Pa naravno, ali zato to i jest predrasuda. Kad po jednoj karakteristici ili ponašanju štošta zaključuješ o čovjeku.
Mislim da primitivca i seljacinu cini cijela paleta ponasanja i ne mozes samo na osnovi prehrambenih navika zakljuciti nesto. Al da postoji kultura prehrane, ne moze nitko poreci i da je bogatstvo u raznolikosti kulturnije od monokulture za stolom. Al osoba se sastoji od puno aspekata. I vaznije mi je u braku da je netko brizan, nego stovatelj moje kuhinje. Al redovito jedenje sendvica poslije mog kuhanja mi se iz moje perspektive cini kao statement. Ne mogu ja rehabinu perspektivu sagledati kad ne poznam prilike.
Ma daj, rehab, pa svatko od nas je valjda vezan na neke okuse djetinjstva. Moja mama nije kuhala, odnosno je do moje 11 godine, i ja odgovorno i danas tvrdim da je njena štrudla od višanja bila najbolja iako objektivno okusa se ne sjećam. I gotovo sve bake misle da znaju bolje što unuci trebaju jest. A bolest kuhinje njegove mame je u osnovi slatka, ako se ne razbukta. A mislim da upornim odbijanjem uviđanja genijalnosti njegove mame, dolijevaš ulje na vatru.
Da , ali ti MM ne zeli probati neku hranu. Tikvice npr. u bilo kojem obliku.
Mozda bi umaskirane u musaki prosle, ali to mi se ne da. Pa sebi radim tikvice na 100 nacina , a on niti ne proba.
Sto bi me to trebalo uzrujavati?
pa sa nutricionistickog stajalista jede raznoliko i zdravo.
Ne mora jesti sve, niti mu mora biti sve fino.
proba neke stvari, reda radi jer ga stisnem :) , ali ne bude odusevljen.
pa onda najcesece trazim druge zrtve koje znaju pokazati odusevljenje.
a malo je razmaženko, šta jest jest :mrgreen:
recimo. moj j ne voli blitvu ako mu ju ne skuha njegov ćaća. čak mu ni moja nije dobra.
ne bi me ništa uzrujavalo
osim činjenice da će on taj dan jesti suho
ili da bih ja trebala kuhati dva jela
prvo neću jer bih se stalno osjećala krivom
drugo neću jer sam lijena
pa mi onda lakše uopće ne skuhati tikvice
ali, onda je treći problem
fale mi tikvice
uh
rehab, moj ti je savjet da se rastaneš
to mi se čini jedino ispravno :-)
Nama je jedna od cescih sprdacina za stolom "a kako to zlato tvoja mama radi?" Oboma nam je komican taj kult mamine kuhinje.
Jedino kad je rijec o bijeloj kavi, onda je divka od moje prabake nedostizna s kiflama iz "privatne pekare" sesamdesetih :)
:)Citiraj:
apricot; prvotno napisa
Ja sam isto uvidjela da je jedino rješenje rastava braka. Mislim da ću i ja morat tako... Ću ja taj silni kupus trpit još godinama... Jest ću nutellu žlicom za ručak kad odem u penziju.
Gledaj, meni je vrhunski domet sto je bundeva od "hrane za svinje" postala "jako fina juha".
sto ce se sa tikvicom dogoditi za 10 godina vrijeme ce pokazati.
evo, recimo...
meni je bilo super što muž ne pije kavu
jer ni ja ne pijem
pa, kao, nema te ovisnosti i namćorijade prije kave
nema onoga: ček da popijem kavu... jer sam ja uvijek u spidu i kod mene nema "ček da", nego more sve ODMAH
a sad mi žao što ne pije kavu
što ne postoji taj neki ritual, nešto što bi možda i mene prisililo da sjednem
ili da barem jednom u godini u zagrebu odemo u kafić
zavidim kad cvijeta piše o tim njihovim ritualima
kod nas toga nema
Moja sestra odlicno kuha, al njezin sin obozava neka jela koja ja skuham, nitko ne zna tako. Mislim da to nema veze zbilja s okusom, nego s trenutkom kad ja njemu kuham. Od mame ocekuje da mu kuha, to joj je maminski posao.
ajme brižna rehab, sad im još i u krevet virimo, aaa, genijalno :lool:
off topik. nisi ti jelena ništa kriva, al na ovim tvojim postovima sam opet osvjestila činjenicu da aposlutno ne razumijem ovaj smajlić: :-) i valjda ga uvijek nekako krivo protumačim jer mi djeluje drzak i bahat i nervira me ta faca koja se kao smije, a nije joj uopće smiješno.
Apri, i uz caj se moze sjesti negdje. Premda je dobar talijanski espresso enorman doprinos mojoj sreci.
a ja ne znam staviti tog koji se jako smije
:laughing:
:Laughing:
:lool:
aj, ovoga lola znam, ali laughinga koji otresa rukama, ne znam
: lool:
namjerno sam stavila razmak između dvotočke i l
cvijeto, potpisujem te za drskog smajlića. baš je sav hoh.
Je l se mogu dodavati i drugi smajlici sa smartphona, ako ne poznas tocnu sintaxu tipa ": lol : "?
Jao grozne ste :lol:
Da, mm i ja smo definitivno različiti tipovi po mnogočemu, ali ipak smo u sretnoj i stabilnoj vezi već od stoljeća sedmog :mrgreen: Ipak, neću pomišljati što bi se dogodilo da naletim na tipa koji gušta u tikvicama :mrgreen:
Casa, volim te čitati, ali na ovoj temi fakat pretjeruješ. U našoj kući se jede nutela žlicom, smoki, vegeta, pa čak i krumpiri i meso, go figure! Mislim da si u nastojanju da daš neki dobar savjet i drugačiju perspektivu totalno promašila point.
Cvijeto, al kod mene nisu samo smajlici problem, nego okruzenje koje rezultira odredjenim stilom. Kad nam dodje neki forumas, mislim da se dosta forumasica automatski prilagodi tome da je to muskarac i kroz drugu prizmu citaju postove. Ja razgovaram 99% s muskarcima i mislim da se to jako vidi u mom izrazavanju.
Nekad i sama primijetim malog Sheldona kod sebe kojem uopce nije jasno u cemu je problem.
Au , burek. Kako smo neki dan jeli dobar burek za rucak ( kupljen na Dolcu, u legendarnom lokalu ).
Ja na zalost ne podnosim burek. A volim ga. Mogu si odmah rezervirati mjesto u najmanjoj prostoriji u stanu. Jedino kad si ga sama napravim, da ne curi ulje niz rukave :)
U ovom duhu, nećakinja je bila kod mene na par dana, dovela je moja sestra i usput mi dala kutiju kolačića njene svekrve, ali nećakinja to nije zapazila. Malena je u nekom času probala kolačiće i rekla da su fini, ali da njena baka radi puno bolje :)
(cvijeto, ovaj gore je nježni. Nisam u tvojoj smajalić - školi :D )
Kad smo iselili u Njemacku, nutella je bila obavezna za dorucak. Kupovali smo tegle po 750g na akciji za cca 2,50€. Provjereno, razvija ovisnost. Uopce si nisam mogla zamisliti dorucak bez nutelle. Sad sam bas sretna da sam ju uspjela izbaciti iz prehrane. Ne 100%, jednom mjesecno dodje i ona na red za dorucak.
Meni osobno problem kod nutelle je smao cijena. nas je 5 i ukoliko i djecu navučem, to premašuje moje financijske mogućnosti. Tješim se da ionako nije zdrava.
I jos sto se cokolade tice, koja je ukus gotovo svakog djeteta. I MM je volio sam cokoladne kolace kad smo se vjencali. Sad ne samo da jede svakakve fine kolace, nego nece, za nas prejake cokoladne, kakvi su usli u modu zadnjih 5 godina, tipa ina torta 3 cokolade.
Mislim da se on dobro naviknuo na moje kuhanje :)
joj, ovaj topik me podsjetio na jedan događaj. da se malo nasmijete.
dakle, ja trudna, šećemo po voloskom, i ja, dok smo prolazili pored onda novo otvorenog fensi šmensi restorana u voloskom, komentiram kako je super, kako šteta da je prazan, kako se nadam da će ljudi početi dolaziti. i to čula slučajno vlasnica i kako je vrijeme darivanja i poklonila mi bon od 100 EUR za večeru.
i došli ja i mm, svečano na večeru.
sami u cijelkom restoranu.
mi i kuhar koji kuha u otvorenoj kuhinji, onako da ga vidiš.
počeo on sa slijedovima.
uglavnom, što su slijedovi odmicali, kuhar sve znojniji i znojniji sve se pari iz kuhinje, a meni jadnoj ništa, ama baš ništa ne ide. ne ide pa ne ide. jedino mi idu fina vina koja stalno nose uz svaki slijed. svaki drugi slijed s tartufima. a meni zlo samo kad primirišem.
vrhunac je bio kad nam je, između slijedova, jadan donio pjenicu od - tartufa.
onda sam mu rekla da mi ne idu tartufi.
al džaba.
te grdobina u nekom umaku, te škampi na posteljici, te mreža od crne polente...
ovaj vidi mene kako dajem poskriveći mm-u, a ja vidim njega kako je sve crveniji i crveniji.
ubija se jadan tamo u pari, mislim da mu je došlo da mi istrese pjat na glavu.
na kraju je ajd jedino potrefio s desertom koji je bio prefin.
nisu nam naplatili ni to vino, iako je na bonu pisalo da se odnosi samo na hranu, a vino je na naš račun.
ništa nam nisu naplatili, samo da nas se riješe :lool:
joj komplicirani ti vasi zivoti,
MM i ja nemamo nista zajednicko sem djece. nit hobije, nit istu hranu ljubimo, nit istu muziku volimo.
lazem slatko oboje volimo i prizano je da sam mu upala u oci jer sam mu prvo pokusala prodati necvikanu kartu za kino (stedljiva), kad je pljusak pao pa mi je bijela majica postala prozirna, a vrhunac je nakon te kise smo dosli kod nas da se presvucemo, a kod mene 5 vrsta kolaca (cimerica slavila raodjendan pa smo si dale truda)
i kako se zeznuo, nisam uopce sparna, vec rastrosna, nisam ni neka vauu zena, a bome obozavam jesti sendvice, iako kuham radi djece.
jedino kolaci su jos uvijek tu, a valjda nam i odrzavjau ljubav.
a na njegovo rano ujutro sta cemo danas rucat ja poludim, pa nisam se ni digla on bi o rucku
čudi me da se kasnije nekako nisi udala za njega
u konkurenciji necvikane karte, kolača i prozirne majice, baš me zanima radi čega si mu upala u oči :mrgreen: