Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

Draga klarita i da čestitam i ovdje ,,,,sve najbolje i tebi i tvojoj bebici ,,,,,,a draga moja patrik i u mene kao i u svake mame anđela bilo je dana i faza koje smo prolazile bilo nam je dana kada sam poželila leć pokraj nje dat si inekciju i zaspat ,,,,,,svašta mi se dešavalo u detalje neču ,,,,,nako 4 mijeseca sam počela radit radim ko med sestra i posao mi nije nimalo lagan ,,,,,,ali sam krenula okupirala se poso kuća škola i sve ostalo pomalo ,,,,,,u mnene je došao nalaz posteljice infarkt ,,,ali polako i u mene su sve kolegice iz škole rodile prva rodica je rodila 20 dana poslje mene svaki dan sam ledala tu malenu kako raste i u njoj tražila moju malu ,,,,,ali sad kad se sve smirilo tek kad sam se pomirila sa svim bog i malena moja su mi poslali utijehu ja sa tudna 2 mijeseca i jako sam sretna ,,,,,zato polako opusti se pomiri se sa bogom i prepusti se njemu,,,,,,meni su stalno govorili ne plači tako Anđelima kvasiš krila i nemogu letit svome anđelu poželi laku noć i teci mu koliko ga voliš ma bit će sve ok ŠALJEM TI MILIJON PUSAA I ISTO TOLIKO ZAGRLJAJA

Citiraj:

---

milena prvotno napisa

Neki dan sam prvi put uživo vidjela jednu bebicu čija mama ima trombofiliju i koja je stvarno savršena. Nadam se da i mene čeka jedna takva.

---

i ja imam trombofiliju, dvije mutacije, isto homozigot
pod clexanima i kasnije fragminom sam rodila savrsenu djevojcicu - doci ce i tvoja beba, drzim fige i sretno :love2:

klarita, cestitam draga :klap:

drage moje , nisam vam se javljalja jer sam u prestrašnim bolovima, nisam spavala tri noći a nisam htjela popiti ništa zbog mojih beba..
idući tjedan moram na uzv da vidimo jesu li srca prokucala , danas mi je tek malo bolje.. bol je manja mogu malo s desnom rukom više kretatii spavala sam noćas konačno.
ali još sam tako umorna. jučer nisam više izdržala isplakala sam se što od bolova koji su prestrašni što od straha da ako još i s bebama ne bude dobro ne znam kako ću to preživjeti stvarno..

Klarita nam je rodila:-D , tako sam sretna zbog nje, i njena se patnja isplatila, nadam se da bude i moja..
Patik_moj grlim te i razumijem draga...:love2:

svima ostalima šaljem poljupce iz kreveta..hvala vam na svemu što mislite na mene..:heart:

Tikice bit ce sve u redu. Peh se desio, ali ne vjerujem da je to utjecalo na tok trudnoce. Odmaraj se, citaj knjige....
Nista nisi slomila?

Klariti najiskrenije čestitke i puno sreće i zdravlja maloj palčici :-)

Patik draga ja još nisam u stanju biti u blizini malih beba. Rasplačem se kad ih vidim i na TV-u kamoli u živo. Ipak, primjećujem da sam na početku plakala kad bih vidjela i dečkiće i curice bez obzira na godine, a sada reagiram samo na malene bebice. Još uvijek svaki dan tulim, ali kažu da to mora tako biti. Tuga je proces koji traje, a u našem slučaju to će biti za cijeli život. Šaljem ogromni zagrljaj. Pusa svima

drage moje, danas mi je tako težak dan.
Prijateljica mi je danas krstila svoju kćerkicu. Bila sam u crkvi ali nisam joj mogla ni prići čestitati a kamo li kasnije otići na proslavu. Tolka me tuga uhvatila. Dok smo bile trudne pričale smo kako će se njih dvije igrati, skupa ići u školu,biti možda najbolje prijateljice... A moje malene nema. Prošlo je nešto više od dva mjeseca a meni se čini kao vječnost, nedostaje mi jako.. Nitko me više i ne pita ništa, kao da nije ni postojala.. A ja još uvijek brojim tjedne i zamišljam kolika bi bila, približava se datum njenog rođenja...Dan o kojem sam toliko maštala, toliko mu se radovala, zamišljala šta ću joj prvo reći..

milena potpuno te razumijem. Ako su pametni znati će da nisi ni nepristojna ni ljubomorna nego samo neopisivo tužna.
Ni mene nitko ništa ne pita, ali muž, mama ili seka odu samnom na groblje gdje se skupa isplačemo. Znam da im je stalo samo što ne znaju kako o tome razgovarati. Za druge me nije briga...
U svakom slučaju doznala sam da nakon 3,5 mjeseca nije ništa lakše. Bol je i dalje prisutna, ogromna... jedino što nisam u stanju tupila kao prva dva mjeseca. Na prvi pogled izgledam "normalno" ali svaku besposlenu sekundu zasuze oči i stvori se bolna gruda u prsima. Šaljem :love:

nina70, tri i pol mjeseca nije ništa. Ne brini zato što bol traje. I trajat će. Svakim danom sve podnošljivija, ali prisutna. Naučiš se živjeti s njom.

Beti3, vjerujem da će biti podnošljivije s vremenom jer to kažete sve koje ste prošle kroz isto užasno iskustvo.
Meni se (kao i većini) strašnija stvar nije desila i stalno mi se mota po glavi da sam zbog nečeg kažnjena. Koliko god ja bila čvrsto prizemljena ipak odgoj (katolički) ostavi traga; odmalena te plaše da ćeš u pakao ako ne budeš dobar pa zato sve što se dešava mislim da mora imati neko značenje. Opet, nije mi jasno zašto? Nisam svetica, ali nisam ni zla... Znam da je glupo na taj način razmišljati, ali to je jače od mene....

Kako su mi poznata tvoja razmišljanja!
Ali, život ide, dobila sam drugu djecu, oni rastu, godine prolaze, nitko je više ne spominje, nakon par godina prođe i cijeli dan da se ne sjetiš. Pa sve više dana...

Ja tako jako želim novu trudnoću, ali se bojim da to dijete neće dobiti ono što osjećam za ovo koje sam izgubila. Nadam se da u tome griješim...opet bi mi tvoje iskustvo dobrodošlo. Neki dan mi je jedna poznanica pričala o ženi koja je nakon što je izgubila prvo dijete imala još šestero. Međutim, na samrti je samo spominjala svoje rajno dijete...evo i sad se ježim i dolaze suze. Kvragu!!!

Draga nina,dobice drugo dete ljubav kakvu si osecala i za prvo kao i svako naredno.MOja devojcica ima posebno mesto u mom srcu kao i moji sinovi.Takvo je srce majke.Mislila sam da cu moci da volim samo zensko dete posle smrti moje andjelice a Bog mi je dao dva pisulinca.Nema potrebe da pricam koliko ih volim.
Ja sam danas majka jedne andjelice i dva sina i sa tim zivim.Ne boli kao pre...
Kad ces u novi postupak?
Gde je Tikica?Kako je?
Patik?

Hvala luna. Malo je lakše kad vidim da su nam slične gluposti padale na pamet. Pusa velika tvojim dečkima :*
I ja brinem za Tikicu. Nadam se da je sve ok s njenim mrvama :fige:
Patik će nam se već javiti. Vjerovatno se malo maknula jer je tu puno tuge. I ja se maknem na par dana, a onda kad ne mogu više izdržati provirim malo da vidim kako ste :-)

lijepe moje.. tu sam ja.. oporavljam se od ozljeda od prometne hvala dragom Bogu ! u petak imam uzv tada ću sve znati kuca li koje malo srce ispod moga, i jesu li moje hrabre zvjezdice preživjele onu strašnu nesreću..nekako sam se kroz ovo pomirila sa svim jasno mi je da što god mi učinili ionako je sve Božja volja , on zna naš put i ja se više neću boriti protiv toga..
biti će onako kako mi Bog da, a ja odsad uživam u svakom danu..život je tako kratak i u trenu nestane..
iako ja nekako stvarno osjećam mir u srcu možda je to zato jer osjećam da je sve u redu..

Bravo Tikice, tako si hrabra. Kao što kažeš nema smisla ići glavom kroz zid! Ali ja vjerujem da će biti sve u redu, a i sama tako osjećaš.

Citiraj:

---

nina70 prvotno napisa

Ja tako jako želim novu trudnoću, ali se bojim da to dijete neće dobiti ono što osjećam za ovo koje sam izgubila. Nadam se da u tome griješim...opet bi mi tvoje iskustvo dobrodošlo. Neki dan mi je jedna poznanica pričala o ženi koja je nakon što je izgubila prvo dijete imala još šestero. Međutim, na samrti je samo spominjala svoje rajno dijete...evo i sad se ježim i dolaze suze. Kvragu!!!

---

Javljam se kao sestra jedne anđelice i dijete rođeno 2 godine nakon tog poroda.
Moja mama je otvoreno, i preda mnom, rekla kako je nakon njene smrti željela samo opet roditi-nju, a ono stigla sam ja koja sam bila pljunuti otac, a ona je bila slična njoj. To me , moram priznati, pogodilo, doduše, uvijek sam osjećala da se mama razočarala u meni, uvijek sam se trudila biti dobra i najbolja u školi, ali njoj ništa nije bilo dovoljno dobro, uvijek je nju tražila u meni i pitala se kako bi ona sada izgledala, a i susjedi su mi jednom rekli, kao klinki, pa tebe ni ne bi bilo da ti nije sestra umrla , prestrašno :(
Puno puta tokom odrastanja i ja sam poželjela da je sestra ostala živa i da me se ostavi na miru.
Danas znam da moja majka nije oplakala svoju curicu jer joj nije dano vremena. Nakon smrti bebe, život je krenuo dalje , samo bez moje majke.

Prestrašno ili ne, no ne bi bilo ni moje iduće djece. I to je istina. No, oni jesu tu i sasvim su jedinstveni, i ja ih obožavam.
Život bi mi bio posve nešto drugo, no tko zna zašto je ovako kako je.

Da li sam ju prežalila? Nisam. Jer ona je uvijek dio mene, i tu ne mogu ništa učiniti. No, ne tražim je u idućem djetetu ni idućem. Oni su tu, rastu, raduju me i ljute. A moje novorođenče je zauvijek ostala ista, slika utisnuta u meni, i nitko drugi ju nije vidio i zato im nije stvarna.

Žao mi je da si osjećala da si nadomjestak sestre. Nadam se da to moj sin nije osjetio. Jer, ja nikad nisam smatrala ni njega ni kasniju kćer nadomjestkom.

I to je još jedan problem sa kojim se mame anđela moraju suočiti. Paziti da tuga ostane duboko, da iduće dijete to ne osjeti.

Drage moje, vidim da ste mi se raspisale, jako mi je drago da se u medjuvremenu nije javila niti jedna nova mama Andjela. Nadam se da mozete barem malo uzivati u ovim suncanim danima...ja bas i ne...muci me totalna nemotivacija, iduci tjedan krecem raditi i iskreno bojim se kako ce biti. Znam opet krecu stari problemi i samo se nadam da cu biti dovoljno jaka opet se nositi sa njima i svojom svakodnevicom.
Joooj, kako me pogodio post od naniluc...vjerujte mi da se ja toga jako bojim, da sljedecem dijetetu necu moci dati dovoljno ljubavi, da od samog starta necu uspostaviti s njim vezu u trbuhu...Bojim se da ce nekad isto pomisliti da je samo zamjena mom Patricku, i zato svjesno odbijam od sebe zelju za novom trudnocom, jer znam da bi me moje emocije rastrgale. Kazem uvijek, divim se mamama koje nakon kratkog vremena ostanu trudne...ja ne mogu zaboraviti svog djecaka, izbaciti iz glave njegov lik, znam tocno svaki detalj na njegovom tijelu, poznam njegov karakter...ne znam kako bi na sve ovo bilo dobro ponovno ostati trudan, kako mi neke vrlo bliske osobe preporucuju.
Za tjedan dana ce biti tocno 5 mj. da nas je Patrick napustio. I opet sam nekako ponosna na sebe ( ne shvatite me pogresno) da sam izdrzala toliko bez da sam ostala trudna, jer znam da mi jos snage treba, a dobit cu je samo u suradnji sa vremenom. I sada ponovno na posao, nadam se da ce i onda vrijeme brze prolaziti i da ce brze doci i vrijeme kada cu moci reci- sada sam spremna drugom dijetetu postati mama. Za sada sam samo Patrickova mama i to zelim i ostati.

Inace, uspjela sam nagovoriti muza da si uzmemo psa :D hvala svima koji su sugerirali na to kao jednu vrstu terapije! Vec sada se radujem iako moram jos cekati dok se malo stres na poslu i na faxu slegne :)
Saljem vam ogromnu pusicu, samo pisite, volim vas citati :)

Tikice, nek bude Bozja volja sutra! Budi jaka sto god da bude! Iskreno se nadam da ce biti sve uredu i da cu cuti sutra jednu veselu vijest!

Luna :shykiss:

P.S. Ne pisem u posljednje vrijeme tu na forumu, zato jer sam u stalnom kontaktu sa jednom mamom Andjela koja mi je ogromna podrska u svemu ovom! Zato joj sada saljem ogromnu pusu i jedno veliko HVALA!

Nanuluc užas, žao mi je što si imala takvo djetinstvo,žao mi je što je tebe "zapala" takva mater i žao mi je što ću možda i ja takva biti ali ću se truditi da ne osjete manjak ljubavi. Jer šta djeci treba ako im nepružiš ljubav. Beti3 zamišljam te kao jednu ogromnu mamu s ogromnim srcem punog ljubavi koja se osjeća na kilometre. Nanuluc mislim da nema opravdanja za takvo ponašanje prema djetetu ona je samo grozna žena oprosti ali sam to morala napisati.Mojoj mami se nije ništa tako strašno desilo a neznam zašto nikad se nisam osjećala voljeno u djetinstvu baš suprotno pitala sam se čak je li ona uopšte moja mama.Nikakvog znaka ljubavi,zagrljaja,poljupca,tople rječi ništa,bila sam kao neki statist u njenom životu.... Šta je tu je žilot ide dalje.
:coffee:

Dotaknutom suzom
u osmijehu mojih vijeđa
na trenutak zabljesnu
oka tvoja dva smeđa..
Zelenom bojom
zakapam suzu..
Tješim sebe misleći
na nasmijanog tebe..
Znam u okviru za sliku
na mom stolu
tvoj osmijeh melem
je mom bolu..

Citiraj:

---

nina70 prvotno napisa

Neki dan mi je jedna poznanica pričala o ženi koja je nakon što je izgubila prvo dijete imala još šestero. Međutim, na samrti je samo spominjala svoje rajno dijete...evo i sad se ježim i dolaze suze. Kvragu!!!

---

išla je konačno tom djetetu, zato ga je spominjala. znam za jednu baku koja je pet dana prije smrti, očito osjećajući (zdrava-prava) da je kraj, rekla 'idem svojim trima anđelima', nema u tome ništa loše, svi mi žudimo biti i s tom djecom, mene osobno drži to obećanje i radujem se što ću biti s njom ... već sad, a zamisli uzbuđenja u smrtnom času.
nikako zbog svoje tuge ne volim svoju djecu manje, baš obrnuto, dragocjenija su mi i sigurno ih grlim jače.
i još, tješeći nas, jedan nam je petar rekao kako njega ne bi bilo da mu brat nije umro, nije se osjećao loše, mene to nije tješilo ni malo, ali razumijem i petra i svakako je 'dokaz' da sljedeća djeca mogu biti itekako sretna, voljena i neopterećena. ova majka iz par postova ranije nije odbolovala i tko zna koje je sve problema imala, nije to sve bilo tako jer tako mora bit kod majke anđela.
ima jedna knjiga, raj zaista postoji, todd burpo, koja ohrabruje što se ponovnog susreta tiče.

Svojim odgovorom nisam željela nikog preštrašiti, samo sam željela ukazati kako je bilo u mojoj obitelji. Znam da se moja majka nikad nije sa njom oprostila i to si ne može oprostiti, iskreno, mislim da je dio nje umro sa mojom sestrom- iz priča mojih baka o tome kakva je bila prije.

ma znam, naniluc, sve mi je jasno
žao mi je što si tako prošla i posebno mi je žao tvoje mame; sretno vam objema

Nanulic mislim da je tvojoj majci trebalo samo dati vremena da se oprosti da se pomiri trebao joj je netko kao što smo mi ovdje koje točno znaju kakvu bol nosi..ali drage moje mislim da su nova djeca dar od Boga nova snaga koja će ti reći da te voli netko koga su možda baš naši anđeli poslali da nas zagrle njihove ručice jer smo dobre majke.. uvijek ćemo sve mi nositi u srcu svoju dječicu koje nema i uvijek ćemo se pitati kakvi bi bili..
mislim da nije lijepo od ljudi koji su rekli da si ti došla na svijet samo zato jer ti sestre nema.. mislim da ti to nikada nije rekla tvoja majka..
ona zasigurno nosi bol u svojoj duši za tvojom sestrom ali isto tako sigurna sam da i tebe beskrajno voli..

pusa svim mojim mamicama anđela puno vas sve volim , samo mi budite hrabre... javim vam se sutra kad dođem s uzv..

Patik,nemoj uopste razmisljati o tome kako ces i koliko voleti drugo dete.
I sama sam tako razmisljala ali sam za razliku od tebe jedva cekala da ponovo zatrudnim.Ja sam se tako borila sa tugom,tako sam trazila razlog da nastavim da zivim.Veruj mi da ces ga voleti jako i da ni jednog trenutka neces imati osecaj da si izneverila svog Patika.Evo koliko nas je ovde mama andjela koje smo rodile posle gubitka i sve do jedne ce ti to isto reci draga Patik.Verovatno ti u ovom trenutku to tuzno zvuci jer ne mozes verovati da ces nekog ponovo voleti kao njega ali gledaj to na drugi nacin.Dete koje ces jednog dana roditi bice Patikov brat ili sestra.Kada se moje bebe smeju dok spavaju ja znam da se smeju sa svojom sekom jer kazu da bebe sanjaju andjele kad se smeju.
Moj stariji sin je dv aputa mogao da nastrada (prvi put na rodjenju a drugi par dana posle prvog rodjendana) i ja sam sigurna da je ovde sa nama zato sto ima najboljeg andjela cuvara-svoju sestru.
I ja verujem kao Kejt da je zena o kojoj pisete pominjala svoje izgubljeno dete zato sto je isla k njemu i verujem da cemo kad dodje vreme i mi biti sa svojim andjelima a do tada cemo zivot posvetiti deci koju imamo i koju cemo roditi.
Samo polako,ako ti treba vremena imas ga.
Hej,bas si me obradovala kad si rekla da kupujete kucu.Poceces da se smejes sa tim stvorenjem,meni je moja kuca bila melem na ranu.Volela bih da mozes da vidis slike kako se moj sin i ona sada igraju i obozavaju:).Koja je rasa?Pol?Postavi negde slicicu kad stigne da vidimo to malo cudoviste koje ces takodje obozavati.
Tikice,cekamo sutra lepe vesti :)

e vidiš i ja sam nabavila psića maltezera prije mjesec i pol on je zaista jedna velika radost u našoj kući.. Luna ti je sve predivno rekla Patik_moj..
jedva čekam da vam dođe psić lakše ćeš krenuti dalje sigurno..

Hvala vam puno drage moje!¨Pa nitko ne zna utjesiti i oraspoloziti me kao vi! Hahaha, smijesno mi je da skoro sve redom nabavljamo pse, hahah...zao mi je zbilja sto moj muzic tek sada pristaje na tu ideju, ali dobro, bolje ikad nego nikad ;)
Draga luna, jos ti pojma nemam koji spol cemo uzeti, prvo idemo iduci tjedan k jednoj zeni koja ih uzgaja, pa se raspitati koji pas bi bio najbolji za nas. Za sada smo skoro 100 % sigurni da zelimo Riesenschnauzer, nemam pojma kako bi se ta rasa prevela na nasem, jer ih zbilja kod nas nisam ni susretala ;) Ali mozes malo proguglati pa ces vidjeti! Problem je samo sto mm hoce velikog, ja sam prije za vrstu srednjeg rasta, ali eto popustit cu mu! Kaze ne zeli macku umjesto psa, a ako vidis slike, vidjet ces da je to prije mali poni nego pas :D ali dobro, sigurna sam da ce i njemu dobro doci, poceo je uz mene gubiti kosu, hahhaha i sijediti! SIgurno ce i njemu biti velika razonoda,a posebno kada dodju djecica ako Bog da, zelim da odrastaju uz zivotinje, kao sto sam ja imala priliku. I morat cu mu pokazati vase postove gdje odusevljeno pisete o psicima, sigurna sam da ce gledati uprkos svem stresu na poslu i sa diplomskim, da ga sto prije nabavimo! Za sada je prvi korak ucinjen!

Hvala vam puno i sto se se osvrnule na dio u kojem sam pisala o ljubavi prema drugom djetetu. Iskreno se nadam da ce to tako biti. I da cu jednoga dana moci pricati Patrickovoj seki ili braci da imaju bracu Andjela, jednog prelijepog crknokosog Andjela.
Inace sam posljednjih dana bila dosta zatvorena doma, nisam imala bas volju ici van, danas sam se malo natjerala, veceras imam posjetu, tako da dan ima nekog smisla.
@draga luna, nemoj se ljutiti, ali te moram nesto pitati! Da li imate zelju za cetvrtom bebicom? Mozda dodje opet jedna mala curica u vas dom! Ja imam osjecaj da cu radjati dok ne rodim oba spola, hahahha, pa makar ih desetero bilo :D Ma samo nek su zivi i zdravi, salim se malo! Ljubim vas puno i grlim!

Citiraj:

---

Patik_moj <3 prvotno napisa

Ja imam osjecaj da cu radjati dok ne rodim oba spola, hahahha, pa makar ih desetero bilo :D Ma samo nek su zivi i zdravi, salim se malo!

---

Psssst, ja jesam, nije trebalo desetoro:-), samo četvoro. Bilo je malo teže dragoga nagovoriti, ali očito sam uspješna u tome. (A da, i mi smo kupili psa, slatkicu našu, mopsicu.)

marija1411 :love2:

Citiraj:

---

Psssst, ja jesam, nije trebalo desetoro, samo četvoro

---

:lol::lool::rock:

Hvala na utjesi! Nadam se da ce i nama plan tako "brzo" upaliti :D

Citiraj:

---

Kejt prvotno napisa

išla je konačno tom djetetu, zato ga je spominjala. znam za jednu baku koja je pet dana prije smrti, očito osjećajući (zdrava-prava) da je kraj, rekla 'idem svojim trima anđelima', nema u tome ništa loše, svi mi žudimo biti i s tom djecom, mene osobno drži to obećanje i radujem se što ću biti s njom ... već sad, a zamisli uzbuđenja u smrtnom času.
nikako zbog svoje tuge ne volim svoju djecu manje, baš obrnuto, dragocjenija su mi i sigurno ih grlim jače.
.......

---

Da, tako sam i ja to shvatila. Nikako ne želim da se ijedno dijete osjeća nevoljeno kao Naniluc ili Marija...

Tikica?

Zato sam imala tatu koji me volio, ma volila je me i mama na svoj način. Samo sam u prijašnjem postu htjela reći da mame nekad neznaju pokazati ljubav nedobiješ priručnik s uputama. Takvi smo kakvi smo i netreba vazda smišljat opravdanja možda zato, možda zbogtog možda,možda............. Nadam se da je bar netko shvatio šta oću reći.
:psiholog:

Sori Marija1411 ako sam se u krivom kontekstu dotakla tvoje mame. Kužim što si htjela reći. I ja imam tatu koji nekako ne zna pokazivat osjećaje i kao djecu nas nije grlio ali ja sam znala da nas voli i da brine o nama (čak i previše). On je jednostavno takav, nisu mu potrebni dodiri, a na drugu stranu je jako emotivan. Teško objašnjivo ali valjda nas ima svakakvih. Vjerovatno bi mi bilo teže da je mama takva. Od mame se očekuju poljupci i zagrljaji :neznam:

Nemaš se zbog čega ispričavat,to je jednostavno tako. Možda će jednog dana moja djeca to reći za mene. Malo prije sam napisala kako mrzim opravdavati bilo koga a možda sam nepravedna moja mama nije imala mamu,rodila je kući i iskrvarila do smrti.
Možda se nikad nismo našle jer smo suprotnost totalna, neznam. Možda je njoj čitav život falila mama?

Kakva slucajnost Patik-vi kupujete snaucera(pretpostavljam velikog ) a mi imamo patuljastog snaucera.Mislim da su slicnih karakteristika osim sto je ovo nase cudo malo sa velikim srcem.
Ne linja se,nema miris i veoma je inteligentan pas.Ona je clan nase porodice:).Videces kako ce ga tvoj muz zavoleti.
Sto se tice cetvrtog deteta i devojcice mislim da necu moci vise radjati.Ranije kad sam prizeljkivala devojcicu htela sam natrag svoju prvorodjenu a danas kada imam dva sina nemam vise tu zelju.Sa rodjenjem drugog sina neki mir je usao u moj zivot i srecna sam.Trudnoce i porodjaji su me jako psihicki iscrpeli tako da mislim da ovoj deci trebam zdrave pameti i da je dosta strepnje i strahova.Necu reci nikad jer pre ovog porodjaja sam razmisljala kako bi lepo bilo za par godina roditi jos jedno dete(nebitno kojeg pola) ali sad mislim da toga nece biti iz gore navedenih razloga.
Srecna sam kad vidim kako moj stariji sin voli ovog malog i kako je nezan prema njemu,srecna sam sto sam mu podarila brata i sto ce sutra imati jedan drugoga. Mislim da je to maksimum sto sam mogla da uradim-rodila sam njih dvojicu.Vreme je da se opustim i uzivam u njima jer u poslednje cetiri godine sam tri puta rodila.Bilo bi lepo ali...mislim da ne mogu vise

@Luna, da on zeli velikog:durise: Ja se samo bojim kad udje u stan onako dlakav i lijepo se "posusi" kako ce me srce drmati prvih puta, hahhha. Malog mozes lakse posusiti, okupati, sve!Vidjet cemo...ali da su slatki, stvarno jesu. I mislim da su jako dobri obiteljski psi. Samo mi jos recite kako se nosite sa higijenom u stanu? Ja sam jedna od onih koje skacu na svaku mrvicu na podu :alexis: a nista...valjda cu tu stavku svog karaktera morati mijenjati. :iskušenje: Samo ne novu sofu!!!:o Moram se sada malo smiriti, ovo je forum o Andjelima, a ne o psima! Oprostite sto zauzimam forumski prostor za dobiti informacije! Hvala Bogu pa nije ovaj podforum toliko pod nadzorom!

Draga luna, lijepo je citati, da si napokon dobila mir kojem si tezila. Mislim da to svaka mama Andjela prizeljkuje. Ali da treba vremena, zbilja treba. I to ne samo vremena vec i zrtve, jer kako i sama kazes-cetiri godine i tri poroda! Pa to ne bi jedna "obicna" mama nikada ucinila. Ali mi smo skoro primorane...jer mislim da drukcije necemo osjetiti taj mir i spokoj.

Ljubim vas sve i zelim vam jedan lijepi dan!

Ne brini o psima i higijeni. Kako ga naučite, tako će biti.
No, kad dobiješ bebu, pa beba tamo sa nekih 4 mjeseca skuži psa, vidjet ćeš koja je to interakcija! Meni je taj osmijeh i začuđenost na malom licu bilo stvarno zadivljujuće. A sreća kad mu/joj pas posveti pažnju, cijelim tijelom beba reagira.
Među prvim riječima je ime psa. A kad prohoda, ma pas je najbolja igračka. Može joj (ja imam ženku, jer su mi preporučili zbog lakše odgojivosti.) raditi što hoće, ma i zube brojati.

Pas opušta i mislim da je lakše iduću trudnoću preživjeti uz toplo, čupavo stvorenje koje ti se veseli čim te čuje. Bez obzira kako veliki ili mali bio.

evo da vam uljepšam malo ove tužne dane.. jutros sam vidjela moja dva mala hrabra srčeka kako trepere..:heart::heart:
idemo dalje u borbu dok ih ne zagrlim..

Ma predivno tikice,uživaj s svojim mrvicama:heart::heart:

:dancingfever::dancingfever::zaljubljen:

E bas si mi uljepsala dan!!! Zelim ti dugu i uzasno dosadnuu trudnocu! I da ti najveca bol bude, udarac u rebra tvojih malih loptica!Pusa

Citiraj:

---

Patik_moj <3 prvotno napisa

:dancingfever::dancingfever::zaljubljen:

E bas si mi uljepsala dan!!! Zelim ti dugu i uzasno dosadnuu trudnocu! I da ti najveca bol bude, udarac u rebra tvojih malih loptica!Pusa

---

ma bravo tikice