i sve od Dostojevskog
i sve od Krleze
i sve od Ujevica i AB Simica
Printable View
i sve od Dostojevskog
i sve od Krleze
i sve od Ujevica i AB Simica
naravno
majstor i margarita
hazarski recnik
marinkoviceve price s visa (ne sjecam se vise imena knjige)
drugi spol
korekcije
citala sam jaako puno, sada manje, jer manje stignem, ali citam.
puno knjiga volim i obozavam.
nisu sve ostavile dubljeg traga, a mnoge koje su ostavljale traga sma ponesto i zaboravila, tako da je ovo neki brzinski izbor
ibsenova nora
i stepski vuk :mrgreen: umijece ljubavi :mrgreen:
dervis i smrt
bog malih stvari
limeni bubanj
Kako mi je ovo promaklo u mom popisu???Citiraj:
seni prvotno napisa
Knjige koje su obilježile moje djetinjstvo:
Heidi
Jack London - Zov divljine i Bijeli očnjak
Orlin Vasiljev - Divlja gora
Oliver Twist (knjiga kojoj se i danas rado vraćam!)
A jedno vrijeme me je oduševljavala i od Branka Ćopića - Orlovi rano lete :mrgreen:
Knjige koje su ostavile poseban dojam na mene u kasnijoj dobi:
1. Na apsolutnom, neprikosnovenom broju jedan je Sjećanja jedne gejše. Mislim da sam je pročitala jedno milijun puta i svaki put je iznova čitam i otkrijem nove pojedinosti, nove detalje koji me oduševe. Filmom sam gorko razočarana -(isto kao i Oliver Twistom od Polanskog - sramota!), ali znala sam da će biti tako jer smatram da je sve detalje i emocije te knjige nemoguće prenijeti na filmsko platno.
- Povijest jedne ljubavi
- Engleski pacijent
- Orkanski visovi
U zadnje vrijeme volim čitati knjige tipa Jane Eyre, britanska aristokracija i sl., inače volim i takve serije i filmove.
Od domaćih knjiga izdvajam:
- Dražen Jerabek - Zidovi od magle
- Goran Tribuson - Povijest pornografije
Od Ante Tomića su mi se sviđali prvi uratci tipa Ništa nas ne smije iznenaditi i Građanin pokorni, sada je već ujadio i istrošio se, Dežulović je koplje iznad njega.
Jooooj kako zaboravih knjigu iz djetinjstva Pustolovine Toma Sawyera! Uz Olivera Twista, najbolja knjiga, i to u Kušanovom prijevodu!
Ja sam nadobudno išla prvo izlistati svoj popis, pa sam se tek onda vratila čitati temu :mrgreen: i vidim da je se razvila super rasprava i da su mnogi spomenuli knjige koje sam i ja spomenula.
E sad, ja sam oduvijek bila freak za čitanje. Naučila sam čitati sa tri i pol godine (da da, s nepune tri sam znala sva slova...), a moja literatura je, osim gorespomenute bila grčka mitologija, Biblija i kojekakve druge teže knjige. Baš sam bila teški knjiški moljac.
No, kada sam krenula u gimnaziju, profesor je imao osobnih zdravstvenih problema i nije vodio računa o nama, ukratko, apsolutno ništa od lektire nismo čitali :-o i ja sam ostala zakinuta za jedno veliko bogatstvo književnosti. Tada nisam ni stigla toliko čitati jer sam morala vozariti u školu.. ukratko, u tom razdoblju pa do prije 2-3 god nastala je jedna velika rupa u mom čitanju. Poslije škole došao faks, dijete, ja čitala neku laganicu... Nekim klasicima se jednostavno nisam posvetila.
I sada ja velim da sam visokoobrazovana osoba koja govori i strane jezike, koja obožava hrvatski jezik i čitanje, a nisam čitala ni Krležu ni Dostojevskog ni Tolstoja... stvarno me je sram. To me muči i imam osjećaj da mi fali veliki dio mog, kako da to kažem, obrazovanja, kulture...
Od prije par godina sam si uvela obavezno vrijeme za čitanje (koje i dalje obožavam i s veseljem mu se vraćam), a čim malo djeca porastu, uzet ću si na čitanje kompletne must have srednjoškolske lektire. Pa makar kada oni pođu u školu, pa skupa s njima. :-(
Ja mu se nekako stalno vracam, raznim dijelovima u raznim momentima. I uvijek me odusevi.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
A price su mu fenomenalne.
Nedavno mi se urezala i Hosseinieva 'Thousand splendid suns'. Jos uvijek ju probavljam i imam dojam da ce me dugo pratiti. I sa puno vise upitnika iznad glave promatram zene u burkama koje vidjam u susjedstvu.
Nisam ja mogla čekati red u knjižnici! Mama kupila obje. Obožavala sam ih. I svaku pročitala bar deset puta. I danas ponosno stoje na polici. A u Ljubljani sam prvo tražila gdje je to Tromostovje iz Ingoličeve knjige.Citiraj:
dol prvotno napisa
Sve knjige u kojima je tema priče trudnoća ili novorođenče, za mene su super. R. Doyle Bebač, M.Keyes Lubenica, sad su mi one pale na pamet.
Mi npr. Tostoja nismo citali u srednjoj - ja sam ga cijelog procitala po vlastitom nahodjenju. Moji su isto knjiski moljci, pa sam uvijek imala odlicno popunjenu kucnu knjiznicu, uz redovito clanstvo u skolskoj i gradskoj. Citala sam svasta sto bi me dopalo pod ruku, i sa kriterijem, i bez bilo kakvog kriterija.
Isto tako Faulkner, Dreiser, i ostale koje sam vec spomenula.
Od Tolstoja obozavam "Rat i mir", procitam ga u prosjeku svakih godinu-godinu i pol dana ispocetka... i u srednjoj sam, valjda, bila zaljubljena u Andreja. :mrgreen:
Ono sto je nekima bilo dosadno, npr. Shakespeare, meni je bilo super, npr. jako, jako volim Sonete. I Hamleta (koji mi je, sjecam se kad sam prvi put citala, uvijek bio duhovit).
A kad smo kod duhovitosti, nenadmasan mi je Kishon, "Kod kuce je najgore" i "Kita boli more".
I da se vratim na Copica - odlicna mi je cijela "Pionirska trilogija", ne samo "Orlovi rano lete". Mislim da je vise dotaknula "Ne tuguj bronzana strazo" (zadnji dio trilogije).
Van Trilogije, "Magarece godine" su mi bile za krepat'. Sjecate se kad je Branko pisao diktat iz francuskog na cirilici? :lol:
Ela Peroci i Baka plete rukavice, obilježila je moje djetinjstvo. Sa 4 sam naučila čitati iz te knjige. Sada je čuvam za svoje dijete. Ruske narodne bajke kao djevojčicu su me oduševljavale i ostavljale bez teksta. Poslije je uslijedilo puno čitanja, nažalost premalo slikovnica, no sada sam frik za slikovnice. Sve sam ih pročitala iz knjižnice. Onda me oduševio Mali princ. Poslije poezija Desanke Maksimović, Vesne Parun, Preverta, uh, mnogih - poezijom sam se drogirala. Flaubertov Novembar citirala sam onako sanjiva, zanesena i mlada. Onda me i Dostojevski zauvijek kupio, zatim mala slučajno nađena knjižica na tavanu lokalnog antikvarijata - Kratkovječna (Desanke M.).
Poslije su dolazili mnogi pisci, pjesnici, ali možda za 20 godina izdvojim neke. Posljednje dvije godine prije poroda češljala sam Yu pisce.
Sada kada dijete ima godinu ipak se uspjevam pomalo vratiti čitanju. Voljela bih djetetu usaditi tu ljubav prema knjizi, čitanju. Nemilice kupujem slikovnice, sad je samo pitanje sebi ili njemu.
Vesna Parun i Desanka Maksimović, ajmeeee :heart:
nisam o poeziji na ovom topicu ni razmišljala, ali one su mi definitivno obilježile mladost.
Aaaa... Desanka Maksimović, a i Vesna Parun ... i ja saljem :heart:Citiraj:
palčica prvotno napisa
A i slikovnice! Predivno!
Citiraj:
palčica prvotno napisa
Lijepi popis, gotovo sve potpisujem...
Sad ste me sjetile na jednu knjižicu, dječjih izjava koju sam kao klinka imala, nestala je... zove se Olovka piše srcem. Pa sam ju pred par godina našla na posudbu i opet se raspametila. :)
uh, kako sam plakala na jovanovića zmaja. bezobrazni neki urednik, izdavač što već, uz dječju poeziju, u istu knjigu, uvalio i one đuliće. pačja škola i onda hop, umrla žena. a dijete u kolijevki.
i sad se naježim
pođem, idem, klecnem, zastajavam... :-(
šetalicu satu zadržavam :cry: uuužas
eto to su bile gadne pjesmice a ne Vlak u snijegu
I sve one partizanske priče - doduše, mi smo bili naviknuti na takve stvari, ja sam djetetu kupila Pirga pa kad sam malo pogledala odustala od čitanja
E da Zmaja Jovanovića imam, također čuvam. :heart:
(Sad si mislim kako ćemo trebati imati 15 polica ako izvučem sve knjige koje čuvam za dijete iz podruma). Imam odlično pamćenje poezije i znam cijelu onu prekrasnu žutu od listanja raspadajuću knjigu napamet.
Vadi ;) nema nista ljepse od polica ispunjenih knjigama... i ogromnih biblioteka.Citiraj:
palčica prvotno napisa
Slažem se u potpunosti... Kod nas je Ćopićeva knjiga Bosonogo djetinjstvo imala istu sudbinu - gurnuta u kut da je djeca ne vide. I mislim si kako to zapravo nije dobro jer ne bi trebalo djecu pretjerano štititi od takvih stvari iz literature. To su ipak stvari iz života. (Offt. s druge strane gomilu nasilja, oružja i krvi na televiziji često ni ne primijetimo jer smo zasićeni. Bogu fala pa nema ništ pametno na tv-u - uglavnom stoji ugašen ili služi kao monitor za filmove s dvd-a ili hd-a).Citiraj:
Mima prvotno napisa
da, ali ta gomila nasilja na tv-u je uglavnom u nekvalitetnim serijama, filmovima. i to djecu apsolutno ne dira. a kvaliteta kad te strese - to ostaje zauvijek u pamćenju. e sad, još uvijek nisam sigurna jel to dobro ili nije za djecu :mrgeen:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Mislim da bi prvo trebalo razgraničiti dojmove iz knjige i s tv-a (filmova, kina, i sličnih medija). I da knjiga nikad ne može traumatizirati tako kako može film.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Za tv ću itekako pripaziti što mi dijete gleda (iako bi on ionako gledao utakmice i vremensku prognozu, pa se ne moram bojati nasilnih filmova, bar zasad :mrgreen:), a za knjige - ako je neka knjiga dobra, a tužna, neka je pročita, koristit će mu nekako i ako ga rastuži (iako se on u stanju rasplakati i na nekvalitetne knjige, npr. na Miru Gavrana :roll: ali to je već drugi problem).
Uglavnom se vodim načelom - bolje da čita, nego da ne čita; i bolje da čita kvalitetnu, nego osrednju literaturu (pa bila ona i lepršava i tobože duhovita, kao npr. famozna Paulina P. protiv koje ne mogu ništa jer je imaju za lektiru).
Mi baš ne gledamo televiziju odnosno gledamo samo odabrane sadržaje pa je najnasilnije što moja kćer vidi na TV-u reklama za Sulejmana.
Čitamo doduše i Harry Pottera u kojem evo sad u 6. dijelu čak ima i nekih krvavih scena.
U partizanskim pričama i knjigama nije stvar samo u nasilju nego i načinu kako je to opisano, a najbolja riječ koja to opisuje je pretužno - npr. u Pirgu na početku mama nosi mrtvog bracu u naručju a on se već ohladio i sve to tako lijepo piše, evo, ne znam, ja mislim da je to previše tužno za moje dijete.
Mi smo bili stalno izloženi takvim pričama, ranjenicima, bombardiranjima, ofenzivama pa smo valjda navikli, premda - moja sestrična bi se počela tresti kad bi čula pjesmicu Na Petrovačkoj cesti (a bratić je to obilno koristio), a ja sam kao dijete imala prave noćne more i strahove od rata.
Jesu, tuzne su te price (Pirgo i slicne), ali neki dan sam pokusavala djetetu objasniti sta je lose u ratovima i oruzju. Al to je sve tako apstraktono. Pa bi mozda takva tuzna prica dodala neku osobnu dimenziju toj frazi 'Rat je zlo'.
Ucimo iz dogadjaja. Stvaramo stavove iz iskustva. Knjige mogu pruziti to neko emotivno iskustvo.
A mozda i grijesim.
Jos nismo u fazi citanja pravih romana, pa nisam previse aktivno razmisljala o tome.
Pa, to je meni bio jedan od motiva zašto sam mu i dala da čita Pirga. Kao i svi dečki, fasciniraju ga priče o oružju i ratovima, i to baš na apstraktnom nivou, a da pritom ne razmišlja da u ratovima stradavaju živi ljudi.Citiraj:
TTiL prvotno napisa
Mislim da je ovo najbitnije, i filmovi ili vizualni sadržaji su mi ok ako se drže emotivnih posljedica nasilja i povećavaju empatiju. Problem je u crtićima/serijama/filmovima gdje vidimo nasilje a ne vidimo njegove posljedice (dođe Švarceneger i poubija 850 ljudi, ali oni imaju ruski naglasak i svi su isti tako da je to ok), i problem je u predetaljnom prikazivanju odvratnih sadržaja samo da nas se šokira, pa mozak otupi na to i normalne su ti svakakve scene.Citiraj:
TTiL prvotno napisa
Malo patnje, tuge, tragedije, pogotovo u knjigama, mislim da je i važno jer su to ljudske emocije koje trebamo "prožvakati". Uostalom, najljepše su tužne pjesme.
Čitajući nekoliko zadnjih postova, probudile su mi se traume iz djetinjstva.
Zapamtila sam one lakše knjige, a ove teže knjige, priče i pjesme potpuno potisnula.
Pirgo! ajme suza!
Ovo s koljevkom, ajme Bože, izbrisala iz pamćenja.
a pjesmicu bilo je to jednom na brdovitom balkanu umrla je mučeničkom smrću četa đaka u jednom danu
sam znala napamet prije nego što sam i u školu išla.
Ježim se, ježim...
Ja bih takve preskakala. Imala je Desanka i izolirano ljubavne.
paaa, u nekoj dobi ih i treba malo šokirati. kao što kažu tanja i tangerina. svašta njima padne na pamet. npr mom - vicevi o židovima u aušvicu. pa je gledao la vita e bella. odmah :mrgreen:
i uz home lesson o antifašizmu, išla je i krvava bajka.
Svaka čast na temi, još da je pokrenuta prije godišnjeg kad sam posuđivala knjige za more...
one kojih se u prvi mah mogu sjetiti:
Knut Hamsund: Blagoslov zemlje
Stone: Agonija i ekstaza
Fitzgeral: Great Gatsby,
Iljf i Petrov: 12 stolica
Selimović: Derviš i smrt
Lee: Ubiti pticu rugalicu
Netko je spomenuo Ellu Peroci, a ja nisam mogla vjerovati da je ona još u lektiri,
tj. njena knjiga "Djeco Laku noć" je lektira za 1. razred, a puna je partizanskih priča :zbunj:
Ne vjerujem da nema nekih drugih priča bez te ideološke obojenosti koje bi je mogle
zamijeniti u 1. razredu.
S druge strane nadam se da je Meša Selimović ostao.
Sjećam se kako smo ga obrađivali kroz čitavo školovanje.
Prvo u osnovnoj,legendarnu priču o Zlatnoj ptici,
pa do srednje kad je Derviš bio za lektiru.
To su mi ostali u sječanju kao najsvjetliji trenuci obrazovanja uopće.
Ma koje partizanske priče?!
Peroci je lektira u 2. razredu.
sorry, u pravu si što se tiće ovog drugog: nije lektira za 1. nego za 2. razred.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
a što se partizanskih priča tiće, najjednostavnije je provjeriti ako pročitaš cijelu
zbirku "Djeco laku noć" koja se sastoji od 10-15 priča i pjesama.
Djeco laku noć istoimena priča po kojoj je nazvana knjiga.
Možda ima i nekih drugih izdanja gdje je samo ova pripovjest, ali ja pričam o izdanju koje
je moje dijete dobilo u školskoj knjižnici.
Mislim da si nešto pobrkala, kod Ele Peroci nema p od partizana :zbunj:Citiraj:
krojachica prvotno napisa
Njezina je Maca papučarica, i slične priče - sve su vrlo maštovite, neodređene u vremenu i prostoru, i vrlo prikladne za predškolsku i mlađu školsku djecu. Baš te knjige sjećam se kao jedne od svojih omiljenih u djetinjstvu.
Ne znam što su to tvom djetetu dali u školskoj knjižnici :zbunj: pa tamo nema pjesama, sve je čista proza.
Da, Ela Peroci je poznata partizanska spisateljica, aktivistica AFZ-a, te je autoricina Maca Papucarica poznati komunisticki manifest srbo-jugo-vragtigazna zavjere...
Svasta!
A sve i da jesu partizanske price sta nima fali? Ocito bi tu jos neki morali na lekciju kod Cvijete!
Duplic
I da se vratm u okvire teme - Ranko Marinkovic. Svako njegovo djelo, ja sam apsolutni fan! Nakon Never more romana bas sam bila zalosna. Dodajem tu i Camusovog stranca, Kafku, Glembajeve Krlezine iu cijelu tu ludu ekipu Malog Princa kojeg sam procitala na 3 jezika (kako bi mi jedan "dosadio" samo bih zamijenila prijevod)
ova tema mi je super. odlučila sam prepisati sve omiljene knjige i potražiti ih u knjižnici. mislim da ste moje favorite spomenule, uglavnom i više puta.
što se tiče "priča za laku noć", u našoj staroj knjizi sjećam se priče o partizanki čiji je dečko poginuo i ona je tužna i tužna - ne vidim ništa problematično u tome. tuga nakon smrti voljene osobe najuobičajeni je osjećaj na svijetu, nema to veze s ideologijom.
A i da ima, zamisli tragedije! :roll:
Jeste li kao klinci citali Djevojcicu s junackim srcem Tone Seliskara? Pamtite li da ste kao posljedicu izvikivali Tito- partija?
Zao mi je zbog offtopica, ali morala sam reagirati.