E da, baš vrtića ima na izvoz, pa je jednostavno prebacivati dijete iz jednoga u drugi.
Printable View
E da, baš vrtića ima na izvoz, pa je jednostavno prebacivati dijete iz jednoga u drugi.
OK mima, ali da li bi ti ostavila svoje dijete u tom prostoru?
sorry ja ne bih.
dakle sta ja znam o tom vrticu:
1. moze uci ko god zeli
2. moze se setati koliko zeli
3. djeca sjede van grupe bez nadzora
4. tete nemaju empatiju prema djeci
.........
nama je dopala teta koja je cijeli dan bila na svom lapotopu. utanova kao takva je bila super. bili kod ravnateljice izlozili svoj problem i molili prebacaj u drugu grupu, bilo koju. dijete sutradan vec bilo u drugoj grupi.
da je slucaj kao navedeni ja bih ili trazila novi vrtic, ili bih nasla osobu za cuvanje.
to ionako traje sve skupa max 5-6 godina. do polaska u skolu.
Ja sam u vrtiću u koji sam prvo upisala dijete vidjela SVAŠTA, i hrpu toga što mi se nije sviđalo. Pa svejedno nisam bila spremna ispisati dijete. Jesam li ja imala razloga misliti da je u drugim vrtićima situacija drugačija?!
Meni je to što sam vidjela više govorilo o vrtićima generalno, da stvari uopće nisu onakve kako sam si ja to zamišljala. Osim toga, nije dijete torba da ga samo tako prebacuješ s mjesta na mjesto.
Mom djetetu je ispisivanje iz tog vrtića bilo teška,teška trauma. Ispisala sam je radi bolesti, jer nije mogla izdržati duže od 3 dana u komadu, dobila je upalu pluća i oporavljala se do Božića i doktori su nam rekli da zaboravimo vrtić. Da nije bilo tako - iskreno, nemam pojma što bih napravila. Iako je bilo tako da sam jedan dan plakala na hodniku.
Nama je malo falilo da ovako prođemo s mlađim sinom (alergijska astma, vječito bolestan) a on je volio vrtić puno više od starijeg brata, iako je često bio bolestan i u komi. Rješavali smo to tako da smo tri godine imali paralelno tetu čuvalicu koja ih je po potrebi čuvala kad su bili bolesni. I stariji je imao problema s upalama grla, ali to se riješilo operacijom mandula.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Istina je - vrtić je svjetlosnim godinama daleko od idealnog, ali većina djece voli tamo biti i sviđa im se boravak u kolektivu.
Moram samo reći da sam uvijek puno puno više bila zadovoljna s vrtićem, unatoč svim nedostacima, nego s raznim tetama čuvalicama kojima sam često morala tumačiti osnovne higijenske norme, ufff... One koje su bile dobre, nisu bile u mogućnosti biti ovako "u rezervi", jedna odlična je brzo našla stalni posao s prijavom (poželjela sam joj sreću jer je zaslužila), drugoj sam se ja zahvalila jer nije bila raspoloživa sve dane u tjednu... Bilo nam je kojekako. Djeca su dijelila našu muku, ali to ih je u krajnjoj liniji sasvim dobro pripremilo kasnije na školu i sve što ih je još čekalo.
Glede čuvalice - ako nemate zaista, ali zaista povjerljivu osobu - moram reći da je i najgori vrtić bolji od toga. Takvo je moje iskustvo od prije dosta godina. Možda bi bilo bolje da sam se svojski potrudila naći osobu koja bi djecu čuvala stalno, ali mlađi sin je tako volio vrtić da mi je bilo žao. I stariji je zavolio vrtić, njemu je bilo teško samo u jasličkoj dobi. Poslije su htjeli ići i subotom i nedjeljom, nerijetko sam ljeti platila cijeli mjesec zbog toga jer nisu htjeli propustiti spajanje grupa i drugi objekt, koji ima ljepše igralište. Eh.... klinci...
Iz perspektive majke srednjoškolaca - brzo sve to prođe, čak prebrzo.
Zavisi šta ti je problem. Ako ti je problem kako se radi generalno, to što ima toliko djece na toliko teta, što je hrana kakva je.. onda ne znam kamo ići da se to izbjegne, osim čisto van. Ako su ti problem neempatične i nezainteresirane tete, onda ipak ima nade u prebacivanju, jer, barem po mojim kriterijima, ima super teta koje se stvarno trude unutar svojih mogućnosti napraviti najbolje što mogu. Sa tri vrtića, moje je iskustvo
u jednom - srednje
u drugom - divne
u trećem - solidne
a što se tiče vrtićkog sustava, evo nama sad kažu da organiziraju izlet za djecu na jedan mlin u obližnjem malom mjestu. Prijevoz autobusom s nekim pojasima, naravno bez autosjedalica. Malenoj bi taj izlet sigurno bio super duper, a šta da ja sad radim? uf
Ja se uopće nisam premišljala oko vrtićkih izleta, nisam niti pitala za pojas. To su vožnje dvaput godišnje, ako ću to smatrati neprihvatljivim rizikom, onda moram odselit iz Hrvatske zbog generalnog rizika loših cesta kojem ih stalno izlažem.
Sigurno da ima, i sve priče o vrtiću su ionako trlababalan, jer je alfa i omega vrtića - teta. Ali kako ćeš ti prebacivati dijete kad ne znaš kome ga prebacuješ. Da ne pričam o tome kako se tete mijenjaju i izmjenjuju.
Svakako hoću reći da nije baš samo tako prebacivati dijete u drugi vrtić, niti imaš puno izbora, niti imaš informacije na temelju kojih možeš donositi takve odluke.
Moj je bio prosle godine tu. Bilo im je super :)Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Vezano uz autosjedalicu, mozda mozes donijeti svoju? Ili makar booster?
Moje iskustvo iz jednog vrtica, a sa vise teta(ka), troje divnih, troje solidnih.
Iskustvo sa tetom cuvalicom, divna! Cuvala je starijeg tri godine, a sad i mladjeg, ovu godinu sigurno, a mozda i iducu (ako ga ne upisemo u jaslice - al on ima jaslicarskiji karakter od starijeg pa mislim da bi mu se mozda i svidjelo u jaslicama).
Ja isto to mislim. Kod nas ima jedno dijete koje plače čim vidi drugog roditelja. Ne može teta u popodnevnim satima 10 puta to isto dijete smirivati da će i njegova mama doći.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Sjećam se sebe da sam svu energiju u vrtiću trošila na praćenje kad će biti prilika za zbrisat iz vrtića prabaki. I radila sam to redovno. Na kraju su mi (u ono doba) to prešutno i odobrili, išla sam sama iz vrtića prabaki. Sad to ne bih mogla, al nije lako s takvom djecom. 100% fokusirana na propust u securityju.
Tete su mi bile super. Pogotovo jedna. Baš sam ju voljela.
Ja mislim da je dosta toga u oku promatraca. Eto, pulinka bi pretpostavila da je mala tu po preporuci psihologa, aq da je teta nemarna, ja da se teti dogodio ljudski i oprostiv propust te da je toga i sama svjesna.
Nema veze s vrticem, nego s tetama. Nase tete su skroz ok. Nikad nisam vidjela navlacenja ili cula dreku. I bas to sto je Mima rekla, to vise govori o sustavu kao takvom, nego o pojedinom vrticu. Eto, bas to sto su nase tete takve, a iz susjedne grupe onakve, ocito govori da je to do osoba..Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Al u svaki vrtic moze uci bilo tko, nije sad ta sifra neka luda zastita.. Doduse,nisam cula da je ikad itko oteo dijete iz vrtica..Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Ja pisem o tetama iz jedne grupe, tete iz grupe di ide moje dijete su super!
Upravo to. Iako smo mi imali srece s prebacivanjem, stvarno je rizik samo tako prebaciti. Npr.u prvom di je bila,kad sam upoznala tete, bila sam pozitivno sokirana koliko su mi bile simpa. Al na adaptaciji skroz druga prica i kao da imaju jedno lice za roditelje,drugo za posao. Nisu bile lose,daleko od toga, ali ni blizu super tetamaCitiraj:
Mima prvotno napisa
Mene ne smeta to sto je bila ispred vrata, nego sto je bila tuzna ispred vrata i cekala mamu koja nije trebala doci. To mi je propust tete, to sto ju je ostavila samu tuznu i pustila takoCitiraj:
casa prvotno napisa
Zapravo, mislim da bih ja sa curicom prijateljski popričala, ako bi ona bila raspoložena za priču, kad je već dete tako sedelo 10 minuta u hodniku. Verovatno bih pokušala da sklopim neku sliku o tome: zašto je izašla napolje, da li teta zna da je ona izašla, zašto je tužna, šta joj se sviđa a šta ne sviđa u grupi, da li bi možda ipak opet ušla u grupu, itd, itd. Tako ne bih morala da pretpostavljam :).
Naša teta je imala običaj da neposlušne izbacuje iz grupe u hodnik po kazni, pa su roditelji negodovali na tu metodu. Onda je počela da šalje nemirnu decu do wc-a da se umiju i smire, što se pokazalo kud i kamo konstruktivnije.
Ali u naš vrtić nije jednostavno ući ili izaći neprimećen u toku radnog vremena, mora se proći pored teta spremačica i skoro uvek je bar jedna tamo. Gungula nastaje u vreme odlaska dece, jer je boravak poludnevni i sva deca izlaze kao iz škole, u isto vreme, a ne vodi se dovoljno računa gde je koje dete, neka deca imaju roditeljsko dopuštenje da idu sami kući, većina nema, ponekad roditelji izađu sa detetom a da se tetama uopšte ne jave, pa tete ne znaju gde je dete nestalo, i tako....
Kod nas djete koje nije za školu mora biti pod pratnjom, ne može nikud sami
Gledaj na to ovako- ako se detetu ne sviđa TETA ili atmosfera u grupi, ili joj je samo previše utisaka-buke, novih lica, pokreta, svejedno, onda je stvarno puno bolje da sedi sama na hodniku u miru i tišini. Možda je dete samo ušlo u overload, ono, treba joj pauza od socijalizacije. Ja sam se kao mala u vrtiću namerno izolovala gledanjem kroz prozor jer mi je 28 dece u sobici stvarno bilo totalno previše.Citiraj:
AmaranthQuinoia prvotno napisa
Kod nas dopuštaju predškolcima da izađu sami uz potpisanu izjavu roditelja, ali mahom to dozvoljavaju samo roditelji čija deca žive do 10-15 kuća dalje od vrtića, tako da prelaze beznačajno malu udaljenost i lako se proveri gde su. Ipak, i to doprinosi haosu, jer onda ta deca izjure sama napolje bez javljanja, sa njima impulsivno izjuri i drug/drugarica, pa se to dete onda opominje, vraća, sudara sa ostalim roditeljima, bakama, dedama, starijom braćom/sestrama (koji isto smeju doći po vrtićarce... :roll:). Uzmi u obzir da sam ja na selu, iako ne tako malom da se svi dobro poznajemo.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
D. je u ovoj, predškolskoj godini dobio nove tete, kod njih je pravilo da od prvog dana na stolcu stoji naljepnica s dječjim imenom i dijete cijelo vrijeme dok sjedi, mora sjediti na tom istom mjestu okružen istom djecom, razgovor je isto dozvoljen samo s djecom za svojim stolom...Meni se to apsolutno čini prekruto i nepotrebno za predškolce, ima li takvo pravilo i kod vas i što mislite o tome?
??? prvi put čujem, što tete kažu, koji je uopće razlog za tako nešto?
to je samo za vrijeme obroka? možda su time htjele doskočiti svađama oko toga tko će kraj koga sjediti, nekom isključivanju..
znam da mi kad vodimo (školsku) djecu na putovanja, podrazumijeva se da svatko sjedi tamo gdje je sjeo na početku puta. To većina i spontano radi, nije da ne bismo dozvolili neku izmjenu ako se između sebe dogovore, poanta je samo da se izbjegnu rasprave "ja bih s ovim ja ne bih s onim"
Nije samo za vrijeme obroka, moraju sjediti tako i dok crtaju, rješavaju radne i sl...
Sinoć D. kaže kako danas nebi u vrtić jer će crtati Nikolu, a da ga on ne zna nacrtati, kažem ja sjedni pored tog i tog, on super crta pa vidiš kako on to radi, a ti probaj slično...Kaže, pa znaš da ne sjedim s njim...Kažem ja, reci mu da ti digne svoj crtež ako je za susjednim stolom, kaže moj:"ne smije, teta kaže da ne smijemo gledati tuđe crteže jer bi ih prekopirali"... Bog te, sve nešto ne smije i ne smije...
A ne znam, neće mi se pričati s tetama, ne vjerujem da bi promijenile to svoje pravilo samo tako...
Reko baš da vidim ima li još takvih slučajeva, možda je to uspješna pedagoška metoda navikavanja budućih prvašića na red i disciplinu...
Mislim da predškolska godina tome i služi. Cijeli se dan igraju, trče, rade što žele. Kad se ide nešto za stolom raditi u crtančici, pisati, oblikovati ili, pak, ručati, onda je skroz u redu da uče sjediti na svom mjestu i ne ustajati se i trčkarati okolo tih 20-30 minuta. Pa ne sjede za stolom pola dana.
Koliko ja imam uvid, kod nas niti ne vrijedi da cijeli dan trče i rade što žele, niti se radi o sjedenju od pola sata...Nekoliko djece spava popodne i od ostatka grupe se očekuje da sjedi za stolom i bude tiho, samo taj odmor traje sigurno sat vremena...Citiraj:
čokolada prvotno napisa
U prvom razredu će sjediti i 3-4 sata tako
Meni se ovo čini u redu ako je u nekom adekvatnom vremenskom trajanju i ako periodično promene raspored sedenja dece za stolovima, bar jednom mesečno ako ne i puno česće.Citiraj:
cappy prvotno napisa
U svakom slučaju trebalo bi da sede u toku dana kraće nego što će iduće godine u školi, nikako ne duže.
Što se ostalog tiče, mislim da je korisno da nauče da rade u relativnoj tišini, da slušaju druge dok govore, da čekaju svoj red i podignu ruku ako žele nešto da kažu. A nije loše ni da budu svesni da rad treba da završe sami.
Dok je moja starija bila predškolac, vrtićka teta je valjda imala nekih svojih životnih problema i nije decu baš preterano pripremala za školska pravila, čak bih se usudila da kažem da im je odmagala: dozvoljavala je da jedni drugima dovršavaju crteže, reč je dobijao onaj koji se najglasnije prodere, svi su uvek odgovarali u glas, i sve u svemu, učiteljica je u prvih mesec dana iznenađeno primetila kako nam je dete sasvim pripremljeno za školu i sasvim vaspitano u svemu osim u poštovanju školskih pravila, koja "kao da prvi put čuje" - što je i bilo istina.
Tako da nije baš dobro imati prestroge tete, ali ni druga krajnost nije neka sreća, jer je mom detetu trebalo celo prvo polugodište da se jadna nauči da sedi, ćuti, sačeka svoj red i sama odradi samo svoje i ničije više zadatke - i inače joj to nisu bile jače strane, a vrtić joj ništa nije bio od koristi u tome.
Međutim, kada je sin krenuo kod iste tete nakon dve godine, primetila sam da je teta puno, puno više pažnje posvetila usvajanju pravila ponašanja, a mislim da je uzrok bio upravo povratna kritika od koleginica učiteljica, jer su par godina unazad sva deca iz njene predškolske grupe primetno odskakala totalnom nedisciplinom u prvom razredu.
Mjesec dana prošlo najmanja i dalje plače ujutro ko da je u Nazorovoj ostavljam. Svaki dan se doma s grčem vraćam mislim si kakva sam nemajka.
Sve bude to dobro, ali traje. Adaptacija je lakša ako su mlađi.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Moj je isto krećao, hvatao se za mene kad bi odlazila/dolazila
potrajalo je to puno duže od mjesec dana, tad si je u svoju vremensku prognozu stavio pojam 15, i stalno bi se stresal kad bi pomislio o 15, a mene nema u vidokrugu, što reći to ga držalo do početka 3. razreda, krenuo je u vrtić s pune tri godine
Odgajatelji kažu da se obično do Božića svi adaptiraju. Ponekad bude kraće, ali što je dijete starije - razumije više i teže prihvaća instituciju. Zato je mala škola i uvedena, da se izbjegne taj cirkus u godini polaska u školu.
No, eto, konačno je prihvatila vrtić, al sam ja sad napravila grešku i jutros joj priprijetila da ako neće jest da ću joj zvat doktore. Već par dana unazad se diže u pet ujutro i muva se po wc-u, kaka. A nemre se pokakat jer ništa ne jede - brljavi s hranom. Mjesec i pol dana je gledam, tete gledaju mene, misle da sam maloj rekla nek ne jede. Ovaj vikend smo bili bolesni, još jače brljavi, tolko sam bila smušena da sam u sparu stajala gledala kaj da uzmem od hrane, ona meni dirigira, uzet ćeš ovo, ovo. Kažem ne ona protest. Kao da je dijete od tri g.
Ne shvaćam jel za vrijeme praznika kao što su ovi mogu dijete jednostavno ne dovoditi ili to treba opravdati ili kako? Nije bilo obavijesti, a sad se ne javljaju na telefon.
Naravno da se sad ne javljaju na telefon, sad im dolaze djeca zaposlenih roditelja i imaju gužvu. To mi je logično.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Inače, za dijete ako ne dolazi tvojom odlukom, UVIJEK moraš slati informaciju. Isto je i u slučaju bolesti da odgajatelji znaju. Ako ima virozu, to će im biti važna informacija. Ako je dulje odsutno zbog bolesti, postoji neka regula da se manje plaća ako je dijete (uz liječničku potvrdu) izostalo dulje od nekog broja dana, ali ne sjećam se više... Kako god bilo, moraš javiti da dijete neće dolaziti. Vrtić nema nikakve veze sa školskim praznicima, on je usluga za zaposlene roditelje kojima to stvarno nije bitno jesu li u tijeku školski praznici ili ne.
Sustav informiranja - valjda imaš broj mobitela odgajateljica i zdravstvenog voditelja, a bilo bi korisno imati i broj i računovodstva i ravnatelja. To ti sve treba. Odgojne skupine vjerojatno u današnje vrijeme imaju i svoje whatsapp ili slične grupe (da te obavijeste kad su informacije, roditeljski sastanci, radionice, priredbe i slično), ali to čak i nije bitno. Mobitel odgajatelja ti treba ili bilo kakav kontakt na koji možeš javiti da dijete ne dolazi i to zbog tog i tog razloga. Ne moraš zvati, pošalješ SMS i gotovo. Treba javiti i ako netko drugi osim tebe dolazi po dijete, to također treba najaviti i tu osobu ili odgajatelji moraju poznavati ili jednom moraš doći s njom. Ne znam kako je sada, ali u naše vrijeme jaaako su pazili na to. Nedajbog ostaneš dulje na poslu i eto cirkusa...
Evo jesam, ja ko da sam pala s Marsa.
Ja uvijek javim kad ne dolaze. Bio dan odmora, bilo par dana, bilo dulje. Bolest ili nešto drugo.
Pošaljem mail jer tako komuniciramo.
To mi logično od prvog dana u vrtiću davne 2015.
Al vidim da puno roditelja to ne radi
Kod nas se isto mora javljati, ali sve to ovisi od vrtića do vrtića kako se što provodi. Nema pravila.Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Kod nas se javlja ako je neka zarazna bolest u pitanju ali ni to niie neka obaveza. Odgajatelje se ne smije zvati na mobitele niti slati poruke, postoje fiksni telefoni u svakoj skupini i isključivo se na njih zove i javlja o bolestima, izostancima i slično. Meni je to OK, ne vidim zašto bi odgajateljice morale davati svoje privatne brojeve svim roditeljima. Sve službene informacije su na oglasnoj ploči grupe.
Žuta, kod nas je dovoljno javiti mailom, svaka grupa u vrtiću ima svoj mail. Takve informacije obično tete kažu na roditeljskim sastancima, pa ako su propustile možeš ih slobodno pitati kakva su njihova očekivanja. Bitno je javiti i zbog nekih specifičnih bolesti, npr kod nas se u grupi pojavio hripavac. Meni je to bila bitna informacija jer moja nije još primila cjepivo pa sam ju malo poslala kod bake…Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Ispravak, primila je cjepivo, ali djelomično, mora se još jednom docijepitiCitiraj:
Zenii prvotno napisa
Ovde sve šalju u whatsapp grupu pa i potvrde o uplati za predstavu. Ono, privatni detalji od telefona i adresa frcaju na sve strane.
Privatni vrtić u pitanju? Super organizacija. Kod nas tete daju svoje brojeve, ne postoji drugi broj. Meni je to isto bezveze, ali tako je.Citiraj:
Jainina prvotno napisa