 |
|||
pikula nisam ga pročitala. ali budem.
mene je kod Holly fasciniralo to što zbilja odvaja vrijeme za molitvu, trudi se da joj to bude prioritet, ima duhovnika( ima li tko od vas svog duhovnika? ja točno znam koga bih voljela no kako se priča da će postati biskup sumnjam da bi mi mogao biti na raspolaganju te vrste). privlačna mi je takva pomisao o svećeniku koji ME prati i daje mi odgovore na moja pitanja. moram još malo prožvakati tu ideju.
Ja imam duhovnika. Divan je, ima vremena, ima još jedan takav dobar, ne znam u kojem si gradu, ovaj moj u sklopu duhovnih obnova putuje u razne krajeve, pa ti mogu preporučiti.ronin prvotno napisa
pikula nisam ga pročitala
mene je kod Holly fasciniralo to što zbilja odvaja vrijeme za molitvu, trudi se da joj to bude prioritet, ima duhovnika( ima li tko od vas svog duhovnika? ja točno znam koga bih voljela no kako se priča da će postati biskup sumnjam da bi mi mogao biti na raspolaganju te vrste). privlačna mi je takva pomisao o svećeniku koji ME prati i daje mi odgovore na moja pitanja. moram još malo prožvakati tu ideju.
I ja odvajam vrijeme za molitvu, imam molitveni plan. U osnovi većinom uspijem jutarnji i večernji dio, sve ostalo šepa, ali trudim se...bit će bolje...
I meni je to privlačno, no sumnjam da takvoga mogu dobiti sebi na raspolaganje.pikula nisam ga pročitala
mene je kod Holly fasciniralo to što zbilja odvaja vrijeme za molitvu, trudi se da joj to bude prioritet, ima duhovnika( ima li tko od vas svog duhovnika? ja točno znam koga bih voljela no kako se priča da će postati biskup sumnjam da bi mi mogao biti na raspolaganju te vrste). privlačna mi je takva pomisao o svećeniku koji ME prati i daje mi odgovore na moja pitanja. moram još malo prožvakati tu ideju.
Dosad sam stekla dojam da se oni posvećuju (opravdano) mlađem očevu sinu, ljudima u velikim duhovnim potrebama, što je i normalno.
Idem na skupne duhovne obnove, molitve i predavanja i vidim da uvijek individualni pristup dobivaju ljudi koji su u velikoj potrebi, ako imaju vlastite veće psihičke probleme (a imala je i Holly, molilo se kod nje i za oslobođenje i za ozdravljenje, za svu psihičku potporu), koji imaju osobno ili u obitelji probleme s alkoholom, drogom, koji su negdje u svom putu zastranili, na bilo koji način, makar i u sumnjama vjere, ili imaju teške i smrtne bolesti.
Mi ostali smo uglavnom prepušteni sami sebi, snađi se druže, moli, čitaj, trudi se.
Pod ovo "ostali" nisam mislila na neku pretjeranu revnost u vjeri, tipa ispravna sam i super pa mi ništa ne treba.
Dapače, baš mi jako treba neka potpora i stalno sam u potrazi, ali mislim da je neću dobiti jer nisam "kritičan slučaj".
Nije tako! Ima svećenika koji ozbiljno uzimaju svoj poziv. Ja ih znam troje i znam da su spremni primiti još ljudi koje će redovito duhovno voditi i ispovijedati. Samo recite, dat ću vam kontakte
O, dobro, zgodno. Naši župni svećenici stvarno nemaju vremena, ali zaista, ne ono da se izvlače na nedostatak vremena nego imaju silne obveze oko vođenja svih župnih poslova, obilazaka bolesnika, a većinom se individualni susreti odnose na ispovijedi (a to je kratka forma, jasno) i tu ne žele da se brka sa savjetovanjima i pritužbama na članove obitelji i koješta, s čime im babe redovito uletavaju.Nije tako! Ima svećenika koji ozbiljno uzimaju svoj poziv. Ja ih znam troje i znam da su spremni primiti još ljudi koje će redovito duhovno voditi i ispovijedati. Samo recite, dat ću vam kontakte
Za sve one koji imaju vrlo ozbiljnih problema ostave vremena, a takvih je ljudi dosta.
Oni "profesionalci", tipa fra Zvjezdan ili pater Ivančić, oni su pak kao vrhunski neurokirurzi ,sa subspecijalizacijom u struci, ne možeš kod njih ni na ispovijed bez neke veze i stvarno velike potrebe. Znam pouzdano da reagiraju i pomažu u svim takvim slučajevima, tko god ih kontaktira, a da mu je zbilja potreba, ne ostavljaju ga na cjedilu.
No, previše je takvih ljudi i naprosto mi je neugodno među njih se utrpavati, kao da ja s hunjavicom idem među one s tumorom.
No, ako ti imaš neke koji su spremni malo pružiti ruku i onima koji također imaju problema, ali ne prevelikih, i također im treba vjetar u leđa, kontaktirat ću te (ah, ionako moram, zaboravila sam
sutra ne, jer ne volim gužve, ali zadnjih tri godine idemo iza same gospe u Mariju Bistricu, subotu ili nedjelju, ne znam ali ne volim baš gužve, imam osjećaj da su onda puno više neke druge stvari istaknute a ne samo svetište i molitva.
to mi dođe kao duhovna hrana, ali opet ni tad nisam na misi, nego prođemo svoj križni put u miru, odem u crkvu pomolim se, zahvalim na svemu i to je to, i dalje ne mogu prisustovati misi...
uh, htjela bi samo reći da sam ja osobno zbog ovakvih svećenika (ispovjedanika) kakve spominje ifi prestala ići na ispovjed, prestala slušati propovjedi, izgubila vjeru u Crkvu.
nakon toga je došlo još puno stvari i pitanja gdje sam se počela razilaziti sa stajalištima Crkve, ali vjeru u Boga, Isusa i duha svetog nikada nisam izgubila. I jedino mi je to u najtežim trenucima davalo snagu da neke jako teške trenutke preživim.
i ne želim nikoga provocirati ni ništa, ali bi voljela znati kako vratiti vjeru u nekog ko te je razačarao toliko puta i to u najtežim trenucima (mislim na Crkvu, odnosno svećenike)
kata.klik, ali ne treba odustati od traženja svog duhovnika koji će ti dati snage u vjeri, davati smjer, imati razumijevanja i vremena da te sasluša.
Kako vratiti vjeru? Ustrajnošću, molitvom, postom, meditacijom, pronaći trenutke tišine unutar sebe, odvojena od buke svakodnevice, što je nama, ženama-majkama teško i stalno odgađamo te potrebne momente za oporavak duha, u stilu "kad malo odrastu, završe školu, ožene/udaju se ...", za muža "kad bude na poslu/putu, gleda utakmicu, tandrlja po tipkovnici ...", a idealno bi bilo kad te trenutke ne bi zamjenjivalo robovanje kućanskim poslovima (stalno se žalim zbog toga, ne mogu si pomoći - od svega jedino kuhanje i pečenje kolača volim, sve drugo ... uh!).
A sad, ipak, nešto ljepše:
Pripremate li se za sutrašnji blagdan Marijina Uznesenja?
Idete li na hodočašće negdje izvan mjesta stanovanja?
Kod nas u Rijeci, na Trsatu bit će lijepo i svečano.
...ja bih pak preporučila svima koji traže vjeru one male knjižice svetog Josemarie Esricriva: Put, Brazda i Kovačnica. On je inače utemeljitelj ideje da živimo svoju vjeru kroz svakodnevni život i ispunjavajući svoje svakodnevne dužnosti. Jer ako ćemo čekati doba u kojem ćemo imati puno vremena za vjeru i Boga, nećemo ga dočekati...a s druge strane živeći svoju svakodnevnicu, u brojnim trenucima kad nešto krene ukrivo - mnogi će opsovati; kršćanin će reći - Bože pomozi! Što više puta dnevno - to bolje.kata.klik, ali ne treba odustati od traženja svog duhovnika koji će ti dati snage u vjeri, davati smjer, imati razumijevanja i vremena da te sasluša.
Kako vratiti vjeru? Ustrajnošću, molitvom, postom, meditacijom, pronaći trenutke tišine unutar sebe, odvojena od buke svakodnevice, što je nama, ženama-majkama teško i stalno odgađamo ...
I bitna je svakodnevna molitva, barem 15 minuta dnevno. Ne smije proći niti jedan dan u kojem se ne sjetimo da imamo dušu, kaže sv. J. Escriva. I nemojmo molitvu ostavljati za posljednji trenutak u danu kad nas savlada umor i san. Ujutro - kaže, odmah audijencija kod Boga.
A za svetu Misu nema zamjene, to je kruna svega! I kakav god da bio svećenik, drage moje sestre u Kristu, ne zaboravite da ima tu moć od Krista živoga - to čudo pretvorbe i odrješenje grijeha...
Jeli se meni to čini ili fra. ZVijezdan nema ove godine u rujnu seminar u Domu sportova?
Mene je tvoje pitanje baš zaintrigiralo, ali nisam bila u Zg, ni kod compa i baš sam mislila kako ću ti odgovoriti čim budem mogla.
Nemam nikakav čarobni recept, osobito ne za povratak neke vjere ili povjerenja ili ushićenja baš u cijelu Crkvu ili u svećenike, ali mogu ti navesti (potvrđeno iz nekoliko primjera iz života) kako krenuti zaobilaznim putem, da bi opet mogla ići na misu, ali samo za sebe, bez razmišljanja o tom svećeniku i o tome kako mu je propovijed loša ili kako je on u zabludi i kako odvraća ljude itd.
Kreni čitati knjige, one koje koje ti je savjetovala ljiljan i druge cure, sve su dobre, dovoljno ti je prelistati samo zadnjih par stranica ovdje. Nisu to neke velike knjige, ali su ok.
Kupi ponekad na kiosku časopis Book. Neće ti se baš sve svidjeti, dovoljna je trećina tekstova, i manje, sasvim dovoljno.
Rhema je bolji, a za to se meni javi, molim te, na pp, pošalji mi podatke, ja ću ti dati mali poticaj.
Ako si u Zagrebu otiđi jednom, bilo koje jutro, od 9 do 11, na ispovijed kod velečasnog Ramosa u katedralu.
Što dulje nisi bila na ispovijedi, on će te bolje i ljepše dočekati, nemaš za to straha.
Na Internetu potraži neke pripreme za ispovijed, tek toliko da se malo podsjetiš, iako kod njega to nije ništa formalno.
Počni čitati.
Nakon nekog vremena tog čitanja, počet ćeš i moliti, bar tu i tamo, kad uspiješ, ali s malo drugačijim pogledom na ono što tebe (ili mene) muči.
Mislim da treba barem pola godine čitanja, informiranja o nekim drugačijim susretima od nedjeljne mise i nekog malo drugačijeg pogleda na sve to, a da bi čovjek ponovno mogao ići na misu u kojoj će svaku tamo izgovorenu riječ tumačiti kao svoju vlastitu upućenu Bogu, kao da svaka riječ ide iz tvojih usta direktno u nebo, vi sad "razgovarate", neovisno o "dosadnoj" proceduri ili stvarno netalentiranom svećeniku.
Meni je misa kao misa, priznajem, i dalje podosta dosadna, ne znam da li stavljati navodnike ili ne (naročito one svečane mise gdje su biskupi, ozbiljan protokol),
i većina svećenika nisu rođeni propovjednici, tek rijetki jesu, ali kad počneš gledati misu kao svoju, na svoj način, kao i teškoće odgoja djece kao neke nužne procese u kojima vidiš smisao, ili porod, ili trud oko braka, ili bilo što što ti je bitno u životu, onda i uloga svećenstva bude drugačija u tvojim očima.
Ne da postaneš gluplji pa ne vidiš ili ne želiš vidjeti što rade, nego se na tvom putu pojavljuju oni koji su zbilja dobri i samo dobivaš još dodatnu pomoć.
Samo treba sa željom krenuti prvim korakom.
Ajde javi mi se.
Book i Rhema me neodoljivo podsjećaju na karizmatske susrete vlč. Radigovića. Naša ih je Crkva zabranila s objašnjenjem da svaki vjernik sve svoje vjerske potrebe može ispuniti u župi kojoj pripada. Zaboravili su koliko je karizmatski pokret imao veličanstven doprinos evangelizaciji, koliko je proizveo oduševljenja zbog vjere, prave žive vjere. Šteta, zbilja šteta! A i objašnjenje baš i nije uvjerljivo jer u Hrvatskoj itekako djeluju razne vjerske zajednice i grupe poput neokatekumena, HZBS, hagioterapijske grupe itd...koje itekako zahtijevaju od vjernika teritorijalni odmak od svoje župe.Kupi ponekad na kiosku časopis Book. Neće ti se baš sve svidjeti, dovoljna je trećina tekstova, i manje, sasvim dovoljno.
Rhema je bolji.
Nije Crkva zabranila karizmatske pokrete, ni časopise, uopće, samo se dio visokog klera s njima ne slaže.
Voditelje karizmatskih pokreta prima Papa na audijenciju, jedino nisu u suglasju s dijelom biskupa i teologa, imaju prijepore najviše oko demonizma, ali i drugih teoloških područja, ne smiju se održavati više oni veliki skupovi, ali sve ostalo živi i djeluje.
Po meni su karizmatski pokreti jedino što danas još može spasiti barem dio vjernika da potpuno ne odustanu od vjere i od Crkve.
To da sve potrebe vjernik može ispuniti unutar župe kojoj pripada (i to geografski, znači), ne samo da je netočno, jer vidimo da su baš te župe i župnici često vjernike i udaljili od Crkve,
nego je i velika šteta takvo što savjetovati i time uskraćivati ljudima šansu da pronađu jako puno toga što se nudi i izvan najužih župnih aktivnosti.
Nije Crkva zabranila karizmatski pokret ali na KS velečasnog Radigovića više ne mogu ići. Jer se ne održavaju (to su valjda ti veliki skupovi koje kažeš da više ne smiju održavati). A onaj susret na Jarunu u rujnu 2004. na temu "Pokajanje za grijehe naroda" (ako je slučajno tko bio) meni je nezaboravan. Od tada drugačije gledam i na ekonomske, političke, socijalne i sve druge negativnosti i društvu i prestajem se pitati - što smo kao narod Bogu krivi jer sam tada dobila odgovor. U vrhu smo po kršenju Božjih zapovijedi. Ali me od svega toga ne hvata bijes niti malodušnost jer propast ovog svijeta je neminovna. A mi kao narod poprilično ćemo joj doprinijeti.
Ovo što kažeš da imaju prijepore oko demonizma - sjetila si me na jednog svećenika koji djeluje na internetu koji je izjavio otprilike ovako: a čime da vjernike plašim ako ne vragom? I zaista je to tako - Bog jest sama dobrota i ljubav, ali tamo gdje se čovjek svojom slobodnom voljom Boga odriče, tamo nastupa Zli sa svojim snažnim djelovanjem. To je ono čega se vjernik treba odreći, pa i bojati, da - zašto ne? Samo u tom strahu ne treba zaboraviti da smo zaštićeni Krvlju nevinog jaganjca i da je jedna kaplja te Krvi jača od svakog zla.
I ja mislim da karizmatski pokreti daju snažan vjetar u leđa vjerskom zanosu...
Da, snažan su vjetar u leđa, sigurno, otvaraju neke nove vidike, vrata i prozore...
Isječke iz knjige, odnosno biografije Padre Pija, ove koju preporučuje ronin, prvi put sam čitala u nastavcima baš u Booku , kao i recenzije i preporuke za neke druge knjige i još puno stvari za koje se ne čuje na misama u župama niti o njima govori oficijelni Crkveni tisak.
Svakako držim korisnim taj pokret. Svaku zadnju subotu u mjesecu (ne znam je li dalje tako, nisam dulje bila zbog trudnoće i poroda) udruga Kristofori ima skup u dvorani Jelenovac, slavljenje koju predvodi J. Lončar, nije misa jer on nije svećenik, već predavanje, pjesma, molitva, čitanje, polaganje ruku (tko hoće). Otvorenog je tipa i mislim da je zbilja dobro.
Ovo o misi, Ifi, baš si lijepo napisala
Ne možeš ga samo tako, iznebuha, odjednom preokrenuti u glavi (mislim, možeš, ali to su posebne situacije duboke potrebe i čuda pritom), trebaš neke putokaze koji će napraviti lagani klik koji će se onda pojačavati.
Ja sam tada čitala neke tekstove koji su me se dojmili, koji su mi pomogli da tako sebi predstavim liturgiju i da je nakon toga tako doživljavam, no trebala mi je mala pomoć, a sad ne znam više koja je to bila, gdje sam našla inspiraciju.
Čini mi se da sam čitala životopis neke talijanske svetice koja je godinama živjela od hostije i još nešto, tekstove koji savršeno jasno opisuju otajstvo i niz čudesa vezanih uz hostiju, ali ne znam više gdje sam to našla.
(Doduše, malo mi je na tom putu otežavao župnik u tadašnjoj župi koji je non-stop pričao o politici,
no nakon toga smo se preselili pa je i to sjelo na svoje mjesto. )
Pravila pisanja postova
