I super, ali argumentiranu raspravu i stav da je bolnica opasna treba potkrijepiti podatkom koliko opasna?
Printable View
I super, ali argumentiranu raspravu i stav da je bolnica opasna treba potkrijepiti podatkom koliko opasna?
zeznula sam post...
ja sam u petrovoj, nakon potpuno uredne trudnoce i pocetnog tijeka poroda dobila kompletan koktel - brijanje, klistir, drip, epiziotomija, nalijeganje na trbuh. Porod je bio brzinski (uz sve te zahvate), u to doba ja zadovoljna - ne mogu sjediti cijela dva tjedna, 10 dana ostala u bolncii radi neke sitne temp. za koju nikada nisu skuzili od cega je. Ali, dobro, bitno da je dijete OK.Citiraj:
I super, ali argumentiranu raspravu i stav da je bolnica opasna treba potkrijepiti podatkom koliko opasna?
I onda, nakon dvije godine - djetetu dijagnosticirana razvojna epilepsija. Pita neurologica kako je bilo na porodu - reko sve super, b.o. Pita ona nesto, pa izmedju ostaloga i - jeste li dobili drip. Da. Pa, kako j ebilo super, to vise nije normalan porod vec ubrzan i sigurno nepovoljan za dijete !??! Jako sam bila ljuta, "Govorite li vi to meni da je postupak koji se radi rutinski, za kojeg nema nikakvog valjanog razloga mogao izazvati ovakve posljedice?!!?" Naravno da nisam dobila direktan odgovor i da zapravo ne znamo sto je uzrokovalo epilepsiju kod mog djeteta ali nije dok. to pitala bez veze...
ja to više onako logikom, al felix me tjera da proučavam komlikacije na porodu :mrgreen:
evo jedan citat:
Citiraj:
According to a study in the United Kingdom, approximately 40% of first time moms and 10% of women who have previously given birth are transferred to the hospital for delivery. The following are some of the reasons women are transferred:
Mom decides to go because she feels exhausted and does not want to continue
Premature rupture of membranes
High blood pressure
No progress
Fetal distress
Cord prolapse
Hemorrhage
Bubice, nadam se da će razvojna epilepsija proći....
Kao što kažeš, teško je svesti uzročno-posljedičnu vezu, a često se pitanja specijalista vraćaju na način poroda, čak i način začeća, dojenje-nedojenje, sve okolnosti djetetovog dolaska na svijet, rasta i razvoja....
Pokušavaju dobiti maksimalno konteksta za razriješit neka pitanja koja su teška za razriješiti u dječjoj dobi, pa i u starijoj dobi - što je uzrokovalo neku bolest.
Prekompleksna pitanja postavljaš.. nitko od nas tu nije istraživač (znanstvenik) na ovu temu. A apropo toga zašto se stvari mogu zakomplicirati zato što si u bolnici , toplo preporučam da pogledaš film "business of being born", evo link. Nakon gledanja filma će ti puno toga postati jasnije i vjerujem da će ti biti lakše pratiti ovu raspravu :)
prosla je :) kuzim ja i sto ona mora sve pitati kada uzima anamnezu, ali, vjeruj mi, ginekolozi i neurolozi ne razgovaraju na isti nacin o dripu.
Ginekolozi i neurolozi se vjerojatno imaju svoje nesuglasice, kao i drugi stručnjaci - fizijatri - obični pedijatri itd. Ništa da bi (ja osobno) jednoznačno zaključila u stilu "koji su u pravu". U biti, fali ta neka medicinska specijalnost - oberspezialist-sintetizator svih struka :). To je valjda liječnik obiteljske medicine? Puno puta se, primjerice, ginekolog i neki drugi specijalist gledaju preko puškometa (jedan preporuči carski, drugi gleda med. indikacije - pa ako ih nema... tko sječe dilemu). I tako... To je jedan širi problem medicine...
neka, neka, nikom nije skodilo malo surfanja po netu :mrgreen:
ovo su vec konkretne stvari.
za ove:
Mom decides to go because she feels exhausted and does not want to continue
High blood pressure
No progress
ne vidim u cemu je opasnost i hitnost za ove tri situacije? vidis da ne ide, da ne mozes vise, ne osjecas se dobro - hop, auto, bolnica, pa makar bila na 40 min voznje, nije to sad neka drasticna situacija nit ce u bolnici odmah trcati nesto raditi.
a za ove:
Fetal distress - u nemedikaliziranom porodu ne dolazi do toga bas samo tako. babica slusa otkucaje i ako se desi da beba nije bas dobro, ide se u bolnicu. u pkk nema dripa koji uzrokuje hitne fetal distress situacije.
Cord prolapse - sansa za prolaps u porodu je tu negdje kao i obicnoj trudnici u obicnoj trudnoci (koja recimo planira roditi u bolnici)... sansa za to postoji, i minimalna je i kazem, moze se desiti i bez pocetka trudova. s druge strane, kod prokidanja vodenjaka u ranoj fazi poroda, dok je glava djeteta neangazirana i postoji prazan prostor izmedju glave i cerviksa - e, tu rizik postoji (eto za anamorci jos jedan rizik bolnickih intervencija). babice za porod kod kuce jako rijetko rade amniotomiju, a ako rade, to je pred kraj, kad je glavica toliko nalegla na cerviks da vise nista ne moze ispasti van.
Premature rupture of membranes - ne kuzim, kako prerano pucanje? premature - jel se to odnosi na to da trudnica jos nije usla u termin? to ne spada u pkk, to se moze desiti svakoj trudnici, naravno da neces radjati doma ako nisi usla u termin.
Hemorrhage - odent kaze da je vjerojatnost hemoragije ne minimalna, nego prakticki nula ako je zena u jako zagrijanoj prostoriji (jesu li to nase bolnice? nisu. pitaj me koliko je stupnjeva bilo u mojoj dnevnoj sobi.) i ako se ne cupa pupkovina i posteljica van na silu (koliko cesto se to radi u bolnicama? precesto), a o podvezivanju pupkovine tek nakon sto se posteljica rodila da i ne pricam. ako se to ipak desi u kucnom porodu, svaka osposobljena babica ima uz sebe injekciju oksitocina za ovakve slucajeve.
Ok, slazem se. Sve bi to drzalo vodi da porodnicari daju drip nakon procjene i u situacioji kada procijene da je isto medicinski opravdano. problem je sto se to kod nas radi rutinski, bez ikakve trijaže, ičega!
Čitam i čitam i baš nitko, baš nigdje ne spominje utjecaj tate na mjesto rađanja i njegovog djeteta. Dijete je zajedničko, zar ne bi trebala i odluka biti zajednička? I prihvaćanje rizika.
Toliko vas piše o lošem odnosu liječnika i babica, o kompletu intervencija, o ozlijeđivanju žene na porodu(?!)... Onda ja mora da sam rađala u nekom paralelnom svemiru, jer su prema meni bili pristojni, suosjećajni, nasmijani i stvarno bez odnosa nadmoćnoga.
A dovoljno sam puta rađala da bih mogla reći. Puštali su me na miru kad su vidjeli da ja to želim, ali i obilazili da ne mislim da sam sama. No, ni ja nisam izoljevala kao primadona. Došla sam tamo jer sam htjela, moram roditi, mora boljeti ( mene baš i nije previše), moram slušati svoje tijelo. A mislim da to i liječnici slušaju. Meni jesu.
Kako li je njima? U svakom drugom slučaju imaju jedan život o kome brinu, samo na porodu su dva, dupla odgovornost. I zašto bi itko pomislio da ne brinu?
Felix, ti mora da si jako hrabra osoba. Roditi danas, kod nas, doma, je hrabrije nego bungee jumping, nego lov na lavove, nego uspon na Mt Everest. Ja ne bih.
Beti, ti si imala jako tešku povijest bolesti i više neuspješnih trudnoća iza sebe :love: zato su bili suosjećajni... ako si normalna rodilja to malo drugačije izgleda (koliko moje iskustvo, i iskustvo drugih žena koje sam čula, govori)
O tatama je na puno mjesta bilo riječi, i za mene kućni porod ne može uspijeti ako mm na to ne pristane.
A ja bih voljela još koji put roditi, pa čak i ako to mora biti u bolnici, ali radije bih učinila sve tri strašne stvari koje navodiš, premda to zapravo uopće ne želim. Ako se ovo može razumjeti :)
A ono što mene zbilja živcira, najviše od svega, je spoznaja o svim tim pomagalima (stolčićima, kadama) za prirodni porod koja se nabavljaju za rodilišta a zatim ne koriste.
Može li mi netko od zagovornika bolničkog poroda reći, po vašem mišljenju, zašto je tako?
Ne bih rekla. Ja sam rađala teško bolesno dijete i samnom su bili sve samo ne puni razumjevanja i empatije. Istina , pristali su na neke od mojih vrlo razumnih zahtjeva, ali samo isključivo zato jel sam se za njih mučno borila u trudovima , polugola na propuhu bez gaća i luda od straha što dijete čeka nakon što se rodi.
Ali ja sam zapravo prilično dobro prošla kada čujem kako su prošle majke koje su bile u istoj situaciji ( kada su im u trudnoći dijagnosticirali bolest bebe). Eto ja sam bar uspjela imati kontakt koža na kožu prije nego su dijete odvezi na Rebro. Ostale su vidjele djecu samo u prolazu.:-(
Ovakav smo i mi razgovor vodili na Rebru prije nekoliko tjedana.
Ostavlja gorak okus u ustima, posebno zato jer sam se ja ubila pregovarajuci oko nacina mog poroda, mozda me nisu silovali fizicki jer se nisam dala pregledavati vaginalno uopce, ali su me silovali verbalno i psihicki.
Moj porod je jedna klasicna prica hrvatski rodilista, a jos sam kao bila u rodilistu koje nije naomrazenije nego upravo suprotno ... hospitalizirali su me zbog povisenog secera koji to na kraju nije bio, spontano mi je pukao vodenjak tu noc na sred hodnika patologije, strpali su me u predradaonu i ujutro je pocela tortura jer moji trudovi nisu bili u satnici iz tablica, iako je sve sa bebom bilo u apsolutnom redu. Scenarij koji je uslijedio ne bih pozeljela ni najgorem neprijatelju, nema tko me nije dosao nagovarati na intervencije, valjda samo cistacicu nisu poslali da me urazumi ... razlog za intervenciju je bio samo taj sto je od puknuca vodenjaka proslo 12 sati, a ja jos nisam rodila. Naravno da u tom okruzenju nisam mogla dobiti kvalitetne i uskladene trudove jer svaki moj pokusaj da dobijem mir je bio nemoguca misija ... nakon gotovo 8 sati tog verbalnog silovanja sam pustila da mi rade sto hoce, nisam vise imala snage za nista, i slijedio je gel, pa drip malo pa nakon 5 minuta puno vise, trudovi jedan na drugi, naljeganje na trbuh ... jedino sto sam izbjegla je bila epiziotomija, ali zbog naljeganja sam dobila tri unutarnja sava i pucanje pupcane i nakon toga naravno odstranjivanje posteljice pod anestezijom, i beba je dobila agpar 10/10, a bila je uspavana i tako nekako premirna ... a samo sam htjela da me ostave malo na miru.
Nisam trudna i ne znam kada cu ponovo biti, zamrzila sam prisni fizicki kontakt od kad sam rodila, netko ce reci da sam razmazena jednako kako mi je to rekla specijalizantica kada sam joj odbrusila da ne zelim da me dira zato jer mi se nasmijala u lice kad sam na kraju pristala na drip, rekla je 'Aha ipak ste pristali na kraju.' valjda je to smatrala svojom malom pobjedom ... to je tocno, pobijedio me sistem. I zato ne zelim da me taj sistem drugi put vidi, ne zelim se u trudovima o nicemu razgovarati, ne zelim biti aktivistica na svom vlastitom porodu, pa makar do kraja zivota bila deklarirana kao 'razmazena'.
:love2: Vidim da raznorazne strane optužuju jedne druge za razmaženost i baš mi je žao zbog toga. Meni je grozno bilo čitati one od fellow-forumašica tipa nije ti rodilište hotel i ne ideš spavat itd. (kao komentare tj. kritike rooming ina, koje je definitivno drugačije ako ostaješ 3, ili 5-8-10 dana, što se događa caricama). Kao i to da se neko ne može načudit kriteriju izboru rodilišta zbog dr-ova, a ne odjela babinjača.
Čitam temu od početka i apsolutno se slažem s time da bi žena koja ima normalnu niskorizičnu trudnoću trebala imati slobodno pravo izbora gdje će roditi.
Moj izbor je bio (i bit će) bolnica. Zašto?
Prije svega zbog iznimne ljubaznosti babice, ginekologice a i ostalog osoblja. Babica je bila uz mene, pustila me na miru kad sam htjela, šalila se samnom, čak se nasmijala i vrlo rado prihvatila kad sam je zamolila "Da me malo drži za ruku" :)
Inače imala sam potpuno prirodan i iznimnom brz (35min) porod. Bez dripa, bez epiziotomije, bez apsolutno ikakvih medikamenata i "pomoći" :) Moram napomenuti da sam im kad sam ušla u rađaonu naglasila baš to, da ukoliko sve bude išlo "prema planu" zbilja ne želim nikakve intervencije sa čime su se i ginekologica i babica apsolutno složile, dapače i pohvalile moju odluku!
P.S. govorim o Riječkom rodilištu.
Neznam koliko to ima veze, ali "potrefilo" mi se da mi je babica bila sestra Lela koja inače radi porode u vodi pa možda i to ima veze s time da me još dodatno tokom poroda ohrabrivala i hvalila što sam se odlučila za prirodan porod.
srecice, grozno :love2:
isuse, nemrem vjerovat kak sam ja kod mondu ispala neka nabrijana autoritetkinja koja zna kak se ko osjeca nakon poroda :|
znam price zena s kojima sam razgovarala. ne kuzim. ja sam se osjecala bolje nego ikad. cak i za moje samopouzdanje (izmedu ostalog) je to bila doza kakvu mi nista prije ni poslije toga nije dalo. a ne znam puno njih koje su se osjecale tako dobro. znam ih puno vise koje su se osjecale u stilu ajde, proslo je i to. a meni se cini da porod moze biti vise od toga. zao mi je ako ovo nekome zvuci prepotentno-patronizirajuce-napuhano, nije mi namjera.
aha, da ne spominjem kako mi se i danas cini da f. ima neke posljedice od forsiranog-8-sati-na-dripu poroda. u zadnje vrijeme razmisljam da ga odvedem na uzv mozga, bas sam nekako zabrinuta. stvarno, tko zna sta sve te intervencije mogu napraviti bebi. jel ja mogu biti apsolutno, bez svake sumnje sigurna da nasilan porod nije ostavio nekakvog traga na njegovom mozgu?
možda sam ja vama dosadna sa svojim primjerima, ali ja ih zaista nemam razloga izmišljati. to je jednostavno tema koja me izuzetno interesira, pa je pratim...upijam i priče jednostavno ne mogu zaboraviti. eto...
prije sam navela, da je ono što mene izuzetno nervira je činjenica što u bolnici ovisiš o timu na koji ćeš naletiti. što bi značilo da porod u našem rodilištu može biti super, ako imaš sreće, ako nemaš onda nemaš. tako da Beti i BebaBeba ja vjerujem da je vama bilo super i meni je izuzetno drago radi toga. ali žene kojima je bilo super u mojoj okolini su u manjini.
i to kako god okreneš, odnosno s koje god strane promatraš uvijek rodilje ispadnu nekako skroz razmažene.
ako žele prirodan porod onda su skroz na krivom mjestu, strašno podcjenjivanje i velika bespotrebna borba koja ni jednoj rodilji ne treba. u tim si trenucima definirana ko neka friknuta baba koja se došla mješati u njihovu specijalnost.
ako žele bezbolan porod onda su definitivno razmažene. ako su još pritom preglasne...onda dobiju koju sočnu....nisi se trebala j.... ako sada ne možeš roditi.
ako dođu sa uputnicom drugog ginekologa za carski...uuuuuu tragedije...onda slijedi ona tortura koju sam navela prije....
ne vidim zašto netko misli da je ovo karikiran prikaz naše bolnice. ili da ovo iznosim radi zastrašivanja. tragedija je što su to činjenice. i zaista je vrijeme da se neke stvari promijene.
i ponavljam, nisu svi doktori isti...svaka čast pojedincima. ali ovima ostalima nije mjesto u rađaoni...koja dok ovo čitam više sliči na neki logor čovječe.
i eto, ja jesam zagovornik prirodnog poroda. i da se naša bolnica nije izreklamirala kao prijateljski nastrojena prema prirodnom porodu ne bi ušla u moj izbor. išla bi roditi negdje drugdje. pa nisam osuđena na tu jednu jedinu. nego je činjenica da lažu i varaju, a zašto, nemam pojma. tako su mi i oduzeli pravo na izbor. i kod mene je pomikaki u pitanju stolica koju dotični doktor ne želi u svojoj smjeni.
Blackberry ja sam itekako svjesna toga da sam u manjini i potpisujem tvoj post potpuno pošto je jedna cura koja je rodila kad i ja i bila samnom u sobi imala upravo takvo loše iskustvo!
mikka, ne znam zašto si zabrinuta, možda griješim, možeš mi slobodno reći da sam bezobrazna i neću se naljutiti, ali jel možeš zamisliti hipotetsku situaciju da je tvoja K rođena kojim slučajem nakon 8 sati dripa, ja mislim da bi za njeno cendranje, vikanje, histerije i tantrume, bar djelomično bio kriv manjak prirodnog oksitocina, forsirani, nasilan porod itd.
kad je riječ o porodu to je valjda strašno vezano za to kakva si osoba, što očekuješ od poroda itd. vezano je i uz iskustva, odnosno ja bih više rekla - percepciju iskustva.
nekome je pregled doktora za vrijeme poroda - silovanje, meni je pregled, da li sve ide kako treba.
i tako.
ja sam se osjećala sigurno u bolnici. mene umiruje činjenica da su ljudi u bijelom tu negdje :mrgreen:
istina, nisam očekivala ni buđenje, ni orgazmički porod, ni preporod. očekivala sam jedino - dijete :mrgreen:
nisam taj tip od poroda valjda. kao niti od trudnoće.
od djece - jesam. :mrgreen:
a bože moj, različiti smo. ja ne volim da me boli. kad čitam ove vaše priče kućnih/bolničkih poroda, mene sve one uznemiruju. koliko god rodilje bile smirene. sad će trud, pa si sam pa te boli jako, pa peče, pa krv pa opet boli pa jako boli pa izgon, pa glavica pa opet boli pa - ufff.
ne mogu zamislit uopće da idem pisati priču o porodu. ili priču o trudnoći. npr.
znam da je to veliki događaj u životu žene, rođenje djeteta, ali kad je to dijete takvo čudo, ja ne mogu uopće vidjeti važnost poroda. hm, glupo zvuči, ali nadam se da me razumijete.
vjerojatno - ne, jer je to dijametralno suprotno priči o ženskoj snazi itd, ali - tako je kako je. već sam tri godine na ovom forumu i svašta sam o toj temi pročitala, al me nije uspjela zainteresirati u smislu te snage i vjere u tijelo itd.
možda bih da rađam treće dijete odbila neke intervencije, možda ne bih - jednostavno, nije mi to toliko važno. brijanje, klistir, pa čak i epiziotomija, ništa to nisam nešto pamtila pretjerano.
pamtila sam zadnje trudove (uffff), izgon koji mi je ostao u lijepom sjećanju i predivne prve trenutke s bebom.
drugi porod je bio s epiduralnom pa neću previše o tome, razumijete me, valjda :mrgreen:
e da, meni je npr. strašno bitan bio rooming-in, da sam cijelo vrijeme s bebom.
oboje su bili 24/7 na cici da ne moram hodat jer su šavovi ipak zatezali, i to mi je predivno.
jeste pročitale možda ove priče s poroda http://forum.roda.hr/threads/44068-D...ška-i-ženska
meni je jako interesantna jer su oba roditelja medicinske struke...i tako su fino objasnili neke stvari, koje ja ne bi znala objasniti. meni su baš snažne njihove priče.
i da Beti....zaboravila sam reći...ništa se u našem domu ne odlučuje bez dogovora. tako da je tata svakako uključen u odabir mjesta rođenja našeg djeteta.
eeee...da njegovu stranu priče tek čujete...i njegov doživljaj...ha...ja sam ništa prema njemu.
istina živa, ja sam očekivala puno. ali to je zaista strašno povezano s mojom nutrinom.
nego, i ja sam u bolnicu otišla da bi se osjećala sigurno. i sve do sada nisam ni razmišljala o pregledima kao o nepotrebnima. ali, dugo sam rađala npr. kažu...12 h, svaka 2 sata me pregledavao doktor...
u 11 onaj koji me i zaprimio....al sam se naplakala nakon njegovog pregleda. ja sam se osjećala kao da me silovao. znači, pregled u trudu. ali, mislila sam tako to mora, sve su žene rekle da to boli.
u 13, drugi pregled..drugi doktor. em mi je rekao što mora..em mi je objasnio da će me najvjerovatnije boljeti...da skratim...pregled uopće nije bio bolan, i tek tada shvaćam kako niti onaj prvi nije morao biti bolan, nego je jednostavno bolestan doktor...koji te voli malo razdrmati da ti malo pokrene porod.
ja bi samo voljela da se takvi manijaci maknu iz rađaona. ali, dok god je ženama normalno da ih se tako tretira...oni će nas i dalje maltretirati.
zaista cijenim sve što si napisala, i skroz poštujem tvoj izbor. nisam jedna od onih koja zagovaraju izričito i samo jednu opciju, samo mi se ne da konstantno boriti za neku svoju. a na kraju to tako uvijek ispadne. a dosadilo mi...
cvijeto, posve te razumijem, potpuno isto razmišljamo. :-)
O ovome zaista mozemo samo teoretizirati je ne postoje takva istrazivanja, odnosno postoje, ali u vecini slucajeva nisu povezana jer netko je ovdje vec spomenuo neurolozi npr. ne gledaju na drip jednako kao ginekolozi, ali niti ne prate vrlo cesto medusobna istrazivanja.
Mozda ce se sad netko naljutiti sto opet spominjem Odenta, ali evo ovdje http://www.primalhealthresearch.com/ on prikuplja sva moguca istrazivanja i povezuje ih medusobno, odnosno kako neke stvari koje se dogadaju u trudnoci i u porodu itekako utjecu na neke stvari koje nam se dogadaju kasnije u zivotu.
ina, ali ja govorim o stolčiću, to je običan stolčić s rupom, tu nije ništa sofisticirano :-/ pa imam osjećaj da bi trebalo biti jednostavnije nego forsirani porod (ok, nije da sam probala)
blekberi - rekla bih da govorimo o istom rodilištu :)
da, ali ti si imala zahtjeve, bili razumni ili ne čini mi se da ih većina smatra izvoljevanjemCitiraj:
Ne bih rekla. Ja sam rađala teško bolesno dijete i samnom su bili sve samo ne puni razumjevanja i empatije. Istina , pristali su na neke od mojih vrlo razumnih zahtjeva, ali samo isključivo zato jel sam se za njih mučno borila u trudovima , polugola na propuhu bez gaća i luda od straha što dijete čeka nakon što se rodi.
Ovako točno i ja.
Pogotovo se slažem s ovim dijelom. Čitajući neke postove/tekstove o Majci Prirodi i daru i orgazmičkom nečemu i duhovnom aspektu svega razmišljala sam kako su nam pogledi na život vrlo različiti, krećemo od posve različitih pretpostavki, očekivanja nam nisu ni blizu i sl., i čisto sumnjam da će nam se mišljenja ikada susresti u ovako specifičnom pitanju, kod kojeg stvarno ima mnogo dilema.Citiraj:
vjerojatno - ne, jer je to dijametralno suprotno priči o ženskoj snazi itd.
Naravno, kad je u pitanju sigurnost svi smo složni.
Ali čim se krene korak dalje u "duhovno iskustvo" i "posebnu povezanost" i sl. mislim da tu gubimo jedni druge.
cvijeta, nisam ni ja nis ocekivala od poroda, osjecaj je dosao sam od sebe. i bio je dobar, cak stovise :mrgreen:
sto se f. tice, ne znam kaj da ti velim, nekad mi je ful cudan, polu-izgubljen. ima blagih problema s govorom, cesto puta odluta u neki svoj svijet, ma da ne objasnjavam. k. koliko god bila urlatorica i ne znam sta sve ne je toliko lucidna, svjesna, nis joj ne promakne, bas se kuzi razlika izmedu njih dvoje. ona je za dobra 2 koplja mentalno naprednija od njega. jbg, mene to plasi.
ja ne razmisljam na "zenska snaga" nacin, gledam malo drugacije, prizemnije. ono sto me smetalo i sto me jos uvijek smeta je .. uh, bas kompleksno za objasniti u ovaj kasni sat :mrgreen:, ali ima veze s patrijarhatom i drustvom koje je potpuno ustimano na muskarce, cak i u porodu, zene su samo kao potrosna roba. i to me smeta. zamisli samo kako bi porod izgledao da muskarci radaju, mislis da bi bilo maltretiranja, nalijeganja, epiziotomija.. mos mislit, hahaha
Da, kad se tako gleda, to je točno.
Imam bujnu maštu i mogu zamisliti kako bi bilo da muškarci rađaju-nemoguće. Oni tu snagu u svome tijelu ne bi mogli izdržati. Mogli bi jedino da imaju ženski mozak.
Isto tako mogu zamisliti i da žene žele roditi doma , pa čak i da žele neasistirani porod. Jer to se može. Isto tako može se roba oprati na potoku, ali to više ne radimo, jer ne moramo.
No, isto tako ima ljudi koji danas žele živjeti bez tehnologije, bez struje, bez tekuće vode. Meni to nije opcija, isto kao što mi nije bila opcija roditi sama.
Svatko od nas ima svoje mišljenje, ali mislim da ne treba vrijeđati druge koji misle drugačije. Ne mogu sad tražiti ime, ali forumašica kojoj se bljuje na postove, mogla je biti i malo kulturnija. Pa što ako je ovo kulturan forum. Po meni to je u redu, ima foruma koji su puno prizemniji ( biram riječi, iako sam htjela upotrijebiti drugu), na izbor.:yes:
kad smo kod to muškog sistema...meni je moj ginekolog sam rekao - da muškarci kojim slučajem rađaju, nikad ne bi rodili dva puta. ali, eto, valjda bolje znaju rađati teoretski, ne znam. i sad ponovo da naglasim..tu ne mislim na nikakve komplikacije i spašavanje žive glave.
Beti ja sam recimo totalno ovisna o tehnologiji ovoga stoljeća, i ne bi mogla živjeti bez struje vode i svih blagodati...ali, pomisao na život daleko od gužve na nekom zabačenom imanju gdje je sve smireno...to da. sa svom tehnologijom naravno. ja mislim da je glupo ne koristiti napredak današnjice, ali isto tako mislim da nije današnjica u svemu naprednija. to što smo se puno udaljili od nas samih i što si sve manje vjerujemo, jer nas konstantno nečim plaše, to mi se ne sviđa...
znam da neke od vas ne vole usporedbe sa životinjama, ali ja volim njihove instinkte...i što više vjerujem svojima nekako sam zadovoljnija.
vidiš...meni je sve to zajedno jako važno...od začetka pa nadalje. imam neka svoja vjerovanja...i neka ih.
ono što je meni recimo jako bitno jest da svatko zna svoje recimo slabosti..i samim time, ako govorimo o nečem duhovnom, napravit će manje štete nego ako forsira nešto što nije za njega...ako se netko plaši boli, veća je trauma za dijete i mamu proživljavanje te boli, nego ne. koliko mama nabacuje na nos svojoj djeci porod. meni je to strašno. i mislim da to ostavlja posljedice. po meni je bitno da je majka što zadovoljnija porodom, kakav god on bio. a danas je to moguće, u biti.
a kad je o epiduralnoj riječ...ja sam se baš pripremala za moj prvi porod, pa sam i puno tih filmića pogledala...i mene epiduralna uplašila, vidiš. stvarno. meni je osobno nevjerojatna bila ta mogućnost da ništa ne osjetim. eto, koliko smo različiti. ja sam htjela osjetiti sve, bi rekao moj ginekolog...kad si bedasta :roll:
a koliko štete je meni nanio porod, kad je moja psiha, duhovnost...štogod u pitanju...evo, već se više od dvie godine pokušavam pomiriti s nekim stvarima...i možda mi je krenulo..tek sad...pa ne mislim da je to baš u redu..i da sam to saslužila.
UNASKED QUESTIONS ABOUT SYNTHETIC OXYTOCIN
A labouring woman was puzzled and even anxious when she received a drip of synthetic oxytocin, The midwife immediately reassured her that oxytocin is not like a drug: it is “natural”.
Perhaps this is why we ignore many questions regarding what is undoubtedly the most common medical intervention in childbirth on all five continents. Today, all over the world, most women giving birth vaginally get such a drip (called Syntocinon or Pitocin) including those with an eventual operative delivery by forceps or ventouse. Most women who undergo a caesarean section during labour have had such a drip before the decision to operate, and this drip is usually continued for some hours after the surgery. Even during and after a pre-labour c-section, synthetic oxytocin is included in many hospital protocols to facilitate uterine retraction. Furthermore, the rates of labour inductions are currently high, and induction almost always involves the use of synthetic oxytocin.
Preliminary questions
This new situation raises important questions. We must first wonder why modern women need substitutes for the hormone that is naturally released by the posterior pituitary gland. Is it because their oxytocin system is disturbed? Is the capacity to effectively release oxytocin depleted from generation to generation, as a result of several aspects of modern life, particularly medicalised birth?
This is a vital question for the future of civilisation, since the oxytocin system is involved in sociability, capacity to love, and potential for aggression. Is it mostly cultural conditioning in a context of industrialised childbirth? In this latter case the current situation might be reversible. If it is simply a matter of environment at birth, we need to improve our understanding of the birth process. In fact, we must explore the possible contribution of multiple factors.
Other questions address the substances that might cross the placenta and reach the unborn baby. For example, the kind of fluid used to transport synthetic oxytocin. In earlier times, glucose drips were routine during labour. These infusions were not benign because simple sugar molecules rapidly cross the placenta while the mother’s insulin—released in response—fails to reach the fetal bloodstream.
There is thus a risk ofexcessive insulin production generated by the baby's pancreas in response to these circulating high blood sugar levels. Extensive research has confirmed the risks of neonatal hypoglycemia.(1 to 7) These studies led to the replacement of glucose drips during labour by other liquids, such as Ringer’s solution. The results of such studies also apply to labouring women without a drip of synthetic oxytocin if they are encouraged to consume sugar or soft drinks. This is not always understood by the natural childbirth groups. Furthermore, if labour progresses spontaneously, adrenaline type hormone levels are low, voluntary muscles are at rest, and these women don’t need added energy.8
Can synthetic oxytocin cross the placenta?
When we finally acknowledge that all over the world most women receive synthetic oxytocin while giving birth, we can no longer deny problems arising from the possible transfer of oxytocin via the placenta. One can wonder why it remains an unexplored issue. The main reason, as we have suggested, might be that oxytocin is not considered a “real” medication because chemically the synthetic form is no different from the natural hormone: it is a simple molecule (a nonapeptide). However, the problem is not simple because the amount of oxytocin reaching the maternal blood stream via an intravenous drip is enormous compared with the amount of natural oxytocin the posterior pituitary gland can release. Furthermore, natural oxytocin is released through pulsations, while synthetic oxytocin is delivered continuously. Another reason for ignoring this issue might be the discovery of enzymes that metabolize oxytocin (oxytocinases) in the placenta. This finding might have led to a hasty, tacit conclusion that synthetic oxytocin does not reach the baby.
Until now, there has been only one serious article published on this subject.9 A team from Arkansas concluded that oxytocin crosses the placenta in both directions—after measuring concentrations of oxytocin in maternal blood, in the blood of the umbilical vein and umbilical arteries, and also after perfusions of placental cotyledons. More precisely, the permeability is higher in the maternal-to-fetal direction than in the reverse. Eighty percent of the blood reaching the fetus via the umbilical vein goes directly to the inferior vena cava via the ductus venosus, bypassing the liver, and therefore reaching the fetal brain immediately: it is all the more direct since the shunts (foramen ovale and ductus arteriosus) are not yet closed.
Since there is a high probability that a significant amount of synthetic oxytocin can reach the fetal brain, we must investigate the permeability of the so-called blood brain barrier at this phase of human development. This “barrier” implies a separation of circulating blood from cerebrospinal fluid in the central nervous system. It restricts the diffusion of microscopic particles, including bacteria, and molecules such as oxytocin. However, Australian researchers presented evidence that the developing brain is more permeable to small lipid-insoluble molecules and that specific mechanisms, such as those involved in transfer of amino acids, develop gradually as the brain grows.10
Furthermore, it appears that the permeability of the blood-brain barrier can increase under the influence of oxidative stress11,12,13, that commonly results when a synthetic oxytocin drip is administered during labor.14 Therefore, we have serious reasons to be concerned if we consider the widely-documented concept of “oxytocin-induced desensitization of oxytocin receptors”.15,16,17,18 It is probable that, at a quasi-global level, we routinely interfere with the development of the oxytocin system of human beings at a critical phase for gene-environment interaction. Within the framework of accepted scientific knowledge, we must acknowledge the important role of oxytocin, particularly in sociability, the capacity to love (of others and love of oneself) as well as the potential for aggression (aggression towards oneself and towards others).19
Interfering in normal reproductive physiology raises critical issues. For example: “Is there a link between the increased incidence of disorders associated with documented alterations of the oxytocin system (such as autism20,21 and anorexia nervosa22,23) and the widespread use of intravenous drips during labour?” “What will be the impact on the evolution of our civilizations?” We may even wonder if the widespread use of synthetic oxytocin can induce an unprecedented cultural revolution.
Such questions should inspire a new generation of research.
Plastic related substances
Of course, one cannot ignore the toxic effects of phtalates, which are added to plastics such as polyvinyl chloride (PVC) to increase their flexibility, transparency, and longevity. The National Institute of Environmental Health Sciences and the National Toxicology Program began studying phthalates following a discovery that blood stored in PVC plastic bags for transfusions contained significant concentrations of phthalates.24 The most common phthalate is di-ethylhexyl phthalate, or DEHP. In bags for intravenous drips and tubing, additives like DEHP can make up 40 or 50 percent of the product.
There are several reasons why this issue is critical. The first is that the effects of phtalates on intellectual development have already been demonstrated, in particular by an authoritative South Korean study.25 The authors found that high urinary concentrations of phthalate metabolites were associated with lower intellectual quotients (IQ) among 667 children at nine elementary schools. Another reason for serious concern is that today most women spend hours with an intravenous drip while giving birth. There is an accumulation of data confirming the transplacental transfer of phtalates among mammals in general26,27 and humans in particular.28 Most babies probably receive some amount of phtalates during the critical period surrounding birth. Is this amount negligible or dangerous? What are the possible long-term consequences?
It is essential to emphasize that these phtalates pass directly into the fetal bloodstream, with no possibility of degradation in the digestive tract. Very sensitive tests today can find a millionth of a gram, or even less, of certain substances in blood or urine. This measurement process is called biomonitoring.
In July 2006, an expert committee of the National Academy of Sciences (NAS) published the results of a comprehensive study of biomonitoring. The committee stated that, “In spite of its potential, tremendous challenges surround the use of biomonitoring, and our ability to generate biomonitoring data has exceeded our ability to interpret what the data mean to public health.”
Today, even the experts confess that they are in the dark.
References
1 - Mendiola J, Grylack LJ, Scanlon JW. Effects of intrapartum maternal glucose infusion on the normal fetus and newborn. Anesth Analg. 1982 Jan;61(1):32-5
2 - Lucas A, Adrian TE, Aynsley-Green A, Bloom SR. Iatrogenic hyperinsulinism at birth. Lancet. 1980 Jan 19;1(8160):144-5.
3 - Kenepp NB, Kumar S, Shelley WC, Stanley CA, Gabbe SG, Gutsche BB. Fetal and neonatal hazards of maternal hydration with 5% dextrose before caesarean section. 1982 May 22;1(8282):1150-2.
4 - Carmen S. Neonatal hypoglycemia in response to maternal glucose infusion before delivery. J Obstet Gynecol Neonatal Nurs. 1986 Jul-Aug;15(4):319-23
5 - Grylack LJ, Chu SS, Scanlon JW. Use of intravenous fluids before cesarean section: effects on perinatal glucose, insulin, and sodium homeostasis. Obstet Gynecol. 1984 May;63(5):654-8.
6 - Kenepp NB, Shelley WC, Kumar S, Gutsche BB, Gabbe S, Delivoria-Papadopoulos M. Effects of newborn of hydration with glucose in patients undergoing caesarean section with regional anaesthesia. Lancet. 1980 Mar 22;1(8169):645.
7 - Singhi S, Sharma S. Neonatal hypoglycemia following maternal glucose infusion prior to delivery. Indian J Pediatr. 1991 Jan-Feb;58(1):43-9.
8 - Odent M. Laboring women are not marathon runners. Midwiferytoday
9 - Malek A, Blann E, Mattison DR.Human placental transport of oxytocin. J Matern Fetal Med. 1996 Sep-Oct;5(5):245-55.
10 - Saunders NR, Habgood MD, Dziegielewska KM. Barrier mechanisms in the brain, II. immature brain. Clin. Exp. Pharmacol. Physiol. 1999;26(2):85–91
11 - Noseworthy M, Bray T. Effect of oxidative stress on brain damage detected by MRI and in vivo 31P-NMR. Free Rad. Biol. Med. 1998;24:942–951
12 - Agnagnostakis D, Messaritakis J, Damianos D, Mandyla H. Blood-brain barrier permeability in healthy infected and stressed neonates. J. Pediatr. 1992;121:291–294.
13 - Noseworthy M, Bray T. Zinc deficiency execerbates loss in blood–brain barrier integrity induced by hyperoxia measured by dynamic MRI. PSEBM. 2000;231:175–182.
14 - Schneid-Kofman N, Silberstein T, Saphier O, Shai I, Tavor D, Burg A. Labor augmentation with oxytocin decreases glutathione level. Obstet Gynecol Int. 2009;2009:807659. Epub 2009 Apr 16.
15 - Robinson C, Schumann R, Zhang P, Young R. Oxytocin-induced desensitization of the oxytocin receptor. Am. J. Obstet. Gynaecol. 2003;188:497–502.
16- Gimpl G, Fahrenholz F. The oxytocin receptor system: structure, function and regulation. Physiol. Rev. 2001;81:642–643.
17 - Phaneuf S, Rodríguez Liñares B, TambyRaja RL, MacKenzie IZ, López Bernal A. Loss of myometrial oxytocin receptors during oxytocin-induced and oxytocin-augmented labour. J Reprod Fertil. 2000 Sep;120(1):91-7.
18 - Phaneuf S, Asboth G, Carrasco M, Lineares B, Kimura T, Harris A, et al. Desensitization of oxytocin receptors in human myometrium. Hum. Reprod. Update. 1998;4:625–633.
19 - Odent M. The Scientification of Love. Free Association Books. London 1999.
20 - Modahl C, Green L, et al. Plasma oxytocin levels in autistic children. Biol Psychiatry 1998; 43 (4): 270-7.
21- Green L, Fein D, et al. Oxytocin and autistic disorder: alterations in peptides forms. Biol Psychiatry 2001; 50 (8): 609-13.
22 - Demitrack MA, Lesem MD, Listwak SJ, et al. CSF oxytocin in anorexia.nervosa and bulimia nervosa: clinical and pathophysiologic considerations. Am J Psychiatry 1990 Jul;147(7):882-86
23 – Odent. Autism and anorexia nervosa: two facets of the same disease? Med Hypotheses 2010. doi:10.1016/j.mehy.2010.01.039
24 - Baker RW. Diethylhexyl phthalate as a factor in blood transfusion and haemodialysis. Toxicology.1978 Apr;9(4):319-29.
25 - Cho SC, Bhang SY, Hong YC, et al.. Relationship Between Environmental Phthalate Exposure and the Intelligence of School-Aged Children. Environ Health Perspect. 2010 Mar 1. [Epub ahead of print]
26 - Saillenfait AM, Payan JP, Fabry JP, et al. Assessment of the developmental toxicity, metabolism, and placental transfer of Di-n-butyl phthalate administered to pregnant rats. Toxicol Sci. 1998 Oct;45(2):212-24.
27- Kihlström I, Placental transfer of diethylhexyl phthalate in the guinea-pig placenta perfused in situ. Acta Pharmacol Toxicol (Copenh) 1983 Jul;53(1):23-7.
28 - Mose T, Knudsen LE, Hedegaard M, et al. Transplacental Transfer of Monomethyl Phthalate and Mono(2-ethylhexyl) Phthalate in a Human Placenta Perfusion System.0. International Journal of Toxicology 2007; 26(3): 221-229
Ali Feliks, sve si kriterije i razloge navela ali , jedino od toga sto si rekla a da ja nisam dobila jest to da sam morala sjest u auto i odvesti se do bolnice udaljene nekoliko minuta....niko me ama bas nista iz znatizelje ili kurtoazije nije pitao, mogla sam ugasit svjetlo u sobi ( stovise, regulirat jacinu svjetla) , takodjer regulirat temperaturu sobe, dobis deka i jastuka koliko ti srce zeli, zauzet polozaj koji zelis itd.....
Zao mi je Hr nema takva rodilista...ponavljam, besplatna kao Kanada.
Da ne spominjem da je beba bila samnom konstantno,da samo pozvonis da ti donesu sve sto ti je potrebno za sebe ili bebu ili trazis da ti je presvuku ili stave u krevet , pricuvaju dok se tusiras , ili jednostavo da ti namjeste jastuk....muz mogao doci u bilo koje doba dana ili noci k nama i biti koliko god zeli,mogao dobit svoj krevet itd....ajde trazi mane sad pa reci, doma je ipak najljepse hehehehe
Da barem Hrvatska ima takva rodilista.
Doktori i med sestre ne samo da imaju znanje nego i ljudski pristup, skolovanje je totalno drugacije od naseg i nemoze neko da polaze ispite s 2 i tako se provlaci kroz studij pa da onda pametuje na radnom jestu.....nisam mogla doc k sebi kad sam iskusila taj njihov topli, ljudski pristup, bez nametljivosti...a sto je najbitnije da znaju sta rade....
Aha, da, neka 2-3 mjeseca prije poroda se na kontroli dobije opsirni upitnik o zeljama vezanih uz porod tako da kad dodjes u bolnicu oni vec znaju sta zelis a sta ne i nemas potrebe to u trudovima tumaciti....npr da li zelis da pupkovina prvo odpusira, da li zelis da ti daju dijete kad prerezu pupkovinu ili dok jos pulsira ili.....ma nemozes si to zamisliti koliko je kanada ispred hr, ma kakva kuca za porode u austiji, opce nije za usporedit
Mikka, mislim da si... iskreno "zabrijala" :love2:. Jednoznačnu potvrdu da nešto nije utjecalo na nešto nećeš nikad dobiti. Evo, da si K. rodila na carski, ili, kao ja, nedojila, sad bi se pitala nije li manjak dojenja utjecao na žešći karakter (ona doktorica i onaj statement da su nedojeni skloniji kriminalu pa je Roda morala radit undo na njene medijske (prije)-i-stupe - iskreno, ne razumijem glave koje tako pojednostavljuju, i još kao neki doktori), i nije li uznemirena jer je nasilno izvađena itd. - elektivni carski, hladni, nije se čekalo trudove itd. A da ne govorim da se valjda moja mama pita je li ima bronhitis zato što je ko embrij bila zamrznuta... pa se valjda pothladila. Šala mala, da razbijem napetost (mislim, moja mama to biće stvarno misli, ali to je drugi par postola).
Pomikaki, u sustavu preopterećenosti kao kod naših rodilišta, di, primjerice, nestane tople vode ili padne prozor pa se ne može popravit ili roleta stoji padnuta od prošle godine, sve je presofisticirano. U sobe ne stanu 3 dječja krevetića i 3 kreveta za mame, i tacne još po krevetima za jest, a di stolići itd. U tom smislu presofisticirano, isto tako nije nikakav specijalni high tech da ti neko dođe pomoći , a ne da te upućuje na rodilju s krveta do, stila - eno, tu ti je druga rodilja, nek' pripazi na Vas i Vašu bebu dok idete na WC ili vam dođe posjeta.
Sustav je to nabavio, jer je "in", ali u biti, to ne može koristiti. To je standardna priča našeg zdravstva - kažu mi da KB Split godinama ima super sofisticiranu opremu za MPO, a nijedan postupak nisu u zadnjih 10 godina napravili...
Itd.