Evo, dosadna sam već s tim, ali ako želite vidjeti što se i kako ispituje na tom testiranju za upis u školu, pročitajte si Priručnik za upis djece u prvi razred (AZOO): http://www.docstoc.com/docs/11652802...-u-prvi-razred
Printable View
Evo, dosadna sam već s tim, ali ako želite vidjeti što se i kako ispituje na tom testiranju za upis u školu, pročitajte si Priručnik za upis djece u prvi razred (AZOO): http://www.docstoc.com/docs/11652802...-u-prvi-razred
Sjećam se da je moja na redovnom testiranju sa 7, 3 g. precrtavala trokute, kvadrate i krugove u rubu nekog kotača.
Kad ju je priv. psihologinja testirala (radili smo procjenu za redovnu školu sa 6 g. i 3 mj.) najlošiji rezultati su joj bili pri precrtavanju crteža: nekoliko geometrijskih likova različitih veličina koji su bili na određeni način postavljeni na A4 papiru, a između njih su išli neki pravci (dijelom između likova, dijelom kroz njih ili bi ih omeđivali).
Uopće nije mogla organizirati prostor niti bar približno pogoditi omjere, a nacrtani likovi su bili - hm...svakakvi. To mi je psihol. baš izdvojila kao ogledni primjer.
I danas joj je orijentacija u prostoru slabija, a u vremenu - to bolje da ni ne spominjem.
Samo da prijavim još jednog takvog (mlađi), ali iz perspektive 6. razreda, dosta se toga popravilo i riješilo iako smo morali nalaziti metode kompenzacije i razne trikove. Stariji brat mu ima savršenu orijentaciju u prostoru, a ovaj je tu dosta lošiji, ali ima odličnu memoriju pa se uvijek može vratiti istim putem kojim je nekamo otišao. Dobro ga razumijem - ja sam isto takva.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Što se tiče orijentacije u vremenu, alarmi su odigrali svoje (ograničenje na korištenje računala ili gledanja televizije ili pisanje zadaće), kalendar i raspored sati mora biti u blizini jer bez toga nema pojma koja je smjena, na rasporedu sati sa strane je kolona u kojoj piše kad počinje/završava koji sat i to je puno pomagalo od 4. razreda (kad više nije bilo boravka) do danas. Ide to. Neka djeca to moraju učiti, a drugoj dolazi prirodno, isto kao što neka djeca (moj stariji) moraju učiti kako se crta čovjek, a ovaj mali je bio rođeni crtač i ostao je to i do danas, ali njemu je pisanje bilo drugi par cipela...
Eto, to je individualno - netko uči crtati, netko se uči snalaziti u vremenu i prostoru. Zato je prilično teško savjetovati drugima što raditi s djetetom da se pripremi za školu, to treba skrojiti individualno.
o, majko milaCitiraj:
Mima prvotno napisa
mislila sam da mi sin samo nije grafomotoričan
a sad ispade i da je ispodprosječno inteligentan :drama:
Hehe, i moj stariji isto.... a u svjedodžbi do sada (7. razred) nikada nije dobio četvorku, prosjek 5.0 :mrgreen:Citiraj:
apricot prvotno napisa
Da su ga prosudili samo po crtežu čovjeka, završio bi u školi za djecu s pp.
Ja se slažem s Paid, crtež čovjeka među ostalim pokazuje i kakva je djetetova grafomotorika.
Grafomotorika je rezultat djetetovih i motoričkih i kognitivnih vještina, jedno bez drugoga ne ide.
Ne mora značiti da je nadprosječno inteligentan, možda su u pitanju neke perceptivne teškoće koje se radom mogu ispraviti.Citiraj:
apricot prvotno napisa
meni su i vrtićka i školska pedagoginja rekle da i izrazito inteligentna djeca mogu imati lošiju grafomotoriku
moja je na testiranju za prijevremeni upis imala u svim testiranim područjima osim grafomotorike rezultate 2-3 godine (kako koje područje) iznad svoje dobi, jedino je grafomotorika bila u skladu s dobi (u vrijeme testiranja je imala 5,5 godina)
Vezano uz grafomotoriku, imam nekako dojam da je danas češća pojava da dijete ima problema s njom, nego da nema :unsure:
Bar kad čitam tu na forumu...
Pa nije to ništ čudno. Nekad su djeca sama sebi izrađivala igračke jer drugo nisu imali, skupljali triješće za potpalu, učili su plesti i raditi s drvom od malih nogu, a danas se ništa od toga ne radi.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Moj tata zna napraviti frulicu od bazge/jorgovana, mlin od kukuruzovine, luk i strijelu... Ja se isto dobro snalazim u odnosu na svoju generaciju ali nikad nisam bila tako vješta kao on, ali moja djeca su gotovani i to nije njihova krivnja - takvo je okruženje. Ja sam na silu forsirala sve moguće igre za razvoj grafomotorike, ali jedno je kad ti daš klincima da grade kućicu od glinamola i slamki 15 minuta dnevno, a drugo je bilo nekada dok su klinci cijeli dan proveli vani i sami sebi nalazili zabavu. Tak ovi danas vrlo vješto rukuju svakovrsnom elektronikom i tu ne vidim nikakvih motoričkih problema. JA imam motoričke probleme kad treba rukovati touchscreen mobitelom, he he he...
da je suditi po crtežu ja sam valjda u školu trebala s 3 godine 8-)
ove glavonošce sam crtala prije druge godine, a sa 6 kad sam i krenula u školu sam crtala skoro jednako kao sad s 42. sve to na silnu žalost mog starog koji i dan danas čuva zbirku mojih crteža od najranijih dana u koju je čak jedan poznati akademski slikar napisao kako sam neviđeni talent na tim prostorima, a ja se nisam puno dalje makla od tih najranijih žvrljotina. imala sam ja i drugih talenata, ali ne bih se sad hvalila. želim samo reći da su mi se neke vještine razvile jako rano, ali je onda nastupala stagnacija. danas sam čini mi se jedna od slabije obrazovanih članica ovog foruma :vječitistudent: :mrgreen:
zato se ja sa svojom djecom nisam previše oslanjala na te pokazatelje. a bome ni ovdje često spominjana emocionalna zrelost mi nije bila baš neki smjerokaz. da ste vidjeli moju kćer na upisu za 1. razred zasigurno bi se pitali što ja uopće radim tamo s njom. to proljeće prije polaska u školu smo imali testiranje i ona je skoro cijelo vrijeme tražila da ide na wc, a kad sam je ja na kraju pitala što se događalo na tom testiranju nije znala ništa prepričati i samo je odgovorila....bilo je dosadno, a onda je isteklo vrijeme :roll: ipak mi nije na pamet tada bilo tražiti odgodu niti sam tada znala da ja to kao roditelj uopće mogu i tako je tu jesen sa 6 i po god. krenula u školu. i tada me je naprosto iznenadila kojom brzinom se prilagodila i doslovno preko noći odrasla. danas je maturantica među najboljima u razredu. jako je savjesna i ambiciozna i na jesen se sprema u metropolu na faks.
sa starijim sinom sam imala skroz oprečna iskustva, ali me iskustvo isto kasnije uvjerilo kako kod djece i njihovog razvoja 2+2 nisu uvijek 4.
proci ce i taj problem. ja se nisam mogla zamisliti, odbijala, probala, odustala i na kraju imala prosvjetljenje. cak vise nemam tastaturu ko na mobitelju niti mi mora vibrirati kad ju stiscem :D
i uz susilicu, sumdjericu, ovo je najbolja stvar u kucanstvu :D
Moje dijete ima lošiju grafomotoriku (na sreću nakon godina rada, dotjerali smo je do sasvim ok stanja), a boravi vani svaki dan,.... da ne nabrajam dalje, ima djetinjstvo kakvo sam ja nekad imala.
Kod njega to očito nema veze s njegovom grafomotorikom.
Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Što se ovog tiče ja mislim da nije tako već su nama govorili da ružno pišemo i da smo neuredni, a klinci koji danas tako pišu imaju problema sa grafomotorikom. Isto kao što su nekad djeca bila nemirna i živa a danas su hiperaktivna :(
Moj R. crta i piše isto ko ja u njegovoj dobi (a i sada). Ja sam ružno pisala i bila neuredna, a on ima problema s grafomotorikom (doduše ne velikih ali u predškolskoj dobi je išao kod logopeda, ali je lošiji od ostalih u razredu).
A i s K. će biti isto tako, koliko vidim po njenom crtanju i pokušajima pisanja.
I ja bih rekla da je tako. Prije su to bila djeca koja su neuredno pisala, loše crtala,... a danas imaju problema s grafomotorikom.
Prije bi hiperaktivno ili darovito dijete obično imalo loše ocjene i to je to, a danas (hvala Bogu) se obično zna da je nešto drugo posrijedi i kako pomoči.
I po meni je ovaj danas sistem bolji jer se sjećam da sam uvijek bila isfrustrirana jer bi zbog lošeg rukopisa puno puta dobila lošiju ocjenu, a ja koliko god se trudila nisam mogla bolje. I danas imam rukopis na nivou prvog razreda osnovne.
Za R. učiteljica zna da ima lošiju grafomotoriku i da koliko god se trudio neke stvari ne može bolje. Meni je bitno da se trudi, pokaže volju i da sve od sebe.
Pa naravno da je bolji, dijete može imati ozbiljne probleme sa grafomotorikom, i grozno bi bilo da radi toga trpi prigovore jer su mu bilježnice neuredne.
Za to ti treba papir od logopeda. Dobiješ individualizaciju i gotovo. Moj stariji je to imao (mislim da mu papiri i dan danas stoje u školi) ali stvarno mu je trebalo negdje do trećeg razreda. Sad mu je rukopis onak - traljav, ali relativno čitljiv. Povremeno ga pritjeram da piše rukom domaće zadaće (recimo, sastavke iz hj) radi vježbe, iako mu prof. dozvoljava da piše sastavke na računalu i printa. Prof. mu ne skida bodove zbog rukopisa, ali baš sam na zadnjim informacijama rekla da nisam sigurna je li to dobro. On je u sedmom razredu i svjesno bi mogao bar malo bolje, pa ga treba upozoravati.Citiraj:
Mima prvotno napisa
to samo njemu il svima? :?:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Svima koji žele. Nije mu bitno. Sastavke čitaju na satu. Nisam oduševljena, pa tlačim sina doma da ipak piše rukom, a čitati može iz bilo čega. Veselje je kad dođe školska zadaća koju moraš pisati rukom, pa izrone problemi: rukopis, pravopis i slično...Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ždere me to s rukopisom, zato sam i otvorila topic o tome. Uffff....
Zasto vam je rukopis toliko vazan? To je jedna od retkih aktivnosti koja se radi bas samo jednom rukom i jednim setom prstiju. Za finu motoriku nije bitno samo pisati rukom, po mom misljenju.
Ljudi, ima li itko ovdje da je upisao dijete prijevremeno u školu i kasnije požalio zbog te odluke?
U strašnoj smo dilemi, a vrijeme nam otkucava, upisi se bliže pa me zanimaju konkretna iskustva...
A koji su ti razlozi za prijevremeni upis?
blackie, ja nisam požalila, ali ako imaš dileme, vrtićke tete tvog djeteta su, po mojem mišljenju i iskustvu, najkompetentnije vidjeti je li dijete emocionalno sazrilo za školu. one ga vide svaki dan i imaju prilike pratiti te neke situacije koje su indikativne za emocionalnu zrelost, kao i djetetove reakcije u tim situacijama.Citiraj:
blackie prvotno napisa
to je što se tiče emocionalne zrelosti. za ostale stvari dijete bi trebalo proći testiranje za predškolce u vrtiću (ne znam jeste li to napravili) - bez toga mi nema smisla pisati molbu za raniji upis.
Razlozi su sljedeći: prvi i osnovni je taj što ona već mjesecima tvrdi da više ne želi ići u vrtić, već bi radije krenula u školu. Curka je potpuno samostalno s tek navršenih 5. godina počela tečno čitati (sva slova poznavala je već u dobi od 2 godine), dnevno zna provesti i po sat vremena zavaljena s knjigom u rukama i čitati si priče, velik dio slobodnog vremena zapravo provodi u čitaju i crtanju. Također, potpuno samostalno je počela zbrajati u otprilike istoj dobi - jednog jutra me budila s molbom da ju pitam 'koliko je 6 i 8', ja sam ju sva bunovna pitala i na moje veliko čuđenje dobila točan odgovor! Uglavnom, nekim svojim sistemom (nisam još uspjela skužit kojim :-D) sasvim uspješno zbraja do 20, a koji put i iznad toga.
Protivnik sam bilo kakvog tjeranja djeteta da prijevremeno ulazi u neke stvari za koje nije spremno, ali je stvar u tome što mi se čini da je ona - spremna.
E sad, problem je upravo u tom našem vrtiću. Naime, da je isti imalo kvalitetniji, ne bih uopće razmišljala o tome da ju šaljem u školu prije vremena. Ali kako djeca tamo većinu vremena provode uglavnom igrajući se čega se već sami dosjete i buljeći u crtiće i kompjuterske igrice puno previše, čini mi se da nekog kvalitetnog poticaja za zdravi razvoj tamo više i ne može dobiti. Tete su starije, prilično nervozne i jednostavno im se više ne da. U takvoj sredini da se dosađuje još godinu i kusur, a ona već čita, piše, zbraja i gladna je novih znanja... jednostavno mi se čini da joj neću priuštiti ništa dobroga ako ju ostavim u vrtiću. (Tete su mi same ispričale da predškolcima koji idu ove godine redovito ona rješava njihove radne listiće jer ih oni sami navodno ne zarezuju.)
Vrtićka psihologica ju je nešto testirala prije mjesec dana i dala vrlo neodređen odgovor što bi nam bilo pametnije, ali se dalo iščitati da bi ona ipak da ju još ostavimo u vrtiću. Ali tete su me unaprijed upozorile da ćemo vjerojatno dobiti takvo mišljenje jer je to neki njen generalni stav. Kako se cijeli moj razgovor s njom odvijao telefonski, nisam dobila neka konkretna pojašnjenja.
Vrtićke tete su pak prvo tvrdile da im se čini da je emotivno preosjetljiva, a onda su počele pjevati drukčiju pjesmu, da im se čini da je spremna. Uglavnom, od vrtića nikakve pomoći.
Osim toga, curka već preko godinu dana protestira oko tog odlaska u vrtić jer joj je tamo grozno 'jer mora spavati za popodne', i unatoč našem nastojanju da s tetama postignemo dogovor da ju ne stavljaju spavati (ne spava popodne od navršene 4. godine i to ležanje u krevetu joj je neviđena muka) one su to do pred neki tjedan uporno radile jer eto - 'baka od xy je baš inzistirala da xy mora spavati popodne, a on je i stariji od nje...' :-/ Tek unazad par tjedana napokon pristaju na to da ju više ne tjeraju da leži, već se može tiho igrati, čitati ili crtati.
Pedijatrica, koju inače iznimno cijenimo, nam je zapravo prva stavila bubu u uho jer je ustvrdila da je ona pametno dijete i da ako piše, čita etc. da treba krenuti u školu jer dijete koje ne dobiva dovoljno poticaja da se razvija i uči nove stvari - počinje nazadovati. Moja sestra, inače učiteljica po struci, tvrdi da je zrela i da može u školu. Ali ok, ona joj je teta pa je možda presubjektivna.
Rođena je 30.04., dakle svega 30 dana od granice za redovni upis.
Jednostavno nisam pametna što učiniti.
Pa ako je sve tako kao sto pises i u pitanju je zapravo 30 dana , nemas sto razmisljati.
nije granica od 1.4. carobna , niti za sve jednaka.
za nju to uopce nije prijevremeni upis, nego preskakanje forme .
XCitiraj:
sirius prvotno napisa
Blackie, čitam dva puta i ne vjerujem očima, kakve kompjutorske igrice u vrtiću?!
Ako je cura toliko samostalna i piše, računa, zna držati koncentraciju ja ne bi ni časa dvojila.
A osjetljivost je karakterna crta, ja se po tom ne bi valjda nikad upisala u školu.
Je li emotivno zrela ili ne najbolje ćeš znati ti. Kakvi su joj socijalni kontakti?
Ako joj je ove godine dosadno u vrtiću dogodine će joj biti još gore.
je, to sa igricama , niti meni nije jasno.
[QUOTE=trampolina;2569175]Blackie, čitam dva puta i ne vjerujem očima, kakve kompjutorske igrice u vrtiću?!
Ne bi vjerovala, ali redom: 'Spužva Bob', 'Super Mario', tek tu i tamo 'Učilica'... Tete im puste, oni se okupe oko kompa i onda one kafenišu na miru. Katastrofa, kaj da velim drugo.
Nijednu pjesmicu novu već 2 godine nisu naučili, ali ajd, barem crtaju puno.
Što se osjetljivosti tiče, to sam i ja rekla - i ja sam bila takva ko mala, i dan danas sam pomalo preosjetljiva, to neće prerasti ni s 8, ni s 9 godina, jednostavno je takva.
Što se društva tiče, djeca ju jako vole (jučer se baš vratila nakon dužeg izbivanja u grupu i doživjela sam na svoje oči oduševljeni stampedo prema njoj) i tete same to kažu, vele i da je pravi mali advokat i dežurni poštenjak, a ona si zamišlja da je njena sveta dužnost da mlađe i ugnjetavane štiti. To je čak navela i kao jedini potencijalni razlog zašto je ipak dobro ako ostane u vrtiću još jednu godinu (pripremamo ju na to da su sve opcije moguće) - štitit će XY od napada YZ koja ju stalno nešto gnjavi.
Htjela bih napraviti ono što je najbolje za nju, a bojim se da kao mama možda ipak nisam presubjektivna.
Zato me baš zanimaju konkretna iskustva ljudi koji su kroz to prošli.
Svako je dijete proca za sebe. Nekome treba odgoda , nekome prijevremeni upis.
Iako ja uopce ne smatram prijevremenim upisom dijete koje je rodeno 30.04. , a zadovoljava sve kriterije za upis u skolu.
sta fali subjektivnosti :mrgreen:
moja je 03. 05. i ici ce ove godine u skolu
najstariji je 11.7. i krenuo je sa 6g i 2 mj u prvi razred
Ma niš ne fali subjektivnosti dokle god ista ne presuđuje u ovak sudbonosnim i delikatnim pitanjima :mrgreen:
Da se radi samo o mojoj koži pa da donosim odluku uglavnom na temelju vlastite procjene i vlastitih sviđanja/ne sviđanja (ovdje prvenstveno mislim na to da sam maksimalno natakarena na taj naš vrtić i njihve 'metode', užasno se iživciram kad krenem uspoređivati kak je u tom vrtiću, tj. toj grupi konkretno, a kako je u nekim drugima) - ok, nema frke, nosit ću se s posljedicama kako god znam. Ali donosim(o) odluku o kojoj će možda ovisiti čitav tijek njenog školovanja i nije mi svejedno.
Al evo, drago mi je čuti da ima još ljudi koji razmatraju raniji upis jer oko sebe nailazim samo na čuđenje (da ne velim nevjericu i zgražanje) zbog naše nakane da se eventualno upustimo u to, i s druge strane na grčevite pokušaje da se djeci odgodi upis iako za to često nema nikakve objektivne potrebe.
U svakom slučaju, drago mi je čitati ovakve vaše odgovore, stvarno pomaže čovjeku da stekne širu sliku.
Btw, upravo sam se sjetila zgodnog detalja iz razgovora s psihologicom: kao jako važno istaknula je zabrinutim glasom da joj se čini da je curka pomalo sklona perfekcionizmu. Kad sam pitala zašto je to uopće loše u ispunjavanju zadataka, nisam dobila odgovor.
Ako vama iskusnijima (sa starijom djecom koja idu u školu, recimo) pada na pamet zašto bi to trebalo biti loše, molim prosvijetlite me, osjećam se potpuno pogubljeno u ovom današnjem sustavu. Imam dojam da se oko svega puno filozofira i radi drama, a sve bez neke svrhe.
Nije perfekcionizam niti dobro niti lose. Samo je bitno kako se ona nosi sa tim.
a sto se tice subjektivnosti... Ja sam prije par godina vrlo subjektivno zakljucila da dijete treba odgodu.
A to je bila vjerojatno najobjektivnija procjena koju sam ikad napravila u zivotu.
Moja je isto "dijagnosticirana" kao žešći perfekcionist (vidim i sama, nije mi stručnjak otkrio toplu vodu). Rođena je 2007. pa je nisam mogla dati u školu tako rano, ali da se dosađuje u vrtiću i to punom parom, to je istina.
Problem s njima je u tome da ni sa čim nisu zadovoljni i stalno sebe žderu oko toga - stalno popravljaju urađeno, rasparaju pa pišu ponovo, tvrde da im loše ide iako su puno bolji od ostalih, ne žele da ih se pohvali, ne žele pokazivati radove jer nisu savršeni po njihovim visokim kriterijima itd.
Zato treba paziti da ne prijeđe u neurozu.
Da ti je dijete u nekom ekstremu, vjerojatno bi i sama primijetila. (Evo i ja sam bila takva pa sam živa :mrgreen:. )
Ja mislim da tetino mišljenje ima baš veliku težinu jer ona zna kako funkcionira školski sustav, a i dobro poznaje nećakinju.Citiraj:
blackie prvotno napisa
Smatram da malenu treba dati u školu, jer još jedna godina u vrtiću njoj bi bila izrazito dosadna i naporna jer je ona već sada ispred većine svojih vršnjaka!!! Ja sam oboje svoje djece odgodila jer su bili zvrkasti, rođeni su u 3. mjesecu, nisu bili spremni i to je bilo to. Svaki roditelj zna kakvo mu je dijete i treba biti objektivan.
Hvala vam svima na odgovorima!
U vezi perfekcionizma, nije on nužno loš ako je dobro usmjeren, odnosno ako se dijete dobro nosi s tim. E. je zadnju godinu vrtića upaou stanje da je namjerno radio stvari loše da bi premostio eventualni neuspjeh ako se potrudi a ne uspije u nečemu. Dobra učiteljica rješava polako i taj problem.
Postoji li mogućnost da je prijaviš za školu pa vidiš sa stručnom službom škole kakvo je njihovo mišljenje?
Iako ja ne vidim zapravo niti jedan razlog protiv upis.