Al bi bilo isto tako pošteno priznati da te nijedan argument neće ni uvjeriti u dobrobit OKK,
ali to te neće spriječiti da postavljaš pitanja i očekuješ odgovore..na koje onda odmahuješ glavom..već
viđeno.
Printable View
mislim da ne.
nisam sasvim upucena, ali mislim da u austriji moras postaviti zahtjev u kojem pretpostavljam objasnjavas zasto i kako.
nakon odobrenja, dobijas, mislim, listu, plan , program.
zatim, pretpostavljam, u odredenim razmacima dijete ima testove koje sluze provjeri stecenog znanja.
ovo je okvirno. nisam se bavila time, mozda netko zna sasvim tocno.
Ja nisam spuštala ovu raspravu na osobnu razinu i to sam na nekoliko stranica molila da ne radite - vrati se pa pročitaj zadnje 2 strane, i molila sam vas da ne prozivate mene kao advokata HS-a niti da mi spominjete Špira niti da spominjete moje Č i Ć niti da upučujete pitanja upućena baš meni jer nije rasprava o mojem znanju ili ne znanju već o HS! Sorry što kad me se napdane sa više strana over and over again ja reagiram, i da, ne volim kad me netko bocka i mješa moj osobni život u neku virtualnu raspravu.
To je problem svake rasprave tu, javljaju se uvijek isti koji uvijek imaju nešto pametno za reći. Ako vas HS ne zanima i ne podupirete ga u nikojem smislu i već ste prije početka rasprave prekrižili mogučnost da otvorite um prema toj mogučnosti, onda nema smisla trošit vrijeme na temi koju će te svojim sudjelovanjem samo sabotirati.
ja mislim da sam otovrena prema protuargumentima, a još nisam uvjerena :)
i meni bi HS bio ok opcija uz kontrolu, ne sve prepusteno izboru roditelja
ne bih je nikad pozeljela svojoj djeci, zbog vec opisanih uspomena vezanih za skolsko doba, ali tko voli...
Pa i meni isto. Ja bih u nekim boljim materijalnim uvjetima barem do neke djetetove
dobi bila zainteresirana za OKK, za sada ne dolazi u obzir i da ta mogućnost postoji,
ali sviđa mi se Rozin entuzijazam, i promišljanje i preispitivanje onog što u principu
shvaćamo kao datost...Ja bi barem to honorirala.
Ovo je moj prvi i, nadam se, posljednji post na ovoj temi koji je na osobnoj razini.
Žao mi je što se osjećaš prozvanom, no budući da si sama krenula u objašnjavanje prednosti koncepta obrazovanja kod kuće, bilo je za očekivati da će ti biti upućena brojna pitanja - ne iz zlobe ili pakosti, nego iz interesa. Tvoja je odluka hoćeš li na njih odgovoriti ili nećeš, hoćeš li ih shvatiti upravo kao to što jesu (pitanja) ili na neki drugi način (napad). Svatko od nas bira svoj doživljaj svijeta oko sebe i reakcije na događaje u njemu.
Međutim, nazivati sugovornike "otužnima" i paušalno ocjenjivati da "ne znaju normalno razgovarati" ili da su "zatvorena uma", podrugljivo govoriti da se "uvijek nađu isti koji imaju nešto pametno za reći" te određivanje tko bi, kako, kada i zašto trebao ili ne bi trebao pisati na kojoj temi je ispod svake razine pristojnosti. (Pada mi na pamet i tema o burki, koja je imala sličan tijek i završetak.)
Ja sam otvorena za poslušati tuđe stavove, makar i drukčiji.
I toplo se nadam da nitko ne misli da je ovo (barem s moje strane) napad na njega kao osobu/nick.
No ako razglabamo konstruktivno...
HS u današnjim uvjetima u HR ne smatram pametnim odairom. Eventualno - kažem eventualno - da se radi o djetetu čija mama je sveuč. profesor iz matematike, tata hrvatskog, baka biologije, djed fizike, stic informatike..Te da potječe iz trojezične familije i da su roditelji 100% objektivni.
naravno, mislim da se možemo složiti da je to maltene nemoguće.
Sve drugo - ponavljam, u današnjim uvjetima u HR - mi je neodgovorno prema djetetu i njegovoj budućnosti.
Jer nijedan od roditelja koji zdušno zagovaraju HS na ovom topicu (ponavljam - danas u hr) meni ne odaje dojam osobe vrhunski potkovane u svim područjima. Uostalom, malotko je vrhunski potkovan u svim područjima.
I u tim okolnostima će djetetovo obrazovanje patiti.
A i, ja osobno nisam dovoljno samouvjerena da mislim da je moja razina znanja "top" koju želim za svoje dijete niti da sva područja pokrivam bolje od profesora.
Ja sam generalno za opciju izbora. Ali i za kontrole, da ne bi bilo svakakvih zloupotreba (jer kao što "u sistemu" ima svakakvih ljudi, tako ih ima i van sistema). Ali me zanima, za jednog prosečnog roditelja, koji je npr. završio pravni fakultet, a ajmo reći nek je drugi roditelj sa srednjoškolskim obrazovanjem, zanatom.... Koliko je to izvedivo? Finansijski, vremenski, kako god?
Ja ne mogu ni da zamislim kako bi to u praksi izgledalo. Odredimo neko vreme u danu kad sedimo i učimo (uzmimo za primer 6. razred, dete uzrasta cca 12 godina). I sad ja njemu pričam, objašnjavam.... šta? Čime se vodim, ako ne opet nekim kurikulumom? Koliko vremena meni treba da se za to pripremim, a posle još sa detetom? Gde je tu zarađivanje za život, kuća, ručak, drugo dete koje ima npr. 7 godina?
Imam prijateljicu koja je profesorka engleskog. Predaje u školi već 11 godina. Znam koliko njoj treba da se spremi da bi održala kvalitetan čas. A pazite, to je samo jedan jezik.
Pa uzmimo da bi mi za neke predmete trebala podrška, privatni profesori? Institucije? Kako se sve to finansira?
Iz čiste zlobe, jer što inaće nekog ima zanimat kako će moje djete naučit č i ć (i to se ponavljat više od valjda 15 puta kroz cijelu raspravu) - što uopće ima ikog zanimati ikoji aspekt osobnog života mene ili bilo koje druge sudionice rasprave u temama koje nisu direktno potaknute nećim osobnim? I jesu zaista potrebni komentari tipa onog što moje jednogodišnje djete radi dok ja čitam?
Meni je takav način komunikacije otužan, i da, mislim da puno cura ovdje dolazi raspravljati samo da bi iznosile "suprotno" mišljenje bez ikakve prave nakane za konstruktivnom raspravom. Takve osobu su apsolutno zatvorenog uma za temu.
I ja sam gotova sa ovim prepucavanjem jer smo OT - rado nastavljam o HS-u.
HS nije poducavanje djeteta od strane jednog roditelja svemu sto stoji u osnovnoškolskom programu. To jednostavno tako ne funkcionira.
Znaci pokusajte prekriziti u glavi taj model, jer se ne radi o tome. Za HS nitko ne mora imati odredjenu strucnu spremu niti znanje. Roditelj odnosno neka osoba koja bi bila zaduzena za obrazovanje djeteta (iako, ne mora ni to biti, neki prakticiraju unschooling) trebala bi omoguciti djetetu dostupnost znanja. Nacin je nebitan, odnosno, hoce li roditelj drzati instrukcije po skolskim udzbenicima svaki dan ili fukcionirati po nekom drugom modelu, a ima ih vise zapravo nije vazno.
Znate li da je nakon 15.tog rođendana sasvim dozvoljeno obrazovanje od kuće?
Pa, bilo dijete još u osnovnoj ili već u srednjoj školi. Naravno, ispiti se plaćaju ako želite da dijete ima svjedodžbu. Možete izabrati vrijeme ispita. Možete izabrati želite li konzultacije s profesorom (to je plaćeno u cijeni ispita) ili ne. Dobijete nastavno gradivo koje se mora znati ( naravno i dalje je pretpostavka da želite svjedodžbu), spisak knjiga.
Nema izleta, nema kazališta, nema sjedenja u razredu, nema mogućnosti zaljubiti se u kolegicu, nema svakodnevnog odlaska među društvo.
Na učenje potroši dva-tri sata i onda treba osmisliti kako ispuniti vrijeme da dijete bude zaposleno, jer ne može cijeli dan biti na kompu. A i mama nema živaca cijeli dan učiti s njim. Iako uči i može ga naučiti. Ne, ne bih to nikome preporučila, ako stvarno nije neophodno.
A svjedodžu treba ako će išta kvalitetno i dobro plaćeno raditi u životu. A zato ih i školujemo, za život.
Lako je govoriti dok je dijete malo, ali oni rastu i oni su LIČNOSTI, koje treba uvažavati. Sjetite se sebe u djetinjstvu i mladosti. Koje su najljepše uspomene? Školske- ma makar to bio i školski odmor.
Mlade mame, puno je toga o čemu treba razmišljati dok vam beba raste. Srećom oni su nam najbolji učitelji.
Takodjer, ako bi netko objasnio sto smatra potrebnim uvjetima (u drzavi, sustavu, školstvu, kako hocete) bilo bi mi puno jasnije otkud toliki otpor. Jer ja ne vidim koji su to uvjeti koje RH nema. Naime ni slovenski sistem koji je prilicno kompliciran, jer postoje sve te kontrole, ne zahtjeva nikakvu dodatnu infrastrukturu niti dodatnu lovu.
roza, ja ti se još jednom ispričavam zbog svog komentara koji nije bio zlonamjeran
po istini, nije me se ticalo
ono što sam željela reći, a mogla sam i bez toga je da vjerujem da postoje vrlo sebični razlozi koji roditelja potiču na neke stvari, evo recimo na taj HS
i da treba malo razmisliti (opet, ne tiče me se) koliko je u interesu djeteta da misli kako su mu roditelji i samo roditelji najadekvatniji i znaju najviše i najbolje
to misle sva djeca do neke dobi, ali kasnije?
koliko takvo dijete ima povjerenja u svijet s kojim će se neminovno, jednom susresti?
možda je to neka druga tema i ne tiče se HS-a
Moram priznati da svejedno ne shvaćam.
Znači za edukaciju je zadužena jedna osoba (ili tri osobe, svejedno) čija stručna sprema nije propisana? Dakle, ja mogu doći i predavati o kemiji?
Pa zar nije očito da ta stvar ne drži vodu?
Zatim...može učiti iz udžbenika, ali i ne mora. Pa tako ja mogu naučiti dijete da ljudi dišu zrak i stavit mu 5 iz kemije.
Tko kontrolira kvalifikacije roditelja i što roditelji uče?
Dalje...opet dolazimo do toga da ja osobna nisam uvjerena da znam bolje od profesora koji se educirao za predavanje kemije.
Ili govorimo o tome da je svatko od nas s pristupom netu pametniji od svih stručnjaka raznih područja?
Ode ja u OT:roll:
Sjećam se stare poslovice koju je ponavljao moj pokojni deda:
Tko zna, a zna da zna, mudar je. Poštuj ga.
Tko zna, a ne zna da zna, skroman je. Slijedi ga.
Tko ne zna, a zna da ne zna, iskren je. Pomozi mu.
Tko ne zna, a ne zna da ne zna, budala je. Bježi od njega.
Beti, ja se mogu bez problema sjetiti sebe u djetinjstvu i mladosti i bez sumnje reci da moje najljepse uspomene nisu uopce vezane uz skolu.
Problem sa skolom lezi u cinjenici da cijeli razred uci brzinom onog najsporijeg. A doma dijete uci brzinom kojom ono moze uciti. Igrom slucaja, zbog profe iz matematike koji ne drzi satove, uopce nis ne predaje, a kad se sjeti predavati onda to cini takvom brzimon da ga nitko ne moze slijediti, moram dijete uciti matematici doma. Treba nam 15-20 minuta 4-5 puta tjedno.
Argument da bi djeca imala previse vremena da ne idu u skolu mi je u najmanju ruku cudnovat.
mislim da ima puno najsporijih u razredu koji se s gornjom tvrdnjom ne bi bas slozili :/
Ukoliko i zelis da ti dijete uci iz osnovnoskolskog udzbenika za kemiju, a ne recimo iz pokusa, filmova, opcenito literature na tu temu, u cemu je problem sto ti nisi prof. kemije? Uz ppretpostavku da znas citati i da razumijes sto pise u udzbeniku ne bi trebalo biti nikakvih problema da tvoje dijete uz tvoju pomoc savlada tu kemiju. Ne treba ti za to pristup netu. Dovoljna ti je clanska za knjiznicu.
Nitko te nece nauciti nicemu ako sam to ne zelis, dobar predavac je veliki plus, al postoji interes, nije nuzan da bi stvar funkcionirala.
A što je s poznavanjem metodike?
Naprosto ne znam što da odgovorim na ovo.
Znači ako znam čitati i imam člansku iskaznicu od knjižnice mogu predavati što god želim?
I biti podjednako dobar predavač kao kemičar?
Zaista ne znam što da argumentiram.
Po toj teoriji nam visokoškolsko obrazovanje uopće nije potrebno - kad svi koji znaju čitati i imaju pristup knjižnici mogu predavati podjednako dobro.
U kojoj državi taj argument drži vodu?
ponavljam - koliko roditelj može biti objektivan?
I kako roditelj može procjeniti koji tempo je zadovoljavajući?
Tako možeš desetogodišnjaka učiti slova i reći da njemu paše tempo s puno ponavljanja i utvrđivanja gradiva.
Meni je obrazovanje prebitan čimbenik da bi smatrala da se to može prepustiti needuciranom (za to) roditelju da sam odredi kad i koliko će dijete učiti.
MIslim da sam previse generalizirala. U razredu se najcesce uci nekom brzinom koja je vecem dijelu ucenika puzev korak. Znaci kad drzis sat, njih 3 skuzi na prvu, onda ides dalje objasnjavati za sljedecih 10 dok se ovih troje nasmrt dosadjuje. Zatim i tih 10 skuzi, pa ti kreces na sljedecih 12-14. Sad ti se trecina razreda dosadjuje. A ako ovih 12 skuzi unutar skolskog sata, onda si na konju, jer ti mozda ostane i koja minuta za one najsporije. O tome govorim. Toga kod HS nema.
Roza o čemu pričaš?
Dijete živi u društvu, a ne u svijetu samo sa roditeljima gdje je obrazovanje nužno u mjeri u kojoj to procjeni mama.
A društvo ima svoje "standarde". dakle ne može roditelj procijeniti kakav tempo paše njegovom djetetu ako je standard propisan.
Kako ti možeš odrediti da tvom djetetu odgovara tempo da sa 12god. nauči tablicu množenja ako je standard da se to savlada sa 7.
mislim - možeš to odrediti.
No kako će se onda tvoje dijete prilagoditi visokoškolskoj ustanovi? Gdje je tempo propisan, a ne određuje ga mama.
Osim misliš dao mu ni faks ne treba i da i to možeš doma.
nije istina da u HS-u nema ocjena
nema ih svaki dan i nema ih nakon svake lekcije
ali djeca koja se homskulaju idu na ispite
jednake ili slične ispitima koje imaju njihovi vršnjaci u školama
tako da onda kada završe srednju školu imaju jednake startne pozicije
kao i djeca koja su se školovala na klasičan način
tako je to u Americi, npr.
ili kod Amerikanaca koji su na privremenom radu izvan Amerike
ideja o nepostojanju ocjena je u najmanju ruku apsurdna,
osim u slučaju da govorimo o zamišljenoj obrazovnoj Utopiji
u kojoj se dijete podučava kod kuće sve do doktorata.
a znamo da to ipak nije moguće :mrgreen:
mada moram priznati da ne znam postoje li u Teksasu
fakulteti koji će primiti dijete bez bilo kakvog dokumenta koji
približno oslikava razinu njegova znanja.
Uvjeti bi, po mome, obuhvaćali nekakvo osnovno ispitivanje roditelja (tj. osobe koja bi na sebe preuzela obrazovanje djeteta) i redovitu kontrolu djeteta.
Kod ispitivanja roditelja/podučavatelja ne mislim samo na njegova stručna znanja (npr. čula sam od prijatelja iz Slovačke da se kod njih mogu kod kuće obrazovati samo djeca čiji roditelji imaju sveučilišnu diplomu iz razredne nastave), nego i na poznavanje razvojne psihologije, (barem osnova) pedagogije i didaktike te metodike, koju na ovom topicu uporno preskačemo. Također bih uvela nekakvo ispitivanje psihološke i emotivne stabilnosti (nemoj me sad hvatati za taj termin, nijedan mi drugi trenutačno ne pada na pamet) roditelja.
Kontrola djeteta ne bi obuhvaćala samo kontrolu usvojenih znanja, već i psihološku i emotivnu evaluaciju. Npr. osmogodišnje dijete može biti presretno provodeći vrijeme kod kuće s mamom, koja ga podučava osnovnim pojmovima iz područja jezika, matematike i biologije, no to isto dijete samo četiri godine kasnije, kao dvanaestogodišnjak, može biti silno nesretno što nema priliku ići u školu s, recimo, djecom iz svoga susjedstva.
Kad bi me netko uvjerio da bi takva ispitivanja bila objektivna, a ispitivači nepotkupljivi, zaista ne bih vidjela neki veći problem u HS-u, no samo za prve četiri godine osnovne škole. Od petog razreda nadalje su, držim, znanja koja se od nastavnika traže, ipak prespecijalizirana da bismo si mogli dozvoliti da ih ignoriramo i da bismo vjerovali da ih može nadoknaditi naša opća kultura, zainteresiranost i članska iskaznica knjižnice.
Prilagodilo bi se isto kao i tvoje, jer tempo je kako sama kazes propisan, a ne prilagodjen onima koji dolaze iz sustava. Njihova prednost je u tome sto su od prije upoznata da tempo postoji. Cini mi se neprikladnim smatrati da do svoje 18-e godine osoba nije shvatila da sustav zahtjeva prilagodbu bez obzira iz kojeg obrazovnog miljea potice.