Zahtjevna djeca

Joooj, ali nije tako jednostavno. Mi smo stvarno postavili granice, ali ih ona stalno prelazi i mi više ne znamo kako i što. Mislim, shvaćam ja da ona mora probati testirati naše granice, ali brate mili, zar baš mora 20 puta dnevno :). Ne popuštamo mi zbog njenih suza. Baca plastelin po podu i ne želi ga dići i ja joj ga uzmem, spremim i kažem nećeš se igrati s njim sve dok ga budeš bacala po podu i nakon nekog vremena vadimo ga ponovo i opet ista priča. Skroz sam zbunjena, jedni kažu daj joj da ona izabere, drugi kažu nedaj joj...mi imamo problem i kada ima izbor i kada ga nema. Više ne znam kako se postaviti. Imamo pravila, jasna, dozvoljavamo joj i neku slobodu, da bude dijete, da istražuje, da se igra, skače, trči, ali kod tih nekih pravila smo jasni, međutim iako zna da neće dobiti čokoladu i kekse u 22 navečer, ona će pola sata histerizirati zbog toga.

Možda joj se u 10 navečer spava? Možeš li primijetiti neki obrazac u tim najgorim histeriziranjima (glad, pospanost, promjena - mom starijem je svaka promjena neugodna pa makar bila i na bolje - npr. nekoć povratak iz vrtića kući)?
Mora testirati granice. I uvijek će ih testirati, pokušaj se unaprijed pripremiti na problematične situacije.

Pa pokušali smo skužiti neki obrazac i ako ga ima mi ga ne vidimo, jer je to histeriziranje u svakavim sitacijama, nekada ujutro nakon buđenja, nekada navečer, nekada prije, nekada za vrijeme, nekada poslije ručka itd. Okidač je kada ne dobije ono što hoće :).

Kod moga je traženje onoga što ne može dobiti već reakcija na neki okidač, odnosno nakon što mu je nešto zasmetalo i osjetio se nesiguran, potreba za utvrđivanjem da su granice na starom mjestu i ponovno uspostavljanje sigurnosti.
A kao što sam rekla, svaka promjena je neugodna, traži novo uravnoteživanje. I povratak kući nakon izlaska, i presvlačenje, odlazak na spavanje, buđenje... sve su to promjene.

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Pa pokušali smo skužiti neki obrazac i ako ga ima mi ga ne vidimo, jer je to histeriziranje u svakavim sitacijama, nekada ujutro nakon buđenja, nekada navečer, nekada prije, nekada za vrijeme, nekada poslije ručka itd. Okidač je kada ne dobije ono što hoće :).

---

Jurana ti je 100% u pravu... Dijete te dobi u 22 navečer nema kaj raditi među budnima. Inače se ne naspava dovoljno i radi cirkus...

Znam ja da je to teško - ovi mali zahtjevni su naročito uporni u istjerivanju svoje volje (i naš mlađi je od iste sorte, ali MORALI smo uvesti rano spavanje baš zato jer je inače bio užasna gnjavaža i teret sam sebi i svima ostalima). Nisam mogla trpjeti tu razinu dječjeg terorizma pa smo lijepo uveli 15-minutno čitanje prije spavanja i gašenje svjetla. Pomoglo je! Upravo to je bilo trigger neprihvatljivog ponašanja - konstantan umor. Moji ni dan danas u 12. i 13. godini ne dočekaju 22 sata na nogama, jer inače nisu u stanju izdurati dan bez ekscesa (stariji još nekako, ali on je milo dijete, ali mlađi..... on je kao tvoja kćer - mora biti po njegovom ili nikako, pa je često bilo nikako).

Inače, i dan danas imam muku mlađega strpati u krevet - njemu je tak zanimljivo "po svetu hodati" da misli kako nešto propušta ako spava (ili jede) jer to je gubitak vremena. Uffff... nije ti lako...

Sretno!

Da, veliki problem nam je to spavanje jer se ona vrti po krevetu i plače i neće spavati, ali evo probati ćemo ovako- 15min u krevetu radimo što želiš, a onda je spavanje. Jer kad je vrijeme spavanja mi doslovce trčimo po stanu za njom i lovimo je da bi je odveli u krevet.

Uh, dok ja sve iščitam...

Ajmo malo o bratskim i sestrinskim odnosima. Kao prvo, sreća da je E. bio prvi, jer su mi sva ostala djeca prema njemu pis of kejk.
Od početka furamo odnos u kojem se naglašava poštivanje i dogovor, na neku foru smo postigli da su jako bliski (a istovremeno jako različiti), nemam pojma kako. Igraju se sami satima, uz dogovaranje i nekad sitne sukobe, ali tek od ovog ljeta. Drugim riječima ja ili mm smo se igrali s njima pune 3 godine :roll: ali možemo reći da su usvojili princip. A što se tiče vremena i energije, H. voli biti samostalan, i na svoju sreću ( i svih nas) otvoreno i jasno pita i traži pažnju. Svejedno imam strah da će mi za 20 godina prigovoriti da njega volim najmanje, naročito što nismo na istoj valnoj duljini (s E. i T. jesam).

Od kad je došla seka vidim jako veliki pomak na emocionalnom planu, kao da na neki način E. "ponovno uči" ono što je trebao svladati davno - škakljanje bebe, gugutanje, bebeće igranje, ku-kuc - to su sve stvari na koje je on plakao kao beba a sad vidim da uživa, i potiče T. na igru. Btw, kod T. vidim potpuno isti obrazac ali ovaj put sam odlučila ne pratiti njen tempo nego nametnuti svoj. Ukratko, ako ne uživaš u npr. škakljanju neću te prestati škakljati nego ću te naučiti da uživaš u tome. To je recimo stvar koju sam pogriješila s E. Nisam mu pomogla da se emocionalno otvori i spontano izražava.

Sad malo o okidačima.
Umor, glad, televizija, kaki mu se, piški mu se, buka, plač, zabrana stvari, nešto nije napravio kako je zamislio... ukratko, sve. On je kao jedan veliki tantrum dug 3 i pol godine (2-5,5). I onda smo prodisali, pretpostavljam da emocionalno sazrijeva.
Moj savjet: izbjegavati (preduhitriti) situacije koje izazivaju histeriju. Od nekog doba (prema sposobnostima) naučiti dijete da ih samo prepoznaje i naučiti ga kako ih premostiti. Uputiti sve koji rade s djecom na moguće okidače, ovaj moj je sklon za vrijeme vrtića imat kontrolu nad sobom, ali kad dođe kući dođe i naplata, s kamatom :mrgreen: Imati strpljenja, i pokazivati puno ljubavi.

Oprostite na dužini i zbrčkanosti, nadam se da će bar netko razumjeti što pišem :-)

Trampolina,
zanimljiv post.
Nego, što točno znači da si na "istoj valnoj duljini" s dvoje djece, a sa jednim nisi, kako to točno izgleda? Pitam jer sam to već čula u nekoliko navrata..

Razumjela sam te ja, trampolina :-)
I još si me podsjetila: nedavno radim ja nešto sa starijim sinom, potpuno sam mu posvećena. I onda on odjednom nervozan, pravi probleme, cendra. Ja ga pitam što mu je sad, do prije 5 minuta smo se odlično slagali. I doslovno ga pitam: Jesi li žedan, gladan, piški li ti se? Oo malo zastane i kaže: Žedan sam i piški mi se. I ode sve to obaviti i opet je sve u redu. A ima 7 i po godina.

Jedino mi je u tvom postu čudno: ako ne uživaš u npr. škakljanju neću te prestati škakljati nego ću te naučiti da uživaš u tome.
Mene ne bi uspjela naučiti, vjeruj mi :mrgreen:

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Kod moga je traženje onoga što ne može dobiti već reakcija na neki okidač, odnosno nakon što mu je nešto zasmetalo i osjetio se nesiguran, potreba za utvrđivanjem da su granice na starom mjestu i ponovno uspostavljanje sigurnosti.

---

Upravo ovo.

I utvrđivanje gdje su granice ljubavi, odnosno u kom slučaju ga mama/tata više neće voljeti.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Trampolina,
zanimljiv post.
Nego, što točno znači da si na "istoj valnoj duljini" s dvoje djece, a sa jednim nisi, kako to točno izgleda? Pitam jer sam to već čula u nekoliko navrata..

---

Tocno tako kako je napisala, ne bih rekla da postoji bolji opis, eventualno objasnjenje moze biti dulje.
Kad pogledas sebe kao osobu, svoj temperament i karakter, a onda sagledas svoju djecu kao osobe s odredjenim karakternim osobinama i odredjenim temperamentom, bez obzira na ljubav prema njima, s nekima (kad ih imas vise, jelte) jednostavno bolje komuniciras, jer ste kompatibilni.

Jednom sam pročitala da su djeci granice kao zidovi nekog vrta u kojem se igraju. Ako su im preuske, ne valja, to guši, sputava. Kao da su u nekom svinjcu (takav je bio u mog dida pa ga ja tako zamišljam). A ako su preširoke, onda je to kao da ih dijete ni ne vidi pa se osjeća kao da je na brisanom prostoru, nije siguran, nezaštićen je.

Malo sam sama sebi patetična s ovim postom, ali we, ni prvi ni zadnji :mrgreen:

Sad moram nizati :mrgreen:
Jurana, nisam dobro objasnila, znaš one bebeće igrice kad se mama kleberi, a beba puca od smijeha ("nema mame-evo je")? Nisam mislila samo na škakljanje nego na sve te neke igre koje su drage većini beba do godine dana.

E. je imao kao reakciju plač ili ignoriranje, i onda sam ja prestajala s tim. Sad bi to malo drugačije odradila.

I još za mitovski. Moj je najteže zaspivao (i vrtio se u krevetu i tome slično) baš onda kad je bio najumorniji.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Trampolina,
zanimljiv post.
Nego, što točno znači da si na "istoj valnoj duljini" s dvoje djece, a sa jednim nisi, kako to točno izgleda? Pitam jer sam to već čula u nekoliko navrata..

---

Čuj, teško mi je to objasniti s nogama na zemlji :lol:

Recimo da E. i T. osjećam dušom, a H. razumom. Mm obratno.

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Da, veliki problem nam je to spavanje jer se ona vrti po krevetu i plače i neće spavati, ali evo probati ćemo ovako- 15min u krevetu radimo što želiš, a onda je spavanje. Jer kad je vrijeme spavanja mi doslovce trčimo po stanu za njom i lovimo je da bi je odveli u krevet.

---

Da, to je čest problem pogotovo kod malih bistrića (koji su obično jako zahtjevni). Imala je Ifigenija par dobrih savjeta kako se takvo dijete "trenira" da spava jer bez toga je katastrofa...

Kod nas doma je palilo to večernje čitanje, to su obožavali. NIKAKO nisu smjeli gledati televiziju nakon večere - to bi mom mlađem uništilo spavanje (a starijem koncentraciju, ionako je imao kratak interval pažnje).

Čovjek mora paziti na 1000 stvari... Moj mlađi bio je jako osjetljiv na razinu šećera. Moja svekrva je uvijek okretala oči kad sam ja forsirala da ručak ili večera budu TOČNO u određeno vrijeme, da postoje međuobroci u TOČNO određeno vrijeme i slično, sve dok nije par puta pričuvala sinka na pol dana pa se i sama uvjerila da je to za njega bitno. Treba ga i danas podsjećati da pije vodu, da koristi inlahator za astmu u točno određeno vrijeme, ma puno toga...

Za spavanje nam je čitanje bilo zakon. To bi mlađega primirilo i nekako bi se opustio u krevetu, pa onda i lakše zaspao. Čak i danas (to je posebna milost) znam sjesti s njima i čitati im po želji, literaturu primjerenu dobi. A da ne spominjem da u krevetima već godinama stanuju plišani cucki, mački, leopardi i drugi... he he he... Mislila sam da će s vremenom to prerasti, ali ako je to cijena da se ide spat na vrijeme i s voljom, ne pada mi na pamet da im to branim.

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Da, veliki problem nam je to spavanje jer se ona vrti po krevetu i plače i neće spavati, ali evo probati ćemo ovako- 15min u krevetu radimo što želiš, a onda je spavanje. Jer kad je vrijeme spavanja mi doslovce trčimo po stanu za njom i lovimo je da bi je odveli u krevet.

---

Apropos spavanja... Nama je rani odlazak (20.30) na spavanje obavezan. Svaki put kada zaspe kasnije, ujutro se ranije probudi i neispavan je, što je okidač za mnoge ekscese. Kad legnemo i ugasimo svjetlo ne dozvoljavam pričanje, lupanje nogama i sl. jer ga to samo ometa i dulje mu treba da zaspe. Kad krene pričati lijepo ga upitam želi li ostati sam spavati pa neka priča koliko hoće, ili će spavati samnom u tišini. Nekoliko puta je izabrao ovo prvo, pa sam se stvarno digla i otišla, to ga je uvjerilo da mislim ozbiljno. I inzistiram na dnevnom spavanju. Svaki put kad sam popustila, požalila sam.

A kako se vi nosite s okolinom? Mog su već proglasili "nenormalnim" (ma šta to značilo :roll:) i neodgojenim, svi bi rado dijelili savjete i naravno da ja ništa ne znam i sve krivo radim.
Naizgled to kulerski odrađujem, ali me u stvari jako smeta, baš tužna budem kad vidim kako većina drvi po negativnom a ono pozitivno ne primjećuje.

Žao mi je da je tako.

Moj svugdje izvan kuće dobro funcionira, čak mu hvale dobro ponašanje.
Ne osjeća se izvan kuće dovoljno udomaćeno da pravi te parade, to čuva za oduševljene roditelje.

Pa okloina kad vidi njeno pravo lice, što znači da ih ona već dobro poznaje i da se opustila bude u čudu.Jednom sam nakon kave s jednom poznanicom otišla u depresiji. Ona ima 'zen' dijete, sjedi u kolicima i ne mrda se, a moja je takva da u principu teško možemo sjesti na kavu i sad naravno sjele mi a moja crve u guzici, pa bi vamo, pa bi namo pa ne može, pa se baci na pod, pa plače. Nije ta moja poznanica ništa rekla strašno negativno, ali je ispalo da je ta njena zen beba takva zbog njenog odnosa s njom, pa sam se ja osjećala kao da sam onda ja kriva što je moja J. takva. I ona će jednog dana ako njen bude takav to riješiti tako i tako (njena beba je tada imala cca 6mj). Nisam se osjećala najbolje sljedećih par dana, trebalo mi je da se ponovno resetiram.
Uglavnom ljudi znaju reći to je zato što joj previše dopuštate. Međutim naše dijete je uglavnom u društvu i u vrtiću, ma dijete za poželjeti tako da često to ljudi ne vide.

Sjetih se još jednog dobrog trika koji je u ovoj dobi kad su klinci bili mali odlično palio - večernja masaža i češkanje. To su obožavali. Već sam par puta stavljala na forum opise kako smo mi to radili. Nije to zapravo bitno. AKo koga zanimaju upute za masažu malog djeteta, mogu ponovno, vičite da li treba da ne opterećujem topic.

Bitno je naglasiti da dijete prije spavanja treba opustiti na bilo koji način (kupanje s par kapi lavande, masaža, češkanje, ljuljanje, čitanje...). Moji još obavezno popiju vodu prije spavanja.

Eto, ako mi još nešto padne na pamet, napisat ću.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

A kako se vi nosite s okolinom? Mog su već proglasili "nenormalnim" (ma šta to značilo :roll:) i neodgojenim, svi bi rado dijelili savjete i naravno da ja ništa ne znam i sve krivo radim.
Naizgled to kulerski odrađujem, ali me u stvari jako smeta, baš tužna budem kad vidim kako većina drvi po negativnom a ono pozitivno ne primjećuje.

---

He he he... Mene nije diralo što misli ekipa na kavi (nismo imali ni vremena ni strpljenja družiti se s odraslima dok su djeca bila te dobi) ali imala sam problem svojoj mami i svekrvi objasniti kako to ide s našim malim neurotičarom, pogotovo što je stariji brat bio prava dobrica... Sva sreća da je tako bilo, jer bih bila uvjerena da nešto krivo radim. Ali figa- to su takva djeca (pravi izazov za roditelje) i amen.

Tek kasnije to sve dolazi na naplatu. Mi smo već dugo u toj fazi - otkad je krenula glazbena škola, ali trebalo je brate mili to dočekati i preživjeti. Tek sad kad je u petom razredu polako dolaze na vidjelo neke stvari koje su u ranoj dobi bile dobro odrađene, ali se dugo duuuugo nisu pokazivale...

Moja svekrva je svog unuka zvala "Mrgud" i "Grga čvarak", mog tatu koji je oličenje mirne osobe taj je znao izbaciti iz cipela (mamu još i gore) i sve tako... ALI u vrtiću je bio odličan, u školi neproblematičan (do te mjere da nisu uočavane ni njegove smetnje čitanja i pisanja) ali da je bilo naporno - bilo je, da je bilo teških trenutaka - bilo ih je. I prošlo je, sva sreća...

Još nešto - kad gledam to dijete, puno bolje razumijem svoju mamu i kakvu je muku imala sa mnom (isto sam bila tak nemoguća, za razliku od brata dobrice). Koji put kad ga gledam i danas, kao da vidim sebe u iskrivljenom ogledalu...Morala sam naučiti jako paziti na to što govorim i što radim s njim i pred njim, jer bi mi se svaki propust vratio s kamatama.

E. je zapravo tek nedavno pokazao da mu je stalo do mišljenja okoline (a stalo mu je u stvari cijelo vrijeme). I kad se može kontrolirati stvari funkcioniraju više nego savršeno. Ali kad odlijepi... :nope:
Inače jako zadire u osobni prostor druge djece i odraslih, dosta je nagao i naravno da to druge smeta.

Peterlin, još davnih dana sam poslušala tvoj savjet o masaži (nisam tad pisala po forumu) i savjet Zdenke2 o dnevnim ritualima, puno pomažu.
Ali ima jedan problem, za kvalitetno odraditi sve sa svima trebala bi se utrostručiti.

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

da, bas tako.

kad izmedju dvije majice radi frku ukinem joj pravo izbora i ja izaberem za nju.
oko bilo cega.
igracaka, odjece, vecere...
onda s vremenom, kad vidim da to moze/zeli ili mi sama da do znanja, opet joj ponudim izbor.

no za nju suzim izbor na maksimalno 2 mogucnosti jer vise od toga se pogubi.

ako ju pitam sta zeli za veceru, poludit cu dok docekam odgovor. ali ako ju pitam da li zeli to ili to, imamo lijepo vece :)

---

To je kod nas palilo, ponudit samo dvije prihvatljive opcije pa nek izabere jednu.

Zanima me jesu li vaša zahtjevna djeca jako emotivna odnosno ako imate više djece jesu li zahtjevna emotivnija. Naime jučer smo gledali crtić Šegrt Hlapić (inače uopće ne gleda tv i nije joj zanimljivo) i ona je očiju punih suza gledala taj crtić, sva zabrinuta, drhtavog glasa, suzice su curile niz obraze uz pitanja zašto je majstor vikao na njega, gdje su mu čizmice, hoće li se vratiti kući itd.....toliko mi ju je bilo žao da sam htjela ugasiti ali nije dala. I inače je jako emotivna, ali ovo me baš iznenadilo koliko ju je crtić pogodio.

Moje dijete je jako emotivno i isto reagira suzama na neku scenu u crtiću.
Gnomeo i Julija smo gledali jednom i nikad više koliko ga je rastužilo nešto.

Inače ga ne bih opisala kao zahtjevnog, samo sam našla ovu podudarnost.

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Zanima me jesu li vaša zahtjevna djeca jako emotivna odnosno ako imate više djece jesu li zahtjevna emotivnija. Naime jučer smo gledali crtić Šegrt Hlapić (inače uopće ne gleda tv i nije joj zanimljivo) i ona je očiju punih suza gledala taj crtić, sva zabrinuta, drhtavog glasa, suzice su curile niz obraze uz pitanja zašto je majstor vikao na njega, gdje su mu čizmice, hoće li se vratiti kući itd.....toliko mi ju je bilo žao da sam htjela ugasiti ali nije dala. I inače je jako emotivna, ali ovo me baš iznenadilo koliko ju je crtić pogodio.

---

Da, ista stvar... Ne samo emotivno nego i inače jako osjetljivo dijete (užasno nizak prag tolerancije boli, nestrpljivost, netrpeljivost i slično). Takvoj djeci treba pomoći da nauče biti u miru sami sa sobom, a tek onda mogu se polako okrenuti vanjskom svijetu.

Ont. ja sam jučer galamila na svog emotivca... Em je ostao cijelo popodne vani, došao blatan, nije zadaću napravio, nije odradio sviranje... uffff.... 90% vremena imam strpljenja za njegovu osjetljivost, ali tu i tamo pokažem zube. Nadurio se i rasplakao, ali za sat vremena se utješio i bio "ko novi" - sve se riješilo, i zadaća i sviranje i odjeća. Jednostavno mi se učinilo da je i njemu i meni dobro došlo malo iskazzivanja pravih osjećaja, bez uljepšavanja.

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Zanima me jesu li vaša zahtjevna djeca jako emotivna odnosno ako imate više djece jesu li zahtjevna emotivnija. Naime jučer smo gledali crtić Šegrt Hlapić (inače uopće ne gleda tv i nije joj zanimljivo) i ona je očiju punih suza gledala taj crtić, sva zabrinuta, drhtavog glasa, suzice su curile niz obraze uz pitanja zašto je majstor vikao na njega, gdje su mu čizmice, hoće li se vratiti kući itd.....toliko mi ju je bilo žao da sam htjela ugasiti ali nije dala. I inače je jako emotivna, ali ovo me baš iznenadilo koliko ju je crtić pogodio.

---

Jako emotivan. S 1,5 godinom je plakao na zeku i potočić. Samo je na žalost otišao korak dalje, u nemogućnosti da se nosi s tom silinom emocija prestao ih je u potpunosti iskazivati. A klad ih drugi iskazuju (ekstremnu tugu i radost npr.) onda vrlo agresivno reagira. Dugo nam je trebalo za napraviti pomak na bolje, ali ide to.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Jako emotivan. S 1,5 godinom je plakao na zeku i potočić.

---

Pa ja još uvijek plačem na to :)

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Da, ista stvar... Ne samo emotivno nego i inače jako osjetljivo dijete (užasno nizak prag tolerancije boli, nestrpljivost, netrpeljivost i slično). Takvoj djeci treba pomoći da nauče biti u miru sami sa sobom, a tek onda mogu se polako okrenuti vanjskom svijetu.

---

Zanimljivo. I ja bih svojeg točno ovako opisala.

On je toliko znao biti naporan u svojoj nestrpljivosti, da sam mu znala dok je bio mali na papir napisati koji brojevi moraju pisati na satu, da se možemo ići spremati.
I dan danas je jako u tim "brojevima". Često mu napomenem do koliko sati "mora" spavati, u koliko ići spavati,...
Čak i za kompjuter dobije narihtan tajmer.
Nekako imam dojam da mu je puno ugodnije kad točno osjeća to vremensko ograničenje, kad ima jasnu vremensku granicu.

Isto tako i za moju J., strašno nestrpljiva za bilo što. I super mi je ova račenica Peterlin, ali ja ponekad ne znam kako da je to naučim.

mitovski a kad vama krece ritual za spavanje?

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Isto tako i za moju J., strašno nestrpljiva za bilo što. I super mi je ova račenica Peterlin, ali ja ponekad ne znam kako da je to naučim.

---

Nisi sama.... Ni mi nismo znali. Nekako je dijete to ipak samo savladalo. Nemam ti ništa pametno za reći, a da to već ne znaš. Mi samo imamo malo više iskustva jer je dijete starije.

Pomoglo je (kad je dorastao) da se bavi onim što voli - glazba (ne znam koliko smo doma dječjih instrumenata imali i sami napravili), boravak vani (ima puno veću potrebu za kretanjem I OSAMLJIVANJEM od starijeg brata).

Nema tu ništa posebno - gledaš dijete, pratiš reakcije i vidiš što daje rezultate, a što ne daje. Kod ovog našeg dobro je došlo čvrsto strukturirano vrijeme (kao što Anemona kaže) ali tek od treće godine kad je mogao razumjeti pojam vremena. Do tada... samo tražiš aktivnosti koje ga malo dulje zabavljaju, da imaš mira. Kod nas su to bile kartonske kutije svih vrsta i oblika. Od malih smo gradili dvorce i kuće za lutke, velike su služile za uvlačenje. Rano su se počeli samostalno igrati s tim i nisu trebali društvo odraslih po pol sata. Isuse, dok se sjetim, vječito mi je u kući bio nered (i sad je, ali nisu igračke i kutije nego knjige i elektronika) ali je uz to povremeno ipak bio mir. Odahnula bih kad bi mm odveo klinca k mami na 2 sata - to je svima dobro došlo. Obično bi vodio samo jednoga, naizmjence, a ja bih se bavila drugim. Trebalo im je to njihovo posebno vrijeme.

Inače, dijete ne možemo mi naučiti kako da mu bude ugodno u vlastitoj koži. Ne smatram se zaslužnom što je moje dijete u tome uspjelo... Često mi je bilo teško jer mu nikako nisam mogla pomoži da prebrodi neke svoje unutarnje frustracije (ima toga i danas, ali puuuno manje). Probavali smo svašta, nudili svašta, nešto je palilo, puno toga nije... A onda se samo jednom okreneš i shvatiš da više nije tak naporno i da su neke stvari jednostavno prošle... Huh!
:love2:

Sad si me sjetila, i mojima je početak samostalne igre bio gradnja špilja za dinosaure od konzumovih kutija :-)

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

mitovski a kad vama krece ritual za spavanje?

---

da, ovo je isto vazno, kad kreces. jer ako je dijete preumorno puno teze ce zaspati. po meni djeca trebaju ici spavati s kokosima

ne znam kako spava popodne, ali u 10h nema sta raditi izvan spavace sobe

istina je i da oni u toj dobi pokusavaju svasta, ko da bas uzivaju u tome sto sada nesto mogu pa smo i mi imali tih zezanja s izlazenjem iz sobe kad se vec ugasilo svjetlo. ali nekako to rijesis bez velike buke. najbolje je sve pogasiti i svjetla i aparate i da ni odrasli ne rade neke velike poslove u to doba.

Kretao nam je ritual za spavanje oko 21.30, ali sad smo pomaknuli na 21.00.
Što se tiče nereda u kući, ljudi moji kod nas je to kao da je bomba pala u kuću, knjige po cijeloj kući, na stolu plastelin, bojice, flomasteri, kolaž, papiri, škare, igračke po podu....strašno nešto, na hrpe, jer ona krene s jednim i onda se prebacuje s jednog na drugo po pet minuta.
Inače mi smo išli cijela 2 dana u vrtić i opet je doma, ima urionoinfekt. Moje zahtjevno dijete je inače i stalno bolesno :( , ali to se golim okom ne primjeti jer stane jedino kad gori 40.

ja bi na tvom mjestu pocetak rituala pomaknula na 19 ili 19 30. 21 je vec kasno.

iako iskreno i kod moje ide na valunge. nekad spoji par dana, cak tjedana da je super volje uz samo povremene ispade, a nekad ima svaki dan tantrume i ljuti se ono svakih pola sata nes drugo :roll:

jako me zaje*ava kad je md doma, jer me on sabotira pa ona (i brat) to koriste da se bune na ritam, ja se ne dam ali ovaj im sve dozvoljava pa tu nastane raspasoj. jos pokusavam naci rjesenje za to ali sporo. ima li tog kod vas? da je jedan popustljiviji od drugog? to je dobar recept za tiraniju. ovi su opcenito puno mirniji kad su solo samnom jer se zna red.

kad nemam energije za natezanje oko oblacenja, pustim ju da izade kak hoce. pustila bi ju i golu ako treba. kazem joj sta ju ceka vani, sta ce biti (skuhat ce se ili smrznut) i da joj ja necu nis nosit jer imam dovoljno svojih i stvari za najmanju.

sad i ja vise stvari kuzim pa se ne dam lako zajeee-avat. u principu ju dovedem u red ili istrpim dok se ne iskulira. ali definitivno je lakse sad (4,5) nego kad je bila manja.

Pa, neki dan sam razmišljala o tome i MM je popustljiviji ali ne toliko...on je popustljiviji u onom smislu da će joj dati da pojede cijelu čokoladu jer eto tko bi joj zabranio. Što se tiče onih bitnih i osnovnih stvari tu smo isto nepopustljivi.
Mi imamo još jedan problem a to je da naša princeza ne želi hodati kad smo u šetnji nego se želi nositi stalno, kolica i te stvari nisu nikada palile, međutim ja imam blagu skoliozu kralježnice i nema šanse da je nosim i tako je MM nosa i nosa, ali umire jer nakon pola sata ne može ni on i onda se naše šetnje pretvore u nervozu. On više ne može, spušta je, ona urla i plače pa traži da ju ja nosim, pa ja kažem da ne mogu, pa opet urla njemu da je on nosi, pa onda on poludi i kaže s ovim djetetom se više ne može i na kraju ju uzme. Nedavno smo išle same u šetnju i ja joj objasnim da me boli kičma i da je ja ne mogu nositi i ako bude tražila da ćemo ići kući i u pola sata šetnje me niti jednom nije pitala da ju nosim, ali kad je MM s nama to su drame. Neki dan nakon sat vremena nošenja, spusti ju MM i ona urla i urla i pokušavamo joj objasniti, kad dolazi gospođa i govori dignite to dijete već jednom ionako joj ovdje nije mjesto, a bili smo na trgu na onom nekom eko sajmu.
Prakticiramo oduvijek AP, jer sam tako osjećala da je ispravno i kad nisam znala da se tako zove, znači dojena, nosana od prvog dana u bolnici jer je inače urlala, spava s nama i zapitala sam se nije li to dovelo do toga da je ko krpelj na nama.
Inače imam jednu sliku na mobitelu fotografiranu drugog dana u rodilištu i malo je jeziva, ona gleda širom otvorenih očiju u mene, pjevala sam joj neku pjesmicu jer je stalno urlala i ona mene drugog dana u rodilištu gleda otvorenih očiju i promatra nekako čudno ( ali nije onaj bebi pogled kroz vas nego direkt u mene), sve cure su komentirale da gleda kao beba od par mj i sad mi je ta slika jasna :).

da, lakse je kad pocnu shvacati sto im govorimo :)

nego, nasla sam ovo (ah)
http://forum.roda.hr/threads/25993-%...hlight=tantrum
http://forum.roda.hr/threads/40145-O...hlight=tantrum