Parkići i slatkiši.

da, piramida se takva i dalje uci u prvim razredima
pa sam ja svojim curama (prije dvije godine i sad nedavno) objasnjavala da riba i maslinovo ulje nisu nezdravi, vec naprotiv
pa me Dvojkica pilila oko svake namirnice i onda sam joj na kraju rekla: slusaj, ako te uciteljica pita, reci da se mi hranimo zdravo, ali malo drugacije od te piramide, jer je ona malo zastarjela
ali, u ispitu moras pisati kako ti pise u knjizi, inace ce ti biti krivi odgovor
bila je malo zbunjena, al kaj sad
s tim da mi jedemo uh, al piramida ju je stvarno zbunila

Smanjiti posjete parku i bez beda reci ne na ponudeno, a djetetu ponijeti svoje ako bas mora nesto jesti
Ja rijetko idem u park, hvala nebesima na dvoristu- iako imam napade od susjeda s monticima i keksima i kikijima i isto posizim, ono, dijete 4 godina ima preko 20 kila ali oni bez beda sopaju i svoje i moje
Onda odsjecem da ne moze i bok.

Ja ne bi smanjila izlaske nek podučila dete

Citiraj:

---

Cathy prvotno napisa

Ja tako i tako dajem junk samo na rođendanima, a u parkić nosim vodu i kekse od rižinih što već. Znači blaži oblik junk fooda.
Do sada mi niko nije žicao to rižino tako da ne znam. A ja ne nudim jer još nemamo kompiće u parkićima. :)
Šalu na stranu, vjerojatno ne bi, ali onda to vjerojatno ne bi niti prodavali jer im nitko ne bi kupovao.

---

I eto rješenja za junk prejedanje po parkićima. To treba tretirati kao cigarete, polijepiti odvratne fotke po slatkišima, grickalicama i gaziranim i inim pićima. Ne vrijedi sitnim slovima pisati sastav jer ga roditelji ne čitaju. Djeca pogotovo. Dok se to ne dogodi isplati se pričati djetetu pa makar ulazili u konflikt s bakama, djedovima, tetkama i prijama iz parkića. Jer dužni smo brinuti o svom djetetu-ne o možebitnoj povrijeđenosti nabrojenih.

Kaj se UH i dijabetesa tiče-imaš pravo: smjernice su zastarjele, treba ih mijenjati, a zašto se to ne događa-ne znam. Kad radim s dijabetičarima onda kažem: tjestenina, krumpir, riža i slatko van iz prehrane, pojačati dobre masnoće i jesti gomilu zelenjave. Rijetki poslušaju. Izgovor je: "Ja ne mogu bez toga.". Mo'š mislit'! Umire se bez bijele riže i to u mukama!

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Pulinka eto slažemo se. Tu djecu ne definira što jedu u parku sve dok to roditelji ne stave u centar pažnje. Sasa, mislim da je pogrešno objašnjavati djetetu zdravstvene posljedice junka u parku, jer djevojčica od pet godina to jede kao dio druženja a ne zdravlja. Jednostavno meni je to kao da govoris drugim jezikom i dijete uvlacis u svoj jezik. Time po meni implicitno podanistavas njegov jezik, odnosno njezino razumijevanje prijateljstva. Ako ti je neprihvatljivo da jede junk, kući kažeš ne smiješ jesti junk jer ja ne želim da se tako hranimo. I to je to. Ne izdvajas pojedine situacije niti svaki posjet parku objasnjavas kako i zašto je nezdravo. Sve ovo je moje mišljenje. Moji tako ne piju sok, ni u parku, ni na plaži, ni kod kuće, ni na gostovanju kod prijatelja. Naše je obiteljsko pravilo da soka ima na rođendanima i blagdanima kao što je naše obiteljsko pravilo da se presvlacimo cim uđemo u kuću bez objašnjavana higijeske ispravnosti odjeće. To im je nekad ispricano usput...

---

moram priznati da ni ja ne razumijem ovaj post
pogotovo ovaj dio s obajšnjavanjem, odnosno nedostatkom istog
ne znam za vas, ali ja sam odrasla u okruženju/vremenu kada bih kjao dogvor na pitanje "a zašto" dobila "zato što ja tako kažem" i mrzila sam takve dogovore i dan danas ih mrzim
mislim da su ponižavajući za dijete jer implicitno poručuju da djeca nisu sposobna shvatiti zašto smo donijeli neku odluku, kao i da se nameće neki fejk roditeljski autoritet, odnosno autoritet bez pokrića
iz mog iskustva, čini mi se da djeca više surađuju ako im objasnim zašto im nešto zabranjujem ili zašto nešto tražim od njih da naprave
ako im objasnim zašto mi je to važno
ne vidim smisla u izdavanju naredbi djetetu koje uopće ne razumije razloge
to možda funkcionira kada su jako mali, iako mislim da se i tada djeci može objasniti da je vatra npr pec pec i da zato ne ne želimo da stavlja ruku u vatru
ne vidim nikakav problem da se djetetu kaže da je junk nezdrav, i sama to konstantno radim, volila bih jedino da imam više ustrajnosti u tim zabranama, ali s druge strane neću svoj nedostatak ustrajnosti opravdavati time kako zapravo ne bih trebala dijete izdvajati od drugih ili da pretjerujem kada kažem da je junk nezdrav - to je naprosto činjenica.
svoj nedostatak ustrajnosti mogu eventualno opravdati spoznajom da na taj način djeca uče da smo svi ljudi koji ponekad griješe :mrgreen: i da je i to vrijedna lekcija :mrgreen::-P

ja bih na ulazu u parkove stavila znak zabrane unošenja hrane i bog te veseli, nek jede tko što hoće. u svoja 4 zida! :mrgreen:

Citiraj:

---

KrisZg prvotno napisa

uh daleko previse za mene koja najbolje funkcioniram na ispod 50 a cak i do 20g.

---

sveukupni ugljikohidrati? kaj u tolko može stati, daj primjer

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

ja bih na ulazu u parkove stavila znak zabrane unošenja hrane i bog te veseli, nek jede tko što hoće. u svoja 4 zida! :mrgreen:

---

jel bi to stavila i na plaže?

bili prek vikenda na moru i na jednom otoku, ponjeli smo ručak koji je nama klasičan za izlete, mahunarke s rižom i još neki proteini, bili tamo skoro cijeli dan

došo jedan mali koji je s nama bio na brodu i komentira kak moj jede rižu, to mu je bilo skroz čudno

:mrgreen:
što ti misliš, bih li ja to stavila na plaže?:storma:
ajde, možda bih stavila natpis "ako te pojede morski pas što jedeš na plaži, sam si si kriv!"

LOL, zašto morski pas, valjda "ako vas ugrize osa"

meni je svejedno što se jede na plaži. dok tirolska, pomadore i ogrisci breskve ne plutaju u i oko mora.

Na post od betty blue
Ja mislim da nas je dosta nedosljednih iz raznoraznih razloga. Ja nekad udjem svjesno u problem jer mi je to u tom trenutku lakse (meni se cini jedino moguce u tim okolnostima). Al sam tada svjesna da cu to morati ispravljati. Treba kontinuirano velika energija da odrzavas dosljednost, a taj kontinuitet je nemoguc za vecinu nas smrtnika. Ja sam svjesna da samo mogu odrzavati smjernice.

Meni se cak prigovara da sve previse objasnjavam, a meni su losa objasnjenja ista kao da ih nema, bez obzira sto neka djeca budu OK s tim. Ali opet mi se dogodi "cause I say so!" pa poslije objasnjavam sto je bilo. To je dovelo i do toga da svaki crtic kojeg pogledamo moramo jos jednom objasniti sto je bilo. Ozbiljniji problem je bio nastao kad je krenuo s govorom pa mu prema dijagnozi logopeda govorni aparat nije bio dovoljno razvijen za ono sto je on sve znao objasniti i reci i poceo je zamuckivati. Dobila sam i uputu da i nije dobro da toliko zna jer ne valja jako odskakati od druge djece. S druge strane, teta u vrticu ga procjenjuje kao nadareno dijete i zapravo je zaista drugaciji od vrsnjaka. To je drugi ekstrem objasnjavanja, ali meni je to jako tesko hendlat jer imam osjecaj da lazem ako iskrivljavam nesto zato da djetetu bude lakse. I tako - treba naci mjeru, kaze teorija. Al svi smo mi malo smrdani sto zbog genetike, sto zbog odgoja u najboljoj namjeri :)

A i to s prehranom vise ili manje ugljikohidrata i sl. mislim da smo mi zreliji prosli puno izmjena main stream smjernica u zivotu. I onda svatko prema "svom common sensu" i mogucnostima jede. I svi se sebi cinimo umjerenima, nikako ekstremnima. Ja se iscudjavam sto bake misle da ogranicavam dijete u jelu jer mu ne otvorim 100g cokolade svaki put kad dobije (tj. nikad nisam), one misle da ce mi dijete imati traumu zbog toga.
Ja se samo jako trudim izbjegavati junk i aditive u drugoj hrani. I davati vrlo raznoliko da se nauci na razlicite okuse. Tako da mi jedemo ugljikohidrate, ali vecinom pecem kruh i kolace. Tjesteninu ne radim sama, mlijeko vecinom veroniku ili biomarka iz spara itd. I eto netko je negdje napisao da malo djece zna da mali sve to voce, povrce, ribu, meso... hoce jesti. To mi je bilo vazno.
A kad mi netko u tjednu pokvari taj zajednicki obrok, onda mi to naravno smeta.

Premda, sad vec danima nemamo nikakvih problema s tim. Ili ekipa cita rodu ili je mali manje senzoriran da vidi kad netko drugi nesto jede pa bi i on bas to. Cak prolazi pored frizidera sa sladoledom bez komentara, s cim sam imala problem.

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Dobila sam i uputu da i nije dobro da toliko zna jer ne valja jako odskakati od druge djece.

---

Čija je to uputa?

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Meni se cak prigovara da sve previse objasnjavam, a meni su losa objasnjenja ista kao da ih nema, bez obzira sto neka djeca budu OK s tim. Ali opet mi se dogodi "cause I say so!" pa poslije objasnjavam sto je bilo. To je dovelo i do toga da svaki crtic kojeg pogledamo moramo jos jednom objasniti sto je bilo. Ozbiljniji problem je bio nastao kad je krenuo s govorom pa mu prema dijagnozi logopeda govorni aparat nije bio dovoljno razvijen za ono sto je on sve znao objasniti i reci i poceo je zamuckivati. Dobila sam i uputu da i nije dobro da toliko zna jer ne valja jako odskakati od druge djece. S druge strane, teta u vrticu ga procjenjuje kao nadareno dijete i zapravo je zaista drugaciji od vrsnjaka. To je drugi ekstrem objasnjavanja, ali meni je to jako tesko hendlat jer imam osjecaj da lazem ako iskrivljavam nesto zato da djetetu bude lakse. I tako - treba naci mjeru, kaze teorija. Al svi smo mi malo smrdani sto zbog genetike, sto zbog odgoja u najboljoj namjeri :)

---

LOL ovo sam sve mogla doslovno i ja napisati za svog sina, samo je on tada bio malo stariji, nepunih 6 godina, tj. taman je ispravio izgovor svih glasova kad je počeo da zamuckuje.
Naravno, logopedica je prebacila loptu na moje "forsiranje deteta" a ne na njeno konstantno ispravljanje deteta pri izgovoru :roll:. Mislim, žena je stvarno kvalitetno uradila tehnički deo posla, ali mislim da raznorazni stručnjaci koji dolaze u dodir sa decom daju sebi malo previše za pravo.

Takvi komentari su mi isto u rangu bezobraznog kao i komentari o (ne)davanju slatkog. Ako stručnjak smatra da roditelj na bilo način opterećuje dete i šteti mu, onda je dužan da sa roditeljem ozbiljno porazgovara, da se uveri da nije pogrešio u proceni, i da roditelju jako dobro argumentuje svoje mišljenje.
U suprotnom izjava "ne treba dete toliko da zna" meni ne znači ništa konstruktivno.
Ja sa detetom razgovaram o nečemu do momenta kad kažem "to ne znam" ili vidim da ga ta tema više ne zanima. Ako će dete tako saznati više od vršnjaka pa se razlikovati - I can live with that.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Čija je to uputa?

---

Logopeda. Ali nisam ja to zlonamjerno doživjela, žena je bila jako uredu. Pokušala mi je na nekim primjerima pomoći jednostavnije nešto objasniti. Nije niti u krivu skroz. Moj osobni problem je što kad me pita što je nešto, ja ne mogu odgovoriti da je to "ZA nešto", nego je to "NEŠTO za nešto". A kad kreneš s nekim imenicama, onda to bude komplicirano. Npr. - što je čaša? ne mogu odgovoriti da se iz tog pije, nego ću reći da je to staklena posuda iz koje se pije. Ili kad me pita kako nešto radi, ja pokušam objasniti, tako da on koristi izraze tipa elektromotor, ispušni plinovi, vodena para, polako shvaća geografske pojmove, odnosno ne znam koliko shvaća, ali puno pita - kako se zove ovo mjesto, a kako se sve ovo okolo zove - npr. ovo je Zabok, a svo okolo je Zagorje. Al ode tema ukrivo... U svakom slučaju jučer me ispitivao što su vitamini i čemu služe. Nemojte me pitati kako sam to objašnjavala, jer ću opet ja postati tema :lol:

Meni je to super. Tako i sama pokušavam, kada mogu.

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Logopeda. Ali nisam ja to zlonamjerno doživjela, žena je bila jako uredu. Pokušala mi je na nekim primjerima pomoći jednostavnije nešto objasniti. Nije niti u krivu skroz. Moj osobni problem je što kad me pita što je nešto, ja ne mogu odgovoriti da je to "ZA nešto", nego je to "NEŠTO za nešto". A kad kreneš s nekim imenicama, onda to bude komplicirano. Npr. - što je čaša? ne mogu odgovoriti da se iz tog pije, nego ću reći da je to staklena posuda iz koje se pije. Ili kad me pita kako nešto radi, ja pokušam objasniti, tako da on koristi izraze tipa elektromotor, ispušni plinovi, vodena para, polako shvaća geografske pojmove, odnosno ne znam koliko shvaća, ali puno pita - kako se zove ovo mjesto, a kako se sve ovo okolo zove - npr. ovo je Zabok, a svo okolo je Zagorje. Al ode tema ukrivo... U svakom slučaju jučer me ispitivao što su vitamini i čemu služe. Nemojte me pitati kako sam to objašnjavala, jer ću opet ja postati tema :lol:

---

Ma u redu je to sve, objašnjavati sažeto, sa što manje reči, da dete ne izgubi pažnju, to su dobri saveti i ne mislim ni ja da su zlonamerni, ali, ne može se sva komunikacija ni svesti na to uputstvo.
Tj. ako roditelji međusobno pričaju određenim rečnikom i na određeni način, dete će pre ili kasnije poželeti da ih razume i uključi se sa njima što ravnopravnije.
I eto, vitamini, da se vratim na temu, a zašto ne bi dete čulo da je neka hrana super za nas jer u njoj ima nečeg što nam pomaže da ostanemo zdravi, a neka druga hrana toga korisnog nimalo nema?
Deca puno toga pitaju, i puno toga možda ne razumeju ili pogrešno protumače, ali ja isto mislim da je bolje da pitaju, i deset puta ako ih zanima, nego da prestanu da pitaju jer nikad ne dobiju odgovor.

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

Ma u redu je to sve, objašnjavati sažeto, sa što manje reči, da dete ne izgubi pažnju, to su dobri saveti i ne mislim ni ja da su zlonamerni, ali, ne može se sva komunikacija ni svesti na to uputstvo.
Tj. ako roditelji međusobno pričaju određenim rečnikom i na određeni način, dete će pre ili kasnije poželeti da ih razume i uključi se sa njima što ravnopravnije.
I eto, vitamini, da se vratim na temu, a zašto ne bi dete čulo da je neka hrana super za nas jer u njoj ima nečeg što nam pomaže da ostanemo zdravi, a neka druga hrana toga korisnog nimalo nema?
Deca puno toga pitaju, i puno toga možda ne razumeju ili pogrešno protumače, ali ja isto mislim da je bolje da pitaju, i deset puta ako ih zanima, nego da prestanu da pitaju jer nikad ne dobiju odgovor.

---

pulinka, tako i ja mislim. I znam da se stvari iz ranog djetinjstva jako dobro sjećam i sada, a što sam kasnije nešto naučila sve sam brže zaboravljala. Ali, ja moram sebe kontrolirati. Jer ja ne stanem prirodno kod toga da su vitamini korisni da naraste veliki i da bude zdrav, što mislim da je prilagođeno njegovom uzrastu, nego mu i nabrojim vitamine, pa počnem objašnjavati u kojoj hrani ima kojeg i onda zapnem kod vitamina D i tek tu se sjetim da sam ga pretjerala kad zaustim da mu objasnim da to i nije pravi vitamin jer ga naše tijelo može samo proizvesti ako je dovoljno izloženo sunčevom svjetlu, a ostale moraš kroz hranu uzimati. Eto to zbilja nije njemu prilagođeno. A još je to i tema koja nije iz moje struke ili hobija. Kad mi uleti u neka područja, stvarno pretjeram. Meni treba energija da promislim kako da mu spustim na prilagođenu razinu i ako sam umorna, automatski odgovaram na postavljeno pitanje najbolje što znam. MM me samo pogleda, teta u vrtiću kaže - i dobro i tu sad stanite. Kad sam OK, onda svjesno treniram, ali kad nisam, onda se zapetljam.

Hahah, srećom meni je starija od rođenja totalno kratke pažnje i neće nikog slušati ni sekund duže nego što joj je zanimljivo, tako da sam vrlo brzo uvežbala jezgrovito objašnjavanje, inače je meni prirodno da sve raspredam nadugačko, a MM je još gori.
I opet dobijem "da znaju više nego što im treba". A jbg.

Jelena,
Malac ti je super a super mi je i da ti imaš toliko volje i energije sve tako potanko objašnjavat.

Mislim ja sam svoje s tri, četiri počela i naučila čitati i pisati, znaju grčku mitologiju bolje od gimnazijalaca, ili pak kako izračunati koliko pločica ti treba za sobu. Jednako tako sam teškom mukom naučila kad je znanstvena istina nebitna. O tome sam govorila. Ne piju sok ne jer je to nezdravo jer eto iako je nezdravo piti toliko mlijeka, piju ga. Sok ne piju jer iako mogu racionalizirati meni jednostavno smeta. Njima je lakše prihvatiti da mami smeta nego razumjeti zašto. A i ta pitanja kad vide da prijatelji jedu, nisu ona gdje ih zanima nutritivna vrijednost već kako biti dio ekipe. Bar tako moji pristupaju. Pa je onda i odgovor takav.
Meni je logoped daavno objasnio da je razgovor s vlastitim djetetom uvijek prvenstveno emocionalna potreba, a ne intelektualna. Oni koji su učitelji imaju tu tendenciju biti to i djeci si. I tu se pokušavam zaustaviti. Nakon godina prakse eto došla sam do tog da neke stvari branim jer branim.

a casa i ti si mi legenda. :-)

Taj stav 'branim jer branim' je meni isto odlican za toleranciju. Ako pokusavam racionalizovati i logicki sve objasniti, onda dolazi i do toga da drugi roditelji nekad nisu 'u pravu', a to je meni licno nesto cemu ne zelim (sama si branim jer branim) da izlazem svoju decu.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

ja bih na ulazu u parkove stavila znak zabrane unošenja hrane i bog te veseli, nek jede tko što hoće. u svoja 4 zida! :mrgreen:

---

Glasam da svuda zabranimo hranu, osim po kucama :D

I na kaj bi se to svelo? Nitko ne bi išo izvan kuće više od 2-4 sata, glupost.
Po tome bi i cicanje trebalo uraditi u četiri zida,?

Citiraj:

---

kli_kli prvotno napisa

Taj stav 'branim jer branim' je meni isto odlican za toleranciju. Ako pokusavam racionalizovati i logicki sve objasniti, onda dolazi i do toga da drugi roditelji nekad nisu 'u pravu', a to je meni licno nesto cemu ne zelim (sama si branim jer branim) da izlazem svoju decu.

---

Razumem ja i tebe i casu, ali ne znam da li zaista uspevate da prenesete tu ideju "da su svi roditelji u pravu" na decu na taj način? Evo na junk hrani:
Ako mama zabranjuje junk jer je tako najbolje za njenu decu, a druga mama ne brani junk, verovatno i ona misli da je tako najbolje za njenu decu, zar ne?
U dečjim glavama sigurno jedna od te dve mame greši, zar ne?

Posebna priča je to što je meni to pogrešan vid tolerancije. Pa objektivno, postoje roditelji koji u nekim momentima, situacijama i odlukama "nisu u pravu" i nemam ništa protiv da to moje dete i zaključi. Jer ne želim da dete odraste sa logikom da je dovoljno promeniti svoj život iz porodice A u porodicu B pa da junk odjednom postane zdrava hrana, pojasevi u autu nepotrebni a dim cigarete npr. bezazlen, a sve u cilju tolerancije tuđih izbora.

a šta ti, jele, fakat nemoš, a da ne jedeš po javnim mjestima? ne mislim na sladoled koji pojedeš dok šetaš jarunom, recimo.
da ti budem iskrena, sudim po sebi, da, mi najčešće jedemo kod sebe doma, kod nekog doma, u školi, u vrtiću, u studentskoj menzi, u kantini na poslu, u autu ako zagusti... nekako baš da se mora jesti obrok u parku i na ulici (ili na klupi u arena centru :D) mi je stvarno krajnja nužda, ono, čovjek pobjegao iz gladi, dočepao se hrane i ako je tako, to opraštam!8-)
bebama je, jasno, dozvoljeno sisati bilo kad i bilo gdje. otkud ti, jele, sebe da staviš u tu kategoriju bebe, šta ti je, šta si tako ćudljiva i nepredvidiva? ono, malo ti padne šećer, a ti u plač pa te muž nuna i hrani dok ne prestaneš plakati?
nitko ne bi išao van više od 2-4 sata?! meni je više problem kad me negdje u gradu potjera pišati, da izvineš. pa opet, odem u wc, ne pišam na parkiralištu niti u parku, zar ne? ili? :mrgreen:

ovo o objašnjavanju izbora. ako mama od prijateljice voli cajke, a mi samo operu, ja neću djetetu reći da majka od prijateljice sluša trash muziku nego ću reći da svatko bira muziku prema svojim željama i da se meni sviđa opera, a njoj cajke.
no smokići nisu u toj kategoriji jer za razliku od cajki štete zdravlju. pa nemam nikakvih problema da kažem da mi smokiće ne jedmo jer sunezdravi. ako me pita izrijekom da li to znači da mama od prijateljice svaki dan daje nezdravu hranu prijateljici reći ću također da. i onda naravno dodati obješnjenje da svi ljudi ponekad rade i nezdrave stvari iz raznoraznih motivacija...

AM :lool:

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

Posebna priča je to što je meni to pogrešan vid tolerancije. Pa objektivno, postoje roditelji koji u nekim momentima, situacijama i odlukama "nisu u pravu" i nemam ništa protiv da to moje dete i zaključi. Jer ne želim da dete odraste sa logikom da je dovoljno promeniti svoj život iz porodice A u porodicu B pa da junk odjednom postane zdrava hrana, pojasevi u autu nepotrebni a dim cigarete npr. bezazlen, a sve u cilju tolerancije tuđih izbora.

---

Potpis. Što bi Maria rekla-prestara sam da klimam glavom na sve izrečeno i učinjeno da bih se uklopila ili (sačuvajbože!!) nekom rekla da nije u pravu. Ako to nije. Roditelj koji daje junk jednostavno nije u pravu, ne čini dobro, a na nama kao roditeljima je da to VLASTITOM djetetu ukažemo i tražimo da se poštuju pravila koja smo odredili. Hoće li tu biti više objašnjavanja ili manje-nije toliko važno.

A ovo o čemu Jelena priča.....ne vidim da se netko bunio kako se po parkićima nude cice drugoj djeci osim vlastitom. I nije istina da se ne može biti izvan kuće bez hrane. Može. Na vlastitom pikniku, izletu, veselici...ne u parkiću. Uzmimo samo za primjer alergičare. Mora li zaista dijete alergično na kikiriki doći u dodir sa spravom koju je diralo drugo dijete koje je netom prije jelo Smoki? Moraju li ti roditelji izbjegavati parkove samo zato jer drugi roditelji hrane djecu smećem? Što da je Kaae u parkiću sa svojom djecom? Ako joj dijete dobije anafilaksu-tko je kriv? Ona koja nije pazila? Naravno da ne! A nisam vidjela da roditelji brišu ruke djeci NAKON što konzumiraju alergenu hranu.

Citiraj:

---

sasa prvotno napisa

ovo o objašnjavanju izbora. ako mama od prijateljice voli cajke, a mi samo operu, ja neću djetetu reći da majka od prijateljice sluša trash muziku nego ću reći da svatko bira muziku prema svojim željama i da se meni sviđa opera, a njoj cajke.

---

ja im velim da svatko bira muziku po svom ukusu, a da je nešto od toga trash :mrgreen:

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

Razumem ja i tebe i casu, ali ne znam da li zaista uspevate da prenesete tu ideju "da su svi roditelji u pravu" na decu na taj način? Evo na junk hrani:
Ako mama zabranjuje junk jer je tako najbolje za njenu decu, a druga mama ne brani junk, verovatno i ona misli da je tako najbolje za njenu decu, zar ne?
U dečjim glavama sigurno jedna od te dve mame greši, zar ne?

---

drugoj mami prehrana vjerojatno nije važna pa zato ne brani junk
ovoj prvoj mami prehrana jeste važna i zato brani

mislim, analogno se može primjeniti na svaki životni aspekt i svako ograničenje koje postavljamo djeci - iz nekog razloga su nam važna i zato ih postavljamo
e sad, treba li ulaziti u razloge ili ne, ja sam više struja da djeca zaslužuju objašnjenje, i vjerojatno je to obojano mojim vlastitim iskustvom u djetinstvu gdje nisam dobivala nikakva objašnjenja nego isključivo roditeljski autoritet

uostalom, osobno ne mislim da je roditeljski autoritet neka nedodirljiva dogma, mislim da roditelji mogu priznati djeci da u nekim stvarima griješe
primjerice, pušenje se ne može objasniti djeci ni na koji drugi način osim - ja smijem a ti ne smiješ jer je za tebe loše
mislim da nijedan roditelj ovdje, bio pušač ili ne, ne bi želio da njegovo dijete odraste u pušača
po meni, roditeljski autoritet roditelja pušača koji djetetu govori da se pušiti ne smije uopće nema pokrića
pri tome mi nije namjera osuđivati pušače nego jednostavno pokazati kako autoritet može biti nepostojan

Citiraj:

---

betty blue prvotno napisa

drugoj mami prehrana vjerojatno nije važna pa zato ne brani junk
ovoj prvoj mami prehrana jeste važna i zato brani

---

Pa to je jasno meni odrasloj, ali dete opet dođe do istog pitanja: koja mama greši, ona kojoj je je prehrana važna ili ona kojoj nije?
Sigurno da dete neće zaključiti da je super što je njegovoj mami bitna prehrana, nego da je super biti član porodice koja žvaće smokiće svaki dan.
Čemu praviti od sebe babarogu, samo zato da bi tuđe roditeljske odluke izgledale neutralno?

Čekaj, vi stvarno u ime tolerancije imate problem djetetu reći da postoje roditelji koji ne rade za dobrobit djeteta? Pa meni je to jedno od glavnih odgojnih pomagala! Neću mikad ni pomisliti, a kamoli reći da zbog mekih postupaka određeni roditelj ne voli svoje dijete, ali da mu šteti fizički ili emocionalno, to stvarno nemam problema izraziti.

m=n

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

a šta ti, jele, fakat nemoš, a da ne jedeš po javnim mjestima? ne mislim na sladoled koji pojedeš dok šetaš jarunom, recimo.
da ti budem iskrena, sudim po sebi, da, mi najčešće jedemo kod sebe doma, kod nekog doma, u školi, u vrtiću, u studentskoj menzi, u kantini na poslu, u autu ako zagusti... nekako baš da se mora jesti obrok u parku i na ulici (ili na klupi u arena centru :D) mi je stvarno krajnja nužda, ono, čovjek pobjegao iz gladi, dočepao se hrane i ako je tako, to opraštam!8-)
bebama je, jasno, dozvoljeno sisati bilo kad i bilo gdje. otkud ti, jele, sebe da staviš u tu kategoriju bebe, šta ti je, šta si tako ćudljiva i nepredvidiva? ono, malo ti padne šećer, a ti u plač pa te muž nuna i hrani dok ne prestaneš plakati?
nitko ne bi išao van više od 2-4 sata?! meni je više problem kad me negdje u gradu potjera pišati, da izvineš. pa opet, odem u wc, ne pišam na parkiralištu niti u parku, zar ne? ili? :mrgreen:

---

Jel sam to ja jele?
Moji jedu sladoled ili doma,rijetko u šetnji
Pričam priču ako si duže negdje,recimo mi sad preko vikenda smo bili svugdje i svugdje smo nosili hranu jer smo cijeli dan bili vani,kaj bi ja u tom slučaju trebala raditi?
Jedan dan se muž sjetio hajmo na picu,velim neidemo nemam ništa konkretno sa sobom za malog,ne bi on tebe gledala dok razvlsčiš po njoj,i išli smo drugi dan,jer sam spsnirsla i uzela dodatnu klipu za njega
U autu u većini slučajeva ne dam da jedu,jer moji su pravi pajceki.
I da vidim da se referiraš na mene kao velike osobe,meni u danu treba samo određena količina vode,ali pričam priču o djeci i alergičsrima
I ja sam puno put tu navela da me strah penjačica koje su premazane smokijem,pa i sladoledom,kao i razdraganih maženja s djecom koji isto konzumiraju,ali sva sreća da moji nisu maze bar po ovom drugom pitanju.
Kod mene je alergen i tebi bezazleni krumpir ili kruh .....

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Čekaj, vi stvarno u ime tolerancije imate problem djetetu reći da postoje roditelji koji ne rade za dobrobit djeteta? Pa meni je to jedno od glavnih odgojnih pomagala! Neću mikad ni pomisliti, a kamoli reći da zbog mekih postupaka određeni roditelj ne voli svoje dijete, ali da mu šteti fizički ili emocionalno, to stvarno nemam problema izraziti.

---

dođoh ovo napisati pa ću te samo iksati

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

Jel sam to ja jele?
Moji jedu sladoled ili doma,rijetko u šetnji
Pričam priču ako si duže negdje,recimo mi sad preko vikenda smo bili svugdje i svugdje smo nosili hranu jer smo cijeli dan bili vani,kaj bi ja u tom slučaju trebala raditi?
Jedan dan se muž sjetio hajmo na picu,velim neidemo nemam ništa konkretno sa sobom za malog,ne bi on tebe gledala dok razvlsčiš po njoj,i išli smo drugi dan,jer sam spsnirsla i uzela dodatnu klipu za njega
U autu u većini slučajeva ne dam da jedu,jer moji su pravi pajceki.
I da vidim da se referiraš na mene kao velike osobe,meni u danu treba samo određena količina vode,ali pričam priču o djeci i alergičsrima
I ja sam puno put tu navela da me strah penjačica koje su premazane smokijem,pa i sladoledom,kao i razdraganih maženja s djecom koji isto konzumiraju,ali sva sreća da moji nisu maze bar po ovom drugom pitanju.
Kod mene je alergen i tebi bezazleni krumpir ili kruh .....

---

da, na tebe sam mislila. i mislim da pričaš o stvarima koje su ili rijetke ili nisu svakodnevne. niti si svaki dan u tjednu cijeli dan vani (nisi, jer kad bi bila na poslu, u autu, u vrtiću, u školi) niti su sva djeca tako ekstremno alergična na hranu poput tvoje djece. ali to nije ni važno, jesi li alergičan malo i rijetko ili puno i često, kada pričamo o iznimnim stvarima valjda je to jasno. i da, rijetko koje dijete će te cukati za rukav da mu odvadiš malo riže u šaku, ali sa ovim ostalim stvarima koje se navode jest problem, realan i konkretan.
evo to ti je odgovor na ovo što sam uspjela razumjeti ili naslutiti da pišeš. neke stvari se jednostavno ne daju razumjeti i nečitke su i nerazumljive do bola.

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

Posebna priča je to što je meni to pogrešan vid tolerancije. Pa objektivno, postoje roditelji koji u nekim momentima, situacijama i odlukama "nisu u pravu" i nemam ništa protiv da to moje dete i zaključi. Jer ne želim da dete odraste sa logikom da je dovoljno promeniti svoj život iz porodice A u porodicu B pa da junk odjednom postane zdrava hrana, pojasevi u autu nepotrebni a dim cigarete npr. bezazlen, a sve u cilju tolerancije tuđih izbora.

---

Tu se prepoznajem u svojoj (ne)ispravnosti. Mi inzistiramo na kacigi na biciklu. Na mali nije letargični vozač, nego traži izazove dok juri (npr. diže noge na stražnju osovinu dok se spušta nizbrdo), i kaciga je već višekratno napravila svoje. I kad se vozi u sjedalici, isto obavezno ide kaciga. Ali MI ne nosimo kacige na biciklima. Znam da bismo trebali.