Evo da se i ja uključim, imam par primjedbi na jezik koji je (kao) postao već praktički književni al nema veze s književnim, ISto tako nema veze s lokalnim govorom. Evo, npr. unazad godinu-dvije više nitko ne govori da će, kad mu bude bolje, doći u školu ili kamo već. Nego, kad će mu biti bolje, doći će u školu ili kamo već. Kad će mi bit bolje doći ću konstrukcija je koja nema veze s pravopisom, kao što ni široko rasprostranjena formulacija da netko priča engleski, ili priča sa mnom, nema mjesta u književnom jeziku, jer je pričanje isključivo pričanje priča, pripovijedanje, a sve ovo drugo je govor ili razgovor.
Ima i još: svoju bi curku svakome predstavila kao svoju kćer, ali ni ovo ne valja: ona nije moja kćer nego moja kći. U školi to nikad nismo naučili kako treba, pa sam tek kao mama doznala da se kćer kaže samo u padežu, a nikad u nominativu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
