Peterlin, tvoje postove treba čitati na mjesečnoj bazi, da se svako malo podsjetim.
Povremeno se uhvatim u tim žrtvenim razmišljanjima, nikako nisu zdrava.
Sve mislim mali su, ima vremena. Figu su mali, mogu oni više nego šta ja to mislim.
Printable View
Peterlin, tvoje postove treba čitati na mjesečnoj bazi, da se svako malo podsjetim.
Povremeno se uhvatim u tim žrtvenim razmišljanjima, nikako nisu zdrava.
Sve mislim mali su, ima vremena. Figu su mali, mogu oni više nego šta ja to mislim.
Peterlin, potpisujem, plus što ja mislim da je svakom najlakše zaboravit na dosadne kućanske poslove ako će ih netko drugi napravit. Ko bi se normalan borio da ih radi? Meni kad dođe mama i krene kuhat ručkove, iskoristim to i odem na kavu :) računam da će ona reć "e ja sutra ne bih kuhala, neka neko drugi kuha", i stvarno kaže.
Slažem se da je to stvar komunikacije i da je važno ne uzimati druge zdravo za gotovo niti dozvoliti da te ljudi tako gledaju, ali s druge strane, po onome kako pišeš o njihovoj školi, Peterlin, ja bi se kladila da tvoji dečki, kad uče, misle da i TEBI to rade pa ne bih bila tako stroga ( :angel: i :mrgreen:)
He he, pa naravno, sad misle da MENI to rade, a kasnije će shvatiti da je i NJIMA dobro došlo (ne bi bilo prvi put)...Citiraj:
vertex prvotno napisa
Ali ja nisam njima ništa zamjerila, kao što vidiš iz gornjeg posta, nego sebi - trebala sam ih zvati dopodne, da se malo uključe u posao oko pripreme klope. Budu drugi put, bez brige... Za sada bi samo pomagali kad se mute palačinke, prže jaja (da pomagali - to su savladali, jedino još da povežu pripremu klope + čišćenje, bit će super)
Inače, kad je o školi riječ - zanimljivo je kako se školsko gradivo prelama kroz njihove druge aktivnosti... Zove neki dan moj mlađi sin tatu da mu pokaže kako je u minecraftu napravio gotičku crkvu sa vitrajima (gradivo povijesti za 6. razred). Nešto si je pitao brata kako se to isprinta (screenshot) da može profesorici povijesti pokazati sliku. Ne bi oni propustili pokupiti peticu iz zalaganja - a istovremeno se igraju!
Eto, to je bit stvari - naučiti djecu (ne klince nego djecu, mogu imati i 30 godina) da od onoga što se mora napraviti/obaviti naprave zabavu. Tko to uspije u što većoj mjeri, na konju je!
Ma mene je prestrašilo ono da si ZAGALAMILA, pa rek'o, da stanem u obranu jadničcima...
Šala, šala :D
Zadnje vrijeme si A. kuha preko tjedna (priloge), ali ostavi sve za sobom. Ja sam kuhala za vikend, pa je on dobio zadatak sredit kuhinju poslije ručka, dakle, de facto je počistio za mnom. Tek sam ovog časa uočila tu svemirsku pravdu :lool:
:klap:Citiraj:
vertex prvotno napisa
E, tak je i kod mene... Ja kuhala, oni čistili. A kroz tjedan si isto sami rade priloge (kad treba) i isto ostave krš i lom. Moram se natjerati da im to OSTAVIM pa kad ne bude ni jedne čiste žličice, možda nekom sine u čemu je fora.
A da se vratim na bakinu temu i problem - malo je predugo čekati svemirsku pravdu i trenutak kad njena djeca dobiju vlastite unuke koje će trebati čuvati, pa je vjerojatno bolje da se već sada kojiput izmakne kad joj bude previše. Ništa zločesto - samo praktično, uzeti vrijeme za sebe. Nadam se da će to profunkcionirati. Inače, djeca koja su ovak "podritkavana" (izraz moje mame i bake) tj. za koja je netko drugi podmetao leđa često nemaju osjećaj da bi nešto trebala. Ja ne mislim na tak dugačkom štapu da već sad planiram kako ću ili neću čuvati unuke, ali pokušavam čuvati sebe. Iako je ovim pubertlijama često lakše skuhati i počistiti nego objasniti da bi oni trebali sami, dugoročno se to isplati. Tak da ja sad dresiram sebe da im pomalo prepuštam ono što mislim da bi trebali.
Kad smo kod galame - imaš pravo, idući put neću galamiti, samo ću pokupiti torbu i ključeve od auta i odooooooh, pa kome milo - kome krivo...
Peterlin, znači, na dobrom sam putu, moja najstarija već sad zamuti biskvit kad ja u nedostatku vremena ne stignem :coffee: , a njoj se jede nešto slatko :kuhar:... zapravo, ja njima prepuštam puno više poslova nego su moji roditelji prepuštali meni jer "dijete to ne zna ili ne može".... ali, naravno, čišćenje prepuste meni :mrgreen:
Kad sam bila mala čuvala me baka, dok je mama jurila okolo poslom. Kada sam malo porasla baka se razboljela, pa smo ju ja i mama čuvale (više od 15 godina). Sada ja imam bebačicu i moja mama ju čuva dok ja jurim okolo. Znam da ću, kada bude trebalo, ja čuvati nju, a i bebačica će pomoć. Tako to nekako prirodno ide. U ovoj priči su i deda i tata koji su čuvali i bili čuvani ili će biti, ali ovako je jednostavnije napisati :-) Niti jedno od tih čuvanja nije bilo savršeno, ali svi smo se trudili i na kraju kad se sve zbroji više je bilo lijepog, pa mislim da smo sretni kaj imamo jedni druge. Ili, točnije kaj svi imamo volje truditi se biti spremna na kompromise. Moja mama se trudi uskočiti koliko može, a ja se trudim ne iskorištavati ju preveć. Ona se trudi poštivati moja pravila, a ja se trudim ne previše zapitkivati je li ih poštivala. I tak. Jako sam sretna kada vidim kakav odnos imaju ona i bebačica...i zahvalna.
Potpis na ovo, samo u priču dodajem i MDove roditelje.Citiraj:
rutvica prvotno napisa
mene su bake i djedovi čuvali najviše tek kad sam krenula u školu
to onda više i nije bilo čuvanje, bar ne u onom fizički napornijem smislu
baka bi kuhala ručak, a brat i ja smo dolazili poslije škole k njima, pa smo tamo čekali roditelje koji bi došli po nas poslije posla
kod njih bi napisali zadaće, a ostatak vremena bi se igrali sa klincima iz ulice
i svima je bilo super
otprilike tako će biti i kod nas
moja mama ide ove godine u penziju, a Roko od iduće ne ide više u boravak, pa će poslije škole kod nje
inače su bake uskakale kad je bila baš velika potreba, a ostalo koliko same žele druženje s klincima
MM i ja se uglavnom uspijemo pokriti prilično dobro, a moj posao je takav da sam mogla na bolovanje bez problema ako je trebalo, a opet imamo sreće pa su klinci zdravi ko dren (ne znam jesu li otkad je škola počela bili ukupno tjedan dana bolesni)
svekrva je nešto starija, pa sukladno tome nešto manje uskače, ali znam da možemo računati i na nju ako nitko drugi ne može
i jako se trudimo ne iskorištavati to, i isto tako ne pitamo jesu li gledali crtiće i bili na kompu sat više nego bi mi dozvolili
Baka, ugodnije (čitajte: bezbrižnije, lakše, s manje obaveza....) nije uvijek i bolje. Ja sam danas jako ponosna na MM-a i sebe zato jer smo dijete podizali potpuno sami, ona je orijentirana na nas dvoje kad treba pomoć, s bakama i dedom ima točno onakav odnos kakav unuci trebaju imati s njima. Svi su u plusu: bake i deda jer su konačno mogli bezbrižno uživati u djetetu koje nisu morali odgajati, unuka jer ima nekog tko je beskompromisno voli i čita joj želje iz očiju. Želim Vam od srca da, umjesto svakodnevne brige oko prehrane, sjedenja na tuti i zadovoljavanja želja roditelja, budete opušteni kao baka i uživate u tome onako-do kraja. Naravno, to će biti jedan od segmenata Vašeg uživanja u životu-opet do kraja-jer imate pravo na svaki njenov segment: čak i ako to znači gledati dva dana za redom turske serije i ne kuhati ta dva dana ili čitati ljubiće ili jednostavno sjediti, ispijati kavicu i gledati snijeg iz tople kuhinje.Citiraj:
baka prvotno napisa
i mene je cuvala baka (tad je porodiljni bio 6mj.), istina starci su radili u smjenama, pa su tako i hendlali mene, a kad nisu mogli, cuvala me baka. nisam isla u jaslice, i dalje me cuvala baka.
moju sestru je cuvala baka. zivjela je u istom gradu. druga baka nije, ali je dolazila. ne zato sto je morala, vec jer je zeljela biti s unukama.
kad je baka imala mozdani, 5g je bila nepokretna i brinuli smo se o njoj. sad je pokojna. druga baka je sad kod mojih staraca jer je bolesna i uskacem i ja. makar s djecom.
ja se brinem o starcima, kad ne mogu, oni o mojoj djeci, kad mi treba uletiti. vecinom je to rijetko i cesce je da oni to traze. i moji i MMevi starci.
s 15mj. ostavili su me kod druge bake (mamine svekrve) 400km dalje od nas, na 10 dana.
mama to nije zeljela, ali svekrva je smatrala da ima pravo na unucad. moja mama joj nije imala obraza reci ne. to mi je priznala kad sam tako nesto ja odbila- poslati tako malo dijete MMevim na more.
no ja se ne slazem da ako bake cuvaju dijete da imaju pravo raditi onako kako to zele. mislim da trebaju postovati roditelje i njihov nacin.
imala sam velikih problema sa starijom i svekrvom, pocevsi od uvjeravanja da joj s 3mj ne treba hrana, da joj ne treba voda da proguguce, da ne treba plakati da jaca pluca, da ju ne treba uciti hodati, da joj ne treba junk food, da se mora voziti u AS itd.
ako zeli netko biti s unucadi onda treba pratiti smjernice roditelja.
meni je sasvim normalno da bake i djedovi zele biti s unucadi, nije mi normalno da ih se treba naganjati da ih se pricuva, no nije mi ni normalno da tjeraju svoje nakon uputa roditelja kako odgajati dijete.
niti da je potrebno ista posebno zahvaljivati i dizati spomenike.
i bake mogu uzivati s unucadi ako ne rade onako kako misle da trebaju, jer eto, tako u radili i s nama, vec onako kako zele roditelji. svijet se mijenja i dolazi do novih spoznaja.
pri tome ne mislim na granice. sasvim mi je normalno da drugacije granice imaju roditelji, a drugacije bake i djedovi. i tu se vidi i uziva u toj baka/dijed ulozi.
leonisa, jesi mislila svaki radni dan po 9h čuvanja da se očekuje/podrazumijeva + povremeno vikend? to je normalno ?Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Meni je ogromna razlika povremeno uskočit ako nešto zatreba u odnosu na puno radno vrijeme bake/dede koji su u mirovini i zaslužuju valjda malo odmora nakon radnog vijeka i možda i slobodu da se bave nekim hobijem.
Uostalom, što to znači da ako moju djecu ne čuvaju naši starci da se mi nećemo brinuti o njima u starosti i bolesti? naravno da hoćemo itekako, al ne trebaju mi zato čuvati djecu iz godien u godinu svaki radni dan.
Ne znam očito imamo različita iskustva, meni je nezamislivo da baka čuva unuka a dobiva prigovore takve vrste. Posebno uzimajući u obzir i stare postove, mislim da odnos prema baki nije pošten ni fer. To je moje mišljenje.
i posve mi je normalno zahvalit se svekrvi svaki put samo zato što mi je izvela djecu iz vrtića da ne budu u dežurstvu, a ja dođem doma pola sata nakon njih, meni je to veliko.
E, svaka ti je na mjestu!Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
I mi smo imali takav slučaj - dobili djecu kad su nam roditelji već bili u godinama kad smo bili sretni da mogu brinuti sami o sebi. I uskakali su povremeno, u slučaju bolesti (ne redovito, imali smo i jaslice + tetu za svaki slučaj, ako bi se klinci probudili s temperaturom).
Nije isto guliti puno radno vrijeme čuvanja djece (i više, jer 8 sati radnog vremena roditelja podrazumijeva cca 10 sati čuvanja klinca, kao standardni vrtićki program) ili pričuvati djecu 1-2x tjedno kad netko od roditelja ode na kavu. Dodajte tome da nije isto biti na poslu (gdje bar imaš pauzu za kavu) i čuvati nestašnog dvogodišnjaka uz kojeg treba otvoriti oči i na guzici, da negdje ne bude u kvaru.
Osim toga, ja kao roditelj sebi mogu dozvoliti i kojekakve greške i propuste, a bake i djedovi još imaju odgovornost i prema roditeljima za slučaj da se djetetu nešto dogodi... tak da nemojte soliti s tim da su bake i djedovi DUŽNI to raditi, jer nisu. Normalno je da žele pomoći i većina to i radi, ali brate mili, ako smo mi roditelji, djeca su prvenstveno naša odgovornost. Ne treba ih olako prepuštati (ili natovariti) bakama i djedovima. O tome se razgovara. Mi smo taj razgovor obavili u trenutku kad smo se odlučili na drugo dijete (stariji je imao 6 mjeseci). Baka je i sama rekla da se ne osjeća sposobnom za to. Mi nismo ni očekivali (imala je preko 70 kad se stariji rodio) i jednostavno smo klince prijavili u jaslice čim smo mogli. Baka koja je u istom gradu djecu viđa jednom do dvaput tjedno, drugi baka i deda koji nisu u istom gradu viđaju ih cca 1x mjesečno + za vrijeme praznika i to je to. Svaka čast u tome da se uskoči (meni je puno značilo i to što je mm povremeno popodne odveo k mami po jedno dijete, da se ja mogu u miru baviti drugim) ali nisam imala djecu da bi mi ih odgajali roditelji.
Što se tiče pravila u bakinim kućama - moja je bila zadnja do završetka dohrane, a nakon toga - u bakinim kućama vrijede bakina pravila. To znači da djecu nakon recimo ljetovanja treba opet podsjetiti kakva pravila vrijede doma, ali sve u rok službe... Bake i dede su klincima zakon, to je jedan posve drugačiji odnos. Ali - tak se može kad se radi o povremenim posjetama i uskakanjima. Ako je pak dijete kod bake na trajnoj skrbi dulje vrijeme - nema druge nego razgovarati, ali ovako s mjerom. Kad već dajemo djecu bakama na čuvanje, treba im ostaviti malo manevarskog prostora da si urede stvari kako njima odgovara.
Uostalom - probajte postaviti stvari ovako: koliko bi baka mogla naplatiti da čuva nečije tuđe dijete, a ne vlastito unuče? Mislim da često olako raspolažemo s vremenom i prostorom naših roditelja. To je ono što baku forumašicu smeta - njeno dijete je uzima zdravo za gotovo, a ne bi trebalo biti tako.
rekla sam pricuva, ne cuva. :)Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
al, ajde, da prosirim i tu tezu: ako su vitalni, zdravi, pokretni i okretni, ne rade, dijete nema mjesto u vrticu, roditelji si ne mogu priustiti cuvalicu ili neplacen dopust, je, i to mi je normalno.
ocigledno na obitelj gledam malo drugacije i sasvim mi je normalno da si svi u njoj pomazu na sve mogce nacine i uskacu. i da je to povratan proces, zatvoren krug.
ja sam pisala nacelno svoj stav, ne konkretno baki i njenoj situaciji, nisam joj citala sve postove.
i ja kazem hvala, al ja kazem hvala i kad mi netko pridrzi vrata, bas kao i ti. ali to je hvala, zahvala, a ja sam rekla posebno zahvaljivati i dizati spomenike, jer, eto, znam neke bake, koje to traze i smatraju da zbog toga sebi mogu svasta dopustiti.
i nije isto biti zahvalan i traziti zahvalu, jer ne cinist to radi zahvale, cinis iz ljubavi, kako prema svom djetetu, tako i unucadi.
peterlin, ja cu sad po drugi put biti s dvogodisnjakinjom i jako dobro znam kako je to. ali, oprosti, nije sve u prehrani pa da se s dohranom prestane "uplitati". nastranu nezdrava hrana, nastranu odgojne metode s kojima se ne slazes, bilo da se tice kazni tako malog djeteta ili ne po guzi, nastranu sigurnost u prometu, ali zar ti zaista mislis da ako majka pita koliko puta je dijete bilo na tuti da to pita da bi teroriziralo ili zato jer nema povjerenja? ili mozda pita da zna tokom dana da li je kakilo, da vodi racuna o probavi djteta, koliko je pisalo, jer dijete mozda ima problem uzimanja tekucine (kao recimo moja djeca gdje sam sa starijom pitala onog ko cuva, a kasnije nju, svaki put, koliko je puta piskila)...
necu reci smijesno, vec cu reci da mi je nefer pricati o uvazavanju bake i djedova, a istovremeno nerazumijeti ili nepodrzavati uvazavanje roditelja od strane baka i djedova.
i da, o svemu tome se prica prije prvog cuvanja, pa i onog od sat vremena.
Čuj, ne bih ti htjela dijeliti lekcije iz hrvatskog jezika, ali problem mlađih generacija je u tome što o svemu pokušavaju PRIČATI. Pričamo priče djeci za laku noć. Treba RAZGOVARATI. Razlika je u tome što je pričanje jednosmjerno, a razgovor dvosmjerna komunikacija. I ako ti se čini da tjeram mak na konac, žao mi je ali to je tako.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Offt. gledam svoju djecu kako PRIČAJU na telefon (bitno im je samo što oni govore, ne čuju drugu stranu). Tako je i s ovim topicom - baku nitko ni ne pokuša saslušati. To je stvar komunikacije. Već sam to rekla. I ta deficitarna komunikacija koja uzima maha uzrok je mnogih zala, pa tako i ovog. Izaziva nerazumijevanje. Bratemili, pokušajte ponekad saslušati i razumjeti i drugu stranu, nemojte samo pričati!
Meni se osobno čini čudnim da mi svekrva čuva dijete puno radno vrijeme. To mi može eventualno biti kratkoročno rješenje, tipa dok je dijete akutno bolesno, a ja ne mogu biti s njim. Naravno, svaka obitelj odlučuje što joj je čudno, a što se podrazumijeva. Što se pravila tiče, meni su stvari jednostavne, ja iznosim ona po život bitna pravila, npr. ne dat sarme djetetu od 7 mjeseci, ne vodit ga za rukice da brže prohoda a sve ostalo kako baka hoće. Naravno, da bih ja stotinu puta drugačije postupila, ali ja nisam moja svekrva niti bih željela biti ona, kao što ni ona nije ja i ne želi postati ja. Moja je mama bolesna tako da nije u stanju čuvati. I pomažem svom ocu oko mame koliko mogu ne jer me zadužila čuvanjem moje djece, nego jer mi je mama. I da mi svekrva sad kaže da iako može, ne želi čuvati moju djecu više nikad ni na pola sata, svejedno bih joj pomagala kad ostarii bude joj potrebna pomoć. O prigovaranju nakon čuvanja, mogu samo reći da bih ja kao baka tu postavila svoje osobne granice. Jednostavno bih zamolila svoje dijete da budući moja pomoć nije adekvatna, bolje da ju se ni ne koristi. Najozbiljnije, pa tko to može smatrati da ima pravo raspolagati nečijim nogama dok radi? Možda se baki nije šetalo, možda su je bolile noge, možda joj je bilo zima vani, možda su u šumi... Pa to su tuđe noge... Vjerojatno se neću dobro slagati sa svoje tri snahe...
A ovo s tutom... Moji su bili bespelenaši, i to jer se to meni činilo dobrim i jer je meni odgovaralo. kad bi ih svekrava pričuvala, donijela bih ženi platnene pelene, jer sam smatrala da svojim odgojnim principima ne smijem preodgajati ženu koja mi može biti mama. I nisam ispitivala jesu li piškili i kakili, jer sam joj vjerovala. Vjerovala sam da iako smo različite, znat će kad je nešto posebno važno da mi to kaže.
Očito je sve od obitelji do obitelji i od osobe do osobe, pa uspoređujete kruške i jabuke. Meni je baka jedno vrijeme bila "druga mama", dakle čuvala me ne 10 sati dnevno nego 6 mjeseci u komadu, ali ona je takva da bi bila najsretnija da smo si bliže pa da može čuvat i moje dijete. Na izraz slobodno vrijeme bi pitala "jel se to jede?". Poznajem jednu baku koja ide svaki dan čuvati svoju unučicu, razgovaramo često ujutro same, kćer nije prisutna, i da želi sigurno bi mi se požalila, ali imam dojam da je njoj to čuvanje omiljeni način da provede vrijeme.
Hoću reći, mislim da je besmisleno uspoređivati situacije i obitelji jer su to uvijek različite priče. Sve se svodi na to da ako se osoba osjeća iskorištenom i ne želi tako provoditi vrijeme, treba to jasno reći, a drugi to prihvatiti. Dok nekom drugom to nije problem pa ostatak obitelji to može podrazumijevati.
I slažem se s Leo da nije baš da nemamo pravo ni na kakvu kritiku ako nam netko drugi čuva dijete, pa makar i besplatno. Naravno, razumnu i taktičnu, ali ne vidim kako mi može bit potpuno svejedno.
ovo je stvarno bezobrazan post, peterlin, ne zbog lekcije iz hrvatskog jezika, vec ostalog.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
zaista ne znam gdje si ti i kako iscitala da se ne komunicira (razgovara, vode dijalozi, poslusaju i razumiju obje strane)???
konkretno, moja replika isla je cvijeti, koju su mnogi potpisali, a ja se s njom ne slazem, kao i nastavak na postove forumasica koje su odrasle uz bake.
i sori, ne volim koristiti rijec razgovarati, izgleda mi jako....sluzbeno, stoga i kod kuce kazem: idemo popricati. zelis li pricati samnom. jesi pricala s bakom, zvala te? itd.
mozda nije u duhu hrvatskog jezika, ali definitivno ne znaci monolog vec dvosmjernu komunikaciju.
i isto tako mi nije jasno zasto ne mozes prihvatiti da si mozda TI u pravu sto se tice TVOJE obitelji, a ja svoje?
da razlicito funkcioniramo i dolazimo iz razlicitih obitelji s razlicitim odnosima, prisnosti i postovanja?
hvala.
da se malo ispravim, ne slazem se sa cvijetinim dijelom oko neuplitanja i slazem oko ocekivanja i racunanja.
Potpisala bi Leonisu.
A ovo sa bakom čuvalicom i sa čuvanjem tuđeg djeteta za novac, znam nekoliko žena koje obilazi starce kojima su djeca u drugim gradovima, obave nešto za njih ili samo budu s njima i to naplate. Isto tako onda ni mi ne bi trebali obilazit svoje roditelje/bake nego neke druge starce i to naplatiti.
Nisam za zlouporabu nikoga ni roditelja ni djeteta(roditelj-odraslo dijete), ali nekako mi je "normalno" samo po sebi da ću pomoći koliko mogu. Isto tako ako je baki čuvalici potrebna financijska pomoć ako se može naravno da je "normalno" da se nekako pomogne.
Svaka obitelj ima neki svoj krug, neku svoju priču.
Kad se rodila moja prva, imali smo dvije bake u penziji ali nismo ni najmanje ocekivali da nam cuvaju dijete na puno radno vrijeme. I bake imaju svoj zivot, obaveze (npr. moja mama jos brine i o svojim roditeljima), hobije, doktore, kave...i neka imaju. 10 sati dnevno je stvarno naporno i tempo s malim djetetom je tezak i mladima.
Srecom imali smo mogucnosti za cuvalicu, a bake su uskakale kad su trebale, mogle, zeljele...i uskacu i danas. Da nismo imali tu opciju i da nismo primljeni u jaslice, bake bi uskocile. Ali drago mi je da nisu morale.
Meni su vazna pravila: voznja samo u AS, ne posjedanje/vodanje za rukice dok su mali, i okvirno postovanje mog tempa dohrane (ali zazmirila sam na pokoji komadic kruha prije vremena). Podrazumijeva se da znam jel dijete spavalo, kakalo, piskilo.
A sve drugo, ako se i ne slazem, nista strasno, ne prigovaram i sretna sam kad mogu mirno ostaviti djecu mami ili svekrvi dok nesto obavim. Sto su vece to je i svima lakse, pa i ako maznu dedi hrenovku iz tanjura, a sta sad :)
Tako da, potpisala bih Cvijetu, Peterlin, Lili...a bako ti moras naci nacin kako sa svojom kceri rascistiti kakva su cija htijenja i ocekivanja. Medju mojim prijateljicama ima takvih koje raspolazu vremenom svojih mama stvarno kako zele, bake su gotovo kao druge mame. Nekad im malo i pozavidim s kojom lakocom prebace lopticu bakama, ali ja to jednostavno ne mogu i u biti ni ne zelim...
Potpis na Tangerinu, a slažem se i s Leo.
Svaka je obitelj priča za sebe i oko baka/djedova i čuvanja unuka mnogi su parametri u igri, obiteljsko iskustvo, povezanost, godine, bolest, udaljenost, odnosi itd. Pa je zapravo uzaludno uspoređivati situacije i stavove kad su oni samo rezultat svega navedenog, i zato nitko nije generalno u pravu, ili generalno u krivu.
U idealnoj situaciji, biti s unucima trosmjeran je odnos u kojem svi na svoj način profitiraju i ne vidim da tu netko nekome treba biti neobično zahvalan, odnosno, svi mogu biti zahvalni za ono što imaju (vrijeme s unucima, vrijeme s bakama/djedovima, slobodno vrijeme itd.)
U mojoj se obitelji, s obje strane, nekako podrazumijeva da bake i djedovi čuvaju djecu. Ne toliko zato što to nama (trenutno) treba (iako su čuvali i kad nam je trebalo, moja mama se sama ponudila da će je čuvati kad mi završi porodiljni), već zato što to oni žele.
I jedni i drugi djedovi i bake su ludi za svojim unucima, a našu bi čuvali i mnogo češće samo kad bi mi htjeli.
Imaju divan odnos, a među nama postoji i visoka razina povjerenja. Naime, i jedni i drugi shvatili su da su nam neke stvari važne, a one se odnose na drugačije običaje od onih na koje su oni navikli kad su imali svoju djecu, i prihvatili su ih s razumijevanjem i odobravanjem pa mogu govoriti o zajedničkom smjeru.
A i da nisu takvi, inzistirala bih uporno na stvarima koje su mi/nam važne.
A što se tiče odnosa naše forumske bake i njene kćerke, čini mi se da bi on mogao biti složeniji od same situacije izražavanja (ne)zadovoljstva u pojedinoj situaciji.
Polazim od sebe, kad moja mama uzme malu spavati k sebi doma i spavaju zajedno u krevetu, ja se neminovno moram sjetiti toga da mene nikad nije uzela k sebi u krevet jer je smatrala da djeca spavaju u svom krevetu, u svojoj sobi. O toj vrsti složenosti odnosa pričam, naše međusobne reakcije često znaju biti posljedica nataloženih osjećaja i iskustava koja smo proživjeli, a toga možda nismo ni svjesni u trenutku svoje reakcije.
Ne opravdavam kćerku, a možda sam i na potpuno krivom tragu, ali ovo je moja perspektiva...
oh da :) i to opet ide u vise smjerova- recimo, kad moja stara vidi kako stari nosi 7,5g unuku, ili kad se zeli praviti vazan i nju i ovu mladju, ne moze presutiti kako je ona teglila moju sestru nakon sto je prohodala jer je stari smatrao da je prevelika za nosanje.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
slazem se sa zuskom, sa svime.
ahahaha da, da, to je kao kad se ja porječkam sa mužem a mama mi sva uspaničena kaže da se ne smijemo svađati pred djetetom.
- ali ti i tata ste se svađali preda mnom
- ali ona je osjetljiva!
:neosjetljiva:
Ja nikako ne razumijem zašto se neki uzrujavaju što nečije bake i dide rado čuvaju svoje unuke, pa i puno radno vrijeme? Neki ljudi to žele i vole. Možda nemaju što drugo radit, možda im bračni drugovi idu na živce, možda su ludi za unucima, možda su takvi da rado daju od sebe, možda ih unuci drže mladima...
A nastranu sad to kako se "pričuvati" protumači kao "puno radno vrijeme", to mi je drugi upitnik.
Teško je to razumjeti, to je jedan od forumskih fenomena :mrgreen:
A vidim, vidim... :DCitiraj:
Mima prvotno napisa
ovo što kaže casa, naravno, neka važna pravila se trebaju poštivati. sarma sa sedam mjeseci. al prigovarati jel su šetali i prigovarati da ti nemaš doma mira jer je dijete previše spavalo popodne (ovo mi je ipak vrh, šta je trebala, držati ga budnim da odmah zaspi čim dođe kući?), i koliko je sjedila na tuti...pa potrpi i ti malo (ne ti, nego kćer od bake :mrgreen: ).Citiraj:
leonisa prvotno napisa
vraćam se na post od mim. osjećaj bezbrižnosti dok je dijete na čuvanju kod osobe koja ga voli je neprocjenjiv.
iskreno, meni ova bakina opisana situacija zvuči kao baš osobna, i da bi zvučala skroz drugačije da je tu pisala kćer, a vjerojatno na treći način da je netko neutralan bio prisutan baš u konkretnojs situaciji.
pa da. mislim, radi se o njenoj cerki, a ona ne pita nju vec njenog muza.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Cvijeta, a zašto ti je to sa spavanjem vrh? Ako odspava od 6 do 8 navečer (takav je otprilike bio slučaj, čini mi se), to baš i nije neko cvijeće.
Apsolutno, to je neprocjenjiv osjećaj.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
No, uputiti prigovor toj osobi ne znači da ne cijeniš neprocjenjivost tog osjećaja.
Ja mislim da mi imamo nacionalni problem s upućivanjem i prihvaćanjem kritika.
Zaboravila sam :lol: na ovo!Citiraj:
Mima prvotno napisa
Ma ne znam, ali meni je jako nekulturno prigovarati nekome tko mi čini uslugu... Ja to da mi svekrva čuva djecu na zahtjev, dakle, ne kad ona poželi nego kad ja poželim ili trebam, meni je to definitivno usluga. I kao takva zaslužuje poštovanje i zahvalu. Ako imam reći nešto o načinu čuvanja djece, kažem to samo ako su ugrožena neka od onih osnovnih postavki tipa sarme sa 7 mjeseci, a ostalo prešutim. Ne, jer se bojim sukoba, nego jer je meni neprikladno objašnjavat nekome tko mi čini uslugu da ja nisam zadovoljna pruženom uslugom jer po meni dijete nije dovoljno šetalo ili jer je dijete previše spavalo. I ne mislim da ja moram znati kad su mi djeca piškila i kakila. Čini mi se da ponekad imamo problema s prepuštanjem kontrole i odgovornosti na druge jer vlastitu djecu jako volimo. Pa mislimo da sve o njima moramo znati i da sve o njima znamo najbolje. I da je i za roditelja i dijete podjednako važno da se naučimo da to što je ljubav koja nas veže najveća, ne znači nužno da jedni o drugima sve najbolje znamo ili da je svako vrijeme voljenih naše. Ovo ne vrijedi samo dok su djeca mala, već i kad postanemo bake. I zanima me koliko imate godina, jer mi se često čini da sam stavovima bliža starijoj generaciji nego mlađoj. A možda samo krivo mislim... Ja 31.
Evo ovako: da mislim da bake čine uslugu meni time što mi čuvaju dijete, onda bih zaista radije platila tu uslugu.
ni ja nisam obracala paznju koliko puta piski ili kaki dijete u toku dana, ali eto, iskustvo me naucilo da ne stamo da znam koliko puta vec i kakva je stolica. bas kao i kakve je boje smrklja.
ne zato sto sam kontrolfrik vec jer po tome vidim kakva im je probava.
i bila sam oprana od strane lijecnika ne zato sto nisam znala kakva je stolica djeteta vec kada ju ima, koliko csto.
i kad se spomene rijec prigovor ili pitanja, cini mi se da svi zamisljaju da mama dodje po dijete, postavi baku za stol i uperi lampu u njenu facu te krene proces izvlacenja informacija iz bake.
nitko ne pomisli da mozda majka lijepo pita i pred bakom i prokomentira: ok danas je kakila, znaci da ne trebam brinuti ostatak dana hoce li ili danas nije, dobro, to je vec drug dan, inace ima problema s probavom pa cu joj dati kompot od sljiva za uzinu.
ili, znas, mama, jucer smo imali doma problema jer nije htjela u krevet do ponoci s obzirom da je odvalila spavanje od 5 do 7. sta se dogodilo? pliz, mozes li ju nekako uspavati ranije, ili ako ne, da joj ne dopustis da zaspe u to doba?
itd.