Nešto kao loša veza...

[casa]

[QUOTE=zasad skulirana;2639283]naravno,da,kljucna rijec potencijalni...isto kao sto nece svi koji puse joint kasnije postati narkici i zavrsit na igli...no,odredjeni postotak ipak hoce...

Evo ovakvi argumenti meni nisu jasni, stvarno nisu. Neću nikad zapalit joint kako ne bih postao narkić. Neću nikad udarit dijete kako ne bih postao zlostavlčjač. Neću se nikad poseksat kako ne bih postao nimfoman. Neću nikad jesti slatko kako ne bih dobio šećer.
Oprosti, ali meni dođe da udarim sebe kad takve stvari pročitam. Djecu ne udaram jer ih volim, želim im dobro i vjerujem u njih, a ne kako bih ja bila suuuper mama koja nije zlostavljač. I vjerujem da i ti isto tako, i da ovakve argumente iznosiš nepromišljeno i po defaultu, i da ne misliš kako postoji veća vjerojatnost da nakon što jednom udariš dijete po guzi, možda za pet godina počenš tući remenom u podrumu svakodnevno.

[S2000]

Ja bi nastavila sudjelovati u raspravi no u ovakvim temama uvijek netko biva krivo shvacen...no da...mozda sam krivo procitala cijelog Juula, hahaha...sve meni ima logiku knjiga dok citam, no moj zivot nije ni knjiga ni prirucnik...neke stvari mi ostanu u pamcenju i zgodno mi ih je primjeniti, no neke ne mogu primjeniti jer nisu u skladu sa mojim temperamentom i volim nekad napraviti "kako mi dodje", a ne kako mi netko kaze.

Prayim i dalje temu, tj.citam

[casa]

Pa. ali u situaciju koju si ti navela s padom Juul sigurno ne predlaže da kažeš da ga sigurno jako boli i da dođe da ga mama zagrli jer to nije ja poruka... Vjerujem da Juul misli da treba reći: Nije ništa strašno i žao mi je da si pao. I Juul se meni nekad čini i prehladan kad govori o tome da je savršeno u redu reći djetetu Neću to i to jer mi se danas ne da. Mislim ono: Nežću danas u park jer mi se ne da. Razumijem da ti želiš, ali svejedno ne idemo. ili ono sa sladoledom kad ne znam gdje objašnjava da je savršeno u redu djetetu reći Neću potrošiti svoje novce na tvoj sladoled. Kakva pretjerana osjećajnost?? Možda ja nisma dobro čitala...

[S2000]

E pa meni ne dodje da recem zao mi je sto si pao.... nego mi dodje da kazem ajde dizi dupe

[casa]

Ozbiljno? A da nas dvije šetamo nakon kave i da ja padnem koliko sam duga i široka i pustim suzu?

[S2000]

Pa ako ti nije nista onda bi se jos dobro i nasmijala

[casa]

I ne bi meni u suzama rekla Žao mi je da si pala, ali nije ništa strašno... Ne bi me uvjeravala da nije nitko vidio? S tobom neću ići piti, to ti je sad sigurno Ne znam meni stvarno iskreno dođe da kažem Žao mi je što si pao i to iskreno mislim jednako kao što i najiskrenije mislim: Želim da nestanete u krevet, jer bih malo bila na miru i tišini.

[zasad skulirana]

[QUOTE=casa;2639321]

naravno,da,kljucna rijec potencijalni...isto kao sto nece svi koji puse joint kasnije postati narkici i zavrsit na igli...no,odredjeni postotak ipak hoce...

Evo ovakvi argumenti meni nisu jasni, stvarno nisu. Neću nikad zapalit joint kako ne bih postao narkić. Neću nikad udarit dijete kako ne bih postao zlostavlčjač. Neću se nikad poseksat kako ne bih postao nimfoman. Neću nikad jesti slatko kako ne bih dobio šećer.
Oprosti, ali meni dođe da udarim sebe kad takve stvari pročitam. Djecu ne udaram jer ih volim, želim im dobro i vjerujem u njih, a ne kako bih ja bila suuuper mama koja nije zlostavljač. I vjerujem da i ti isto tako, i da ovakve argumente iznosiš nepromišljeno i po defaultu, i da ne misliš kako postoji veća vjerojatnost da nakon što jednom udariš dijete po guzi, možda za pet godina počenš tući remenom u podrumu svakodnevno.

Remen u podrumu svakodnevno je over-statement,ali da, nakon sto pocnes moze ti se dogodit da tome pribjegavas cesce nego sto bi htio! Samim time sto je jednom eto upalilo,to vjerujem nije sporno i potvrdili su i drugi na stranicama prije....

"Djecu ne udaram jer ih volim, želim im dobro i vjerujem u njih...." - pa tko kaze da oni koji uradaju ne vole?

[Bubilo Bubich]

Ne da mi se sad sve citirati, ali điz što je sve ispalo od pokušaja da objasnim primjer neke metode (koja čak i nije moja nego sam ju štreberski pokupila iz skripte). Ali to je valjda tako kad pilam.

:savršena majka koja nikad nije povikala - odbrusila - ignorirala - poželjela zadaviti - potkupila - vukla - otišla - nosila vrišteće čedo - koje će stoga postati najsavršenije biće u svemiru:

[cvijeta73]

E pa meni ne dodje da recem zao mi je sto si pao.... nego mi dodje da kazem ajde dizi dupe

lol
pa neka, nismo svi isti, tvoji će možda biti neki budući štajaznam maratonci npr. ono, izdržljivi

[Carmina406]

I ne bi meni u suzama rekla Žao mi je da si pala, ali nije ništa strašno... Ne bi me uvjeravala da nije nitko vidio? S tobom neću ići piti, to ti je sad sigurno Ne znam meni stvarno iskreno dođe da kažem Žao mi je što si pao i to iskreno mislim jednako kao što i najiskrenije mislim: Želim da nestanete u krevet, jer bih malo bila na miru i tišini.

i ja bi ti se nasmijala,al prije bi te ipak utješila.

Da ja tresnem i netko me krene

tješit,još ako mi složi neku cmoljastu facu sigurno bih se nakraju i rasplakala.



Dijete ipak utješim a) ako vidim ogebotinu "dobro je,jako si hrabra,evo već ne boli više..."

b) ako nema ogrebotine i vrišti ko da glumi faul za jedanaesterac "dobro je,evo već ne boli više" bez onoga jako si hrabra...jer nije...i glumi preloše

[casa]

Pa valjda sam ja jednostavno netolerantna prema teoriji :Jedan joint je put u narkomaniju. Postaju li udarci naš stil života, odlučuješ svaki dan. Je li prvi put najteže? Ali, uistinu vjerujem da oni koji ne udaraju djecu kako im to ne bi posato stil roditeljstva, imaju krivu motivaciju. Jednako kao što oni koji ne piju vino, kako ne bi postali alkoholičari, ili pak oni koji ne prevare ženu kako im ne bi postalo stilom života imati ljubavnicu. Meni je to sve odlučivanje iz straha, to je sloboda od, a ne sloboda za.
Vole li svoju djecu, žele li im dobro i vjeruju li u njih uistinu ljudi koji udaraju djecu kao dio roditeljskog stila? Vjerujem da su uvjereni da ih vole, da im žele dobro i da vjeruju u njih, a da će ih udarcima osloboditi od potencijalnih ovisnosti, od neprimjerenih prijatelja, od propadanaj u školi, od ...

[casa]

Pa, možeš se nasmijati ali valjda je ljudski da ti žao da je drugi pao...To ne znači da moja duša i srce trepere svaki put kad mi se dijete spotakkne, ali žao mi je da padne svaki put. Ako ništa, zato što će dramit...

[S2000]

"We are bestfriends. Always remember that when you fall, I'll pick you up. After I finish laughing"
No ako je ozljeda u pitanju, bit cu suosjecajna, i prema djetetu i prema odraslima

[cvijeta73]

ne vjerujemo ti
biti će ono - ajd molim te, šta sad, malo gipsa i vozi dalje

[Carmina406]

Jednom sam se prosula po podu koliko sam duga i široka i prijateljica je bila bilo mi je grozno neugodno

Al kad je prijateljica za minutu krenula sa onda i ja skupa s njom,to se pamti cijeli život.

Dica su ipak nešto drugo.

Al kad izvodi neku vratolomiju za koju je 5puta upozorena da je opasna i kad padne utješim i tada i kažem ajde opet

[Carmina406]

Pa, možeš se nasmijati ali valjda je ljudski da ti žao da je drugi pao...To ne znači da moja duša i srce trepere svaki put kad mi se dijete spotakkne, ali žao mi je da padne svaki put. Ako ništa, zato što će dramit...

Ajde bar te nitko ne bi još malo po guzi. Napredak je to

[šafran]

naravno,da,kljucna rijec potencijalni...isto kao sto nece svi koji puse joint kasnije postati narkici i zavrsit na igli...no,odredjeni postotak ipak hoce...

ne,nisam dosad nijednom fizicki kaznila (ni po ruci,guzi,uhu) ali zato dreknem...ne bi trebalo ni to, znam, ali se ne mogu uvijek iskontrolirat....no,obecala sam samoj sebi da si necu nikad dozvolit da me toliko izbaci iz takta da ju ikad klepnem jer bi me bilo strah sto ce biti poslje...
ako prestane - katastrofa - eto mi razloga da to opet ponovim u trenutku slabosti u nekoj drugoj situaciji
ako ne prestane - opet katastrofa - moglo bi mi se dogodit iduci put da u nemoci udarim jos jace...

to su sve po meni legitimni strahovi, mislim da je najteze je 1vi put nesto ucinit...onda kad jednom "probijes led" kasnije ti je vjerojatnije da ces ponovit istu radnju....i zato ne mogu zamislit da razmisljam da nije tako strasno klepit 1-2x i onda da to nikad ne uradim....pa sama sam sebi unaprijed dala opravdanje...

inace,mi smo bas neki dan prosli nosenje bicikle i kacige u jednoj ruci a potezanje nje do auta u 2goj...cijela uvala se orila koliko je urlikala,ljudi su je poceli imitirat....bolje da ne kazem koja je sitnica bila trigger... sa djecjeg smo se rodjendana prosli vikend momentalno skupili doma kad je zavitljala pjat sa tortom na pod....(ja iskidala komade vilicom da moze jesti a ona zamislila to sama)

meni se pokazalo kao pravilo: sto ja mirnije ishendlam situaciju,ona ce brze izac iz tantruma....nije lose ujutro naviti budilicu kojih 15min ranije,uvijek iskalkuliram da imam vremena za ispad ili 2 a da ne zakasnim na posao...

Podebljala sam samo ključne pogreške u tvojem razmišljanju, pomiješala si debelo koncepte, a i kruške i jabuke, i naravno da nisi u pravu.

Čak niti mnoge životinje iz porodice sisavaca nisu toliko jednostavne štrikane, a kamoli čovjek, da bi ovakvi koncepti stajali. Danas više ne. A ti na njima, koliko primjećujem baziraš svoje stavove o odgoju.

Da je jedno, dva, tri , pa neka je i 10 pljus po guzici, za uho ili packa po ruci najveći grijeh i greška u odgoju djece koja je jedina koja može ostaviti nepopravljive posljedice na dječju psihu, odgoj djece bi bio marmelada.

Lijepo je bili samouvjeren u vlastitu ispravnost, ali prestaje to biti na uštrb drugih koji se bore sa istom nemani.

[šafran]

lol
pa neka, nismo svi isti, tvoji će možda biti neki budući štajaznam maratonci npr. ono, izdržljivi

Ti se možda i zahebavaš malo ovdje, ali ubola si poantu!

Ni Ray Charles ne bi bio to što je bio, a boga mi ni opstao u tom paklu, a ni preživio ga, da ga je mater gladila perom po guzici.
Da danas netko vidi takav odnos majke prema slijepom dijetetu, radili bi valjda svi, od susjeda, plavih telefona, do socijalnih služba, a meter ga je samo pripremala na ono što ga čeka u životu, hebena borba za opstanak.

A niti bi vjerojatno bilo Mozarta, da nije bilo njegovog oca, pa dok su se drugi klinci igrali i bili djeca, mali Mozart je po cijele dane vježbao za klavirom..

Tako da, pričajmo o odgoju i o tome tko je potencijalno bolji roditelj.

Ja sam isto od tih mama, čim se udari, odmah letim vidit šta je i poljubit mjesto udarca, ali isto tako mislim da bi mi djeca i preživjela i izrasla u emocionalno stabilne ljude i bez toga, dapače, možda i nešto čvršće i otpornije, a to će im za borbe koje tek njih u životu očekuju sigurno najviše trebati.

[šafran]

Ni Ray Charles ne bi bio to što je bio, a boga mi ni opstao u tom paklu, a ni preživio ga, da ga je mater gladila perom po guzici.
Da danas netko vidi takav odnos majke prema slijepom dijetetu, radili bi valjda svi, od susjeda, plavih telefona, do socijalnih služba, a meter ga je samo pripremala na ono što ga čeka u životu, hebena borba za opstanak.

I naravno da sad tu opet možemo skrenuti kolosjek i zaključiti, a što bi tek bilo sa njim da je mater njegova čitala Juula, vjerojatno bi onda sa svojim potencijalom dogurao i do nobelovca

[sillyme]

Kao i neki tu, imam doma dva vrlo razlicita karaktera
Da ne duljim, prvi put kad sam njemu rekla "ne" i on stao ostala sam totalno zacudjena da je poslusao... jer njegova tri godine starija sestra u toj dobi nikad nije poslusala, a ni dobrih godinu dana nakon toga, a s njene tri je tek poceo show.

Nisam se ubila citajuci strategije i taktike, nego prvo probas lijepo, pa jos jednom, pa upozorenje/prijetnja sto ako ne poslusa i na kraju ostvaris prijetnju. Ako pita u medjuvremenu zasto - objasnis ukratko, mozda se možes i nagovoriti na promjenu plana, ali ako plan ostaje isti onda nema odstupanja. Npr kod spominjanog parka da cete doma ako se ne upristoji jer npr se ponasa totalno neprihvatljivo (divlja, uzima bez pitanja tudje stvari itd) Ok, nije neka sreca nositi bebu u nosiljci i vristecu trogodisnjakinju od 16kg istovremeno, no kad ti adrenalin skoci u nebo i imas pomracenje (a desilo se par puta) dobijes supernaravnu snagu u kojoj je i to moguce Ponekad sam se pitala da li ce mladji ostati traumatiziram tim prizorima nasih svadja - on je to uvijek mirno i s zanimanjem promatrao da sam si mislila "o ne, nemoj to upijati, molim te!" - ali srecom, velim, posve drugaciji karakter.

Druga taktika je kompromis, npr ja u ne znam kojem mjesecu trudnoce, ona 16kg i nosila bi se. OK, mogu te nositi, ali malo jer si mi vec teska. I tako popne se na stolicu, ja je malo nosim i spustim. Ona sretna, ja sretna. A da sam je isla uvjeravati da ne mogu bila bi 10-min rasprava u kojoj bi se na kraju rasplakala... I stalno takvi kompromisi i dogovori, da dobije u nacelu sto zeli ali bez nekog komada koji meni smeta. I to po meni uvijek treba pokusati, ako ide.

I tako, nakon nekog vremena se naucila poslusati. Nije naravno sretna, i dalje je beskonacno tvrdoglava i zahtijeva 10x vise vremena od mladjeg koji je navodno u TT fazi no ja je jedva stignem primijetiti, ali kako sam joj puno puta objasnila, u zivotu se puno toga mora bez da to zelis, kako ja tako i ona. I drugo, iako puno manje koristeno, ponekad nesto ja zelim, ili ne zelim, i imam pravo na to, moje zelje su isto bitne - npr neda mi se sad igrati s njom, umorna sam nakon posla i zelim pol sata u miru pit kavu - to joj i kazem, i obicno dobijem svoj mir.

[Bubilo Bubich]

Ja ne kužim jednu stvar.
Kad dijete ne priča odvest ćeš ga logopedu.
Ali kad mu ne znaš prići, onda priča postaje...

...kakav Juul / kakve knjige / psihologija / radionice, kakvi bakrači
ja sam ga rodila valjda ga ja znam i odgojiti
tko poznaje moje dijete bolje od mene
nisu sva djeca ista
možeš raditi što hoćeš, tu nema pomoći
i na koncu uvijek: hoćeš mi reći da sam ja loša majka, to mi hoćeš reći, da sam ja loša majka i da si ti bolja od mene
...

Mislim da sam na kraju svakog svog posta napisala "ako ste zadovoljne s onim kako to radite, ok". Kad se već vrtimo oko gospodina J., on je prvi na prvoj stranici svoje knjige napisao "Sve ovo su samo moji prijedlozi, a ne vječne istine. Ako vam stvari funkcioniraju i zadovoljni ste kako funkcioniraju, zaboravite na ovu moju priču".

Ili se samo žalimo jedna drugoj kako su ponekad nemogući?

Ne znam za vas, ja sam ga rodila, ali nisam ga znala ni premotati ni nahraniti da nisam išla pitati ili pročitati kako. E pa ne znam ga ni odgojiti pa tražim okolo kako. Sigurno sam stoga bolja majka od vas.
Nemojte da krenem sa stvarima koje znam (mislim) da će mom djetetu u životu faliti, a u našoj kući ih neće dobiti...

[šafran]

Ja ne kužim jednu stvar.
Kad dijete ne priča odvest ćeš ga logopedu.
Ali kad mu ne znaš prići, onda priča postaje...

...kakav Juul / kakve knjige / psihologija / radionice, kakvi bakrači
ja sam ga rodila valjda ga ja znam i odgojiti
tko poznaje moje dijete bolje od mene
nisu sva djeca ista
možeš raditi što hoćeš, tu nema pomoći
i na koncu uvijek: hoćeš mi reći da sam ja loša majka, to mi hoćeš reći, da sam ja loša majka i da si ti bolja od mene
...

Mislim da sam na kraju svakog svog posta napisala "ako ste zadovoljne s onim kako to radite, ok". Kad se već vrtimo oko gospodina J., on je prvi na prvoj stranici svoje knjige napisao "Sve ovo su samo moji prijedlozi, a ne vječne istine. Ako vam stvari funkcioniraju i zadovoljni ste kako funkcioniraju, zaboravite na ovu moju priču".

Ili se samo žalimo jedna drugoj kako su ponekad nemogući?

Ne znam za vas, ja sam ga rodila, ali nisam ga znala ni premotati ni nahraniti da nisam išla pitati ili pročitati kako. E pa ne znam ga ni odgojiti pa tražim okolo kako. Sigurno sam stoga bolja majka od vas.
Nemojte da krenem sa stvarima koje znam (mislim) da će mom djetetu u životu faliti, a u našoj kući ih neće dobiti...

Pa ja sam već rekla, nismo svi jednako kompetentni roditelji za svoju djecu, i to treba moći priznati

A što se tiče mjenjanja pelena, hranjenja male bebe, pa ja sam sigurna da bi nakon par poušaja znala šta trebaš i kako, bez da si pitala ili pročitala to negdje. A to i odgoj se ipak ne može stavljati u isti koš. Stavljanje pelana i hranjenje je uvijek manje više ista, mehanička radnja.

[šafran]

Pa ja sam već rekla, nismo svi jednako kompetentni roditelji za svoju djecu, i to treba moći priznati

Da ne pomisliš krivo, ovo ide mene, ne tebe

[Tanči]

Ništa nisam znala, niti imala koga pitati i sve sam naučila sama.
Nisam imala ni majku, svekrvu, internet, knjige...
Od dojenja, prematanja, dohrane i naposlijetku i odgoja.
Sve sam rješavala sama.
Slijedila sam svoje instinkte i srce i odgojila savršeno dijete.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Peterlin]

E pa meni ne dodje da recem zao mi je sto si pao.... nego mi dodje da kazem ajde dizi dupe

Pa jedno ne mora nužno isključiti drugo...

Najprije kažeš da ti je žao što je pao, malo tješiš, ali ako vidiš da deračina eskalira, a da za to nema pravog razloga (to je kod mog mlađeg znalo biti često - nije ga boljelo koljeno nego ponos) onda se ide na odvlačenje pažnje, a ako ni to ne upali, slijedi "diži dupe!"

[šafran]

Ništa nisam znala, niti imala koga pitati i sve sam naučila sama.
Nisam imala ni majku, svekrvu, internet, knjige...
Od dojenja, prematanja, dohrane i naposlijetku i odgoja.
Sve sam rješavala sama.
Slijedila sam svoje instinkte i srce i odgojila savršeno dijete.

Pa ja ti vjerujem da jesi. Nadam se da će i meni poć za rukom.
Ima ona jedna stara, puno baba, kilavo dijete.

[sillyme]

Ja sam se nebrojeno puta pravila da nisam vidjela da je dijete palo. Padne, vidim da nije strasno, i onda brze-bolje okrenem kao gledati nesto drugo. Ako misle da ih nisam vidjela, obicno se dignu i nastave dalje, a ako skuze da sam ih vidjela onda cendanje, pa boli, pa puse...

Najsmjesniji mi je bio sin dok je imao godinu dana, negdje bi se lupio, i onda kakti placuci (ne bi plakao nego tiho isao aaaaaa) dosao do mene (koja sam recimo bila u drugoj sobi) i samo gurnuo ruku/nogu/glavu da mu dam pusu. I vratio se nazad igrati...

[tangerina]

ma nije, bubilo, pa ja mislim da većina roditelja koji su se javili na ovoj temi ne misli da im je u paketu pelena došao i paket roditeljskih vještina, u krajnjoj liniji aktivni su na roditeljskom forumu, i da krenemo u analizu postova, vidjeli bi da su svi nekad došli pitati i tražiti ideje šta da rade. I Juula su većinom čitali, pa tko kako razumio i primijenio. Al kužim šta hoćeš reći, djeca jesu različita, ali pitanje je koristimo li to nekad kao ispriku, možda baš i nisu TOLIKO različita nego mi nedovoljno uporni.
U ovoj temi ja ne vjerujem u tu puno babica kilavo dijete, nego baš "uzmi od svega što ti se čini dobro".

[tangerina]

Najsmjesniji mi je bio sin dok je imao godinu dana, negdje bi se lupio, i onda kakti placuci (ne bi plakao nego tiho isao aaaaaa) dosao do mene (koja sam recimo bila u drugoj sobi) i samo gurnuo ruku/nogu/glavu da mu dam pusu. I vratio se nazad igrati...

Htjela sam reći da ga čeka karijera u nogometu, ali u tom slučaju bi ostao ležati u sobi i vikao da dođeš s tom pusom

[šafran]

U ovoj temi ja ne vjerujem u tu puno babica kilavo dijete, nego baš "uzmi od svega što ti se čini dobro".

Krivo si me shvatila, ili sam sam ja nedovoljno krivo napisala, podsjetilo me ono svekrva, mama, baba, ujna, u tom smislu kilavo dijete, kad svi žive u istoj kući pa jedna viče ne nemoj vako, druga, ma moraš ovako, treća uleti sa svojim, pa kad roditelji počnu raditi, pa svaka od njih radi onako kako misli da treba, a to je obično u nekim suprotnostima sa onima drugima itd..

A uzeti od svega šta ti se čini dobro, opet dolazimo do onoga, a što je to uopće dobro za moje dijete, od kuda početi i kako znati, pa sam opet na početku da li sam dovoljno kompetentna za to ocijeniti, jer taman kad ja ocijenim da je nešto dobro za moje dijete, čujem, pročitam, da to ipak nije i onda opet dolazimo do onoga, jel bolje poznajem moje dijete ja, ili neki ekspert u području dječje pishologije i sociologije koji doduše nije vidio moju djecu, ali je neku drugu sličnu mojoj, pa onda opet, imam problem sa ladicama, smatram da je svako dijete i čovjek indiviuda za sebe, pa onda kad još uključim različite okolnosti, socijalne miljee itd... u kojima moje dijete raste i živi od te neke druge slične djece iz knjige...i tako, lagano da poludiš i u konačnici se ipak oslonim upravo na to, na srce i instikte, što će opet netko nazvati ljenošću, a netko opet ne, i tako lijepo u nedogled..

[gita75]

Iskreno, ja uopće nemam vremena razmišljati o svom roditeljstvu.
Sretna sam kad ih uspijem sve najesti, napiti i dan završi bez većih incidentnih situacija.
Uopće se ne zamaram kojom metodom su strpani u krevet, glavno da šute i spavaju.

[cvijeta73]

bubilo, u zadnja dva posta si nekako ljuta i nije mi jasno zašto si se ti našla prozvana.
svatko svoja iskustva opisuje.
ono što se meni osobno čini, suma sumarum, da ne moš pobjeć od svog karaktera kad je odgoj u pitanju.
primjerice, znaš da je za malu djecu red bitan, da je bitna rutina, da idu u isto vrijeme spavati, da u isto vrijeme jedu...
i da će na taj način biti staloženiji, mirniji, manje nervozni.
al ne ide pa ne ide

tako da, sve te knjige o odgoju...niti jedna ne nudi recepte. ako ih shvaćamo kao recepte - ne valja to. služe da se mi mijenjamo. a sad, jel to moguće ili nije, pa ja mislim da je. a što se tiče juula, ja pročitala (jedina knjiga o odgoju koju sam pročitala i to radi ovog foruma, prije sedam godina je bio ovdje hit pa da znam o čemu pričaju ), fora mi je bila knjiga, i nastavila ja po svom.
no, ako te se dojme, knjige, literatura nas oblikuju, utječu na nas. nije stvar u tome da ti nakon što ju zatvoriš promijeniš svoje ponašanje prema djeci za 360 stupnjeva. onda to ionako ne valja.

[Peterlin]

bubilo, u zadnja dva posta si nekako ljuta i nije mi jasno zašto si se ti našla prozvana.
svatko svoja iskustva opisuje.
ono što se meni osobno čini, suma sumarum, da ne moš pobjeć od svog karaktera kad je odgoj u pitanju.
primjerice, znaš da je za malu djecu red bitan, da je bitna rutina, da idu u isto vrijeme spavati, da u isto vrijeme jedu...
i da će na taj način biti staloženiji, mirniji, manje nervozni.
al ne ide pa ne ide

tako da, sve te knjige o odgoju...niti jedna ne nudi recepte. ako ih shvaćamo kao recepte - ne valja to. služe da se mi mijenjamo. a sad, jel to moguće ili nije, pa ja mislim da je. a što se tiče juula, ja pročitala (jedina knjiga o odgoju koju sam pročitala i to radi ovog foruma, prije sedam godina je bio ovdje hit pa da znam o čemu pričaju ), fora mi je bila knjiga, i nastavila ja po svom.
no, ako te se dojme, knjige, literatura nas oblikuju, utječu na nas. nije stvar u tome da ti nakon što ju zatvoriš promijeniš svoje ponašanje prema djeci za 360 stupnjeva. onda to ionako ne valja.

Juul - pa sve se to na kraju svodi na isto - odgojiti prvo SEBE (koliko se može), pa onda dijete... (Offt. Juul mi se čini precijenjenim, ali možda je trik u tome da sam ja njega čitala prekasno, djeca su mi već bila veća i kao i Tanči, puno toga sam otkrila i prokužila sama). Ne radi se o tome da Juul ne valja, dapače, daje odličan uvid. Radi se o tome da NI JEDNA knjiga nema rješenje za baš svaku situaciju. Nije dobro čitati samo jednu knjigu... Tko ima vremena (a često ga u ovoj fazi djetinjstva baš i nemamo) nek čita i druge autore - evo da iz glave spomenem samo neke: Brazelton, Armin Brott, Steve Bidulph, Wendy Grant, Diane Ehrensaft...

Meni je Greenspan najbolje legao (i spomenula sam njegovom knjigu u prvom odgovoru na autoričin post) jer on kaže "Vi niste problem, ali možete biti rješenje" + upute za floortime (način kako se najbolje provodi zajedničko vrijeme) su mi se pokazali najkorisnijima.

S druge strane, svaka čast čitanju, ali osvjedočila sam se da je to vrijeme s djetetom nezamjenjivo. Sva ta pusta teorija prečesto pada u vodu u svakodnevnim životnim situacijama, kad čovjek treba brzo reagirati. Svi smo mi "ugazili i razmazali" više puta. BIt stvari je prepoznati greške i ne ponavljati ih. Prilagoditi vlasitu obiteljsku dinamiku sebi i djeci. To je život. A u knjigama je (samo) teorija.

Nikad neću zaboraviti literaturu moje mladosti - Art Buchwald: Jesam li vam ikad lagao? Unutra autor opisuje što se dogodi kad odgojne metode iz literature budu primijenjene u svakodnevnom životu: "Michael, dragi, mama NE VOLI kad se biciklom zalijećeš u klavir!" Tada mi je to bilo smiješno, a kasnije sam se kao roditelj našla u sličnoj situaciji - da moram birati između ovakvog pristupa i galame u stilu "Prestani odmah, sad!" Život je mješavina jednog i drugog..... Nismo roboti. Ljudi smo. Imamo pravo na greške i propuste. Uglavnom se trudimo "popeglati" ono što nam u našem djetinjstvu nije pasalo, u tome uspijemo, ali paralelno napravimo najmanje istu količinu nekih drugih propusta. Tek za ravnotežu - da naša djeca u svojim roditeljskim godinama imaju što ispravljati, he he he... Tak to mora biti.

[Zuska]

Ma dajte molim vas, pa šta je sad to - neki odgajaju djecu po literaturi, a neki intuitivno?
Oni koji čitaju knjige, osakaćeni su za intuitivnost? Oni koji su intuitivni, sve znaju, nikad ne konzultiraju google, Rodu, knjige itd?
Nema ničeg u sredini, sve je ili, ili?

Pa naravno da se djeca ne mogu odgajati po literaturi, odgoj je kompleksan sustav vrijednosti, dio njih smo naslijedili svojim odgojem, dio odbacili, dio pokupili sazrijevanjem, tek onda nešto čitanjem, razmjenom iskustvam glednjem drugih, zdravim razumom i rezoniranjem "ovo mi je ok, ovo nije".

Ja se, iskreno, ne sjećam previše što je Juul pisao, tog momenta dok sam čitala, sviđao mi se, u međuvremenu sam čitala i neke druge knjige, isto tako nisam toliko zapamtila da bih mogla citirati ili reći - ovo je ta teorija. Sigurno su mi se neke stvari posložile, nesvjesno ušle u koncepte koje slijedim, ali ako govorimo o intuiciji, mnoge knjige su mi samo potvrdile ono što sam i sama prethodno smatrala i osjećala. I tako je vjerujem kod većine.

Kad se roditelj osjeća izgubljenim, na kraju krajeva kad se osoba osjeća izgubljenom, literatura može pomoći, ako ništa drugo da radi time outa i preslagivanja ladica u glavi.

A o tome tko je koliko ispao savršen, psihijatri i psiholozi imali bi puno toga za reći.

[cvijeta73]

inače, još je jedna stvar zanimljiva.
knjige o odgoju, primjerice na ovom forumu, se u najvećoj mjeri spominju u situacijama kad želimo da nas djeca poslušaju. kako ih natjerati da nas poslušaju. uvijek nekako na ovakvim temama izrone
i onda krene "prepucavanje" - jel pregovarati il odrezati, hoće li odrasti u razmažena derišta ako pregovaramo il u frustrirane ako odrežemo.

a u principu, u odgoju djece ima toliko važnijih i bitnijih stvari od toga da su djeca - poslušna. da četverogodišnjak ode iz parka bez dreke.

e sad, nisam sigurna jel to stvarno tako il je možda to moj subjektivni dojam?

[cvijeta73]

Ma dajte molim vas, pa šta je sad to - neki odgajaju djecu po literaturi, a neki intuitivno?
Oni koji čitaju knjige, osakaćeni su za intuitivnost? Oni koji su intuitivni, sve znaju, nikad ne konzultiraju google, Rodu, knjige itd?
Nema ničeg u sredini, sve je ili, ili?

Pa naravno da se djeca ne mogu odgajati po literaturi, odgoj je kompleksan sustav vrijednosti, dio njih smo naslijedili svojim odgojem, dio odbacili, dio pokupili sazrijevanjem, tek onda nešto čitanjem, razmjenom iskustvam glednjem drugih, zdravim razumom i rezoniranjem "ovo mi je ok, ovo nije".

Ja se, iskreno, ne sjećam previše što je Juul pisao, tog momenta dok sam čitala, sviđao mi se, u međuvremenu sam čitala i neke druge knjige, isto tako nisam toliko zapamtila da bih mogla citirati ili reći - ovo je ta teorija. Sigurno su mi se neke stvari posložile, nesvjesno ušle u koncepte koje slijedim, ali ako govorimo o intuiciji, mnoge knjige su mi samo potvrdile ono što sam i sama prethodno smatrala i osjećala. I tako je vjerujem kod većine.

Kad se roditelj osjeća izgubljenim, na kraju krajeva kad se osoba osjeća izgubljenom, literatura može pomoći, ako ništa drugo da radi time outa i preslagivanja ladica u glavi.

A o tome tko je koliko ispao savršen, psihijatri i psiholozi imali bi puno toga za reći.

x
upravo tako.

[tangerina]

inače, još je jedna stvar zanimljiva.
knjige o odgoju, primjerice na ovom forumu, se u najvećoj mjeri spominju u situacijama kad želimo da nas djeca poslušaju. kako ih natjerati da nas poslušaju. uvijek nekako na ovakvim temama izrone
i onda krene "prepucavanje" - jel pregovarati il odrezati, hoće li odrasti u razmažena derišta ako pregovaramo il u frustrirane ako odrežemo.

a u principu, u odgoju djece ima toliko važnijih i bitnijih stvari od toga da su djeca - poslušna. da četverogodišnjak ode iz parka bez dreke.

e sad, nisam sigurna jel to stvarno tako il je možda to moj subjektivni dojam?

to je i moj dojam, da na kraju pričamo o tome kako da dijete napravi ono što meni odgovara

[Bubilo Bubich]

Stvarno je tako cvijeta .

A ljuta sam , jer sam pokušala napisati neki konkretan primjer načina razgovora koji meni pali, ono kao pomoć otvaračici teme, ili bilo kome drugome.

I ok, onda su krenule rasprave kome što pali ili ne, pa ja još malo argumentiram ovu ili onu formulaciju rečenice... i dobro, nekome se sviđa, a nekome ne, respect. Ali onda na kraju (na prošloj stranici) se pojavi na više mjesta "bacaj sve to u smeće / valjda ja sve znam / savršena-nesavršena majka". Ili sam krivo čitala?

[šafran]

to je i moj dojam, da na kraju pričamo o tome kako da dijete napravi ono što meni odgovara

Pa nećemo valjda razgovarati o tome, kako da dijete napravi što meni ne odgovara

Šalim se ja malo, u prinicpu slažem se sa Zuskom, dobro je to sažela, ko i ono ranije Marta.

Meni je dugogodišnji rad sa životinjama i literatura o životinjama općenito, pomoglo da bolje shvatim ljude. Ili lošije, kako se uzme
Hoću reći, i u radu sa životinjam, konkretno sa psima, naravno da sam konzultirala i literaturu i ljude koji su tada imali puno više iskustva od mene, što ne znači da sam se slijepo baš uvijek i držala toga, nekad je bio potreban i instikt, a nekad jednostavno i životinja sama dade svoj doprinos. I naravno da sam se držala samo i isključivo svog nekog unutarnjeg osjećaja, vjerojatnost za greške bi bila veća. Rad sa životinjama je tu utoliko i teži, jer kod njih sve ide ubrzano, pa ponekad nema puno vremena za ispravljanje usvojenih obrazaca ponašanja i reagiranja, pa se i o tome mora voditi računa, pogotovo kada se radi o snažnim i krumpin životnjama koje opet kasnije rade sa ljudima i djecom (terapije recimo, psi, konji itd..zec da i hoće ne može), koje ponekad i nehotično mogu povrijediti, a da to ne žele.

[KrisZg]

Ja uopce ne kuzim prepucavanje oko pravog/pogresnog odgoja. Za sebe smatram da sam dobro odgojena ali mi ne pada na pamet odgajat svoju djecu kao sto su mene odgajali: disciplina batinama i kaznama/nemoj hvaliti da se ne pokvari itd. Iako ih je 6 podigla i svi su ljudine za izrazenim kompasom za dobro/lose. Zasto? Zato sto znam da JA nisam bila sretna i ne zelim da mi se djeca tako osjecaju i vidim da smo na pravom putu ali to ne znaci da nisam nikad udarila/kaznila i da nikada necu ili zato sto jesam da strahujem da cu im batinama izbijati svaku ideju iz glave, po meni onaj koji se boji udariti jednom jer bi mu to postao nacin odgoja ima ozbiljnih problema sam sa sobom i to treba prije rijesiti.

Ako se vodis da ti nisi prijatelj svojoj djeci, jer prijatelja ce imati mnogo a roditelje samo jedne, nemres fulati ali nemres niti izbjeci frustracije koje donosi cinjenica da im pokusavas usaditi nekaj u glavu. Puno je lakse izvlaciti se na spiku: moje je dijete posebno, neka sam odlucuje kad mu se jede/spava/kenja/dere itd a puno teze je kao sto Trina kaze: Zato sto sam ja to tako rekla i tocka, ja sam mater a ti si dijete. I stati iza toga. I stajati sve dok samo ne shvati/odraste. Preuzeti odgovornost za odgoj svog potomstva.

[Bubilo Bubich]

Ma dajte molim vas, pa šta je sad to - neki odgajaju djecu po literaturi, a neki intuitivno?
Oni koji čitaju knjige, osakaćeni su za intuitivnost? Oni koji su intuitivni, sve znaju, nikad ne konzultiraju google, Rodu, knjige itd?
Nema ničeg u sredini, sve je ili, ili?

Ja kad me mali nešto pita ili napravi, ja velim, samo malo, pričekaj, idem u sobu po skriptu .

A moja frendica. Što me ta izluđuje. Dobila bebu. I svaki tjedan jedno pitanje... 45 min. na telefonu. Kako ovo, je l jabuka ili kruška, prevlačim ili ne, po guzi ili ne...? Ja na svako pitanje prvo velim: na forumu o tome imaš 17 teorija. Pa reci par, ne da mi se čitati. Bla, bla, bla. A u Kljunu ti piše to, u knjižici od patronažne ovo, moja pedijatrica kaže ono, moja zaova / jetrva / mama broj 126. iz vrtića/parkića ono, a ja ovako... Ja pričam i nabrajam, ona šuti.

I onda na kraju veli - ma sve su to gluposti, ti kaj sve čitaju i vise na forumu, čemu to, neću nikog slušati, ja ću po svome.
Ja poludim - kaj si si u sekundi isprala mozak?

[šafran]

Jedino što se tiče savršenog dijeteta, ja tu izjavu od Tanči nisam shvatila baš tako crno bijelo.

[Zuska]

Puno je lakse izvlaciti se na spiku: moje je dijete posebno, neka sam odlucuje kad mu se jede/spava/kenja/dere itd a puno teze je kao sto Trina kaze: Zato sto sam ja to tako rekla i tocka, ja sam mater a ti si dijete. I stati iza toga. I stajati sve dok samo ne shvati/odraste. Preuzeti odgovornost za odgoj svog potomstva.

Evo opet taj ili, ili. Ili je dijete "posebno" i samo o svemu odlučuje (permisivan odgoj) ili je zato što sam ja tako rekla (takozvano preuzimanje odgovornosti). Opet nema zone između? Iako je, smatram, dosta roditelja tu negdje između.

Osobno smatram da dijete ne može odlučivati o svemu, ali o nečemu može i svakako mu to želim dozvoliti i na to ga poticati.
Meni se pojam "poslušno dijete" nikad nije sviđao. Ne želim odgajati poslušno, već suradljivo dijete. Imam fobiju da se od poslušne dijete stvaraju poslušni građani, a to nikako ne želim. Ja sam odgajana na takav način, da imam stav i da ga branim, da mi se autoriteti ne podrazumijevaju, već da se zaslužuju. I to mi se sviđa, voljela bih to razvijati i kod svoje djece. Samo što, za razliku od svojih roditelja, želim malo promijeniti metode, npr. fizički silu ne želim primjenjivati niti ponekad jer sam duboko uvjerena da se i bez toga može. Ne mislim da ću ako udarim jednom, to ponavljati svaki put, ali jednostavno ne želim biti roditelj koji tuče.

Naravno da ću ponekad iskoristiti i famozno "zato jer sam ja tako rekla i gotovo" pa ponekad i silom djelovati (odvući iz parka, odjenuti i sl.), ali to držim u rezervi, kad razgovori i pregovori ne pomognu. Volim razgovarati sa svojim djetetom i uživam u polemikama koje su počele.

Pri tome ne mislim da je to ispravnije od drugih metoda, svatko odgaja dijete po svojoj viziji i vrijednostima.
Ali stvari nisu crno-bijele.
Koliko gledam oko sebe, malo je krajnje permisivnih roditelja i malo je krajnje autoritarnih. Većina se muva između, ponekad se osjeća (ne)uspješno, ponekad zadovoljno, mnogi imaju potrebu braniti sebe i osuđivati druge, to je ta naša nesigurnost u nečem kompleksnom i neponovljivom... ...potpuno razumljivo.

[vertex]

Slažem se s onima koji misle da je poslušnost precijenjena.

[šafran]

Ne želim odgajati poslušno, već suradljivo dijete.

I još bi dodala, dijete koje ima svoju glavu.
Makar kod moje starije to je došlo skupa u paketu, a sa mlađim još čekamo da vidimo kud on točno naginje po tom pitanju.

[BusyBee]

Sirius, marta

Meni je uvijek bilo važno da se ja osjećam dobro s načinom na koji koegzistiramo, da budem više vođa, a manje narednica, da odaberu poslušati me, a ne da me se boje ili da poslušaju u strahu od posljedica, da nauče da sva živa bića zaslužuju pristojnost i bazno poštovanje, da znaju prepoznati svoje granice i nauče se izboriti da se njihove granice i integritet poštuju, ali ne na način da gaze tuđe granice, da se znaju prilagoditi situaciji i okolnostima kad je potrebno (ovo je, bar u slučaju moje djece, došlo kasnije... tj. prvo su usvojili prilagodljivost kad mene nema u blizini, a kad sam blizu, okretanje meni da pomognem prilagoditi situaciju njima u korist ili da im pomognem prebroditi frustraciju a starija je sad zbilja snalažljiva i zna se izboriti za sebe, ali na način da se svi osjećaju ok, osim kad je u pitanju njen mlađi brat ). I da imaju dovoljno slobode da se izraze, vježbaju život (naravno, prilagođeno dobi), pogriješe i nauče ispraviti, slobodno odrastaju. I naravno, ne očekujem da to usvoje s 5 godina.

Da bi sve to usvojili (usvajaju to stalno, to je proces koji s dobi donosi nadogradnju u potrebama, širini koja im je potrebna, pomicanje granica, uklanjanje nekih i definiranje drugih), trebala sam im dozvoliti i dozvoljavam da ne budu poslušni, da odluče za sebe i osjete posljedice odluke, da odbiju nešto, da slobodno iskazuju neodobravanje ili nelagodu (način kako to iskazuju isto se uči), da se pobune, i sl. i uvijek ih dočekati s bezuvjetnim prihvaćanjem i ljubavlju (i čvrstim vodstvom u korigiranju onoga što su napravili loše).

Ne kažnjavamo ih (a nisu raspušteni i totalno divlji, bar ne pred drugima). Zadržavamo pravo da neke stvari budu zabranjene ili ograničene, jednostavno jer imamo iskustvo da su trajno štetne, opasne ili neprikladne (npr. špricanje vode po parketima vs. špricanje na pločicama, šminkanje za izlazak). Ne uskraćujemo im igru (eventualno starijoj doziramo, ako ima obaveza), pažnju, aktivnosti koje ih vesele, jer mislimo da su im to osnovne potrebe. Oduzimamo (privremeno) predmete koji se zloupotrebljavaju, krivo koriste. Ograničavamo ono što je štetno kad se koristi prekomjerno (TV, komp).

Vjerujem da je i do karaktera, ali moji jako dobro prepoznaju svoje potrebe, osobito spavanje i klopanje. Idu spavati kad žele, dizanje je u 7 u radne dane, inače se spontano dižu u 9 (pubertetlija je nedavno promijenila ritam), odijevaju što žele, sudjeluju u odabiru namirnica koje se kuhaju, mogu odabrati ne jesti glavni obrok, ali im se ne kuha drugo. Do sljedećeg obroka se smiju snaći s ostacima ručka ili voćem, ako izlazimo, onda inzistiram da se pojede jer im "treba energije za ono gdje idemo".
Ne vole ići u institucije, ali malac odrađuje svoj posao jer mama i tata rade i nema ga tko čuvati, a starija je svjesna da joj je to obaveza i, iako je mrzi iz dna duše (školu i sustav školovanja), odrađuje obavezu.
Oduvijek jako dobro kuže "ja" poruke i najbolje rezultate postižem s time (kad nešto treba korigirati), ali kuže i kad im kažem da je trenutak da me poslušaju od a do ž, bez komentara i ispitivanja. Ne trzaju na vojničke naredbe, to je proizašlo iz načina na koji ih odgajamo, da poštuju sve, ali autoritet se treba zaraditi i zaslužiti, ne dolazi automatski s činjenicom da je netko odrastao (mislim da tu leži dio otpora starije prema školi, odgajala sam je za idealan svijet, a ne hrvatsku realnost).

Imamo hrpu loših dana, kad sam preumorna za išta drugo osim "jer ja tako kažem", kad smo svi ludi i vičemo jedni na druge, kad se maknem u drugu prostoriju jer ih više ne mogu slušati, kad TV ili komp koristim kao dadilju ili zamjenu za roditelja, ali uglavnom smo dovoljno ok da se osjećam zadovoljno načinom na koji se nosim s roditeljstvom.
Za mene je roditeljstvo proces odrastanja i roditelja i djece, nije recept koji, ako je ispravan, daje trenutni i vječni uspješan rezultat. Treba poznavati svoje dijete, kužiti koji pristup i metode pale kod djeteta i prilagoditi se načinu na koji će dijete najbolje upijati ono što mu želimo prenijeti. Kod nas konkretno, to je kontinuirani izazov.

BTW, velika sam ljubiteljica knjiga o razvoju i odgoju djece. Volim ih čitati, nekad sam se i konzultirala s pojedinom literaturom, dobivala ideje kako promijeniti neke stvari koje su mi usađene odgojem od mojih roditelja, a osjećala sam da ih želim eliminirati jer su loše, iz njih sam pronalazila potvrdu da nisam luda jer mijenjam neke tradicionalne obrasce.
To naravno ne znači da sam se slijepo držala receptura i obrazaca, ali sam se lakše nosila s nekim situacijama koje nisam imala od koga vidjeti, naučiti ili preuzeti kako ih riješiti bez batina ili kažnjavanja, npr.
Volim Juula. (iako se ne slažem s njim u svemu)

[Tanči]

Jedino što se tiče savršenog dijeteta, ja tu izjavu od Tanči nisam shvatila baš tako crno bijelo.

Pa naravno.
Nije moje dijete savršeno.
Ali je " dobro ispala"
Poštena je, pristojna, izvršava svoje obaveze, u školi je super, a gle čuda; niti ju tučem, niti odgajam po knjigama, ni savjetima s neta.
Opet ponavljam: kad sam ju rodila nije bilo foruma, neta, brošura, svekrve, mame, sestre...
Slijedila sam svoje instikte.
Najozbiljnije.
Nije mi bilo lako.
Voljela bih da mi je imao tko pomoći, uputiti me....
Ali nije bilo nikoga.
Prvu pelenu sam stavila prenisko i sve je iscurilo pa sam drugu stavila višlje i ispalo je dobro
I tako redom.
Mučila sam se svakako.
Ali mislim da sam dobro obavila posao.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[KrisZg]

Evo opet taj ili, ili. Ili je dijete "posebno" i samo o svemu odlučuje (permisivan odgoj) ili je zato što sam ja tako rekla (takozvano preuzimanje odgovornosti). Opet nema zone između? Iako je, smatram, dosta roditelja tu negdje između.

Osobno smatram da dijete ne može odlučivati o svemu, ali o nečemu može i svakako mu to želim dozvoliti i na to ga poticati.
Meni se pojam "poslušno dijete" nikad nije sviđao. Ne želim odgajati poslušno, već suradljivo dijete. Imam fobiju da se od poslušne dijete stvaraju poslušni građani, a to nikako ne želim. Ja sam odgajana na takav način, da imam stav i da ga branim, da mi se autoriteti ne podrazumijevaju, već da se zaslužuju. I to mi se sviđa, voljela bih to razvijati i kod svoje djece. Samo što, za razliku od svojih roditelja, želim malo promijeniti metode, npr. fizički silu ne želim primjenjivati niti ponekad jer sam duboko uvjerena da se i bez toga može. Ne mislim da ću ako udarim jednom, to ponavljati svaki put, ali jednostavno ne želim biti roditelj koji tuče.

Naravno da ću ponekad iskoristiti i famozno "zato jer sam ja tako rekla i gotovo" pa ponekad i silom djelovati (odvući iz parka, odjenuti i sl.), ali to držim u rezervi, kad razgovori i pregovori ne pomognu. Volim razgovarati sa svojim djetetom i uživam u polemikama koje su počele.

Pri tome ne mislim da je to ispravnije od drugih metoda, svatko odgaja dijete po svojoj viziji i vrijednostima.
Ali stvari nisu crno-bijele.
Koliko gledam oko sebe, malo je krajnje permisivnih roditelja i malo je krajnje autoritarnih. Većina se muva između, ponekad se osjeća (ne)uspješno, ponekad zadovoljno, mnogi imaju potrebu braniti sebe i osuđivati druge, to je ta naša nesigurnost u nečem kompleksnom i neponovljivom... ...potpuno razumljivo.

Nema tu niceg "takozvanog" u preuzimanju odgovornosti, niti preuzimanje odgovornosti automatski znaci strog i autoritativan odgoj. Hebe mi se za mokre plocice, za potrganu igracku/jel krevet slozen ili nije itd...treba znati birati bitke. Ali ako mi se dernja po cesti, gura prste u uticnicu/razbija po ducanu, nekulturno je, to nije nikakav izraz osobnosti nego jednostavno izraz nedostatka odgoja.

Roditelj kao odrasla osoba treba znati kada sto upotrijebiti i vecina a tako i ja ne planiram svoje postupke unaprijed ali se neke granice znaju, ako zakasnis kuci sat vremena a znas da to nevalja/da se brinem i drito to napravis e pa zlato moje nema ti van 2 tjedna iako mi muka da mi 2 tjedna sjedi kuci prije ce njemu dopizditi nego meni. I da se urazumiti bez ikakvih batina, vike i dreke, skuzi sam nakon par dana da mu ne valja/ne isplati se. Ja osobno uvijek ali uvijek ako popizdim van svake mjere i napravim ili kazem nesto neprimjereno, uvijek se ispricam djeci i objasnim im da sam ja i samo ja kriva sto sam tako reagirala, da to nije nacin itd ali kod posljedice cvrsto stojim. Znaci tipa: nije bilo ok da tako vicem na tebe ali to sto si napravio/napravila nije ok i snosis posljedice svojih postupaka.

Mislim da izrazito permisivnim nacinom odgoja dolazi do vece stete nego ustrajat na naglasavam nekim granicama u odgoju.

[šafran]

Mislim da vas dvije govorite istu stvar, ali se ne razumijete, ili ja pak krivo razumijem obje.