Knjige mog života

[Lucas]

Dan Brown - Velika obmana i Anne Rice- Vampir Lestat dijele prvo mjesto-čitam ih bez daha

Jean M. Auel- pleme spiljskog medvjeda.... tu knjigu sam pročitala preko nekoliko desetaka puta (i njezine nastavke)

Christiane F.- Mi djeca s kolodvora Zoo - knjigu koju svako dijete treba pročitati

Lewis Carroll - Alisa u zemlji čudesa

volim čitati, sad kako imam djecu malo manje imam vremena za knjige, Interliber mi je omiljena destinacija
al ove knjige su mi ono.... vrh vrhova.... i ako bi morala 5 knjiga ponesti na pusti otok - to bi bile te....

[meda]

To se zove crno bijela tehnika pisanja jel tako? Ma zna biti patetično, ono crnobijeli likovi u crno vijelom svijetu, serija je po ovome što pišeš puno bliža stvarnom svijetu
Ali meni nekako takve pričice ponekad baš dobro sjednu, nakon previše dubine, a pogotovo nakon one životne dubine koju živimo oćemo nećemo

mislim da si krivo shvatila

[šafran]

Što?

[šafran]

Za Vampir Lestat sam već čula da je mrak knjiga, ja sam samo pogledala film Razgovor sa Vampirom i onaj još jedan prije njega, ne sjećam se više kako se zove, iz te serije, ima čitav serijal knjiga, ako se ne varam

[Lucas]

da. u pravu si. ima nekoliko knjiga iz vampirskih kronika
odavno sam ih počela čitati...još dok nisu bili u modi ovi šljašteči i gay vampiri (njih mi vjera, religija i nacionalnost brani čitati/gledati )


intervju s vampirom (odličan,čak i tom cruise kojeg organski nemogu smisliti) i kraljica prokletih (katastrofa) su bili ekranizirani

[cikla]

Sad kad si spomenula gay vampire setila sam se Vajlda i Dorijana Greja. Pre par dana sam čitala njegove bajke - Srećni princ, Zvezdani dečak, Mladi Kralj, Sebični džin, Odani prijatelj. Koliko morala na jednom mestu! Toliko me mlinar u poslednjoj priči iznervirao da mi je došlo da mu lupim šamar.

[Peterlin]

Predivna tema, bas za mene u "home alone" danima

Omiljeno:
Dostojevski - njega obozavam Zlocin i Kazna, Karamzovi, Idiot, Zli dusi, Njetocka, Bele noci, Krotka... ma sve sto sam procitala volim... Jedino sam pocela kockara i prekinula. Mladic mi stoji na polici, mogla bih toga da se latim.
Hese - Stepski Vuk, Demijan, Igra staklenih perli... Ko moze da bude mlad i da ne bude zanesen Heseom?

ima tu svacega spomenutog sto volim. cini mi se da ove knjige nisu:
Kako je zelena bila moja dolina - Ricard Luelin
Rut se davi
Bog malih stvari - Arundati Roj
Talasi - Virdzinija Vulf

Visnja, ne vidim sta je neobicno u tvom stavu, pa poznata prica je da Tolstoj nije voleo Anu, jer je razorila porodicu, i zato ju je bacio pod voz. I ta recenica uvek ide u paru sa drugom: kako je Puskin zaljubljen u Tanju

Hvala što si me podsjetila na Boga malih stvari.

I ove uvjetno dječje priče iz tvog drugog posta su super - pročitao je moj mlađi sin Sretnog princa sad tijekom praznika, a ja zavirivala u knjigu.

[Peterlin]

100 godina samoće, G. G. Marquez
Usta puna zemlje, B. Šćepanović
Ispovijesti, A. Augustin
Hrana za život, Z. Pejić
Dnevnik jedne depresije, U. Goldman-Posch

Kako li mi je ovo promaklo...Moram posuditi Hranu za život.

Iz te kategorije odlične su mi knjige Makrobiotika i Do-in vježbe. Autor - Michio Kushi

[Forka]

Nekako mislim da knjige koje pročitamo ostavljaju ili ne ostavljaju trag na/u nama ovisno o tome kada smo ih u životu pročitali i u kojim okolnostima...
I da se može desiti da nas je određena knjiga ostavila ravnodušnima možda samo zbog toga jer smo je pročitali prerano ili prekasno ili pak u nekom hektičnom razdoblju svoga života ...

Jako davno, na svoj jedanaesti rođendan dobila sam Malog princa (A. de Saint-Exupery) s posvetom "To K. from her American friend...", i to je jedna od prvih knjiga koje su mi napravile onaj "switch" i kojoj sam se i kasnije vraćala često...

U to vrijeme bile su tu neizbježne Devojčice Louise May Alcott s ostalim nastavcima, pa Heidi Johanne Spyri, serijal Tarzana E. Rice Burroughsa, o Davy Crockettu da ne govorim...
Mislim da je otkrićem Malog princa nekako započela nova faza u mojem druženju s literaturom ...

A o tom potom, jer sad ne stignem

[tanja_b]

Nekako mislim da knjige koje pročitamo ostavljaju ili ne ostavljaju trag na/u nama ovisno o tome kada smo ih u životu pročitali i u kojim okolnostima...
I da se može desiti da nas je određena knjiga ostavila ravnodušnima možda samo zbog toga jer smo je pročitali prerano ili prekasno ili pak u nekom hektičnom razdoblju svoga života ...

S ovim se slažem u potpunosti.

[Peterlin]

I ja se slažem da knjige ostavljaju dojam ako smo pogodili trenutak kad ćemo ih pročitati.

Ima i nastavak - knjige često nađu nas, ne nađemo nužno mi njih.

Evo priče: Knjigu Funkcija Orgazma (Wilhelm Reich) prvi put sam pročitala još kao srednjoškolka - mojim roditeljima ju je netko posudio, nije bila namijenjena meni ali sam je svejedno slistila. Jako me se dojmila, ali nikako je nisam mogla naći jer je to bilo limitirano izdanje (samo 1000 komada), beogradsko, s predgovorom Predraga Matvejevića.

Puno godina kasnije (već sam imala nekoliko godina staža) stajala sam usred noći u Frankopanskoj ulici ispred Gavelle i kisnula čekajući tramvaj. Buljim u izlog antikvarijata koji je tada tamo bio i što vidim - FUnkciju orgazma! Daklem, iduće jutro sam dokurila po nju 10 minuta prije otvaranja dućana. (Offt. knjigu sam poslije proslijedila dalje, ali znam kod koga je i mogu do nje. DOma imam drugo izdanje na engleskom, a mislim si da bi mogla nabaviti i original na njemačkom, ali naći će to mene kad tad...)

[anamar]

ako moram nabrojiti knjige ili izdanja, osim `velikih knjiga` koje volim, odnosno one koje su osobito utjecale na mene u ranim čitalačkim godinama, bile bi to: Djeco, laku noć-Ela Peroci, Alan Ford-Max Bunker, Sadako hoće živjeti-Karl Bruckner, Hobit-Tolkien i Odavde do vječnosti-James Jones.

[fingertips]

Kako sam mogla zaboraviti Sadako!!!

[šafran]

Nisam htjela pisati za Malog princa da nekog ne povrijedim, ali joj ta knjiga, pukla sam jednom na satu kako je on obično razmaženo derište i kako je meni najbolji lik pilota, ajme strave, što su me svi napali, bilo mi je zemljo otvori se
Kasnije sam ga opet čitala i opet ništa, ne volim tog malog princa, i film sam gledala, ustvari više kao crtani i bio mi je lijep, ali me opet mališa iznervirao.
Ali svejedno čuvam i njega u podrumu za moje klince jednom. To je dijelo koje treba pročitati, bez obzira na moj osobni neki osjećaj, tko zna što je u biti razlog. Ne znam ni sama iskreno.

Anu Karenjinu isto nisam voljela, gledala sam čak sa meni predragom Sophie Marceau, ali ništa, opet nisam bila sretna.

A Mi djeca sa kolodvora ZOO nisam čitala, u to vrijeme su je svi čitali i bilo je stalno ma moraš je pročitati,moraš je pročitati, a ja se na samu riječ moraš odmah pobunim.
Danas mi je žao, iako znam sve o toj knjizi, radnju, puno se pričalo o njoj. Isto mislim da bi je svako dijete trebalo pročitati.
Ja sam uzela za čitati Dnevnik jednog narkomana, ali se više ne sjećam tko je to pisao, mislim da su bile 3 knjige ili barem 2, tako nešto, ali nisam je pročitala do kraja, bila mi je jako teška, ali bome sasvim dovoljno i to što sam pročitala.

Pa da, Sadako hoće živjeti, uh potresna knjiga,bila mi je potresnija od Dnevnika Ane Frank. Tada sam mrzila Amerikance, čisto subjektivno, bili su mi izvor svog zla, tek kasnije sam saznala šta su tek Japanci radili, ma rat, čudovište.

[vida]

Ja ću popis ograničiti na jednu stranjsku i jednu našu, shvatila sam da je riječ o onim djelima koja su nas nekad "zdrmala" a ne o onima koja sad čitamo i ok su nam, izdvajam :

1. Sartre-Mučnina
2 Slobodan Novak- Mirisi, zlato i tamjan

[tanja_b]

Nisam htjela pisati za Malog princa da nekog ne povrijedim, ali joj ta knjiga, pukla sam jednom na satu kako je on obično razmaženo derište i kako je meni najbolji lik pilota, ajme strave, što su me svi napali, bilo mi je zemljo otvori se
Kasnije sam ga opet čitala i opet ništa, ne volim tog malog princa, i film sam gledala, ustvari više kao crtani i bio mi je lijep, ali me opet mališa iznervirao.
Ali svejedno čuvam i njega u podrumu za moje klince jednom. To je dijelo koje treba pročitati, bez obzira na moj osobni neki osjećaj, tko zna što je u biti razlog. Ne znam ni sama iskreno.

Mali princ je teška knjiga, preteška za osnovnoškolski uzrast, a iz nekog razloga ga trpaju u lektiru i djeca ga često krivo doživljavaju.

[šafran]

Ma tanja draga ja sam ga jedina čini mi se krivo doživjela, nesmijem se ni sjetiti kako sam se grozno osjećala, ko Pale samna svijetu

[šafran]

Makar slažem se i ja isto mislim da je ipak malo preteška za taj uzrast, možda bi ga sad trebala pročitati ponovno

[Storma]

Ne znam kako bih suzila popis na 5 knjiga, jer ih slažem u glavi po vrsti, likovima, pričama; pamtim i zaboravljam i najviše od svega-volim.

[andiko]

krleža
dostojevski
karl may
jane austen
u zadnjih nekoliko godina nisam nista citala...trebala bih krenut

i mene je sartre totalno zdrmao...

[Charlie]

Bas ste me raznjezile s popisom omiljenih knjiga u djetinjstvu. I ja sam u osnovnoj gutala Julesa Verna (omiljena su mi bila Djeca kapetana Granta), Karla Maya, Zane Greya, grcku i rimsku mitologiju, Kusana, Zagorku, da ne nabrajam...a svojim curama iako su jos jako male vec slazem zbirku literature
jel mozda netko citao Bracu lavljeg srca od A. Lindgren? Jos se zivo sjecam kako me se dojmila ta knjiga, mislim da nisam bila starija od 3.-4. razreda osnovne kad sam ju citala.

[palčica]

Hvala na info za Islam Grčki i kulu Janković. Planiramo ljetovati u blizini pa bi baš mogli navratiti.

Inače, sad se pitam kako li sam mogla zaboraviti Roba - Singer je dobio Nobelovu nagradu za tu knjigu dok sam ja bila u srednjoj školi i raspametila sam se.

Pohvala za temu!
Kao srednjoškolka obožavala sam tu knjigu.

[jennifer_gentle]

ne znam je li netko čitao od jonathana safrana foera sve je rasvijetljeno, to mi je baš draga knjiga.
filmska adaptacija mi se nije toliko svidjela.

[Anci]

Ja sam citala, super mi je bila. Ono, ekipa je zakon :D
Nisam ni znala za film.

[susmiga]

Bas ste me raznjezile s popisom omiljenih knjiga u djetinjstvu. I ja sam u osnovnoj gutala Julesa Verna (omiljena su mi bila Djeca kapetana Granta), Karla Maya, Zane Greya, grcku i rimsku mitologiju, Kusana, Zagorku, da ne nabrajam...a svojim curama iako su jos jako male vec slazem zbirku literature
jel mozda netko citao Bracu lavljeg srca od A. Lindgren? Jos se zivo sjecam kako me se dojmila ta knjiga, mislim da nisam bila starija od 3.-4. razreda osnovne kad sam ju citala.

moja kćer je u prvom razredu bila oduševljena sa knjigama astrid lindgren, ali na žalost, u knjižnici su skoro svi naslovi rashodovani jer ih nitko ne čita i nema novih izdanja. našle smo samo pipi, razma u skitnji i hrabra kajsa

[dol]

Anton Ingolič: Onduo moj crni momak i Gimnazijalka,to smo ko ludi čitali u osmom razredu, čekali red za posuditi u šk. knjižnici.

[krumpiric]

Puno sam knjiga pročitala, još više nisam, i što dalje čitam teže me se ikoja dojmi onako zaozbiljno. Za mnoge koje ste navele, iz školske lektire i oko nje, moram priznati da je od tih knjiga ostao neki opći doživljaj i da za one koje su mi se tada sviđale, ne bih to isto rekla da ih čitam danas i obratno. Mnoge sam potpuno zaboravila, iako nisu nužno bile loše.

No u novije vrijeme, otkad čitam isključivo za gušt, onako baš duboko su mi se u pamćenje urezale Tisuću žarkih sunaca Khaleda Hosseinia (i Gonič zmajeva, ali ne toliko) i Anđelin prah Frank McCourta. Kad me nešto treba nasmijati, onda je bez premca David Lodge.

O, eto nekoga s kim se slažem.

[Mimah]

I meni je Lodge mio.

[laumi]

Lodge definitivno

[Angie75]

Lodge definitivno

evo još jedne
btw, tražim njegov Paradise news po knjižnicama već mjesecima, nikako je uhvatiti

[šafran]

Sve si mislim da li da Zagrepčanku - Branislava Glumca uvrstim u knjige koje su me obilježile u ranoj mladosti, ali mislim da je, susret sa autorom sigurno.
Poznavala sam autora, pa recimo ne bi ga opisala kao najugodniju osobu na svijetu, pa je to možda razlog izostavljanja, iako je knjiga posebna, ne samo što je pisana bez ikakve interpunkcije, velikih slova, nego je djevojka iz romana bila stvarna osoba, iako Glumac nikad nije otkrio identitet, ako niša, to je bilo lijepo od njega.

[Elly]

Ne znam kako bih suzila popis na 5 knjiga, jer ih slažem u glavi po vrsti, likovima, pričama; pamtim i zaboravljam i najviše od svega-volim.

X

[TTiL]

Joj kako divna tema

Sve citam i uzdisem nad svakim drugim postom i svakom trecom spomenutom knjigom. I smisljam kako da se pridruzim razgovoru. Pa sam smislila da podijelim svoj zivot na faze.

U osnovnoskolskoj fazi sam citala kao luda i poistovjecivala se sa svakom knjigom. Do te mjere da sam iza bakine garaze sisala kosu kao zrtvu grckin bogovima.
Tu je tesko izdvajati ali: grcka mitologija, Karl May, Sue Townsend i Adrian Mole, Kusan i puno onih partizanskih, ratnih i posljeratnih knjiga kao Pirgo i Orlovi rano lete.

U srednjoskolskoj fazi izdvajam Hemingwaya i Richarda Bacha - jedan me ocarao realnoscu i ljepotom propalog, protracenog ili oduzetog zivota a drugi nadom i vizijom.

Na fakultetu moje citanje je obiljezeno ucenjem talijanskog i tu mi je najvise pomogao Dylan Dog (vjecno sam mu zahvalna). I Baricco, Benni, Ammaniti. I jos puno drugih kojima se ne sjecam imena al se sjecam knjiga i osjecaja. A usao je tu i Murakami i jos neki japanci - sve sto sam procitala od japanskih autora mi ja kao sa drugog svijeta.

U fazi doktorskih studija je citanje malo ispalo iz fokusa, sto zbog prezaposlenosti a sto zbog decka (sada muza) kojeg je nerviralo da stalno citam i smisljao je stalno kako da me dekoncentrira. Citala jesam, onako za gust, napreskokce i sto mi padne pod ruku. I polako sam prestala pamtiti autore i naslove. Pamtim atmosfere i drustvena uredjenja i odnose.

U trudnoci sam procitala cijelog Asimova. I puno Clarkea. Bas mi je pasao sf.
U fazi majcinstva sam prestala citati na skoro dvije godine al sad se evo vracam. I skupljam preporuke.

E, da, za kraj da preporucim, nije knjiga mog zivota, al me se bas nekako cudno dojmila. Hunger Games. Mislim, je to za tinejdjere ( :vjecno mlada: ), ali je bas dobro napisana, likovi su nekako duboko izprofilirani i cijela tema je skroz spooky... evo i nakon vise od godinu dana mi cesto pada na pamet, pogotovo kad citam vijesti.

[šafran]

E, da, za kraj da preporucim, nije knjiga mog zivota, al me se bas nekako cudno dojmila. Hunger Games. Mislim, je to za tinejdjere ( :vjecno mlada: ), ali je bas dobro napisana, likovi su nekako duboko izprofilirani i cijela tema je skroz spooky... evo i nakon vise od godinu dana mi cesto pada na pamet, pogotovo kad citam vijesti.

Tema je jako aktualna, i puno dublja nego se onako čini baš na prvi pogled, u biti baš si dobro povukla paralelu između te priče i čitanja vijesti.

[Peterlin]

Joj kako divna tema

Sve citam i uzdisem nad svakim drugim postom i svakom trecom spomenutom knjigom. I smisljam kako da se pridruzim razgovoru. Pa sam smislila da podijelim svoj zivot na faze.

U osnovnoskolskoj fazi sam citala kao luda i poistovjecivala se sa svakom knjigom. Do te mjere da sam iza bakine garaze sisala kosu kao zrtvu grckin bogovima.
Tu je tesko izdvajati ali: grcka mitologija, Karl May, Sue Townsend i Adrian Mole, Kusan i puno onih partizanskih, ratnih i posljeratnih knjiga kao Pirgo i Orlovi rano lete.

U srednjoskolskoj fazi izdvajam Hemingwaya i Richarda Bacha - jedan me ocarao realnoscu i ljepotom propalog, protracenog ili oduzetog zivota a drugi nadom i vizijom.

Na fakultetu moje citanje je obiljezeno ucenjem talijanskog i tu mi je najvise pomogao Dylan Dog (vjecno sam mu zahvalna). I Baricco, Benni, Ammaniti. I jos puno drugih kojima se ne sjecam imena al se sjecam knjiga i osjecaja. A usao je tu i Murakami i jos neki japanci - sve sto sam procitala od japanskih autora mi ja kao sa drugog svijeta.

U fazi doktorskih studija je citanje malo ispalo iz fokusa, sto zbog prezaposlenosti a sto zbog decka (sada muza) kojeg je nerviralo da stalno citam i smisljao je stalno kako da me dekoncentrira. Citala jesam, onako za gust, napreskokce i sto mi padne pod ruku. I polako sam prestala pamtiti autore i naslove. Pamtim atmosfere i drustvena uredjenja i odnose.

U trudnoci sam procitala cijelog Asimova. I puno Clarkea. Bas mi je pasao sf.
U fazi majcinstva sam prestala citati na skoro dvije godine al sad se evo vracam. I skupljam preporuke.

E, da, za kraj da preporucim, nije knjiga mog zivota, al me se bas nekako cudno dojmila. Hunger Games. Mislim, je to za tinejdjere ( :vjecno mlada: ), ali je bas dobro napisana, likovi su nekako duboko izprofilirani i cijela tema je skroz spooky... evo i nakon vise od godinu dana mi cesto pada na pamet, pogotovo kad citam vijesti.

Hvala na podsjećanju na Hemingwaya. Moja najmilija njegova knjiga je Otoci u struji. Valjalo bi je ponovno potražiti da vidim da li mi se i dalje sviđa.

SF - isto volim ovo što si napisala, Asimova i Clarkea sam čitala davno, kao i Franka Herberta http://hr.wikipedia.org/wiki/Dina_(roman)

Ono što bih preporučila je moj omiljeni William Gibson. Otkrila sam ga slučajno jer je u časopisu SIrius bila objavljena njegova priča Zimska tržnica, koja mi se jako dopala. Na hrvatskom ima Svjetlost prividne stvarnosti (Algoritam: http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=44&id=708) iliti u originalu Virtual Light. Od novijih stvari ima Zemlja špijuna - isto dobra stvar.

Nije sve njegovo prevedeno, a to je šteta jer definitivno najbolja stvar koja mi je pala šaka je roman koju je napisao zajedno sa Bruceom Sterlingom. Zove se The Difference Engine. To je alternativna prošlost - genijalno: http://en.wikipedia.org/wiki/The_Difference_Engine Koliko ja znam, nije prevedeno na hrvatski.

[Elly]

Hvala na podsjećanju na Hemingwaya. Moja najmilija njegova knjiga je Otoci u struji. Valjalo bi je ponovno potražiti da vidim da li mi se i dalje sviđa.

X.
Prije nekoliko godina sam ga isla ponovo citati preko ljeta, nekako me povuklo, i da - i dalje ga jednako volim. Moja najdraza je zbirka prica, u kojoj mi je pak najdraza "Brda kao bijeli slonovi".

TTiL je spomenula "Orlovi rano lete" - joj, da! Jos i sad pamtim neke dijelove iz "Magarecih godina", Copic mi je jedan od najdrazih pisaca, i ne volim to sto sam "Orlove" nekome posudila i nikad mi nisu vraceni, a ne mogu do knjige ovdje doci, ne znam niti gdje bih ju kupila ili narucila.... a voljela bih ju (ponovo) imati u kucnoj biblioteci.

Iz OS-faze znaci, Copic, Nazor, Karl May generalno, pa "Ivanhoe"
Iz srednjoskolske faze Tolstoj, Maupassant, Prevert, Hemingway, Steinbeck, Bukowski....
20-godine: Faulkner, F. Scott Fitzgerald...
30-te godine: citala sam dosta SF-a tada, pa mi je drag Frank Herbert....
Sada mi je odlicna Hilary Mantel, npr.

Ovako mi je nekako krace, kad bih pocela pisati knjigu po knjigu.... jednostavno sam knjigoljubac i tesko bi mi bilo suziti. Ali prepoznajem i meni vrlo drage naslove u vasim odgovorima. I popis se produzava, i produzava...

[Peterlin]

Joj - Ivanhoe - Sir Walter Scott!

Koliko ce jos zaboravljenih divota ovdje izroniti?

[Peterlin]

Kad smo već kod srednjeg vijeka, u novije doba svidjela mi se trilogija o templarima - autor je Jan Guillou, a knjige se zovu Put u Jeruzalem, Vitez templar i Kraljevstvo na kraju puta.

Ne mogu reći da mi je baš obilježilo život, ali mi je uljepšalo jedno ljeto.

[laura29]

Najdraže knjige:
A. de Saint Ekupery, Mali princ
Dostojevski, Zločin i kazna
I. Andrić, Na Drini ćuprija, Prokleta avlija
M. Selimović, Derviš i smrt
C. de la Barca, Život je san
Salinger, Lovac u žitu
Krleža, Gospoda Glembajevi, Balade Petrice Kerempuha, Na rubu pameti
V. Desnica, Zimsko ljetovanjeI. Slamnig, Bolja polovica hrabrosti
Matoševe novele...
Ima toga još...

[seni]

ako bi se udubila, popis bi bio podugacak.
ovako na prvu sve od Marguerite Yourcenar

[seni]

i sve od Dostojevskog
i sve od Krleze
i sve od Ujevica i AB Simica

[seni]

naravno
majstor i margarita
hazarski recnik
marinkoviceve price s visa (ne sjecam se vise imena knjige)
drugi spol
korekcije

citala sam jaako puno, sada manje, jer manje stignem, ali citam.
puno knjiga volim i obozavam.
nisu sve ostavile dubljeg traga, a mnoge koje su ostavljale traga sma ponesto i zaboravila, tako da je ovo neki brzinski izbor

[seni]

ibsenova nora
i stepski vuk umijece ljubavi

[seni]

dervis i smrt
bog malih stvari
limeni bubanj

[Peterlin]

ibsenova nora
i stepski vuk umijece ljubavi

Kako mi je ovo promaklo u mom popisu???

[*mamica*]

Knjige koje su obilježile moje djetinjstvo:

Heidi
Jack London - Zov divljine i Bijeli očnjak
Orlin Vasiljev - Divlja gora
Oliver Twist (knjiga kojoj se i danas rado vraćam!)
A jedno vrijeme me je oduševljavala i od Branka Ćopića - Orlovi rano lete

Knjige koje su ostavile poseban dojam na mene u kasnijoj dobi:

1. Na apsolutnom, neprikosnovenom broju jedan je Sjećanja jedne gejše. Mislim da sam je pročitala jedno milijun puta i svaki put je iznova čitam i otkrijem nove pojedinosti, nove detalje koji me oduševe. Filmom sam gorko razočarana -(isto kao i Oliver Twistom od Polanskog - sramota!), ali znala sam da će biti tako jer smatram da je sve detalje i emocije te knjige nemoguće prenijeti na filmsko platno.
- Povijest jedne ljubavi
- Engleski pacijent
- Orkanski visovi

U zadnje vrijeme volim čitati knjige tipa Jane Eyre, britanska aristokracija i sl., inače volim i takve serije i filmove.

Od domaćih knjiga izdvajam:

- Dražen Jerabek - Zidovi od magle
- Goran Tribuson - Povijest pornografije
Od Ante Tomića su mi se sviđali prvi uratci tipa Ništa nas ne smije iznenaditi i Građanin pokorni, sada je već ujadio i istrošio se, Dežulović je koplje iznad njega.

[*mamica*]

Jooooj kako zaboravih knjigu iz djetinjstva Pustolovine Toma Sawyera! Uz Olivera Twista, najbolja knjiga, i to u Kušanovom prijevodu!

[*mamica*]

Ja sam nadobudno išla prvo izlistati svoj popis, pa sam se tek onda vratila čitati temu i vidim da je se razvila super rasprava i da su mnogi spomenuli knjige koje sam i ja spomenula.

E sad, ja sam oduvijek bila freak za čitanje. Naučila sam čitati sa tri i pol godine (da da, s nepune tri sam znala sva slova...), a moja literatura je, osim gorespomenute bila grčka mitologija, Biblija i kojekakve druge teže knjige. Baš sam bila teški knjiški moljac.

No, kada sam krenula u gimnaziju, profesor je imao osobnih zdravstvenih problema i nije vodio računa o nama, ukratko, apsolutno ništa od lektire nismo čitali i ja sam ostala zakinuta za jedno veliko bogatstvo književnosti. Tada nisam ni stigla toliko čitati jer sam morala vozariti u školu.. ukratko, u tom razdoblju pa do prije 2-3 god nastala je jedna velika rupa u mom čitanju. Poslije škole došao faks, dijete, ja čitala neku laganicu... Nekim klasicima se jednostavno nisam posvetila.

I sada ja velim da sam visokoobrazovana osoba koja govori i strane jezike, koja obožava hrvatski jezik i čitanje, a nisam čitala ni Krležu ni Dostojevskog ni Tolstoja... stvarno me je sram. To me muči i imam osjećaj da mi fali veliki dio mog, kako da to kažem, obrazovanja, kulture...

Od prije par godina sam si uvela obavezno vrijeme za čitanje (koje i dalje obožavam i s veseljem mu se vraćam), a čim malo djeca porastu, uzet ću si na čitanje kompletne must have srednjoškolske lektire. Pa makar kada oni pođu u školu, pa skupa s njima.

[TTiL]

Hvala na podsjećanju na Hemingwaya. Moja najmilija njegova knjiga je Otoci u struji. Valjalo bi je ponovno potražiti da vidim da li mi se i dalje sviđa.

Ja mu se nekako stalno vracam, raznim dijelovima u raznim momentima. I uvijek me odusevi.
A price su mu fenomenalne.


Nedavno mi se urezala i Hosseinieva 'Thousand splendid suns'. Jos uvijek ju probavljam i imam dojam da ce me dugo pratiti. I sa puno vise upitnika iznad glave promatram zene u burkama koje vidjam u susjedstvu.

[Beti3]

Anton Ingolič: Onduo moj crni momak i Gimnazijalka,to smo ko ludi čitali u osmom razredu, čekali red za posuditi u šk. knjižnici.

Nisam ja mogla čekati red u knjižnici! Mama kupila obje. Obožavala sam ih. I svaku pročitala bar deset puta. I danas ponosno stoje na polici. A u Ljubljani sam prvo tražila gdje je to Tromostovje iz Ingoličeve knjige.
Sve knjige u kojima je tema priče trudnoća ili novorođenče, za mene su super. R. Doyle Bebač, M.Keyes Lubenica, sad su mi one pale na pamet.