Homeschooling?

[icyoh]

Ja sam otvorena za poslušati tuđe stavove, makar i drukčiji.

I toplo se nadam da nitko ne misli da je ovo (barem s moje strane) napad na njega kao osobu/nick.

No ako razglabamo konstruktivno...
HS u današnjim uvjetima u HR ne smatram pametnim odairom. Eventualno - kažem eventualno - da se radi o djetetu čija mama je sveuč. profesor iz matematike, tata hrvatskog, baka biologije, djed fizike, stic informatike..Te da potječe iz trojezične familije i da su roditelji 100% objektivni.
naravno, mislim da se možemo složiti da je to maltene nemoguće.

Sve drugo - ponavljam, u današnjim uvjetima u HR - mi je neodgovorno prema djetetu i njegovoj budućnosti.
Jer nijedan od roditelja koji zdušno zagovaraju HS na ovom topicu (ponavljam - danas u hr) meni ne odaje dojam osobe vrhunski potkovane u svim područjima. Uostalom, malotko je vrhunski potkovan u svim područjima.
I u tim okolnostima će djetetovo obrazovanje patiti.

A i, ja osobno nisam dovoljno samouvjerena da mislim da je moja razina znanja "top" koju želim za svoje dijete niti da sva područja pokrivam bolje od profesora.

[vissnja]

Ja sam generalno za opciju izbora. Ali i za kontrole, da ne bi bilo svakakvih zloupotreba (jer kao što "u sistemu" ima svakakvih ljudi, tako ih ima i van sistema). Ali me zanima, za jednog prosečnog roditelja, koji je npr. završio pravni fakultet, a ajmo reći nek je drugi roditelj sa srednjoškolskim obrazovanjem, zanatom.... Koliko je to izvedivo? Finansijski, vremenski, kako god?
Ja ne mogu ni da zamislim kako bi to u praksi izgledalo. Odredimo neko vreme u danu kad sedimo i učimo (uzmimo za primer 6. razred, dete uzrasta cca 12 godina). I sad ja njemu pričam, objašnjavam.... šta? Čime se vodim, ako ne opet nekim kurikulumom? Koliko vremena meni treba da se za to pripremim, a posle još sa detetom? Gde je tu zarađivanje za život, kuća, ručak, drugo dete koje ima npr. 7 godina?
Imam prijateljicu koja je profesorka engleskog. Predaje u školi već 11 godina. Znam koliko njoj treba da se spremi da bi održala kvalitetan čas. A pazite, to je samo jedan jezik.
Pa uzmimo da bi mi za neke predmete trebala podrška, privatni profesori? Institucije? Kako se sve to finansira?

[RozaGroza]

bilo je za očekivati da će ti biti upućena brojna pitanja - ne iz zlobe ili pakosti, nego iz interesa

Iz čiste zlobe, jer što inaće nekog ima zanimat kako će moje djete naučit č i ć (i to se ponavljat više od valjda 15 puta kroz cijelu raspravu) - što uopće ima ikog zanimati ikoji aspekt osobnog života mene ili bilo koje druge sudionice rasprave u temama koje nisu direktno potaknute nećim osobnim? I jesu zaista potrebni komentari tipa onog što moje jednogodišnje djete radi dok ja čitam?

Meni je takav način komunikacije otužan, i da, mislim da puno cura ovdje dolazi raspravljati samo da bi iznosile "suprotno" mišljenje bez ikakve prave nakane za konstruktivnom raspravom. Takve osobu su apsolutno zatvorenog uma za temu.
I ja sam gotova sa ovim prepucavanjem jer smo OT - rado nastavljam o HS-u.

[marta]

HS nije poducavanje djeteta od strane jednog roditelja svemu sto stoji u osnovnoškolskom programu. To jednostavno tako ne funkcionira.
Znaci pokusajte prekriziti u glavi taj model, jer se ne radi o tome. Za HS nitko ne mora imati odredjenu strucnu spremu niti znanje. Roditelj odnosno neka osoba koja bi bila zaduzena za obrazovanje djeteta (iako, ne mora ni to biti, neki prakticiraju unschooling) trebala bi omoguciti djetetu dostupnost znanja. Nacin je nebitan, odnosno, hoce li roditelj drzati instrukcije po skolskim udzbenicima svaki dan ili fukcionirati po nekom drugom modelu, a ima ih vise zapravo nije vazno.

[n.grace]

Ja sam generalno za opciju izbora. Ali i za kontrole, da ne bi bilo svakakvih zloupotreba (jer kao što "u sistemu" ima svakakvih ljudi, tako ih ima i van sistema). Ali me zanima, za jednog prosečnog roditelja, koji je npr. završio pravni fakultet, a ajmo reći nek je drugi roditelj sa srednjoškolskim obrazovanjem, zanatom.... Koliko je to izvedivo? Finansijski, vremenski, kako god?
Ja ne mogu ni da zamislim kako bi to u praksi izgledalo. Odredimo neko vreme u danu kad sedimo i učimo (uzmimo za primer 6. razred, dete uzrasta cca 12 godina). I sad ja njemu pričam, objašnjavam.... šta? Čime se vodim, ako ne opet nekim kurikulumom? Koliko vremena meni treba da se za to pripremim, a posle još sa detetom? Gde je tu zarađivanje za život, kuća, ručak, drugo dete koje ima npr. 7 godina?
Imam prijateljicu koja je profesorka engleskog. Predaje u školi već 11 godina. Znam koliko njoj treba da se spremi da bi održala kvalitetan čas. A pazite, to je samo jedan jezik.
Pa uzmimo da bi mi za neke predmete trebala podrška, privatni profesori? Institucije? Kako se sve to finansira?

Slažem se.
Ja se za jedan sat solfeggia ili harmonije spremam dugo, ne bi li djeca imala kvalitetan sat - zato ne mogu zamisliti da na sebe preuzmem odgovornost za djetetovo obrazovanje u poljima u kojima nisam stručna, niti sam upućena u njihovu metodiku.

[Beti3]

Znate li da je nakon 15.tog rođendana sasvim dozvoljeno obrazovanje od kuće?
Pa, bilo dijete još u osnovnoj ili već u srednjoj školi. Naravno, ispiti se plaćaju ako želite da dijete ima svjedodžbu. Možete izabrati vrijeme ispita. Možete izabrati želite li konzultacije s profesorom (to je plaćeno u cijeni ispita) ili ne. Dobijete nastavno gradivo koje se mora znati ( naravno i dalje je pretpostavka da želite svjedodžbu), spisak knjiga.
Nema izleta, nema kazališta, nema sjedenja u razredu, nema mogućnosti zaljubiti se u kolegicu, nema svakodnevnog odlaska među društvo.
Na učenje potroši dva-tri sata i onda treba osmisliti kako ispuniti vrijeme da dijete bude zaposleno, jer ne može cijeli dan biti na kompu. A i mama nema živaca cijeli dan učiti s njim. Iako uči i može ga naučiti. Ne, ne bih to nikome preporučila, ako stvarno nije neophodno.

A svjedodžu treba ako će išta kvalitetno i dobro plaćeno raditi u životu. A zato ih i školujemo, za život.
Lako je govoriti dok je dijete malo, ali oni rastu i oni su LIČNOSTI, koje treba uvažavati. Sjetite se sebe u djetinjstvu i mladosti. Koje su najljepše uspomene? Školske- ma makar to bio i školski odmor.

Mlade mame, puno je toga o čemu treba razmišljati dok vam beba raste. Srećom oni su nam najbolji učitelji.

[marta]

Takodjer, ako bi netko objasnio sto smatra potrebnim uvjetima (u drzavi, sustavu, školstvu, kako hocete) bilo bi mi puno jasnije otkud toliki otpor. Jer ja ne vidim koji su to uvjeti koje RH nema. Naime ni slovenski sistem koji je prilicno kompliciran, jer postoje sve te kontrole, ne zahtjeva nikakvu dodatnu infrastrukturu niti dodatnu lovu.

[AdioMare]

roza, ja ti se još jednom ispričavam zbog svog komentara koji nije bio zlonamjeran
po istini, nije me se ticalo

ono što sam željela reći, a mogla sam i bez toga je da vjerujem da postoje vrlo sebični razlozi koji roditelja potiču na neke stvari, evo recimo na taj HS
i da treba malo razmisliti (opet, ne tiče me se) koliko je u interesu djeteta da misli kako su mu roditelji i samo roditelji najadekvatniji i znaju najviše i najbolje
to misle sva djeca do neke dobi, ali kasnije?
koliko takvo dijete ima povjerenja u svijet s kojim će se neminovno, jednom susresti?
možda je to neka druga tema i ne tiče se HS-a

[icyoh]

HS nije poducavanje djeteta od strane jednog roditelja svemu sto stoji u osnovnoškolskom programu. To jednostavno tako ne funkcionira.
Znaci pokusajte prekriziti u glavi taj model, jer se ne radi o tome. Za HS nitko ne mora imati odredjenu strucnu spremu niti znanje. Roditelj odnosno neka osoba koja bi bila zaduzena za obrazovanje djeteta (iako, ne mora ni to biti, neki prakticiraju unschooling) trebala bi omoguciti djetetu dostupnost znanja. Nacin je nebitan, odnosno, hoce li roditelj drzati instrukcije po skolskim udzbenicima svaki dan ili fukcionirati po nekom drugom modelu, a ima ih vise zapravo nije vazno.

Moram priznati da svejedno ne shvaćam.
Znači za edukaciju je zadužena jedna osoba (ili tri osobe, svejedno) čija stručna sprema nije propisana? Dakle, ja mogu doći i predavati o kemiji?
Pa zar nije očito da ta stvar ne drži vodu?

Zatim...može učiti iz udžbenika, ali i ne mora. Pa tako ja mogu naučiti dijete da ljudi dišu zrak i stavit mu 5 iz kemije.
Tko kontrolira kvalifikacije roditelja i što roditelji uče?


Dalje...opet dolazimo do toga da ja osobna nisam uvjerena da znam bolje od profesora koji se educirao za predavanje kemije.
Ili govorimo o tome da je svatko od nas s pristupom netu pametniji od svih stručnjaka raznih područja?

[icyoh]

Ode ja u OT


Sjećam se stare poslovice koju je ponavljao moj pokojni deda:
Tko zna, a zna da zna, mudar je. Poštuj ga.
Tko zna, a ne zna da zna, skroman je. Slijedi ga.
Tko ne zna, a zna da ne zna, iskren je. Pomozi mu.
Tko ne zna, a ne zna da ne zna, budala je. Bježi od njega.

[RozaGroza]

Takodjer, ako bi netko objasnio sto smatra potrebnim uvjetima (u drzavi, sustavu, školstvu, kako hocete) bilo bi mi puno jasnije otkud toliki otpor. Jer ja ne vidim koji su to uvjeti koje RH nema. Naime ni slovenski sistem koji je prilicno kompliciran, jer postoje sve te kontrole, ne zahtjeva nikakvu dodatnu infrastrukturu niti dodatnu lovu.

Meni isto nisu jasni ti posebni uvjeti koji su potrebni...

[marta]

Beti, ja se mogu bez problema sjetiti sebe u djetinjstvu i mladosti i bez sumnje reci da moje najljepse uspomene nisu uopce vezane uz skolu.

Problem sa skolom lezi u cinjenici da cijeli razred uci brzinom onog najsporijeg. A doma dijete uci brzinom kojom ono moze uciti. Igrom slucaja, zbog profe iz matematike koji ne drzi satove, uopce nis ne predaje, a kad se sjeti predavati onda to cini takvom brzimon da ga nitko ne moze slijediti, moram dijete uciti matematici doma. Treba nam 15-20 minuta 4-5 puta tjedno.

Argument da bi djeca imala previse vremena da ne idu u skolu mi je u najmanju ruku cudnovat.

[summer]

mislim da ima puno najsporijih u razredu koji se s gornjom tvrdnjom ne bi bas slozili :/

[marta]

Moram priznati da svejedno ne shvaćam.
Znači za edukaciju je zadužena jedna osoba (ili tri osobe, svejedno) čija stručna sprema nije propisana? Dakle, ja mogu doći i predavati o kemiji?
Pa zar nije očito da ta stvar ne drži vodu?

Zatim...može učiti iz udžbenika, ali i ne mora. Pa tako ja mogu naučiti dijete da ljudi dišu zrak i stavit mu 5 iz kemije.
Tko kontrolira kvalifikacije roditelja i što roditelji uče?


Dalje...opet dolazimo do toga da ja osobna nisam uvjerena da znam bolje od profesora koji se educirao za predavanje kemije.
Ili govorimo o tome da je svatko od nas s pristupom netu pametniji od svih stručnjaka raznih područja?

Ukoliko i zelis da ti dijete uci iz osnovnoskolskog udzbenika za kemiju, a ne recimo iz pokusa, filmova, opcenito literature na tu temu, u cemu je problem sto ti nisi prof. kemije? Uz ppretpostavku da znas citati i da razumijes sto pise u udzbeniku ne bi trebalo biti nikakvih problema da tvoje dijete uz tvoju pomoc savlada tu kemiju. Ne treba ti za to pristup netu. Dovoljna ti je clanska za knjiznicu.
Nitko te nece nauciti nicemu ako sam to ne zelis, dobar predavac je veliki plus, al postoji interes, nije nuzan da bi stvar funkcionirala.

[n.grace]

A što je s poznavanjem metodike?

[RozaGroza]

Moram priznati da svejedno ne shvaćam.
Znači za edukaciju je zadužena jedna osoba (ili tri osobe, svejedno) čija stručna sprema nije propisana? Dakle, ja mogu doći i predavati o kemiji?
Pa zar nije očito da ta stvar ne drži vodu?

Zatim...može učiti iz udžbenika, ali i ne mora. Pa tako ja mogu naučiti dijete da ljudi dišu zrak i stavit mu 5 iz kemije.
Tko kontrolira kvalifikacije roditelja i što roditelji uče?


Dalje...opet dolazimo do toga da ja osobna nisam uvjerena da znam bolje od profesora koji se educirao za predavanje kemije.
Ili govorimo o tome da je svatko od nas s pristupom netu pametniji od svih stručnjaka raznih područja?

Kod HS nema ocjena, djete savlada gradivo tempom kojim može i na način na koji najbolje razumije i koji su roditelji utvrdili da njihovom djetetu najbolje paše.

[icyoh]

Ukoliko i zelis da ti dijete uci iz osnovnoskolskog udzbenika za kemiju, a ne recimo iz pokusa, filmova, opcenito literature na tu temu, u cemu je problem sto ti nisi prof. kemije?

Naprosto ne znam što da odgovorim na ovo.
Znači ako znam čitati i imam člansku iskaznicu od knjižnice mogu predavati što god želim?
I biti podjednako dobar predavač kao kemičar?


Zaista ne znam što da argumentiram.



Po toj teoriji nam visokoškolsko obrazovanje uopće nije potrebno - kad svi koji znaju čitati i imaju pristup knjižnici mogu predavati podjednako dobro.
U kojoj državi taj argument drži vodu?

[n.grace]

Naprosto ne znam što da odgovorim na ovo.
Znači ako znam čitati i imam člansku iskaznicu od knjižnice mogu predavati što god želim?
I biti podjednako dobar predavač kao kemičar?


Zaista ne znam što da argumentiram.



Po toj teoriji nam visokoškolsko obrazovanje uopće nije potrebno - kad svi koji znaju čitati i imaju pristup knjižnici mogu predavati podjednako dobro.
U kojoj državi taj argument drži vodu?

X

[n.grace]

A što je s poznavanjem metodike?

Po svemu sudeći, metodika je nebitan faktor u obrazovanju?

[icyoh]

Kod HS nema ocjena, djete savlada gradivo tempom kojim može i na način na koji najbolje razumije i koji su roditelji utvrdili da njihovom djetetu najbolje paše.

ponavljam - koliko roditelj može biti objektivan?
I kako roditelj može procjeniti koji tempo je zadovoljavajući?
Tako možeš desetogodišnjaka učiti slova i reći da njemu paše tempo s puno ponavljanja i utvrđivanja gradiva.



Meni je obrazovanje prebitan čimbenik da bi smatrala da se to može prepustiti needuciranom (za to) roditelju da sam odredi kad i koliko će dijete učiti.

[marta]

mislim da ima puno najsporijih u razredu koji se s gornjom tvrdnjom ne bi bas slozili :/

MIslim da sam previse generalizirala. U razredu se najcesce uci nekom brzinom koja je vecem dijelu ucenika puzev korak. Znaci kad drzis sat, njih 3 skuzi na prvu, onda ides dalje objasnjavati za sljedecih 10 dok se ovih troje nasmrt dosadjuje. Zatim i tih 10 skuzi, pa ti kreces na sljedecih 12-14. Sad ti se trecina razreda dosadjuje. A ako ovih 12 skuzi unutar skolskog sata, onda si na konju, jer ti mozda ostane i koja minuta za one najsporije. O tome govorim. Toga kod HS nema.

[RozaGroza]

ponavljam - koliko roditelj može biti objektivan?
I kako roditelj može procjeniti koji tempo je zadovoljavajući?
Tako možeš desetogodišnjaka učiti slova i reći da njemu paše tempo s puno ponavljanja i utvrđivanja gradiva.



Meni je obrazovanje prebitan čimbenik da bi smatrala da se to može prepustiti needuciranom (za to) roditelju da sam odredi kad i koliko će dijete učiti.

Pa ako je roditelj osoba koja nema nikakvih mentalnih i psihičkih poteškoća, lako je za pretpostavit da može shvatiti kakav tempo paše njihovom djetetu.

[marta]

Naprosto ne znam što da odgovorim na ovo.
Znači ako znam čitati i imam člansku iskaznicu od knjižnice mogu predavati što god želim?
I biti podjednako dobar predavač kao kemičar?


Zaista ne znam što da argumentiram.



Po toj teoriji nam visokoškolsko obrazovanje uopće nije potrebno - kad svi koji znaju čitati i imaju pristup knjižnici mogu predavati podjednako dobro.
U kojoj državi taj argument drži vodu?

Nisam izgleda dovoljno naglasila da govorim o HS-u u dobi do 15 godina. Tko je ista rekao protiv visokog skolstva? Ja govorim iskljucivo o osnovnoskolskom obrazovanju, o srednjem uopce ne bih razgovarala jer nismo ni ovo rascistili.

[marta]

Po svemu sudeći, metodika je nebitan faktor u obrazovanju?

Vjerojatno je za nekoga tko drzi sat razredu od 30 ucenika jako bitna. Kad ja doma drzim 15 minuta matke onda to mogu i dok perem sudje.

[Tashunica]

Kod HS nema ocjena, djete savlada gradivo tempom kojim može i na način na koji najbolje razumije i koji su roditelji utvrdili da njihovom djetetu najbolje paše.

a kako bi se HS dijete onda upisalo recimo u srednju školu?

[icyoh]

Pa ako je roditelj osoba koja nema nikakvih mentalnih i psihičkih poteškoća, lako je za pretpostavit da može shvatiti kakav tempo paše njihovom djetetu.

Roza o čemu pričaš?
Dijete živi u društvu, a ne u svijetu samo sa roditeljima gdje je obrazovanje nužno u mjeri u kojoj to procjeni mama.
A društvo ima svoje "standarde". dakle ne može roditelj procijeniti kakav tempo paše njegovom djetetu ako je standard propisan.
Kako ti možeš odrediti da tvom djetetu odgovara tempo da sa 12god. nauči tablicu množenja ako je standard da se to savlada sa 7.
mislim - možeš to odrediti.

No kako će se onda tvoje dijete prilagoditi visokoškolskoj ustanovi? Gdje je tempo propisan, a ne određuje ga mama.
Osim misliš dao mu ni faks ne treba i da i to možeš doma.

[sladjanaf]

Kod HS nema ocjena, djete savlada gradivo tempom kojim može i na način na koji najbolje razumije i koji su roditelji utvrdili da njihovom djetetu najbolje paše.

nije istina da u HS-u nema ocjena
nema ih svaki dan i nema ih nakon svake lekcije
ali djeca koja se homskulaju idu na ispite
jednake ili slične ispitima koje imaju njihovi vršnjaci u školama
tako da onda kada završe srednju školu imaju jednake startne pozicije
kao i djeca koja su se školovala na klasičan način
tako je to u Americi, npr.
ili kod Amerikanaca koji su na privremenom radu izvan Amerike

ideja o nepostojanju ocjena je u najmanju ruku apsurdna,
osim u slučaju da govorimo o zamišljenoj obrazovnoj Utopiji
u kojoj se dijete podučava kod kuće sve do doktorata.
a znamo da to ipak nije moguće

mada moram priznati da ne znam postoje li u Teksasu
fakulteti koji će primiti dijete bez bilo kakvog dokumenta koji
približno oslikava razinu njegova znanja.

[marta]

a kako bi se HS dijete onda upisalo recimo u srednju školu?

Mislim da se u dijelu zemalja upisuju bez uvjeta, a u onima u kojima postoji kontrola, dijete dobije ocjene, pa se moze upisati u srednju. Kad se uvede mala matura kod nas, ne vjerujem da bi upis u srednju bio problem cak i u slucaju da nema nikakve kontrole.

[Sanja]

Takodjer, ako bi netko objasnio sto smatra potrebnim uvjetima (u drzavi, sustavu, školstvu, kako hocete) bilo bi mi puno jasnije otkud toliki otpor. Jer ja ne vidim koji su to uvjeti koje RH nema. Naime ni slovenski sistem koji je prilicno kompliciran, jer postoje sve te kontrole, ne zahtjeva nikakvu dodatnu infrastrukturu niti dodatnu lovu.

Uvjeti bi, po mome, obuhvaćali nekakvo osnovno ispitivanje roditelja (tj. osobe koja bi na sebe preuzela obrazovanje djeteta) i redovitu kontrolu djeteta.

Kod ispitivanja roditelja/podučavatelja ne mislim samo na njegova stručna znanja (npr. čula sam od prijatelja iz Slovačke da se kod njih mogu kod kuće obrazovati samo djeca čiji roditelji imaju sveučilišnu diplomu iz razredne nastave), nego i na poznavanje razvojne psihologije, (barem osnova) pedagogije i didaktike te metodike, koju na ovom topicu uporno preskačemo. Također bih uvela nekakvo ispitivanje psihološke i emotivne stabilnosti (nemoj me sad hvatati za taj termin, nijedan mi drugi trenutačno ne pada na pamet) roditelja.

Kontrola djeteta ne bi obuhvaćala samo kontrolu usvojenih znanja, već i psihološku i emotivnu evaluaciju. Npr. osmogodišnje dijete može biti presretno provodeći vrijeme kod kuće s mamom, koja ga podučava osnovnim pojmovima iz područja jezika, matematike i biologije, no to isto dijete samo četiri godine kasnije, kao dvanaestogodišnjak, može biti silno nesretno što nema priliku ići u školu s, recimo, djecom iz svoga susjedstva.

Kad bi me netko uvjerio da bi takva ispitivanja bila objektivna, a ispitivači nepotkupljivi, zaista ne bih vidjela neki veći problem u HS-u, no samo za prve četiri godine osnovne škole. Od petog razreda nadalje su, držim, znanja koja se od nastavnika traže, ipak prespecijalizirana da bismo si mogli dozvoliti da ih ignoriramo i da bismo vjerovali da ih može nadoknaditi naša opća kultura, zainteresiranost i članska iskaznica knjižnice.

[marta]

No kako će se onda tvoje dijete prilagoditi visokoškolskoj ustanovi? Gdje je tempo propisan, a ne određuje ga mama.
Osim misliš dao mu ni faks ne treba i da i to možeš doma.

Prilagodilo bi se isto kao i tvoje, jer tempo je kako sama kazes propisan, a ne prilagodjen onima koji dolaze iz sustava. Njihova prednost je u tome sto su od prije upoznata da tempo postoji. Cini mi se neprikladnim smatrati da do svoje 18-e godine osoba nije shvatila da sustav zahtjeva prilagodbu bez obzira iz kojeg obrazovnog miljea potice.

[marta]

nije istina da u HS-u nema ocjena
nema ih svaki dan i nema ih nakon svake lekcije
ali djeca koja se homskulaju idu na ispite
jednake ili slične ispitima koje imaju njihovi vršnjaci u školama
tako da onda kada završe srednju školu imaju jednake startne pozicije
kao i djeca koja su se školovala na klasičan način
tako je to u Americi, npr.
ili kod Amerikanaca koji su na privremenom radu izvan Amerike

ideja o nepostojanju ocjena je u najmanju ruku apsurdna,
osim u slučaju da govorimo o zamišljenoj obrazovnoj Utopiji
u kojoj se dijete podučava kod kuće sve do doktorata.
a znamo da to ipak nije moguće

mada moram priznati da ne znam postoje li u Teksasu
fakulteti koji će primiti dijete bez bilo kakvog dokumenta koji
približno oslikava razinu njegova znanja.

Zar u SAD-u SAT nisu zapravo jedino sto se trazi za upis na faks od formalnog obrazovanja (ne ulazim u detalje sto jos traze pojedina sveucilista)? Na SAT moze pristupiti bilo tko, bilo kad u zivotu. Zar to nije ono sto Ameri smatraju maturom?

[marta]

Mislim da se u dijelu zemalja upisuju bez uvjeta, a u onima u kojima postoji kontrola, dijete dobije ocjene, pa se moze upisati u srednju. Kad se uvede mala matura kod nas, ne vjerujem da bi upis u srednju bio problem cak i u slucaju da nema nikakve kontrole.

Da razjasnim, meni nikakva kontrola ne bi smetala, ukoliko bi mi dali mogucnost da djecu doma obrazujem.

[seni]

Moram priznati da svejedno ne shvaćam.
Znači za edukaciju je zadužena jedna osoba (ili tri osobe, svejedno) čija stručna sprema nije propisana? Dakle, ja mogu doći i predavati o kemiji?
Pa zar nije očito da ta stvar ne drži vodu?

Zatim...može učiti iz udžbenika, ali i ne mora. Pa tako ja mogu naučiti dijete da ljudi dišu zrak i stavit mu 5 iz kemije.
Tko kontrolira kvalifikacije roditelja i što roditelji uče?


Dalje...opet dolazimo do toga da ja osobna nisam uvjerena da znam bolje od profesora koji se educirao za predavanje kemije.
Ili govorimo o tome da je svatko od nas s pristupom netu pametniji od svih stručnjaka raznih područja?

icyoh, nema ocjena. mislim da u onim zemljama u kojima postoji kontrola i pracenje, moras na kraju semestra ici na ispit, test ili kako cemo ga vec nazvati.
sto znaci da je u interesu svih da dijete odredeno gradivo nauci. kako, to je obitelji na izbor. osim toga hs ne znaci da moras tako uciti citav zivot.
mozes recimo zavrsiti 4 razreda osnovne, pa poslije ici u neku "normalnu" skolu. ili tu i tamo koju godinu ici u sustav hs, pa natrag. puno je kombinacija moguce.

ja ne mislim da je u smislu znanja neki problem za prva 4 razreda (barem u austriji, meni se cini da je kad sam ja isla u skolu kod nas, da je bilo nesto teze)
malo mi je ovo nelagodno reci, te ne bi da me krivo shvatite, ali kao ilustraciju:
ja nisam prof. matematike, fakultetski sam obrazovana i odgovorno tvrdim da prva cetri razreda matematike, ako bih ja poucavala moju kcer (dobro ona ima jaki kliker za to, pa mozda nije primjenjivo kao pravilo) bi zavrsili u otprilike jednom semestru.
za ostale predmete bi se snasli sa strane uz kombinaciju s nama.
za ostalih 8 godina gimnazije matematiku bih mislim mogla, mozda bi mi trebalo malo prisjecanja za 7 i 8 razred), za ostale predmete bi trebalo organizirati privatnu poduku, odnosno neke druge sustave. i ako bih se uhvatila konkretno mog djeteta ona bi imala koristi od hs u kontekstu znanja, jer bi isla svojim tempom koji je prilicno brzi od prosjeka, te bi ili produbila materiju, ili bi ustedeno vrijeme za klasicni skolski program koristila za klavir, glazbu, proucavanje harry potter-a , putovanja, druge nacine upoznavanja svijeta, ili sto vec.

ovo pricam ne da bih se sad hvalila, (i nadam se da to nitko nece tako shvatiti, a ja ne iznosim bas previse privatnog na forumu, pa mi je sad pomalo neugodno) nego da kazem da je samo poucavanje izvedivo. uz puno truda, mrezu pametnih ljudi koja bi preuzela svoj dio u poucavanju i vremensku organizaciju svega toga...

ne moras cak ni biti roditelj koji ostaje kod kuce ako imas fleksibilno radno vrijeme i mrezu ljudi koja daje privatnu poduku. necu lagati, pa ne reci da sam ponesto puta razmisljala o tome (u kontekstu osnovne skole), gledajuci sustav u kojem svi dobijaju isto i na isti nacin i u kojem ozbiljno nedostaje individualnog pristupa.

moj bi san bile reformirane skole koje bi imale puno vise profesorskog kadra, u kojima bi djeca bila grupirana u manje grupe sa svojim profesorima, u kojima bi se sastav grupe mjenjao od predmeta do predmeta, dakle dijete bi bilo mozda u jednoj grupi za prirodne znanosti, a u drugoj za npr. umjetnost npr,
u kojima djeca ne bi bila grupirana po starosti nego bi se recimo od 1-4 razreda grupe formirale po interesima, razlicitim brzinama i nacinima ucenja..itd...u kojima bi bilo puno vise produbljivanja, razmisljanja, trazenja paralela, workshopo-va, experimenata i slicno. u kojima bi otkrivanje, istrazivanje, propitivanje, samostalno iznalazenje pitagorinog poucka bilo samo po sebi razumljivo. u kojim bi od pocetka ucio o konceptu vremena kod babilonaca... velikom prasku.... zajedno citali knjigu koju je hawkins zajedno sa svojom kceri napisao za djecu.
u kojima bi svirali instrumente kao normalni dio skolskog programa. i. i. i
to bi mi bilo puno draze od hs-a.

sto se nas tice, nama bi problem bio da smo se recimo odlucili za tako nesto (ovo hipotetski, pogotovo sto prije skole nismo znali koliko ce osnovna skola biti prelaka za nasu curu) cijeli sustav druzenja, prijateljstva i slicno.
ta socijalna komponenta je u svemiru moje cure najsvjetlija zvijezda te bi hs bez ostale djece bio prilicno neinteresantan.
sto znaci da bi takav sustav poucavanja bio moguce kada bi zivjeli u sredini gdje bi bilo jako puno djece koja se tako obrazuju, te bi ona imala cijeli ovaj svemir zajednistva s drugom djecom, koji je ne samo njoj, nego i nama jako lijep.
tako da osobno sumnajm da bi se odlucili za hs, ali mislim da sustav moze sasvim dobro funkcionirati, ako se ispune svi preduvjeti.

da imam jos jedan zivot, rado bi se upustila u osnivanje skole iz onog gore opisanog sna.

[n.grace]

Vjerojatno je za nekoga tko drzi sat razredu od 30 ucenika jako bitna. Kad ja doma drzim 15 minuta matke onda to mogu i dok perem sudje.

Mislim da je metodika vrlo, vrlo bitna. I da, kao predmet, iz nekog razloga postoji u nastavničkom studiju. Predavao ti jednom učeniku ili cijelom razredu.

[seni]

vidim sad smo marta i ja nesto slicno pricale.

[RozaGroza]

Roza o čemu pričaš?
Dijete živi u društvu, a ne u svijetu samo sa roditeljima gdje je obrazovanje nužno u mjeri u kojoj to procjeni mama.
A društvo ima svoje "standarde". dakle ne može roditelj procijeniti kakav tempo paše njegovom djetetu ako je standard propisan.
Kako ti možeš odrediti da tvom djetetu odgovara tempo da sa 12god. nauči tablicu množenja ako je standard da se to savlada sa 7.
mislim - možeš to odrediti.

No kako će se onda tvoje dijete prilagoditi visokoškolskoj ustanovi? Gdje je tempo propisan, a ne određuje ga mama.
Osim misliš dao mu ni faks ne treba i da i to možeš doma.

Nisam ja izmislila HS i nisu tisuće ljudi koji HS-aju svoju djecu po svijetu luđi ili gluplji od mainstream-a poput tebe zato prekini i ti a i ostali protivnici HS-a prilazit raspravi kao da su svi koji HSaju svoju djecu egositični manipulatori koji na kraju "proizvedu" debile.
Malo se educirajte - OPET PONAVLJAM - pa priđite raspravi na naćin da možemo biti ravnopravni - jer na ovaj način kao da pričam teletu koje bulji u šarena vrata. Raspravljamo o sistemu koji svugdje funkcionira savršeno dobro i iz njega izlaze normalni socijalizirani ljudi koji sasvi dobro funkcioniraju u društvu, završavaju fakultete (ako je to ono što žele) imaju posao i obitelj. A, kao što Marta kaže, "lekciju" iza matke odrade dok kuhaju ručak.

[seni]

Vjerojatno je za nekoga tko drzi sat razredu od 30 ucenika jako bitna. Kad ja doma drzim 15 minuta matke onda to mogu i dok perem sudje.

moram se sloziti s tobom.
i da budem sad do kraja iskrena za matematiku 1-4 bi nam bilo dovoljno mjesec dana.

[Sanja]

Znate li da je nakon 15.tog rođendana sasvim dozvoljeno obrazovanje od kuće?
Pa, bilo dijete još u osnovnoj ili već u srednjoj školi. Naravno, ispiti se plaćaju ako želite da dijete ima svjedodžbu. Možete izabrati vrijeme ispita. Možete izabrati želite li konzultacije s profesorom (to je plaćeno u cijeni ispita) ili ne. Dobijete nastavno gradivo koje se mora znati ( naravno i dalje je pretpostavka da želite svjedodžbu), spisak knjiga.

Kad malo bolje razmislim, ja sam bila ispred svog vremena , jer sam jedan mali dio svog obrazovanja odradila upravo ovako.

Naime, u višim razredima osnovne škole privatno sam učila njemački (u školi sam učila engleski). Negdje u sedmom razredu sam saznala da ću u srednjoj školi, ukoliko nemam školsku svjedodžbu o učenju njemačkog, morati učiti taj jezik ispočetka ili ću se morati prebaciti na neki drugi. Moja osnovnoškolska profesorica engleskog uputila me da tražim razredni ispit iz njemačkog, što sam i učinila. Bila je potrebna samo molba, a škola morala na sebe preuzeti obvezu organiziranja tzv. komisijskog ispita (tada se to tako zvalo) iz njemačkog (ispit je, koliko se sjećam, bio besplatan). Doveli su dvije profesorice njemačkog iz drugih osnovnih škola, a u komisiji su sjedile još i profesorica engleskog te razrednica. Propisno su me, u jedan dan (!) usmeno i pismeno ispitale gradivo sve četiri prethodne godine učenja, ocjenu sam dobila u svjedodžbu i u srednjoj sam školi upisala njemački kao nastavljač, a ne početnik.

I nikog nije bilo briga tko me je učio njemački, mama, tata ili neka plaćena profesorica.

[Tashunica]

roza što je tebi
šta svi moramo imati isto mišljenje?
ili ne smijemo biti nesigurni u nešto?

[RozaGroza]

roza što je tebi
šta svi moramo imati isto mišljenje?
ili ne smijemo biti nesigurni u nešto?

Apsolutno smijete biti nesigurni, žao mi je ako sad zvućim malo nabrijano, ali mi je smješno da se raspravljamo na nivou kao da je HS izmišljen ovdje i danas. On je još 1894 (ćini mi se) bio kao legalna stavka u Austrougarskom zakonu, Austrija ga nikad niti nije izbacila iz zakona. To je sistem kojije sasvim dobro funkcionirao, i mi samo tražimo da ga se vrati u zakon kao legalnu opciju.

[n.grace]

Roza, od tvoje silne edukacije o HS sam pročitala da znaš što je najbolje za tvoje dijete, da čitaš o Napoleonu (vidim da ti je sin star 10 mjeseci ??!) i da možeš educirati dijete ako si mentalno i fizički zdrav.

[Beti3]

Evodva linka o temi. No, i djeca koja bi se doma školovala moraju biti upisana u školu i moraju položiti ispit znanja za određeni razred. Nije to ništa ovako:" ja ću moje dijete učiti što i kako ja hoću". Može, samo ako je to što roditelj hoće više od obaveznog. Ne može bez svjedodžbe ići dalje. Jer, valjda roditelj želi da dijete ide dalje sa školovanjem?

http://www.vjesnik.hr/html/2010/09/0....asp?r=tem&c=2

http://www.jutarnji.hr/skolovanje-ko...eljica/888485/

n.grace, ne vidim kako je moguće ikakvo prenašanje znanja bez metodike.

I ne kažem da je naša škola super, ali je bolja od kućnog, izoliranog učenja.

[marta]

Kad malo bolje razmislim, ja sam bila ispred svog vremena , jer sam jedan mali dio svog obrazovanja odradila upravo ovako.

Naime, u višim razredima osnovne škole privatno sam učila njemački (u školi sam učila engleski). Negdje u sedmom razredu sam saznala da ću u srednjoj školi, ukoliko nemam školsku svjedodžbu o učenju njemačkog, morati učiti taj jezik ispočetka ili ću se morati prebaciti na neki drugi. Moja osnovnoškolska profesorica engleskog uputila me da tražim razredni ispit iz njemačkog, što sam i učinila. Bila je potrebna samo molba, a škola morala na sebe preuzeti obvezu organiziranja tzv. komisijskog ispita (tada se to tako zvalo) iz njemačkog (ispit je, koliko se sjećam, bio besplatan). Doveli su dvije profesorice njemačkog iz drugih osnovnih škola, a u komisiji su sjedile još i profesorica engleskog te razrednica. Propisno su me, u jedan dan (!) usmeno i pismeno ispitale gradivo sve četiri prethodne godine učenja, ocjenu sam dobila u svjedodžbu i u srednjoj sam školi upisala njemački kao nastavljač, a ne početnik.

I nikog nije bilo briga tko me je učio njemački, mama, tata ili neka plaćena profesorica.

To je poanta HS-a. Da se znanje stekne, ako treba (za daljnje skolovanje npr.) da se procijeni/ocijeni. Kako, gdje i kada je steceno - nije vazno.

[marta]

Beti, to je tako u Sloveniji. U nekim drugim zemljama te nitko ne pita jesi upisao dijete u skolu ili ne.

[sladjanaf]

ajde nemojte sada niti vi pretjerivati s tom metodikom
ne bi da je to Sveto pismo
i da je se svi učitelji, nastavnici i profesori pridržavaju k'o 10 zapovijedi

nadam se da nećete spomenuti obvezno poznavanje dječje psihologije
jer naše učiteljice tu materiju zaista poznaju i primjenjuju

svi Amerikanci koje sam ja upoznala a prakticirali su HS,
bili su obrazovaniji od onih koji su se obrazovali na klasični način. Znali su npr. gdje je Hrvatska

Generalno postižu bolje rezultate na svim testovima prije upisa na fakultet, tj. oni koji idu na testiranja, jer koliko sam se uspjela educirati u zadnjih pola sata , mogu izabrati hoće li se testirati ili ne. Postoje fakulteti koji primaju i takve, netestirane.

moram priznati da mi ovaj argument "može to ali ne kod nas u ovakvim uvjetima" postaje vrlo izlizan.
odsad priznajem samo onaj "može to ali ne kod mene".

[Zubic vila]

Meni se čini da se zagovornici HS uopće ne slažu o bitnim stvarima tu na temi.
Jednima je ok slovenski model, drugi misle da bi dijete trebalo steći znanja bez ikakvog ocjenjivanja, trećima je ok kontrola znanja, ovim drugima nije. Jedni bi voljeli HS opciju jer im je dijete napredno, a drugi jer ga ne žele opterećivati školskim kurikulumom.
Pa nema tog zakona koji će svima udovoljiti.

[marta]

U slovenskom modelu djeca se ne ocjenjuju. Nego na kraju nekog razdoblja, ne znam detaljno, polazu ispit koji mogu proci ili ne. A zakon koji bi svima nama udovoljio bi bio onaj koji bi HS omogucio, jer bi unutar propisa mogli prakticirati sve te modele koji nam odgovaraju.

[Pcelica Mara]

Uz ppretpostavku da znas citati i da razumijes sto pise u udzbeniku ne bi trebalo biti nikakvih problema da tvoje dijete uz tvoju pomoc savlada tu kemiju.

A meni je ovakav stav prestrašan. Pitam se, čemu onda ikakvo obrazovanje, od osnovnoškolskog do visokog, kad je poznavanje slova ustvari sve što nam u životu treba.

Ja sam se već deklarirala kao izrazito protiv HS, u bilo kojim okolnostima, ali moram priznati da bi mi bilo zanimljivo čuti neki argument koji ipak govori tomu u prilog. Međutim, do sad ništa.

[RozaGroza]

Roza, od tvoje silne edukacije o HS sam pročitala da znaš što je najbolje za tvoje dijete, da čitaš o Napoleonu (vidim da ti je sin star 10 mjeseci ??!) i da možeš educirati dijete ako si mentalno i fizički zdrav.

Ne razumijem, što ti nije jasno?

Sladjana nadam se da su i ostali pročitali tvoj post.

Postoje čvrsti dokazi da je HS uspješniji od standardnog školovanja, na svim testiranjima HS djeca su opčenito bolje educirana, kulturnija i kompletnije ličnosti. Znam da to zvući neprihvatljivo za roditelje po kojima je HS zatvor za djete te egoistično roditeljsko isfuravanje, ali nije. I moguće je da upravo djeca koja idu u klasične škole, nikad u svom životu neće imat priliku doznati koji su njihovi pravi potencijali i što je to u ćemu su oni zaista najbolji, da ne govorim da je upravo škola, možda, uzrok zbog čega je netko u svom životu postao "absolute failure".

[marta]

A meni je ovakav stav prestrašan. Pitam se, čemu onda ikakvo obrazovanje, od osnovnoškolskog do visokog, kad je poznavanje slova ustvari sve što nam u životu treba.

Ja sam se već deklarirala kao izrazito protiv HS, u bilo kojim okolnostima, ali moram priznati da bi mi bilo zanimljivo čuti neki argument koji ipak govori tomu u prilog. Međutim, do sad ništa.

Da li ovo znaci da kad tvoje dijete jednom krene u skolu i zapne na necemu iz kemije, da ces mu ti reci "Ne, ne, ne, ni slucajno ti ne mogu pomoci, izrazito sam protiv, postoje ljudi koji su se skolovali za to, njih pitaj."? Meni to tako zvuci. Ja cu opet naglasiti, bitno mi je znanje, ne nacin na koji se do njega dolazi.