Potpis na Tangerinu, a slažem se i s Leo.

Svaka je obitelj priča za sebe i oko baka/djedova i čuvanja unuka mnogi su parametri u igri, obiteljsko iskustvo, povezanost, godine, bolest, udaljenost, odnosi itd. Pa je zapravo uzaludno uspoređivati situacije i stavove kad su oni samo rezultat svega navedenog, i zato nitko nije generalno u pravu, ili generalno u krivu.

U idealnoj situaciji, biti s unucima trosmjeran je odnos u kojem svi na svoj način profitiraju i ne vidim da tu netko nekome treba biti neobično zahvalan, odnosno, svi mogu biti zahvalni za ono što imaju (vrijeme s unucima, vrijeme s bakama/djedovima, slobodno vrijeme itd.)

U mojoj se obitelji, s obje strane, nekako podrazumijeva da bake i djedovi čuvaju djecu. Ne toliko zato što to nama (trenutno) treba (iako su čuvali i kad nam je trebalo, moja mama se sama ponudila da će je čuvati kad mi završi porodiljni), već zato što to oni žele.
I jedni i drugi djedovi i bake su ludi za svojim unucima, a našu bi čuvali i mnogo češće samo kad bi mi htjeli.
Imaju divan odnos, a među nama postoji i visoka razina povjerenja. Naime, i jedni i drugi shvatili su da su nam neke stvari važne, a one se odnose na drugačije običaje od onih na koje su oni navikli kad su imali svoju djecu, i prihvatili su ih s razumijevanjem i odobravanjem pa mogu govoriti o zajedničkom smjeru.
A i da nisu takvi, inzistirala bih uporno na stvarima koje su mi/nam važne.

A što se tiče odnosa naše forumske bake i njene kćerke, čini mi se da bi on mogao biti složeniji od same situacije izražavanja (ne)zadovoljstva u pojedinoj situaciji.
Polazim od sebe, kad moja mama uzme malu spavati k sebi doma i spavaju zajedno u krevetu, ja se neminovno moram sjetiti toga da mene nikad nije uzela k sebi u krevet jer je smatrala da djeca spavaju u svom krevetu, u svojoj sobi. O toj vrsti složenosti odnosa pričam, naše međusobne reakcije često znaju biti posljedica nataloženih osjećaja i iskustava koja smo proživjeli, a toga možda nismo ni svjesni u trenutku svoje reakcije.

Ne opravdavam kćerku, a možda sam i na potpuno krivom tragu, ali ovo je moja perspektiva...