Ma, ne par menija, ali u jedan dio varivo dodat malo zaprške, uz blitvu ispržit tavicu krumpira... Malo se prilagodit, da se on ne osjeća kao u onoj menzi.
I mene bi strašno živciralo da me mm pokušava prislit da mijenjam navike u ime zdravlja tako da nemam izbora. Recimo, da se jedno jutro probudim i on me dočeka sa zelenim čajem, i da nesa nema. Mislim da bi popila čaj dva dana, a ada bi treći kupila svoju nesicu i sakrila ju ispod jastuka do jutra.
To sto netko voli krimpire i meso ne znaci da bi ih jeo svaki dan.
![]()
Mi smo jucer za rucak imali svinjsku file pecen u al foliji, restani krumpir i paradajz salatu
Trebao je biti specijalitet s filetom, al sam dobila temperaturu (nisam ni znala u tom trenutku), samo sam morala pojednostavnit pricu, jer nisam imala snage.
pa eto ti ga, šta si se nadovezala
ti imaš svoga, ja svoga, ti ne bi moga, ja ne bih tvoga
meni moj brak i naši obroci super, tebi tvoji
valjda svi pišemo u prvome licu jednine i o sebi
i ne zabole nas za druge![]()
Posljednje uređivanje od apricot : 15.09.2014. at 12:58
dobar špurijus je imala rehab kad je temu stavila na filozofski
al ajd još da voli druge stvari, to bih još nekako i potrpila.
al ne kontam kako mislite da nije problem da je jedan kao npr sasa, a drugi kao npr deaedi
mislim, ako zanemarimo u ovoj priči glad u svijetu i veće probleme koje jedan brak može imati.
ako jedan voli kuhati, a drugi ne voli jesti i sasvim mu je svejedno što je na stolu, samo da utaži glad.
ja ne znam osobu koja ne bi bila jadna, a koja voli kuhati, pa se shodno tome i potrudi oko kuhanja i onda se ručak pojede u 2 min, nitko ništa ne komentira i digne se sa stola. nema onoga mmmmm, kad vidiš da se s guštom jede.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 15.09.2014. at 13:00
MM nije nešto zahtjevan, a ja nisam neka kuharica, a još kuham i ujutro dok na pola sapvam. Ali ono što je mene dotuklo je kasnovečernji obrok - nisam jela navečer do MMa - i onda lijepo njemu se ne prima , a ja sam natukla par kila. Ali postao mi je i gušt tak kasno jesti - otkada su djeca bila mala, tada je bilo jednino vrijeme mira i tišine
Na apricot:
Da, uz cinjenicu da i MM radi masu propusta, nevezano za hranu. Za vecinu mi nije neki problem, al nekad se dogodi da bude problem pa treba to rijesiti.
(Naravno i ja znam krivo procijeniti situaciju i krivo napraviti nesto)
Posljednje uređivanje od Jelena : 15.09.2014. at 13:02
Mm jako voli lisnato povrće lešo koje aj baš ne ljubim, ali kuham i jedem jednako kao što on kuha i jede vrhnje za kuhanje. I to je zapravo ukratko što sam htjela reći. Prilagodili smo se oboje, jer nam očito hrana nije bila tako važna stavka u biranju partnera ( a sex i kemija i djeca jesu), ali kako može uspjeti odnos u kojem se jedna strana odbija prilagoditi jer je u pravu... Okači to da si u pravu mačku o rep, kad je čovjek kući nezadovoljan...
sve ovo iz prvog lica
Ja sam to gledala cijeli zivot.
moja mama ne voli jesti niti kuhati, moze zivjeti na cigareti , kavi i kruhu sa masti. Moj tata je volio kuhati i jesti ( cak i
previse, to ga je i ubilo na kraju ).Vecinu naseg obiteljskog zivota on je i kuhao ( imao je takvo radno vrijeme i volju). Imali su los brak, ali ta razlika u interesima u kuhinji i interes oko hrane bio je zapravo najmanje bitan u toj prici.
Ajme, ovakvi su mm-ovi starci. Kad ih pozovemo na ručak, ubijemo se od smišljanja i pripremanja, a oni pojedu bez ikakvog komentara.
Aaaa, najgora moguća situacija. Pitamo ih jel bilo dobro, a oni aham.
I to je to.
AAAAAA! Više ih ustvari ni ne zovemo na ručak. Samo na kavu.
Ja samo znam da je MM u jelu kao što su mu starci, ne bih mogla živjeti s njim![]()
sirius, i onda mu vjerojatno još zakasni na ručak jer ne shvaća koja je poanta u 20 minuta vamo tamo.
a njemu se sve na stolu ohladilo. i nije više ukusno kao kad je toplo.
to da popi*diš.
Kad malo razmislim, i ovi nezadovoljni zeninom kuhinjom bi mozda boljom politikom pohvala onoga sto im se svidja mogli usmjeriti zenu malo u neki sebi prihvatljiviji smjer.
Koliko sam se dugo suzdrzavala komentirati sporo peglanje kod muza, a veselila se ispeglanoj robi. I evo, sad super pegla![]()
Pa baš o tome ti Jelena govorim. I sad zamisli da tm ne uživa u onome što jede dan za danom. Bi li ipak najboljem čovjeku kojeg poznaješ išla udovoljit jednom običnom zaprškom u grahu, bar svako tri dana?
Posljednje uređivanje od casa : 15.09.2014. at 13:15
a vrit i zaprška, stavila bih mu tu zapršku u fažol, nek ga voda nosi
iako, ponavljam, grah je još bolji bez zaprške. i ukusniji.
na maslinovom ulju popržiš sitno isjeckanu kapulu. onda baciš pesto (sitno isjeckano masno od pancete, peršin i češnjak). onda dodaš krumpir na sitne kockice i vodu, kad smekša stisneš s onim za pire (ko ima doma, za ostale nemam pojma kako stiskaju krumpir). ovaj korak se može i preskočiti, bude i bez krumpira dosta gusto. onda fažol i još vode i to tako kuha.
za podebljat, u drugom loncu kuhaš suho meso, neka fina suha rebarca. ovo od doma vučem, da se ta voda baca, radi moje mame koja je tvrdila da tako baciš i konzervanse - ne preispitujem :D
onda napol kuhano meso dodaš u maneštru.
pred kraj dodam kukuruza malo.
i paštu. al samo šubjote. to su oni mali s rupom.
i uopće ne znam di bi i kad se uopće dodaje ta zaprška.
i zašto.
Probaj pa ces vidjeti.
zaprska se dodaje na kraju. Cesnjak , crvena paprika i brasno na masnocu, podloti ,hladnom vodom i dodati u lonac sa grahom. Vise zbog arome, puno manje zbog gustoce. Barem u mom slucaju kad na lonac graha ide jedna zlica brasna.
Posljednje uređivanje od sirius : 15.09.2014. at 13:29
e, kad ti radiš paštafažol
ja grah ugustim tako da, kad je kuhan, izvadim dvije šeflje u sjeckalicu i prozujim par sekundi, onda taj "pire" vratim natrag i bude puno finiji nego sa saprškom, a nije voden
suho meso stavljamo ponekad
jer nam je grah obično ponedjeljkom, kad se "čistimo" od mesne nedjelje
i inače tako kuhamo; jedan dan meso, drugi varivo
jer smo (oboje) skužili da smo loši kad jedemo dva dana za redom meso
Posljednje uređivanje od apricot : 15.09.2014. at 13:29
Mi smo kupovali sator. Ja sam htjela veliki, MM je htio mali. Kad smo dosli u ducan po sator, ispalo je da hocemo isti. Mozda casa mi mislimo isto samo su nam perspektive malo razlicite
Moj se bunio da presitno narezem poriluk pa ga rezem krupnije. Kad se meni bas jedu zganci, onda ih sebi skuham posebno, jer su njemu zganci=vrtic od kojeg je povracao kao dijete. Nisam ja turbo kruta u svom kuhanju, al ocekujem minimum postovanja za svoj trud i ne bih podnosila da jede sendvic nakon sto ja kuham i jos gore -perem sudje. Ne mislim uopce da se podrazumijeva da bilo sto skuham. Ne dozvoljavam otpocetka da mi muz "pomaze" u kuci. To je njegova kuca kao i moja, ja sam odmah rekla da cu ja njemu pomoci. Sad je to normalno. Ni ne razmisljamo o tome vise, sad mi je palo na pamet.
Ja kuham bez zaprške i muž mi. ja ne volim da mi se jako zgusne, on voli da bude baš gusto. I onda oboje odvojimo drugom onako kako voli, ako imamo vremena Ako pak ostavimo grah da se kuha sam bez nadzora dok smo mi negdje, oboje jedemo gusto koliko je postalo samo od sebe i ne filozofiramo. Ali ako smo doma, pa onda njegov dio pustim kuhat još malo i gnječim mu taj krumpir ili nekad grah, isto kao što on meni odvoji dio u kojem nije ništa gnječeno. Pa što to nije suživot...
Da hoće zapršku, stavila bi mu... kad bih naučila kako se radi i kad se stavlja... Valjda pred kraj...
Ma moj ne voli zapršku, ali je rehab negdje na početku spomenula tu nesretnu zapršku pa sam se ja nje ulovila jer mi se činila najlakšom da objasnim što hoću. I moj osjeća, mejkemimoje, razliku između našeg maslinovog ulja i kupovnog na lešo kupusu. I onda žuga, zdušno i glasno... A ja kao: dobili na poklon pa da se ne baci. Kompromisno smo ulje dali dalje...
E pa to sam ja i pokusala predloziti-zgusnjavanje na svima prhvatljiv nacin-ili mrkvom, ili crvenim lukom, ili cak krumpirom (to ja ne radim). To dodavanje masnoce mi je koma i nikako mi nije fino kad znam sto je.
možda?
moj mlađi brat obožava kupus na paradajz, a lektire je od mene prepisivao. ni sad ne hoda po izložbama :D već po teretanama
meni kuhanje nije neki užitak. ja kuham jer moramo nešto jesti. bude to fino, muž pohvali i pojede lijepo![]()
ako šuti, ja pitam- jel ti se svidjelo. on kaže da je :D
ja ne volim da se puno priča o zdravoj hrani, kao ni deaedi, to me baš nervira. to još vučem iz djetinjstva.
Ja sam se udala za meso-krumpir tipa i polako mu uvodila dohranu
I sad klopa apsolutno sve...variva, povrće na sto načina, ma što god da spremim potamani
A tako i djeca - vole gotovu svu hranu.Čak je i najmlađi jednom plakao zbog zadaće iz njemačkog jer je morao napisati što ne voli jesti pa je u suzama rekao da ne može napisati zadaću jer on sve voli
Inače kuham nekoliko priloga ili vrsta jela jer ja nisam ljubitelj mesa, a i volim puno toga različitog natrpati u sebe
I koristim vegetu - da ga hebeš, nije mi juha fina bez nje.
I ništa od toga mi nije problem jer zbilja uživam u kuhanju i najveći mi je gušt kad vidim da netko oblizuje prste nakon mog ručka....ma kuhat ću mu stalno
e da, i muž kuha povremeno...ako se zatekne u kuhinji prije mene - on se prima kuhače
potpis
ja sam uz ljubav prema kuhanju stekla i vještinu da puno toga kuham istovremeno, prljam malo i automatski čistim.
pa kad se već hvalim...danas sam za rođendanski gablec na posao nosila:
srneći s pogačicama
piletinu s povrćem u kruhu
kiš od tikvica
burek
francusku
tortu
sve sam jučer pripremila i jutros se digla malo ranije pozavršavati da donesem sve friško i toplo.
a kad sam vidla kako su fino smazali - ma nema veće sreće![]()
Ja ne mislim da je mm primitivac i seljačina jer je krumpir - meso tip. Ali da on i njegova obitelj imaju iritantan stav o hrani, imaju. Ja bih primila osobno njegovo priznanje da mu i nisam baš neka kuharica, da on svugdje rado jede, osim doma. Ali, nije tako. On nigdje ne jede rado, osim kod njegovih. I svi se tako ponašaju. Gdje god da su drugdje jeli, dođu doma s komentarima kako nije valjalo ovo, nije valjalo ono, itd. Gledaju kulinarske emisije, i zgražaju se nad onim što chefovi kuhaju. Susjeda mojoj sveki napravi mahunu za ručak, jer ona nije stigla. Ja dođem s posla i pitam jel mi dijete išta jelo, ona kaže da je slabo pojeo (to za nju znači da je pojeo pola tanjura umjesto pun tanjur), ali to je sigurno zato jer to nije bila njena mahuna, nego susjedina. Njima je dobro jedino ono što sveki skuha i određena vrsta namirnica koju ona kuha. Kad dajem djeci da jedu povrće, redovno me prate komentari : što mu to daješ, neće mu se to svidjeti, daj mu mesa, daj mu juhe, što će mu to, itd. Meni je to iritantan i razmažen odnos prema hrani. Šnicla u saftu može imati milijun okusa, i tko god da mi je napravi, meni je dobra. Nisam zalijepljena za okus kakva je imala šnicla kod moje majke. I zahvalna sam kad mi netko napravi, kao što je napisala Deaedi - šuti i jedi.
Bravo dolega. I sretan rodjendan!
Ja sam pak za promaknuce castila 50 ljudi za koje sam i pice i hranu sama i kupila sve namirnice i skuhala specijalitete i nosila na posao.
I onda uzmem otvarac da otvorim vino, a kolega mi kaze: dajte, ja cu, to je muski posao. Kad nisam otkinula na to.
Posljednje uređivanje od Jelena : 15.09.2014. at 13:52
U fleksibilnosti je ključ. Ja ću taj grah rado pojesti i sa zaprškom i bez, na salatu, zapečen, iz konzerve, suh, sa ječmom, porilukom, krumpirom... Više će mi se sviđati jedan način, nego drugi, ali neću kategorički odbijati svaku verziju koja nije ona jedna koju sam jela u djetinjstvu
Mislim da primitivca i seljacinu cini cijela paleta ponasanja i ne mozes samo na osnovi prehrambenih navika zakljuciti nesto. Al da postoji kultura prehrane, ne moze nitko poreci i da je bogatstvo u raznolikosti kulturnije od monokulture za stolom. Al osoba se sastoji od puno aspekata. I vaznije mi je u braku da je netko brizan, nego stovatelj moje kuhinje. Al redovito jedenje sendvica poslije mog kuhanja mi se iz moje perspektive cini kao statement. Ne mogu ja rehabinu perspektivu sagledati kad ne poznam prilike.
Ma daj, rehab, pa svatko od nas je valjda vezan na neke okuse djetinjstva. Moja mama nije kuhala, odnosno je do moje 11 godine, i ja odgovorno i danas tvrdim da je njena štrudla od višanja bila najbolja iako objektivno okusa se ne sjećam. I gotovo sve bake misle da znaju bolje što unuci trebaju jest. A bolest kuhinje njegove mame je u osnovi slatka, ako se ne razbukta. A mislim da upornim odbijanjem uviđanja genijalnosti njegove mame, dolijevaš ulje na vatru.
Da , ali ti MM ne zeli probati neku hranu. Tikvice npr. u bilo kojem obliku.
Mozda bi umaskirane u musaki prosle, ali to mi se ne da. Pa sebi radim tikvice na 100 nacina , a on niti ne proba.
Sto bi me to trebalo uzrujavati?
pa sa nutricionistickog stajalista jede raznoliko i zdravo.
Ne mora jesti sve, niti mu mora biti sve fino.
proba neke stvari, reda radi jer ga stisnem, ali ne bude odusevljen.
pa onda najcesece trazim druge zrtve koje znaju pokazati odusevljenje.
recimo. moj j ne voli blitvu ako mu ju ne skuha njegov ćaća. čak mu ni moja nije dobra.
ne bi me ništa uzrujavalo
osim činjenice da će on taj dan jesti suho
ili da bih ja trebala kuhati dva jela
prvo neću jer bih se stalno osjećala krivom
drugo neću jer sam lijena
pa mi onda lakše uopće ne skuhati tikvice
ali, onda je treći problem
fale mi tikvice
uh
rehab, moj ti je savjet da se rastaneš
to mi se čini jedino ispravno![]()
Nama je jedna od cescih sprdacina za stolom "a kako to zlato tvoja mama radi?" Oboma nam je komican taj kult mamine kuhinje.
Jedino kad je rijec o bijeloj kavi, onda je divka od moje prabake nedostizna s kiflama iz "privatne pekare" sesamdesetih![]()