kad je riječ o porodu to je valjda strašno vezano za to kakva si osoba, što očekuješ od poroda itd. vezano je i uz iskustva, odnosno ja bih više rekla - percepciju iskustva.blackberry prvotno napisa
nekome je pregled doktora za vrijeme poroda - silovanje, meni je pregled, da li sve ide kako treba.
i tako.
ja sam se osjećala sigurno u bolnici. mene umiruje činjenica da su ljudi u bijelom tu negdje
istina, nisam očekivala ni buđenje, ni orgazmički porod, ni preporod. očekivala sam jedino - dijete
nisam taj tip od poroda valjda. kao niti od trudnoće.
od djece - jesam.
a bože moj, različiti smo. ja ne volim da me boli. kad čitam ove vaše priče kućnih/bolničkih poroda, mene sve one uznemiruju. koliko god rodilje bile smirene. sad će trud, pa si sam pa te boli jako, pa peče, pa krv pa opet boli pa jako boli pa izgon, pa glavica pa opet boli pa - ufff.
ne mogu zamislit uopće da idem pisati priču o porodu. ili priču o trudnoći. npr.
znam da je to veliki događaj u životu žene, rođenje djeteta, ali kad je to dijete takvo čudo, ja ne mogu uopće vidjeti važnost poroda. hm, glupo zvuči, ali nadam se da me razumijete.
vjerojatno - ne, jer je to dijametralno suprotno priči o ženskoj snazi itd, ali - tako je kako je. već sam tri godine na ovom forumu i svašta sam o toj temi pročitala, al me nije uspjela zainteresirati u smislu te snage i vjere u tijelo itd.
možda bih da rađam treće dijete odbila neke intervencije, možda ne bih - jednostavno, nije mi to toliko važno. brijanje, klistir, pa čak i epiziotomija, ništa to nisam nešto pamtila pretjerano.
pamtila sam zadnje trudove (uffff), izgon koji mi je ostao u lijepom sjećanju i predivne prve trenutke s bebom.
drugi porod je bio s epiduralnom pa neću previše o tome, razumijete me, valjda
e da, meni je npr. strašno bitan bio rooming-in, da sam cijelo vrijeme s bebom.
oboje su bili 24/7 na cici da ne moram hodat jer su šavovi ipak zatezali, i to mi je predivno.
 |
|||
Odgovori s citatom