Printable View
to ti može reći samo netko tko nije prošao isto što i mi....Citiraj:
roman972 prvotno napisa
zato ja i dalje izbjegavam pričati o tome sa osobama koje nisu bile u istoj situaciji, nego se izjadam ovdje na ovom topiću ili razgovaram sa bivšim cimericama iz bolnice koje su sve to prošle...
apropo razumijevanja...meni je nakon povratka na posao (3 mjeseca nakon gubitka beba u 30tt) šef htio dati otkaz jer sam postala višak...vrlo "ljudski" od njega što drugo da kažem..
Tako se i meni čini.
Mislim da ovaj forum puno pomaže.
U vrijeme kad se meni to dogodilo nije ga bilo.
drage moje jako mi je žao zbog gubitka vaših toliko željenih bebica :cry: :love2:
cure su sve tako lijepo rekle, i sve što ja mogu reći je da nigdje nisam našla toliko utjehe, razumijevanja, i lijepih riječi ovdje, jer jedino ove cure ovdje razumiju! :heart:
istina je i ja izbjegavam razgovarati s ljudima koji nisu to prošli, kao kažu mi u stilu pa nemoj tako , već je prošlo vremena.Njima je 8,mj puno vremena. Izgubiš igračćku kao dijete ili životinju pa pamtiš cijeli život a kamoli svoje dijete .
suvišne su riječi....
velika jabuka jako mi je zao sto ovo sad prozivljavas, tocno sam se i ja tako osjecala...stalno sam pitala ljude jel ja ovo sanjam, mislila sam da cu se probuditi iz nocne more:cry:
Ja sam svoje anđele sahranila, ustvari moja obitelj je posto sam ja bas bila slaba nakon poroda i nisam htjela da mi taj događaj ostane u sjecanju...dovoljna mi je i ova tuga..
Drago mi je sto smo to uradila jer sad imam gdje otici i isplakati se, uradili smo im na spomeniku prekrasnu sliku dva djecaka anđela:angel::angel:
Sa vremenom ce biti lakse , drzi se
XCitiraj:
klarita2 prvotno napisa
velika.jabuka, maria ,roman žao mi je zbog vašeg gubitka :love2:
Drage mame andela, drage prijateljice..
razmišljali smo i predomišljali izmedu varijante koju su nam pod normalno sugerirali u bolnici, da potpišemo da se odričemo ostataka koji bi onda bili zbrinuti od njihove strane, i varijante da preuzmemo naše malo zlato. Na kraju nam se iskristaliziralo ono što je moje srce zapravo od početka znalo - sahraniti našeg sinčića, kojeg nikad nismo upoznali ali ga zbog toga ništa manje ne volimo. Odlučili smo da ćemo to učiniti na intiman način, tako da ćemo polaganju urne biti prisutni samo mi, mama i tata. Nećemo ga nigdje upisivati, osim u naša srca.
Predlažem da se za ovu bolnu problematiku otvori posebna tema, na kojoj bi roditelji zbunjeni svojom prevelikom boli mogli dobiti podršku kakvu sam ja dobila od vas, na kojoj sam vam strašno zahvalna. Drago mi je da smo, velikim dijelom upravo radi vaših riječi, izbjegli da napravimo nešto što bi za nas bila ogromna i nepopravljiva pogreška.
jabuka, draga :love2:
i mi smo tako napravili. jako bi' te sad zagrlila, nemam nekih rijeci, cuvaj se, na srcu si mi ovih dana.
mozda ne bi bilo lose da ipak razmislite i da dijete prijavite, kasnije ce ti se i pravno priznavati kao tvoje dijete; bez upisa, na zalost, nece. nikad ne znas, moze ti to u zivotu biti bitno. nije to velika papirologija a i mozda je dobro prolaziti sve te korake, moras se suociti s onim sto se dogodilo i na taj nacin.
Moja baka, i ja s njom, je uvijek kad smo bili na groblju odlazila
urediti "dječji" grob svog sina koji je bio nedonošće i ubrzo po porodu umro.
I pored 4 žive djece i više unučadi taj je dječak uvijek bio dio
njenog pa onda i našeg života. Meni je to, na jedan
tužan način drago jer je njegov život nastao kao i život svakog od nas i
jednako je vrijedan.
Jako tužna ali i lijepa priča..
O tome ne znam ništa, a sve se bojim pitati.. znate li iz stvarnog života, ili znate za neki izvor gdje bi se o tome moglo nešto pročitati, jesu li šanse da se smrt bebe tijekom slijedećih trudnoća ponovi veće kod nas mama kojima se to već dogodilo? U slučaju da je uzrok nepoznat..
draga jabuka...nažalost za ništa nema garancije i nema pravila. svaki gubitak trudnoće se događa iz nekog razloga bio on vidljiv ili ne...
u slijedećoj trudnoći može biti sve 5, a može biti opet nešto...ja sam izgubila blizance, ali ovdje ima cura koje su izgubile više beba u različitim trudnočama...kao što rekoh nema garancije nažalost...:-(
a i ja ti savjetujem da ipak prijavite dijete...meni se I.G. sada računa kao treće dijete iako je drugo kkoje je živo i imam pravo na porodiljni 3 godine...
Cure, umirem od žalosti i lovim se za slamke.. Zato gnjavim tražeći nemoguće odgovore, ali jednostavno ne znam kud bih sa sobom.. Koliko ste čekale do ponovnih pokušaja, ako je izgubljena beba već bila velika, kao naša, oko 25og tjedna? Svakom riječju i iskustvom ćete mi neizmjerno pomoći :(
Ako pitaš kada možeš planirati novu trudnoću, nama je jedan doktor rekao - nakon onoliko mjeseci koliko je trajala ova neuspjela trudnoća, drugi je rekao tri-četiri mjeseca.
Potreban je fizički oporavak organizma, ali i psihički. Sama ćeš najbolje znati kad budeš spremna.
Dobro je prije napraviti pregled kod doktora da se uvjeriš da je sve u redu. Nema razloga da tvoja slijedeća trudnoća ne bude uspješna. Vidiš i sama na ovom forumu koliko je žena nakon izgubljenih trudnoća rodilo lijepu i zdravu djecu!
velika.jabuka - moja iskrena sućut...
Ja sam izgubila curicu u 24 tj, nisam je pogledala (tada mi je to bilo prebolno, sada mi je žao) i ostavila sam je da je oni zbrinu. I to mi je žao, sada bi napravila drugačije. Što to uopče znači? Kako ih oni "zbrinu"? Užasno mi je to i pomisliti, pa molim, ako netko zna, da mi napiše pp, zaista bi voljela znati, to me već dugo muči.
Htjela sam ti zapravo napisati da sam ja ostala trudna 3 mj poslije, gin mi je rekao da mogu pokušati kad budem spremna, a ako tijelo nije spremno neće se ni primiti. Rodila sam zdravog sinčića. Na obdukciji se otkrilo da je bio parvovirus i da se ne može ponoviti. Svejedno, ta trudnoća je bila jako psihički teška i puna strahova.
I tebi želim uskoro mirišljavi paketić, doći će ti kao melem na ranu.
fizički je oporavak kada izađeš iz babinja... i do slijedeće menstruacije... kao i žena koja je najnormalnije rodila živo dijete opet može zatrudniti čim dobije menzis..Citiraj:
roman972 prvotno napisa
fizički nakon 3 mjeseca.. ali psihički e to je drugi par rukava...
ja sam nakon 4 mjeseca od smrti bebe zatrudnila.. nisam stigla ni odbolovati dijete već sam bila trudna...
iskreno... ne valja ni to.. jer nova trudnoća samo mi je potisnula bol... ali ja nisam odbolovala.... i zato se nanovo vraćam na ovaj PDF i pišem....
a u pm i životu :(
velika jabuka prvo da ti posaljem jedan virtualni :love2:.
moje trudnoce su zavrsavale spontanim u dosta ranijoj fazi nego sta je zavsila tvoja.ali nakon prvog spontanog ( u 8tt ) smo cekali nekih godinu dana. pa se dogodio spontani opet ( u 11 tt) .... pa sam ostala trudna opet nakon nekih 5 mj, pa opet spontani ( u 6 tt )... e onda i da sam tila, ginekolog mi je zabranio jer nas je cekalo brrdddooo pretraga.... i sve smo to "odradili" i otkrili uzrok zbog ceka se sve dogadalo... i tako je prosloskoro dvi godine, kad sam opet zatrudnila, al smo ovaj put uspili i dobilo smo svog bebaca. trudnoca kao trudnoca je bila ok, samo sta me moja psiha nenormalno "tresla" bojala sam se svako dana, svako krivog koraka, svakog odlaska na wc.... hocu ti rec, koliko god mislila da si spremna, strah ce uvik bit prisutan. ali ja virujem da ces i ti docekati svoje malo zlato i doci kuci sa svojim mirisljavim smotuljkom. znam kako se osjecas sada, i mislis da izlaza nema, ali uvik tinja neko malo,malo svitlo na kraju tunela.
kad ti god bude tesko, tu smo za tebe. mene su ove cure na ovom pdf-u dizale kad sam tonula i radovale se zajedno s menom. bodrile me svakog dana moje trudnoce i zajedno s menom docekale taj dan. tako cemo i mi s tobom, ja u to virujem. :* :* :love2:
kako?Citiraj:
Eci prvotno napisa
sjećam se tek sam porodila posteljicu, ležala u vlasitoj krvi došla mi je sestra i rekla.. gospođo.. evo vam formular i ispunite da li želite da ga sami sahranite ili da ga mi sahranimo u zajedničku grobnicu..
užas.. etika im je bila 0.
potpisala sam da želim da ga oni sahrane u zajedničku grobnicu.. iako sumnjam da takva grobnica postoji..
ne znam.. ja im ne vjerujem...
na prvom mjestu.. moja iskrena sućut :(Citiraj:
velika.jabuka prvotno napisa
znam kako se osjećaš... osjećaš se kao da se ovo sve događa nekom drugom... sad si još dobro... pravi horor tek slijedi... na to budi spremna.. od objašnjavanja ekipi, poznanicima, na poslu itd itd...
možda nećeš moći vidjeti trudnice neko vrijeme ili male bebe (ja nisma mogla male bebe).. ali malo po malo i to će proći
rodilište prijavljuje činjenicu rođenja mrtvorođenog.. e sad tu ti ima pravna dilema... neki doktori kažu da do 25 tjedna je spontani a od 25 tjedna porod - tako to medicina dijeli iako za mene sve je porod (ali tko mene pita naravno)
ako ti bebu upišu iz rodilišta i prijave u matični ured onda ćeš dobiti smrtni list (ne izvod iz matice rođenih jer nije živo rođeno)
naravno da ja to ništa nisam znala, saznala 2 godine kasnije i da sam imala mnogo veća prava nego što sam ih imala i koristila ali nema veze...
raspitaj se oko matičnog... ime ne možeš upisati jer dijete nije rođeno živo...
neka ti je dragi Bog na pomoći draga .. čeka te pakao u duši, srcu, mislima... uf :(
Hvala vam puno :cry:
velika jabukaja sam svoju bebu izgubila u 38 tj .i dr mi je rekao da mogu pokušati nakon 6.mj ali tek sada malo razmišljam o tome. psihički trebam biti spremna i ako znamo da nikad nećemo potpuno biti spremne.Žao mi je draga!
na tu temu u svezi da bolnica ima svoju grobnicu ni ja bas ne virujem. neznam dal se koja od vas sica, ali prije neke dvi-tri godine , dosta vrimena se vuklo po tv-u, kako otac trazi od bolnice (u splitu) da im kaze di je ta zajednicak grobnica, jer im je beba isto umrla, da mogu bar tu odniti cvice i zapalit svicu,al im nisu tili rec. i covjek je to dao na tv i u novine jer nije moga virovati da nece da kazu. on je samo htio znati di je to misto, di se nalazi , samo to... al nije dobio odgovor... smatram da stvarno pojstoji takvo misto, sta bi im bilo da su ima rekli, jel da? mislim neznam, mozda sam ja u krivu ali ipak... ja isto sumnjam u tu pricu u svezi grobnice... :-/ :-(
Joj bambus sjecam se te price, more sam isplakala zbog nje...Ne znam uopce kako je zavrsilo.
I ne zelim vise uopce citat ovu ni slicne teme jer sam svaki put kad se nasem odf-u pridruzi nova mama andjela sve tuznija... :-(
pročitala sam da je statistički (iako mrzim statistiku koja nam je priuštila nešto statistički gotovo nemoguće) kod žena ispod 35, nepušačica, kad uzrok nije poznat, šansa za ponavljanjem smrti bebe prilikom druge trudnoće gotovo nikakva - ispod dva posto. kod mama kojima se u prvoj trudnoći to nije dogodilo, šansa je 0,5. to je 4x više, ali nama ipak ostaje 98% da se neće ponoviti..
a opet, vidim u potpisima da anđeli dolaze u iste obitelji :(
velika jabukaja te statistike nikad ne čitam ni njohova istraživanja.kao da žene s rh neg faktorom su manje plodne.
To uopće ne vjerujem.
A ne daj Bože da se ikome iz iste obitelji više ponovi!
curke... raspad sistema :( može preporuka za neku dobru psihologicu na pp?
ja sam u Sisku
išla sam tu kod jedne divne psihijatrice koja je inače iz Zg-a
i nakon 5 mjeseci odustala, odlučila sama se boriti i bez psihjatra i bez ljekova...mislim da sam napravila grešku, da to nisam trebala samo tako....moja mama i dan danas ide kod nje i pije tablete...
velika.jabuka, kako si? Nadam se da će ti razgovor pomoći, jer psiholozi daju samo razgovor. Ako misliš da će ti u prvo vrijeme biti lakše uz lijekove, uzmi uputnicu za psihijatra, ili idi privatno. To nije sramota. I ja sam , naravno, išla. No, lijekovi su me previše smirivali i odlučila sam ih ne piti, jer bol sam morala proživjeti kad-tad. I ljutnju i bijes i ravnodušnost prema svima oko mene. I naročito kad bi mi rekli: pa, ona ti je umrla na porodu-nisi je ni poznavala.
Najbolji lijek je vrijeme, koje uvijek teče isto brzo što god mi mislili o toj brzini. Neću te tješiti da je to vrijeme kratko, jer meni nije bilo. I svaka iduća beba mi je zaliječila dio boli, ali nikad neće nestati slika moje anđelice u mom srcu. Iako svi smatraju da devet mjeseci trudnoće nije dovoljno i da ja ni ne trebam spominjati tu bebu, uostalom imam troje djece, što bih htjela. Samo onaj tko je to doživio, zna kako je.:heart:
Draga tuguj, odtugovat moraš.Citiraj:
velika.jabuka prvotno napisa
Da ti odgovorim na ovo pitanje, prvi put nakon gubitke naše curice u 23 tjednu, čekali smo 2 godine, a drugi put nakon smrti načih dečkiju koji su rođeni u 27 tjednu, čekali smo 4 mjeseca, i hvala Bogu 42 tjedna poslje dobili predivnog dečka koji mi je život spasio i pretvorio moru u bajku; iako lagala bi kad bi rekla da nemam svako malo dana kad mi je teško i kad bi rado da imam svo svoje četvoro dječice pored sebe i kad činjenica da ih nema boli za poludit :-(
Želim ti od srca da što prije smogneš snage, ili da ti se kao i meni "dogodi slučajno", dječji osmijeh lječi rane. Budi hrabra, i "odradi" to za svoju obitelj i svoje dijete koje čeka da ti dođe u naručje.
Cure samo da vam se kratko javim. U srijedu idemo dečkima na groblje, nismo bili već toliko dugo, vodimo Špira sa nama. Iskreno kad smo odlučili danas da idemo nekako me presjeklo u nogama, ne znam...
Ljubim vas sve, Tibi tebi šaljem brdo vibrica da te brzo puste doma da uživaš do kraja.
Uh ovaj zadnji post je namjenjen na temu Kako se nositi s gubitkom...
velika jabuka kako si nam ti?
pozdrav za sve vas,citala sam sve vase postove i divne ste,divim vam se zaista ste mnoge od vas prosle pakao i nasprem vama moja se bol cini tako malom....ja ne bi izdrzala da izgubim bebu na samom kraju trudnoce pa poludila bi....naime i ja sam jos jedna mama andjela,tesko mi je i pisati vise o tome jer me i na samu pomisao dusa zaboli!prije 11 dana imala sam inducirani porod u 16 nedjelji trudnoce,one koje su od prije citale moje postove znaju da sam prosla pakao tih pet dana u bolnici ali moj pakao i dalje traje....ne znam kako da se nosim s ovim bolom,kako da ne mrzim sve oko sebe,na ulicu skoro nikako da i ne izlazim jer se bojim sresti trudnicu ili vidjeti bebu....uzas :cry:
placemo vec danima i nikako nije lakse umjesto srece i iscekivanja naseg malog zlata mi cekamo dan kada ce nam biti barem malo lakse...mama nije docekala svog malog andjela....ali sam ga barem vidjela jer je bilo ne moguce ga ne vidjeti kad su me ostavili da se sama porodim u krevetu,ma uzas zivi....
Adal čitala sam sve, pretužno. Žao mi je da si nam se pridružila. Nadam se da ćemo ti bar malo olakšati ove teške dane :love2:Citiraj:
adal prvotno napisa
draga adal, jako mi je zao, nek vam bog da snage prezivjet ove teske dane
bit ce vam malo bolje ipak s vremenom
znaj da je tvoj andjelcic sad na nebu :angel:
hvala vam...nadajmo se jutru kada dusa nece ovako boljeti a suze nece teci,nadajmo se novom svijetlu i novom danu kada cemo docekati da i mi u narucje prigrlimo svoje maleno zlato.....sve se nadam da cu sutra biti malo bolje al dani prolaze a bol ne jenjava..mozda sutra bude..:-(
boze daj mi snage...molim te...:cry:
hvala vam...nadajmo se jutru kada dusa nece ovako boljeti a suze nece teci,nadajmo se novom svijetlu i novom danu kada cemo docekati da i mi u narucje prigrlimo svoje maleno zlato.....sve se nadam da cu sutra biti malo bolje al dani prolaze a bol ne jenjava..mozda sutra bude..:-(
boze daj mi snage...molim te...:cry:
mama te puno voli :angel:
Draga Adal, moraš proći ovo razdoblje, ono je neizbježno. Osječaš tugu za kakvu nisi znala da postoji. Isplači se, budi ljuta, tužna, depresivna, čak i neočekivano vesela u nekim trenutcima, sva se ta osjećanja razmjenjuju, to je sad središte ove patnje koja će jenjat s vremenom. Zauvijek će ostat malen dio srca u sjeni, ali nadam se da će ti uskoro sunce zasjati i da će ti Bog podariti novu školsku trudnoću.
hoce, draga, sigurnoCitiraj:
adal prvotno napisa
evo, moje maleno zlato ima dva mjeseca, spava
draga,evo ja imala pobačaj u 20tj,prije točno mjesec dana i mislila sam da cu umrijeti od tuge al eto tu sam i dan po dan.znam da je tuga i bol neopisiva al mi smo jake i biti ce jos djece zar ne?ako treba potraži stručnu pomoć, jer ja jesam al nema čarobnog štapića da to sve nestane,moramo biti hrabre.eto vidiš da nisi sama i vrijeme će pomoći.pusa:angel: