vrtić, a ni školu nisam baš voljela, iako ne mogu reći mrzila. Sad trenutno mi ništa konkretno ne pada na pamet, zašto, mislim morala bi se sad uhvatiti malo dublje analize, a to sad nemam vremena. Baš me zanima što će BB odgovoriti, pa mi možda sine.

Moja mala voli jako vrtić.

Da,malo i zvuči ali ja ne mislim da je to baš tako "crno" kako piše.

Definitivno mislim da autoritet treba zaslužiti,ali (veliko ALI) npr učiteljica,odgajateljica,doktorica itd nemoraju zaslužiti da budu autoritet. Oni to samom "titulom" jesu i po meni ih treba poslušati i tu je za mene kraj priče. Naravno da će dijete izraziti ponekad nezadovoljstvo ali npr učiteljica jest autoritet t.j mora biti ma kakva ona bila. Od 25 dijece u razredu roditelji trojice mogu smatrati da učiteljica nije dobra ili kompetentna ali i dalje u učionici njena riječ mora biti "posljednja i zakon" Možda sam prestroga, prekruta ili se ne smatram kompetentnom zaključiti je li netko zaslužio biti autoritet....a možda se to zove poštivanje starijeg,tako se bar prije zvalo

Možda pravila, granice, tj. ograničenja, autoriteti koji to u biti nisu bili, ne znam ili možda odgoj, struktura doma kojoj sam se opirala, a ličila je na onu školsku, nemam pojma, za vrtić se stvarno ne sjećam. Iako se ništa od toga koliko vidim ne reflekitra na moju malu, bar ne još. Još je vjerojatno i premala. Ali zanimljivo u svakom slučaju.

Pa poštivanje starijeg je u redu, sa tim nisam imala problem, dapače, dignuti se u tramvaju, pomaknuti se, oslovljavati sa Vi, iako bi odbrusila, a nisam iz poštovanja i slično.

Morala sam ići pročitati još jednom što sam to napisala da svjedoči mom lošem odgoju.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

vidiš, ja bih ovo gledala ipak kao svoju grešku u odgoju (inače sam sklona samokritici). praktički, pola života provode - odrađujući. jer se tako mora. to mi zvuči baš depresivno. vršnjaci njihove dobi u principu vole školu. i vole vrtić.

---

Zašto bi netko morao voljeti vrtić ili školu? I zašto bi to, zaboga, bio pokazatelj (ne)uspjeha u odgoju?
Starija je sad savršeno prilagodljiva, odlično odrađuje obaveze (kod kuće komentira i propituje (be)smislenost metoda ili sadržaja pojedinih predmeta, često se pita na glas koji će joj klinac nešto u životu, i kad primjećuje nepravde, loše profe, nije joj jasno kako sustav može jednako tretirati odlične profe i one koji uništavaju djecu .. sve su to izvanredne prilike za učenje, ako dozvoliš djetetu razmišljati i komentiraš s njim), mijenja sustav gdje joj je dozvoljeno i može (svojim prijedlozima i inicijativom obogaćuje vannastavni sadržaj, npr. uvela je školske novine, pokrenula i iznijela peticiju među višim razredima da se za školski dan ide u prirodu na sportske terene, a ne u susjednu školu u školsku dvoranu), dobro se snašla u društvu vršnjaka, zna kako se uklopiti, zna kako "sustav" šljaka, ali da može odabrati, ne bi bila dio njega.
Malac bi svaki dan odabrao radije ostati kod kuće jer nam je kod kuće najčešće zabavno. To ne znači da se u vrtiću nije uklopio ili da plače kad odlazi tamo, on tamo sudjeluje aktivno u svemu, ima prijatelje, druže se i van vrtića. Ali, on se jednako dobro uklapa svugdje. Dođemo u park, bez treptaja i oklijevanja pridružuje se djeci s kojom se želi igrati, uključi se u igru, stilta se samo ako doživi da je netko prema njemu bezobrazan ili grub.
Ja sam totalno ponosna na takve crtice iz života svoje djece.
Uostalom, čemu opravdavati crticu iz vlastitog života. Stav moje djece prema institucijama koje djecu guraju u odraslima prihvatljive i podnošljive okvire, sasvim sigurno nije pokazatelj nekakve greške u odgoju ili njihov karakteru.

Na žalost, ili na sreću, družim se i s ljudima koji svoj život ne provode odrađujući ga.
I svoje odgajam svjesno s porukom da život ne mora biti posao u korporaciji od 8 do 16 ili 9 do 17 i otplaćivanje kredita za stvari u kojima ne stigneš uživati jer rintaš da otplatiš te kredite. Učim ih da ima različitih izbora (uostalom, mi ih živimo, drugačije živote od onih korporativnih) i da svaki izbor nosi prednosti i mane. (I na koncu ću ih poslati u svijet s porukom da budu hrabri odabrati ono što osjećaju da će njih usrećiti.)

Nisam niti ja nekaj bas obozavala skolu ali to je svijet gdje dijete gradi sebe bez roditelja uz nadzor autoriteta, jer njega ipak treba biti bar u skoli. Samo mi zvuci depresivno da oboje djece to "odraduju".

A kužim sad. Pa BB ja mogu samo zaključiti sreća je da tvoji klinci imaju tebe, odnosno vas, to je jako velika stvar. Mislim da bi bilo puno nezgodnije da su oni takvi, da naginju tome, a da ih vi ne kužite.

Citiraj:

---

učiteljica jest autoritet t.j mora biti ma kakva ona bila.

---

I onda kad je očito nepismena, govori krive podatke ili maltretira dijete jer ima neprepoznatu teškoću u učenju ili ima neuke roditelje, a tvoje dijete tome svjedoči i kod kuće te pita je li to ok?
Takva je isto zaslužila neupitan autoritet.

Pa svašta to nama ovdje zvuči depresivno,al puno je nas školu "odrađivalo" prva ja šta se tiče nekih predmeta (pa i učitelja,profesora) pa svejedno u školskim danima nisam bila depresivna što moram u školu. Ovo šta BBee piše meni se sviđa

Kris, to je moj izbor riječi.
A možda ima puno više djece koja bi radije bila doma, ali ne misle o tome uopće kao mogućnosti pa ni ne spominju. :)
Malac svaki dan dođe kući i kaže da mu je bilo lijepo.
Cura je pronašla druge stvari (dečke, npr.) koje je motiviraju da ide rado u školu. ;)

Šafran, lijepo je to vidjeti napisano, osobito kad velikim dijelom vjerujem da nas djeca biraju da zajedno nešto odradimo ili naučimo. :)

Da i ja dam kratki doprinos temi ...
Mislim da kada je fokus na djeci nije dobro. Oni su dio obitelji koja kao cjelina je najvažnija iako se sastoji od pojedinih članova koji su različiti. Po meni djeca moraju živjeti UZ nas, a ne mi ZBOG njih. Volim ih najviše na svijetu, ali nisu centar svemira. Mislim da je to zdravo za njih. Kao kad se djeca nose u marami i sudjeluju u kuhanju, spremanju, odlasku u dućan, a ne da se gleda u bebu i kuha, sprema, radi kad ona spava. Meni ono što nije prihvatljivo ne dozvolim i gotovo. Ljubim, mazim, pomažem i sve što treba, ali i ja obavljam svoje poslove, kućne i na radnom mjestu, imam muža, prijatelje ...

Moram dodati još jednu stvar, ja sam ona starija generacija, dijete socijalizma gdje propitivanje postavljanog autoriteta, mišljenja, stava i odluke nije bilo poželjno. Takva mi je bila situacija i doma.

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Kris, to je moj izbor riječi.
A možda ima puno više djece koja bi radije bila doma, ali ne misle o tome uopće kao mogućnosti pa ni ne spominju. :)
Malac svaki dan dođe kući i kaže da mu je bilo lijepo.
Cura je pronašla druge stvari (dečke, npr.) koje je motiviraju da ide rado u školu. ;)

Šafran, lijepo je to vidjeti napisano, osobito kad velikim dijelom vjerujem da nas djeca biraju da zajedno nešto odradimo ili naučimo. :)

---

Pa sada kada si to lijepo objasnila, to je super. Vidis kako se lijepo izgraduje mala kroz sustav.Svaka cast. Nije da je drugacije kod nas ali nikada nisu rekli da mrze skolu, dapace uvijek ima materijala za razgovor i to je zdrava komunikacija, sasvim je ok da dijete propituje sustav i treba.Isto tako trebaju nauciti i funkcionirati u sustavu.

Ana, slažem se (jesi čitala Continuum concept ili zazireš od literature, ali tamo je baš lijepo opisano kako i zašto ne treba staviti dijete u centar svega).
Šafran, i ja sam dijete socijalizma, stigla sam biti i omladinka ;) nemam pojma kako i kad sam se odmetnula.

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Kris, to je moj izbor riječi.
A možda ima puno više djece koja bi radije bila doma, ali ne misle o tome uopće kao mogućnosti pa ni ne spominju. :)
Malac svaki dan dođe kući i kaže da mu je bilo lijepo.
Cura je pronašla druge stvari (dečke, npr.) koje je motiviraju da ide rado u školu. ;)

Šafran, lijepo je to vidjeti napisano, osobito kad velikim dijelom vjerujem da nas djeca biraju da zajedno nešto odradimo ili naučimo. :)

---

BB sad kad si još dodatno pojasnila, u potpunosti te razumijem, ono za korporacije bi posebno istakla, vrlo često sam usamljena u takvim stavovima.

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

I onda kad je očito nepismena, govori krive podatke ili maltretira dijete jer ima neprepoznatu teškoću u učenju ili ima neuke roditelje, a tvoje dijete tome svjedoči i kod kuće te pita je li to ok?
Takva je isto zaslužila neupitan autoritet.

---

Pa naravno da nije (odgovaram Carmini).

Autoritet se razlikuje od vlasti, sile i moći jer autoritet se temelji na dobrovoljnosti, slobodi i osobnom izboru. Po jednoj Veberovoj tipologiji postoje slijedeće vrste autoriteta: karizmatski, tradicionalni i racionalni autoritet.

Dakle, učitelj/ica, liječnik/ca, gradonačenik/ca, starija osoba itd. u sebi sadržavaju tradicionalni autoritet, a priori ih se poštuje zbog pozicije u društvu na kojoj se nalaze. No to ne znači da se njihove postupke ne treba propitivati, ne slagati se s njima ili čak ponekad ne uvažiti ono što govore.
To je ta razlika između tradicionalnog i racionalnog autoriteta koju je važno shvatiti.

Zastupam poštivanje institucije učitelja/doktora/gradonačelnika itd., ali i pravo na propitivanje njihovih postupaka, odbacujem bespogovorno vjerovanje kao načelo postojanja.

BB ja se čak i sjećam kada, kada sam nahuškala ekipu iz 7 razreda da svi lijepo krenemo na vjeronauk, javno:mrgreen:
U međuvremenu nisam više vjernik, ali to je jedna druga priča i kontekst.

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Moram dodati još jednu stvar, ja sam ona starija generacija, dijete socijalizma gdje propitivanje postavljanog autoriteta, mišljenja, stava i odluke nije bilo poželjno. Takva mi je bila situacija i doma.

---

I ja sam ta generacija, samo što nisam imala takcu situaciju doma.

Kris, ona je u nižem razredu osnovne (ne sjećam se više kojem, srećom se traume zaboravljaju) s transparentom "mrzim školu" išla na nastavu.
Muku smo mučili. Nemaš druge nego uvažiti njenu averziju i objasniti da je škola obavezna.
Popustilo je u višim razredima, vjerujem i zato jer ima puno različitih profa pa se može fokusirati na one koji su joj dragi ili bar bolji od onih loših.

Citiraj:

---

Isto tako trebaju nauciti i funkcionirati u sustavu.

---

Slažem se, ali i naučiti mehanizme demokratskih promjena unutar sustava.
Ja drvim po tome jer mislim da su svi sustavi skrbi o djeci jako loše organizirani i neprijateljski prema djeci ili bar zastarjeli u odnosu na potrebe današnje djece. Zato i jesam u Rodi. :)

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

I onda kad je očito nepismena, govori krive podatke ili maltretira dijete jer ima neprepoznatu teškoću u učenju ili ima neuke roditelje, a tvoje dijete tome svjedoči i kod kuće te pita je li to ok?
Takva je isto zaslužila neupitan autoritet.

---

nažalost da,naravno da će se dijete pobuniti ali treba znati granicu. I super ako pita roditelja je li to ok jer roditelj je taj koji treba riješiti situaciju. Nažalost ima i ovakvih profesora ali to nedaje za pravo djetetu da kaže "glupa si,nepravedna i bezobrazna i ja te nemoram slušati" ili da roditelj ovakvo ponašanje potiče. 100% sam sigurna da ima i takvih. Poštivanje starijeg i autoriteta za mene ne znači da dijete ne izrazi svoj osjećaj da je nešto krivo ili nepravedno,dapače, al ne i da pretjera u tome....ako me kužiš. Jednom reći je ok,ali raspravljati se s učiteljicom npr u 3-4 raz O.Š i nije baš,pa da si 100 puta u pravu.

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

BB ja se čak i sjećam kada, kada sam nahuškala ekipu iz 7 razreda da svi lijepo krenemo na vjeronauk, javno:mrgreen:
U međuvremenu nisam više vjernik, ali to je jedna druga priča i kontekst.

---

Hahahaha. :)

Citiraj:

---

Zastupam poštivanje institucije učitelja/doktora/gradonačelnika itd., ali i pravo na propitivanje njihovih postupaka, odbacujem bespogovorno vjerovanje kao načelo postojanja.

---

Ok, sad bolje razumijem.
Meni ovo spada u poštivanje i uljudno ponašanje prema svima, bez obzira na profesionalni status - od čistača na ulici ili prosjaka do liječnika i gradonačelnika.

Danas se zalažem za ukidanje vjeronauka u školama, iz manje više sličnih razloga, a ne zato što nisam više vjernik. Mislim da je to taj momenat, koji ljudi vrlo često ne razumiju.

Znam Zuska, tvoj put je bio ponešto lakši od mog.

Citiraj:

---

Carmina406 prvotno napisa

nažalost da,naravno da će se dijete pobuniti ali treba znati granicu. I super ako pita roditelja je li to ok jer roditelj je taj koji treba riješiti situaciju. Nažalost ima i ovakvih profesora ali to nedaje za pravo djetetu da kaže "glupa si,nepravedna i bezobrazna i ja te nemoram slušati" ili da roditelj ovakvo ponašanje potiče. 100% sam sigurna da ima i takvih. Poštivanje starijeg i autoriteta za mene ne znači da dijete ne izrazi svoj osjećaj da je nešto krivo ili nepravedno,dapače, al ne i da pretjera u tome....ako me kužiš. Jednom reći je ok,ali raspravljati se s učiteljicom npr u 3-4 raz O.Š i nije baš,pa da si 100 puta u pravu.

---

"glupa si,nepravedna i bezobrazna i ja te nemoram slušati" to nije propitivanje autoriteta, već nekulturno ponašanje, može biti upućeno najlošijem i najkvalitetnijem nastavniku, neovisno o razlogu.

Ovo nitko normalan ne zastupa kao poželjno ponašanje.

Ali pristojno dignuti ruku i tražiti obrazloženje ocjene, gradiva, stava i sl. i pri tome ponekad izraziti svoj stav koji ne mora biti identičan stavu učitelja, bez bojazni od osude ili osvete, ne bi trebalo biti nepoželjno ponašanje, već upravo suprotno.

Što znači pretjerati? Ja sam imala nastavnicu u OŠ koja nikad nije čula za izraz makadam i tražila je da to promijenim u sastavu. Nisam htjela i vodile smo raspravu oko toga jer sam bila potpuno uvjerena da imam pravo na tu riječ. Ne bih joj bila popustila ni za šta. Srećom, bila je normalna žena i kasnije je priznala grešku.

Hoću reći, ne želim odgojiti dijete prznicu koja će svakoga dana na nastavi stalno istjerivati nikakvu pravdu i ispravljati krive drine. Ali da nema problem sa dizanjem ruke, izražavanjem svog stava i obranom istog kad je to stvarno potrebno (evidentna nepravda, evidentne greške i sl.), do toga mi je stvarno stalno.