Zanima li te u kojim se knjižnicama mogu naći ovi naslovi u Zg ili na policama u pojedinoj knjižnici?
Vjerujem da mnoge knjižnice imaju ove naslove - provjeriš na mrežnom katalogu ili pitaš knjižničar-a/-ku.
Printable View
pikula nisam ga pročitala:oops:. ali budem.
mene je kod Holly fasciniralo to što zbilja odvaja vrijeme za molitvu, trudi se da joj to bude prioritet, ima duhovnika( ima li tko od vas svog duhovnika? ja točno znam koga bih voljela no kako se priča da će postati biskup sumnjam da bi mi mogao biti na raspolaganju te vrste). privlačna mi je takva pomisao o svećeniku koji ME prati i daje mi odgovore na moja pitanja. moram još malo prožvakati tu ideju.:mrgreen:
Ja imam duhovnika. Divan je, ima vremena, ima još jedan takav dobar, ne znam u kojem si gradu, ovaj moj u sklopu duhovnih obnova putuje u razne krajeve, pa ti mogu preporučiti.
I ja odvajam vrijeme za molitvu, imam molitveni plan. U osnovi većinom uspijem jutarnji i večernji dio, sve ostalo šepa, ali trudim se...bit će bolje...
I meni je to privlačno, no sumnjam da takvoga mogu dobiti sebi na raspolaganje.
Dosad sam stekla dojam da se oni posvećuju (opravdano) mlađem očevu sinu, ljudima u velikim duhovnim potrebama, što je i normalno.
Idem na skupne duhovne obnove, molitve i predavanja i vidim da uvijek individualni pristup dobivaju ljudi koji su u velikoj potrebi, ako imaju vlastite veće psihičke probleme (a imala je i Holly, molilo se kod nje i za oslobođenje i za ozdravljenje, za svu psihičku potporu), koji imaju osobno ili u obitelji probleme s alkoholom, drogom, koji su negdje u svom putu zastranili, na bilo koji način, makar i u sumnjama vjere, ili imaju teške i smrtne bolesti.
Mi ostali smo uglavnom prepušteni sami sebi, snađi se druže, moli, čitaj, trudi se.
Pod ovo "ostali" nisam mislila na neku pretjeranu revnost u vjeri, tipa ispravna sam i super pa mi ništa ne treba.
Dapače, baš mi jako treba neka potpora i stalno sam u potrazi, ali mislim da je neću dobiti jer nisam "kritičan slučaj".
O, dobro, zgodno. Naši župni svećenici stvarno nemaju vremena, ali zaista, ne ono da se izvlače na nedostatak vremena nego imaju silne obveze oko vođenja svih župnih poslova, obilazaka bolesnika, a većinom se individualni susreti odnose na ispovijedi (a to je kratka forma, jasno) i tu ne žele da se brka sa savjetovanjima i pritužbama na članove obitelji i koješta, s čime im babe redovito uletavaju.
Za sve one koji imaju vrlo ozbiljnih problema ostave vremena, a takvih je ljudi dosta.
Oni "profesionalci", tipa fra Zvjezdan ili pater Ivančić, oni su pak kao vrhunski neurokirurzi ,sa subspecijalizacijom u struci, ne možeš kod njih ni na ispovijed bez neke veze i stvarno velike potrebe. Znam pouzdano da reagiraju i pomažu u svim takvim slučajevima, tko god ih kontaktira, a da mu je zbilja potreba, ne ostavljaju ga na cjedilu.
No, previše je takvih ljudi i naprosto mi je neugodno među njih se utrpavati, kao da ja s hunjavicom idem među one s tumorom.
No, ako ti imaš neke koji su spremni malo pružiti ruku i onima koji također imaju problema, ali ne prevelikih, i također im treba vjetar u leđa, kontaktirat ću te (ah, ionako moram, zaboravila sam:mrgreen:).
Baš danas sam razgovarala s jednim, pa mi je rekao kad primaju ljude na ispovijed (i razgovor koji s time ide), jer dosta ljudi traži...
Doistaq se nadam da ovo nije službeni nauk Crkve i da je dom Miklenić samo primjer pojedinačnog zastranjenja.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatsk...je/704721.html
Ma, u stvri, da nije ništa rekao. Da je samo sjedio i šutio, ispao bi idiot, jer su ona druga dvojica lupala gluposti, a on se od toga nije ogradio.Citiraj:
Na djelu je projekt iskorijenjenja čovjeka, odnosno ciljanog ograničenja širenja ljuske populacije na Zemlji. Eutanazija se u mnogim zemljama zasad dobrovoljno provodi, no u budućnosti možemo očekivati i ozakonjenje ubojstava svih onih koji se ne mogu sami brinuti o sebi. Neki predviđaju da će za dvadeset godina glavni kriterij prepoznavanja kršćana od nekršćana biti njihov stav prema eutanaziji – odnosno prema tome hoće li podržati inicijativu da se sve dementne osobe ubiju ili ne ubiju – napomenuo je don Miklenić
Auuuu, koja kombinacija... Ne vjerujem u teorije zavjere, ali da kampanje i forsiranje zakona o eutanaziji, kasnim i selektivnim pobačajima i neki dokumenti UN-a o regulaciji brojnosti populacije nekome maštovitom daju sasvim dovoljno materijala....
ne mogu se sjetiti s kim sam pričala neki dan ali netko mi je spomenu da na Kaptolu (kod franjevaca) ima jedan mladi svečenik koji prima (e sad se ne mogu sjetiti koji dan) na životnu ispovjed (kao i uz pomoć nekih "pitanja" da vam olakša) i na razgovore...ako netko zna kako se zove i nešto o tome neka ovdje napiše..jer ja se ne mogu sjetit ...hvala
i da čula sam i za salezijanca na Knežiji don.Stepan...da ima "dar" za životnu ispovjed ali da se morate prije "naručiti" na telefon koji je stalno zauzet
Mi smo posljednjih godina imali dva sjajna kapelana koji su, na žalost, otišli.
Obojica su bili odlični ispovjednici, sugovornici. I s jednim i s drugim sam razgovarala o nekim stvarima koje su me zaista mučile. Nije to bila obična ispovjed i ti su mi razgovori puno pomogli.
No, kao što Nena reče, jedva su me uguravali u raspored.
Za Božić sa se slučajno našla u katedrali na ispovjedi kod, isto tako, odličnog mladog svećenika koji je po mom položaju brade pročitao osjećaje prema nekim ljudima o kojima sam govorila (ovim riječima, kad pričate o majci, podižete bradu, vidi se da se još uvijek ljutite na nju). Nisam ga poslije potražila, a morat ću.
Kao što Nena reče, i ja osjećam da imam tek hunjavicu, možda malo jaču virozu, ali mislim da je sve to rješivo, uz molitvu, razgovor sa samom sobom...
Nego, jeste li imale kada u rukama knjigu/skriptu Hagioterapija ili duhovna pomoć, ima nešto i na ovoj stranici.
Preporučam pretplatu na časopis Hagio hr. Zbilja ga vrijedi pročitati.
Ja sam u cijelu tu priču uvedena prije nekoliko mjeseci i zvuči mi toliko logično i predivno,kao da su se moje osobne misli potvrdile i posložile, i kao da ih je netko uobličio u smisleni red.
Moja dobra prijateljica koja je hagioasistent(zasad na onom stupnju da smije provoditi hagio za sebi bliske ljude iz svog kruga) ujedno je i Marijina defektologinja(koja kombinacija, što kažete, uvijek kažem da rehabilitira duh i tijelo) uvela me pomalo u tu priču.Prisustvovala sam jednom predavanju nedavno što je držala Ana Perišić iz Splita i bilo je zbilja predivno...kad netko doslovce isijava mir, ljubav i toplinu morate se zapitati...što je čini takvom?
Uglavnom da sažmem,hagio doživljavam kao šlag na torti svog osobnog doživljaja duhovnosti, kao određenu filozofsku potku osobnoj katehezi i kao uobličene vlastite misli i osjećaje koji su uvijek bili u meni, a sad su smisleno uobličeni.
Don Stepan ispovijeda skoro svaku nedjelju na vječernjoj misi na Knežiji, crkva Marije Pomoćnice. Ako mu kažete da ste prvi put kod njega na ispovijedi rado će vam postaviti pitanja za životnu ispovijed. Meni je sam predložio pod redovnom ispovijedi na nedjeljnoj misi, tek sam kasnije čula za njega. Možda se nešto promjenilo. da ne znam :/
pikula hvala puno
što se tiče Hagioterapije s njom sam upoznata sigurno više od 14g...a s paterom Ivančićem i više...išla je jedna meni bliska osoba k njima pa je prestala...slušam svaki utorak patera Ivančića na Katoličkom a pred kraj emisije često mu se pridruže ljudi koji "rade" hagioterapiju....
mene zanima nešto ronin po tebi je li to "terpija" i za dijete vrtičke dobi, znam da tamo rade razni i psiholozi itd.
hvala
ivana, da, zašto ne.svako dijete reagira na hagio.
pročitala sam nedavno vrlo poticajan članak u kojem između ostalog stoji kako u biti već djeca u najranijoj dobi raspolažu sa osnovnim zanjima o moralu...(o tome govori studija dr Paula Blooma, psihologa sa Yale-a, svrha tog istraživanja bila je dokazati da su djeca od samog početka temeljno moralna bića, a ne prazne ploče-bebe suosjećaju s tuđom patnjom, razlikuju dobro od zla, imaju osnovni osjećaj za pravednost i osjećaju simpatiju prema dobrim i dragim likovima)
Znači upravo zbog tog temeljnog prirodno moralnog zakona koji je od početka upisan u svako dijete može se puno pomoći djetetu u njegovoj patnji i bolesti.Činimo osnovnu pogrešku (koju sam činila i ja) kad dijete svodimo na psihofizičku razinu(kao kad njegujemo bolesnu životinjicu, npr) i gledamo samo ono bolesno, slabo i nemoćno u njemu,a ignoriramo da sve razumije srcem.Tako sam ja kod Marije bila koncentrirana na njen hendikep, nemogućnost komunikacije,a ignorirala sam njen nepogrešiv osjećaj za okolinu, kako raspoznaje dobro od zla, kako je ne možeš tu prevariti...dakle zanemarila sam ono sveto i uzvišeno u njoj, duhovnu dušu, zbog psihofizičkog hendikepa.
Hagio s djetetom mogu bez problema provoditi ne samo asistenti već i djetetova obitelj,no pod jednim uvjetom-da se ima otvoreno srce, toplina, ljubav i istinska vjera, da smo svjesni snage i ljubavi Stvoritelja kako bi i nas zahvatio njegov duh ljubavi, dobrote i mira, i tek tada će taj duh zahvatiti i dijete i donijeti mu napredak.Dijete sve razumije, i ako je i dijete s invaliditetom, jer razumije neposredno-duhom. na toj razini u biti na njega i djelujemo.
hvala ronin budem im se obratila upitom
Slušam utorkom prof. Ivančića, kad stignem.
Drago mi je da ste preporučile časopis Hagio.hr, jer je izvrstan za duhovnost i njen razvoj - dobiju se neki uvidi, praktična primjena hagioterapije, osobna svjedočanstva ...:heart:
http://www.cdp.hr/index.php?option=c...d=49&Itemid=54
sad sam malo škicnula i vidila da imaju jednu subotu u mjesecu seminar za djecu, ali gore u obavjestima nema niti jednog seminara, osim jednog u 2mjesecu ove godine...ima li netko saznanja kad i gdje se održavaju seminari za roditelje i oni za djecu od 4-7g?Citiraj:
5. HAGIOTERAPIJSKI SUSRETI ZA DJECU
a) hagioterapijski susreti za djecu „ Lijepo je što postojiš “, namijenjen je djeci od 4 do 11 godina. Održava se jednom mjesečno (uvijek subotom) za dvije dobne skupine:
– za djecu od 4 do 7 godina 10 − 11 h,
– za djecu od 8 do 11 godina 11,30 − 12,30 h.
Cilj je ove radionice djecu uvesti u ljepotu postojanja, pomoći im da prepoznaju svoju jedinstvenost, dragocjenost, sposobnosti i talente, ali isto tako da ih otkrivaju i u drugima. Djeci se nastoji posredovati bazično povjerenje kroz koje stječu sigurnost i samopouzdanje. Također već u najranijim godinama djetetova života potrebno je razvijati i izgrađivati ispravne moralne vrijednosti. Susret se ostvaruje kroz igru, kreativno likovno izražavanje, priče, glumu, pjesmu i ples.
Ima li tko saznanja tko seve radi u CDP-Zagreb, jer nema popisa zaposlenih i njihovih zanimanja...ima navedeo njih par aza druge gradove
nena-jabuka za individualne susrete bih ti preporučila i isusovce iz palmotićeve.
a i utorkom i četvrtkom ujutro u katedrali ispovijeda jedan divan svećenik portugalac Ramos. Jako volim kod njega ići na ispovijed koja uvijek izgleda kao i neki osobni razgovor.
možda i nije za obiteljski forum ali poznam i neke roditelje koji su s adoliscentima imali i takvih problema , pa možda nije zgoreg pročitati razgovor s Zvijezdanom LInićom na temu egzorcizma http://www.samoborskiglasnik.net/raz...datum=20050305
Ivana jesi saznala što vezano uz hagio za djecu što si gore spominjala?
nažalost nisam....nemam baš trenutno vremena pa sam baš zato molilia za informaciju...no izgleda da nitko ništa nezna...pa ću morati iskopati neki e-mail i kontaktirati ih
Sad tek vidim da ste razgovarali o knjizi Tajna uspješnog majčinstva, pa da se i ja javim... pročitala sam je prije par mjeseci. U početku me oduševila, ali sad kad ju pokušavam provesti u praksi,ostala sam razočarana. Nikako ne uspjevam... A i ona je imala malu djecu kao i ja, kako ona može, a ja ne? Uopće ne kužim gdje griješim... Ujutro se ne stignem ni umiti,a kamoli se pomoliti. Mogu se prekrižiti, ali sad da izmolim nešto duže od Očenaša:-/ Bebač nema neke rutine tijekom dana, a ovaj drugi pojede moje živce do kraja:-x A navečer kad odu spavati ne mogu se pomaknuti od umora, i pustim kuću u kaosu i odem i ja na spavanje...Ne stignem ništa duhovno pročitati... Evo, sad sam se malo izjadala...
A da vidite kako sam to oduševljeno čitala, čak sam i bilješke napravila, i tablice kao i ona- i sve palo u vodu :lol: Ako netko pokušava ovo pravilo provesti u praksi, bilo bi mi drago izmijeniti iskustva,možda shvatim u čemu griješim.
Što se tiče molitvenog života starijeg sina, nisam baš zadovoljna, mislim da bi se trebala više potruditi... Na kraju se sve svede na kratku večernju molitvu... Prije spavanja zajedno izmolimo Anđele čuvaru mili, Zdravomarijo i jednu kratku molitvicu. I to više ja molim, on samo sluša i kaže Amen :-) Jučer sam pokušala uvesti i Jutarnju molitvu, ali on je totalno nezainteresiran, ujutro želi upaliti crtiće i samo čeka kad ću završiti. Kako da mu približim molitvu, a da ne ispadnem dosadna? On će sad tek 4 god. tako da je još mali...
Laura, meni se tvoj obteljsko-molitveni život čini skroz OK.
Pa imaš malu djecu, kako bi drugačije moglo i biti?
Kad sam rodila svoje treće dijete isto sam bila razočarana što više ne idem na molitvene susrete, duhovne obnove, klanjanja pred Presvetim...jedva da sam stigla 15 minuta moliti dnevno i jedva nedjeljom na Misu. Stala sam tako pred Raspelo i obećala Gospodinu da ću mu jednog dana nadoknaditi...a onda sam u slijedećem času umom i srcem primila onu poruku iz Evanđelja: "Što učiniste najmanjem od moje braće, meni ste učinili!". I tada je sve "sjelo" na svoje mjesto. Spoznala sam da, brinući se o malom djetetu, brinem o Kristu. (Ovo sam već pričala ovdje pa sam sigurno i dosadna). Sav svoj trud koji podneseš za druge tijekom dana prinesi Bogu...na taj način rad postaje molitva.
A od duhovne literature preporučam "Brazdu", "Put" i "Kovačnicu".To su duhovne strelice, kratke misli koje te u trenu okrijepe i vrate ti snagu za život a ne zahtijevaju duga čitanja...
ajde da vas pitam ,predpostavljam da ste bolje upićene od mene.
Može li dijete primiti sakramente ,pričesti i krizme,ako ne pohađa školski vjeronauk? Ne pitajte za razloge,ako može i koja je procedura?
superx, savjetujem ti razgovor sa župnikom.
Je li dijete odlazilo na vjeronauk u župi?
He,al kod nas u našoj župi nema razgovora, za ništa, čak ako župnik nije dobre volje ne možeš dogovoriti vjenčanje kada ti želiš nego ti on odredi datum u eventualno željenom mjesecu!
Župnog vjeronauka nema, prvopričesnici imaju tzv. pjevanje, subotom ali samo kao nadopunu vjerkasu!
Ružno! Ima svega, ne bi trebalo biti, al ljudski faktor je u svemu ključna karika. Molit ćemo za tu župu, a ja bih ti predložila da odeš u onu gdje su ljudi dobri, najbolje susjednu - ipak je blizu, možda će moći zadržati neka prijateljstva. Napiši koji si dio grada, znaju ljudi ljude i vjerujem da ti možemo naći dobru župu, župnike i kapelana. Nema smisla patiti dijete, ako nešto ne štima, a na domak ruke je sve u najboljem redu.
Ako je kompleksnije, napiši mi na pp, mogu te, možda, uputiti čovjeku koji može pomoći.
MA ovako, moje dijete i nije školarac još,ali bude uskoro.
Ja nisam do sada imala nikakvih incidenata sa svečenikom,ali drugi jesu meni vrlo bliski ljudi, mi smo klince krstili i vjenčali se u toj župi.
Ma na kraju nije čak niti problem u njemu...,ali meni se ne sviđa način na koji se vjeronauk izvodi u našoj školi,drže ga starije časne koje teme ne obrađuju dovoljno blisko djeci pa su maleni vrlo često zbunjeni,a one im ne žele dati odgvore prilagođene njima.
Evo npr: malenom nećaku su rekli na satu na početki školske godine da mu je najvažnija majka Djevica Marija,i mali je bio skroz zbunjem, upoznavali su se sa važnim "ličnostima" i naka su sjeca postavljala pitanja,gdje je ona,kako nam je ona najvažnija, a one nisu imale spremne odgovore, samo su im rekli da je na nebu i da je umrla.
Klincu se uplašeni dolazili doma i ispitivali roditelje da jel oni moraju umrjeti da vide mamu,...
To je samo jedan od primjera.
Voljela bih kada bi negjde bio onako crkveni vjeronauk bez ocjena i topao , da djeca mogu pjevati i moliti bez opterečenja, čitati Bibliju.... i da dobiju sve sakramente !
Razmišljam o tom vjeronauku,bi li ga uopće upisivala,a voljela bih da može primiti redovne sakramente!
To svakako nije dobro! Čula sam za par zg župa u kojima su ljudi (s pravom) ogorčeni... Oprostimo ljudima njihovu slabost, i idemo dalje.
Napomeni u kom si dijelu grada, ne moraš točnu lokaciju, pa ti možda možemo preporučiti gdje je dobro, i bolje.
Gornja dubrava!
šteta da je takva situacija s školskim vjeronaukom, baš šteta. ali imaš još vremena možda se može porazgovarati s časnam, kad bi im netko ukazao na propuste možda bi se potrudile ispraviti,znaš kako nam je svima važna u poslu povratna informacija, ali dobronamjerna. Mi imamo pozitivan primjer iz drugog predmeta gdje smo ruigirali na neke neadekvaten postupke stručnoj službi i predložili doedukacija u dotičnog nastavnika i stvarno se pokazalo da je nastavnik bio voljan i željan popraviti neke elemente i sad je puno bolje., baš značajno bolje. No dok tvoje dijete krene u školu moža se još tir put pormjene vjeroučiteljice ili neke druge okolnosti, molit ćemo za riješenje.
http://www.newscientist.com/special/god
Zanimljivo izdanje New Scientista posvećeno Bogu
Ja moram podijeliti da sam ja, prekaljena u prihvaćanju mana i nedostataka Crkve i njezinih djelatnika, prije neki dan doživjela šok i stvarno me izbacilo iz cipela. Neki velečasni, čak na relativno dobrom glasu, me tijekom ispovijedi tako izvrijeđao, rugao mi se (!) i cerio! Samo da bude jasno, nisam imala nikakav estra ni grijeh, ni problem, niti sam nešto puno pričala. Očito sam ga dirnula u žicu, ili je imao loš dan i čovjek si je dao truda. Mislim, imam svog ispovjednika (koji je opet na ovu priču ponovio zašto je važno imati svog ispovjednika hehehehehe), i ne ulazim u markove konake s ljudima koej ne poznam ,dolazim po sakrament, a njihove osobne umjetničke dojmove više-manje otrpim, ali me ovo prestravilo, onako za istač. Razmišljam kako moram onda paziti dječicu da pripremim da i oni idu kod dobrog i provjerenog ispovjednika, i da ako već nekome preporučujem da ode na ispovijed, isto ne propustim dati i preporuku.
Jer ovo!