točno, ovaj pas obožava moju M, ne zna kud bi sa sobom od sreće kad je vidi
Printable View
Upravo tako naši prijatelji su nama najavili kad budu išli na kraća putovanja i rekli smo im da mogu na nas računati pogotovo jer je to pas koji nas poznaje, kojeg svaki dan moj sin prošeće jednom dnevno zajedno s njihovim sinom. Psu bi definitivno bilo ljepše kod nas koje poznaje nego tamo u nekom hotelu za pse. Koliko puta su morali otići negdje recimo na neki rodjendan, krstitke, gdje se ne može sa psom biti pola dana, pa bih ga ja obilazila u stanu i izvodila van. Veselio mi se jako!!
Od kad imamo psa on ide svuda s nama, a tamo gdje ne može on, ne idemo ni mi.
Nikad ga nismo ostavljali, ni ne budemo.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Mi mačka ostavljamo samog do tjedan dana i tada nadjrmo nekog tko ga dolazi hranit i čistit mu pijesak. Na more ga vodimo i tamo uživa ko prasac jer u Zgbu ne izlazi iz stana. Na povratku ga liječimo od depresije. Al brzo zaboravi i čeka novo ljeto
Pa ne idem niti ja nigdje bez svog psa, samo što to realno znači da ne možemo otići negdje autobusom, ili u toplice, ili da ne možemo otići u Postojnsku jamu, ili da kad odemo u Beč ja s djetetom idem u Zoo i u muzej, a muž se sa psom za to vrijeme vozi tramvajem :mrgreen: . Ukratko, komplicira jako život, i ne bih imala ništa protiv toga da mogu negdje zbrinuti psa na koji dan.
Da, u toplice ne idemo otkad imamo njega, a to je 8 godina.
Ne vučem paralelu s roditeljstvom, ali kako mi se život promijenio otkad sam postala majka, tako mi se promijenio i otkad imamo psa.
Ili otkad mi je muž bolestan i ne može hodati, mi, primjerice, ne planinarimo.
Prioriteti se mijenjaju, a budući da je meni nezamislivo ostavljati dijete, muža, psa... jer su to sve živa bića koja volim i koja me trebaju, ja mijenjam sebe i ne idem tamo kuda oni ne mogu ili ne smiju.
I ne posuđujem/iznajmljujem/ostavljam na čuvanje... muža, dijete, psa...
Jednostavno sam takva.
Sent from my iPhone using Tapatalk
No, postoje situacije kad moraš ostaviti psa. Konkretno, korona. Sestra i muž su morali dati psa na čuvanje jer nisu mogli van zbog korone. Što bi pas u stanu 10 dana?
Nasi prijatelji puno putuju i to svukuda po svijetu, to im s psom nije bas ostvarivo zato ga ostave na cuvanje kod njene mame/prijatelja. Uz to njohov pas ne voli duge setnje, pa npr s njim ne mogu otici ni na Plitvice, planinarenje, a oni su aktivni tipovi. Rekla bih da su fulali pasminu :-)
Idu i u toplice, svukuda. Ok sada ne.
Moja blesava kujica je jutros pronasla rupu u ogradi i otisla u susjedov vrt. Susjed je malo problematican tip, droga je u pitanju i vrt je zapusten. Kad smo skuzili psa da lezi tamo na dvoristu sin ju je donio doma a pas se totalno cudno ponasa. Spustene usi, cudno hoda, uplasen pogled i drhti tu i tamo. Zvala sam veterinara, kaze da mu je tesko reci na prvu, da ju je mozda netko udario, da je promatramo do popodne pa ako ne bude bolje da je dovedemo. Mislim da je nije nitko udario jer bi culi, a taj susjed ne izlazi uopce u vrt. Meni je palo napamet da je mozda pojela neku otrovnu biljku, mozda i opusak jointa. Da je nesto otrovno valjda bi povracala, sto nije slucaj. Tocno se ponasa kao da je napusena, sva usporena i nesto gunđa. Nece jesti, cak ni keksice koje obozava.
Ima netko slicnih iskustva, sto bi jos moglo biti?
ivana, i ja mislim da ju je netko udario.
Prati ju pa ako se nastavi, odi veterinaru.
Lili, fulali su ti tvoji pasminu 100%.
Moj Bobby, od cijelih 5 kila je prohodao s nama čudo toga.
Na Plitvicama, konkretno, 18 km.
Kći rola s njim. Neumoran je.
I ne ostavljamo ga nigdje i nikad.
Ako ne može on, ne idemo ni mi.
E baš to, uz sve svakodnevne obaveze na koje se čovjek valjda privikne nakon nekog vremena (makar - privikla sam se i ja da već 10g svako jutro neko dijete vozim/ispraćam u vrtić/školu pa mi se i dalje često ne da ujutro probuditi jer ja nemam obaveza do 9, glupo mi je 7 ujutro pomicati još na 6).
Recimo najdulje putovanje koje smo bili a na koje sigurno ne bi mogli voditi psa je bilo 25 dana - ne znam kako psi podnose 25 dana bez obitelji čak i ako ih čuvaju poznati... Druga opcija bi bila da uopće ne odemo - a to pak mislim da bi svi bili zakinuti da nismo išli. Znači staviti sva dalja putovanja na čekanje 10+ godina?
meni je najnormalnije stvoriti psu sredinu, pored obitelji, u kojoj se osjeca ugodno i sigurno
i za koju nema nikakvog problema da ga se pricuva na odredjeno vrijeme
tako da ne vidim benefita ni posebnog dokaza ljubavi u tome da se od psa nikad ne odvajas i ogranicis zivotna iskustva na aktivnosti u kojima i pas moze sudjelovati
i tako godinama
dapace, ako se dogode nepredvidjene okolnosti, a uvijek mogu, bas ta ce zivotinja biti bespotrebno istraumatizirana
ja obozavam pse, ali trenutno nemam uvjete za njih
djeca navijaju onda za macke kao drugi izbor, ali imam ogromnu terasu na visokom katu koju bih prvo morala na neki nacin osigurati
uglavnom, pricekat ce jos neko vrijeme
Ajme ivana s jadan pas :-(
Tanci, imaju kavalir spanijela i fakat nije od akcije, ona samo stane i ne da se ni povuc. Doduse ona je stalno na uzdi, mozda bi bilo drugacije da nije, ne znam.
Al da ne voli hodat, setat dala je naslutit otkad je bila malo stene (tad smo mislili jer je jos beba), oni su nju nosali doslovce po kvartu (moguce da to i sad rade)jer s njom ne mozes od tocke a do tocke b.
Prije nabave psa svakako treba promisliti o tome kakav nam je stil života, i uklapa li se pas u to. Ja ne mogu reći da smo išli na daleka putovanja i prije nego što smo nabavili psa, tako da ne mogu sad tvrditi da me pas u tome sprečava. Razgovarali smo i planirali da ćemo psa ostavljati na čuvanju za neke kraće situacije, pa je eto ispalo da nismo na to bili spremni, pas nam je jako bojažljiv, splašen, recimo neko vrijeme ga je jedna cura šetala kad bi moj muž bio na putu (jer ja radim normalno uredsko vrijeme pa nam se to činilo predugo da ne ide van), i te cure se panično bojala. Vjerojatno nije tako s većinom pasa, ali nikad ne znaš, ima svakakvih slučajeva. Npr. znam ljude koji uopće ne mogu ostaviti psa samog kod kuće jer neprestano laje, tako da ga vode u pseći vrtić, ili k svojim roditeljima na čuvanje dok su na poslu (beagle btw). S druge strane, ljudi kojima smo mi čuvali psa idu svake godine na skijanje bez njega i ostavljaju ga kod jednih prijatelja koji i sami imaju psa, i nema nikakvih problema.
Onako je neki djir, ne da mi se :mrgreen: nije prisa...:lool: a ko cukar je.
Ajme Mima ti prijatelji koji ga jos moraju u vrtic furat ko dijete aj aj..em kosta, em komplicira zivot.
Ja vec znam da bi za mene bio taj Jack Russel :heart:
Da ima poveznica definitivno izmedju tvog i njihovog.
Ne znam zasto ga ne puste malo bez lajne.
Kad sam ga ja cuvala, odvela ga u ogradjeno i pustila, ajme al smo se djeca i ja natrcali s njim, kazu da im je spavao satima poslije :lool:
Mislim da ga nesto koci s tom lajnom :/ u smislu da se slobodno krece.
ivana s, nadam se da je pesica bolje :heart:
ivana s ~~~ za malo pseto
Poslano sa mog SM-A515F koristeći Tapatalk
Eto vidis :/al ona ima kronicnu bolest. Sad je bila bolje 2 dana, i evo veceras opet nije i samo sjedi u krilu vlasnici. Umiri se i miruje satima.
Cak joj vlasnica daje nesto sitno pojest u 5h da joj se ne dize kiselina. Zena se dize svako jutro da joj da a setnja je kasnije oko 6:30h.
Ja se ustajem pola sata ranije, dakle u 5, zbog psa.
Obavezno ga prošećem prije nego odem iz stana.
Hvala na vibricama, pseto je bolje. Cijelo popodne je bila zbunjena i dezorijentirana, rasirenih zjenica, nije htjela jesti ni piti, predvecer je krenulo popustati, pocela je jesti prvo iz ruke a kasnije je i sama iz zdjelice malo pojela. Jasnije gleda, nadam se da ce do jutra biti ok.
Moja je njem.lovni terijer i jako je aktivna pa smo to rijesili tako da je mm umori odmah u 6 istrcavanjem 7-10km i onda je mirna.
ivana s drago mi je da je pas bolje :love:
ivana s super za malu terijerku :heart: bome ima vrlo aktivan početak dana :sing:
Nasi psi su od malena nauceni da ostanu na cuvanju. Malena ide kod moje mame (uživa ko prasac, nece doma jer joj je tamo dozvoljeno puno više oko hrane nego doma, ha ha), a za vecu treba imati uvjete pa ide u hotel. I vecina nasih prijatelja koji imaju pse nema nikakvih problema psa ostaviti nekom poznatom i provjerenom na čuvanje. Ja mislim da je to jako bitan dio u socializaciji psa i da ako je pas u dobrim rukama nije to njemu nikakva trauma. Barem naše nisu istraumatizirane ni malo.
ja pristala ...nekoliko mjeseci sam pregledavala stranice azila po cijeloj Hrvatskoj, nisam potrefila na niti jedno štene manjeg rasta, sve veliki i straiji psi ili štenadn mješanaca većih pasmina pa smo na kraju neki dan rezervirali štene ...
imate li prijedlog kakve literature da djeci :mrgreen: kupim?
sad se moram informirati što dalje? preuzimanje s 8 tjedana ili starije?
čipiranje, cijepljenje, odgoj ... vidim da ćemo imati zanimaciju ...
i još pronalaženje mirnog mjesta u stanu za box (preporučen nam je). treba li biti na mjestu gdje je noću mračno (mi imamo noćno svjetlo upaljeno; i dosta šećemo po stanu - kupaonica, kuhinaje, sobe...)
mi smo noćne ptice... hoće li to biti problem psu?
Nadam se da ste psa rezervirali kod provjerenog uzgajivaca :)
Preuzimanje nikako prije 8 tjedana, a to bi i uzgajivac trebao odrediti. Stenci se obicno odvajaju s 2-3 mjeseca. Pas bi trebao vec doci cijepljen i cipiran. Ako ste totalni pocetnici, najbolje da se upisete u neku psecu skolicu ili vrtic.
Za pocetak puno korisnih i up to date informacija mozete naci na stranici Rujane Jeger https://www.rujanajeger.com, i preporucila bih knjigu Mirte Jambrovic Kako psi komuniciraju.
Pas ce se naviknuti na dnevno - nocni ritam. U pocetku (koji moze potrajati nekoliko mjeseci do godinu, godinu i pol) pas ce sigurno biti znatizeljan i zeljet ce interakciju kad god se vi po noci budete setali, ali to je normalno. Isto tako, stenetu koje je tek odvojeno od majke ce trebati vremena da prihvati boks. Nemojte ga prvu noc samo strpati u njega i otici jer tako mozete postici suprotni efekt, a i pas ce vjerojatno tuliti. Razmislite o tome da boks za pocetak stavite negdje blizu vas tijekom noci, a preko dana ga navikavajte polako na njega. Prvo biste trebali drzati boks otvoren i stavljati mu igracke i hranu unutra da boks poveze s osjecajem ugode. Onda zatvarate vrata na par sekundi, minutu pa produzujete vrijeme. Ako se pas buni, vracajte postupak na pocetak i uvijek nagradjujte zeljeno ponasanje.
Sve vise se pri odgoju pasa napusta koncept kaznjavanja psa (zapravo niti jedan odgovorni trener ili skolica ga vise ne prakticira) jer je poznato da psi uce putem asocijacija i opetovano urlanje ne, stresanje za siju dugorocno ne donosi dobre rezultate, osim ako zelite postici da vas se pas boji i bjezi od vas (najcesce kad ste vani, vi ga zovete, a on bjezi umjesto da dodje jer zna da cete se ljutiti). To naravno ne znaci da cete psa pustiti da radi sto zeli. Npr. ako vas grize grubo u igri bez puno drame prekinite igru i psu okrenite ledja, ako pokusava skociti na stol i ukrasti hranu, stanite izmedju njega i hrane. Ako treba rasirite ruke da ga sprijecite u tome, ali ne treba raditi drame.
pronašli smo preko kinološkog saveza, tako da je sve u redu, prijavljeno leglo
razgovarali smo o preuzimanju s 12 tjedana, ali naravno, djeci je to predugo za čekati ... još kad malo stasaju dogovorit ćemo detalje
ovo s boksom sam pročitala, baš to otvaranje-zatvaranje vrata itd.
potražit ću knjigu, hvala
Ja isto nikako ne bi preporučila uzimanje psa prije trećeg mjeseca starosti.
Mi smo svoju prije 8 i pol godina uzeli sa samo 2 mjeseca starosti i to nam je najveća pogreška koju smo napravili.
Pas je u to vrijeme premali da bi ga se odvojilo od majke.
10- 12 tjedana je ok, odnosno kad mama prestane dojiti.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Da, to se inače strogo kontrolira.
Mi sad imamo treće štene na socijalizaciji, i prvi put da imamo nešto što se zove kućna lajna.
To je zapravo traka za rolete ili nešto slično s malom kopčom, lagana je i ne buči.
Prvih tjedana pas je ima stalno, pa kad krenu nepodopštine, trčanje i slično - samo se stane na lajnu
i odmah sprečavaš daljnje nepoželjno ponašanje. A puno pomogne i to što ga možemo odmah odvesti van kad pokaže da će vršiti nuždu.
https://www.youtube.com/watch?v=0FVR...ature=youtu.be
Odlično i praktično. Ako se ikada odlučimo na psa, moram ovo zapamtiti.