Ako i lidać2 treba pomoč, to je opet nešto što mora sama odlučiti odraditi za sebe, jer i za to mora izači iz kuće i prepustiti mužu uzde na sat vremena.
Printable View
Ako i lidać2 treba pomoč, to je opet nešto što mora sama odlučiti odraditi za sebe, jer i za to mora izači iz kuće i prepustiti mužu uzde na sat vremena.
eh drage moje kada bi barem bio neki kutak u kojem bi mogla napisati u POTPUNOSTI CIJELU pricu a tek onda bi me mozda mogle shvatiti pa cak u jednu ruku i njega...
ovdje je prejavno a kada bi sve napisala doslovno bi svi SVE znali o mom zivotu a onda bi me netko i mozda prepoznao a to ne zelim...
a svakoj posebno pisati mi se zaista neda...
lidač2, ma ne trebaš pisati sve činjenice, samo pokušaj prihvatiti da je na vama da se mijenjate, ako želite opstati zajedno. Promjena je dobra.
lidać, ja te kužim da neke stvari ne želiš pisati. Ali ne misliš li da bi i nakon što napišeš "sve te ostale teške stvari u pozadini" ovdje osvanulo 20 postova "i mi smo imali sličnu situaciju i to se da riješiti"?
Tako sam ja svima govorila da je nama stvarno teško jer imamo bolesnu baku (a najčešće bi govorila - "znaš, mi imamo tešku situaciju u obitelji koju ti nemaš i ne možeš razumijeti"). I onda sam malo pomalo govorila o shizofreniji, i nikad nisam doživjela da bi mi netko rekao "da, jadna ti, tu se ništa ne može" - nego ti i dalje ljudi, dobronamjerno naravno, daju savjete kako da izađeš iz situacije u kojoj jesi, kako da plivaš u svemu tome. Uvijek ima nade, i kaj je najteže - boriš se, plivaš dalje. :love2:
Jesi razmišljala da barem nazoveš neki od onih telefona koje sam ti napisala? Samo pazi, oni ti ne daju da se samosažaljevaš i kukaš, tjeraju te da razmisliš što ipak možeš napraviti :-).
Vjerojatno nisam ovako lijepo i sistematično napisala, ali upravo to je ono što sam htjela reći, s posebnim naglaskom na boldani dio.
Leonisa, ja zaista ne negiram važnost svake osobe da se bavi sobom i osjeća se dobro, ali ovdje problem nije nastao zbog toga.
Lidać je vodila život kakav je željela i bila je zadovoljna. Njezino nezadovoljstvo nastalo je u trenutku kad je njm odjednom promjenom svog životnog stila promijenio i njezin (i život cijele obitelji).
Došlo je do nesretne kombinacije Vertexinog i Martinog sindroma (ovo zvuči kao službena imena neke bolesti :mrgreen: ), muškarca koji se boji obaveza i od njih bježi što dalje može i žene koja mu to svojim perfekcionizmom omogućava. Mislim da je tu srž problema, nigdje drugdje.
Ponavljam, savjeti koje je dobila nisu ni najmanje loši, ali ne vjerujem da ulaze u srž onoga što Lidać muči.
Nije bitno da nama ispričaš, bitno je da pročitaš i vidiš što od sveg napisanog možeš iskoristiti za rješavanje svog problema.
I sretno! :love2:
najveci je problem sto ZNAM da sam ja 80% kriva za novonastalu situaciju,znam da sam ja otjerala muza van svim svojim ponasanjem (a takvo ponasanje mi je nastalo zahvaljujuci mojim ukucanima) vjerujem da je on svih ovih bio dobrica ali sada je rekao "dosta"...postala sam takva kakva jesam i vise neznam kako vratiti prijasni normalana zivot sa mm ...tako da svi ovi savjeti tipa idi van,kupi ono,kupi ovo,idi frizeru,proseci itd...itd...sumnjam da bi pomogli samo mislim da bi nas cak i jos vise razdvojili...najvece i najbolje resenje bi bilo preseljenje ...ali to je nemoguca misija (cak vise nisam sigurna dali to mm uopce vise i zeli)...
Oprosti, Pčelice, pobjegao mi je tvoj post u ovoj tostiranoj kobasici koju sam poslala. :roll:
Naravno da Lidać mora početi raditi na sebi, ali promjena bi trebala ići u smjeru unutarnje promjene, tj. "otpuštanja" dijela svojih dužnosti i mirenja s time da mogu biti obavljene drugačije, a još uvijek prihvatljivo i funkcionalno. Nema to nikakve veze s time hoće li ona krenuti na aerobic i francuski, a nekako mi se činilo da se ogroman broj odgovora vrtio oko takvih stvari, koje su, prema onome kako ja vidim situaciju, u ovom slučaju sasvim marginalne.
lidać, neke ljude, odnose, obiteljske situacije, što ti govore i rade… te financijsko-stambenu konstrukciju obitelji nikada ne možeš (lako) promijeniti ili možeš jako teško promijeniti. Već na 6 stranica se provlači – možeš jedino promijeniti nešto kod sebe, kako da drugačije gledaš na stvari i kako da im drugačije pristupaš. Nitko niti jednom nije rekao da je lako… neki čak spominju da im je trebalo godine i da još rade na tome da «se mijenjaju». Trebala bi krenuti u tom smjeru da osvijestiš gdje ti možeš promijeniti pogled na svijet i tvoju situaciju, ako se situacije ne može promijeniti (ne mislim da izlaske tm, već na te druge stvari koje spominješ).
Teško je, jako teško... ali moraš, nema ti druge :love2:.
radio je 1godinu dok nije poceo malo pomalo izlaziti...cesto je poceo izlaziti u ljetu prosle godine...
sto se tice moga ponasanja pa nemogu sada rec kada ili sta jer je uvijek bilo prisutno no tome nisam davala nekom paznju,sve dok mi nije sinulo da bi mm mozda to smetalo iako mi to nikada nije rekao ali sada si sve mislim da je tako...
bracni savjetnik?...hm...mm nije takav tip da bi ikome dao da se mjesa u njegove probleme...
lidać2, ja bih krenula od toga da li ste zadovoljni?
Ti nisi, a TM?
Pronađite negdje pola sata kad djeca spavaju i sjednite za stol i recite što vam je na duši.
Pitaj ga otvoreno da li je zadovoljan? Što ne valja? Što bi htio? I ti iznesi što bi ti htjela.
Biti će lakše pronači se u tome, naravno ako obje stranke žele.
Nemoj odgađati, jer će ponor između vas biti sve veči.
Možda i da se malo makneš od nas koje te "napadamo" sa svih strana, i u miru sama razmisliš "u koje smjeru" bi mogla ili htjela nešto promijeniti. MM vjerojatno putuje na sprovod, ugasi komp, sredi misli dok si sama s curama.
negdje na pocetku sam napisala kako bi voljela da udri sakom u stol i kaze sve sto mu je na srcu ,barem bi mi bilo sve jasno i znala bi na cemu sam i sto mi je ciniti...
ali on samo suti ili ponekad kaze kako je kod njega sve u redu i da ne zeli nista mjenjati da je problem kod mene sto nije sve po mome ...i to je to...
udrila sam ja vec i udaram stalno...
sve sto me muci,koci,cini nesretnom,nezadovoljnom,ljutom,histericnom,placlji vom i x toga sam mu vec dala do znanja no ,ama bas NISTA se ne popravlja...
uf ne, to nije ono sto sam ja mislila. aerobik, francuski.
cak mislim da nisam ni navela vec sam joj savjetovala da sama sebe pita sta zeli u tom trenu i sta bi ju zaista u tom trenu zadovoljilo, ispunilo, usrecilo.
i onda kad se bar malo usreci (znaci nabilda se) sjedne s njim i razgovarati. i tu krece otvrtavanje klupka. komunikacija. no ne mozes nikog prisiliti na razgovor ako ne zeli (kako pise da NJM ne zeli) ali onda moze poceti sa ok, jel me mozes poslusati i bitimi rame i podrska. cak ne trebas nista ni reci samo me cuj.
i kad kaze sve sto joj je na dusi, sumnjam da ce on ostati bez rijeci i samo se ustati i otici. zapocet ce komunikacija. i mozda nece odmah i on reci sta mu je na dusi, ali malo po malo.
kad dodje do takvog udaljavanja ni priblizavanje ne ide preko noci.
i ono sto sam ja shvatila, na svom iskustvu i iskusvu drugih je govorit o sebi, ne optuzivat. govorit o svojim osjecajima i zeljama, a ne kako netko treba nesto napraviti, a ne radi i kako se zbog nekog ne osjecas dobro. jer to stvara gard kod druge strane i konstruktivna komunikacija je baj baj.
sad vidim da ima jos puno postova nakon i da je lidac probala pricati, a da on slusa... joj :(
Leonisa, s ovim što si napisala se posve slažem. :-)
Samo sam reagirala na savjete kojima topic (pogotovo na početku) vrvi, a koji mi se čine prilično površnima (za ovu konkretnu situaciju).
bila ja sretna-tuzna,placljiva-nasmijana,vristim ili sutim,mirna ili pizdim nikad nije dobro i ama bas nista ne djeluje...
ja ne znam šta bi još dodala na sve ove postove osim što mogu potpisat Anemonu-ti pišeš točno što ja mislim, i ja se polako vadim iz takve situacije (+ još MM ima mamu koja sve radi umjesto njega, pusti ja ću, a živi kat iznad nas:roll:)
lidać2, ti najbolje znaš svoju situaciju i znaš što bi najbolje djelovalo
ipak mislim da je najbitnije da popričaš s MM iskreno o svojim osjećajima, možda samo prolazite kroz fazu koja će proći sama od sebe
Stvarno mi je žao što se tako osjećaš. I ovo što si napisala da ništa ne djeluje, samo me navodi na to da je gomila naših savjeta "aerobik, šetnja.." krivi. Oprosti što ću to tako napisati, ali mislim da ti treba mir, trenutak da staneš i razmisliš, kao da se vrtiš u krugu "ovo ne valja, ovo ne valja, ovo ne valja". Znaš da mi niti jedna nećemo popustiti i reći da zbilja ništa ne možeš napraviti :-), mora biti nešto od čega se možeš bolje osjećati. Potpuno mi je jasno da ovaj tren ne vidiš što bi to uopće moglo biti.
Mislim da je super da si otvorila temu nakon što si danima to vrtila sama sa sobom, i ja sam to par puta napravila... a mislila sam da sad "ugasiš komp i ne slušap nas više" - dobila si stvarno jako puno savjeta, pa bi ti možda trebalo da središ misli od "anemona je rekla ovo, a bubilo ono...".
I već sam napisala, ja bi stvarno nazvala neki telefon za psihološku pomoć. Nisu to tamo neka "stručna psihološka/psihijatrijska čudovišta" koja će ti citirati popularnu stručnu literaturu. Ljudi su od krvi i mesa koji te slušaju i kažu ti dvije-tri pametne. Mene su svaki put uspjeli umiriti i pomoći mi da si posložim neke stvari u glavi.
i ja se nadam da je tako...duboko se nadam...
napocetku nase veze koja je trajala tek 9mj mm je otisao raditi u njemacku ,nije ga bilo 5mj.
tada smo jos bili doslovno pubertetlije i NITKO ama bas NITKO nije vjerovao kako cemo se cekati bez da cemo imati ista s nekim drugim...
no SVI su pogrijesili cekali smo se!!! :-)
u ovoj moj krizi se dosta puta toga rado sjetim i to mi da onu malu nadu da ce sve proc i opet biti ok...
iako sam se dovela u ovakvu situaciji u kakvoj jesam...
samo da odgovorim svim onima koji me salju psihijatru-psihologu ...mislite da bi mogla samo tako nekome laganini u 4 oka govoriti o svom zivotu ,pa cak i preko telefona?
Mislim da bi se iznenadila koliko bi toga mogla reči.
Dođeš, sjedneš, pričaš, plačeš, smiješ se i boli te briga, jer te osoba uopće ne poznaje, dakle nema glume i uvijenosti. Kažeš što ti je na duši, a osoba te sluša i pomaže ti.
Ne daju oni instant rješenja, ali ti uvidiš problem s drugog kuta i onda si spremna mijenjati.
Puno toga si rekla nama ovdje :), mislim da je jednoj nepoznatnoj osobi preko telefona sto puta lakše :-).
A viđu ti ove Anemone što je mudra :)
Sanja, skontale smo se, mislim bar.
Bit je u malim koracima i promjeni, prvom sebe, a onda i ljudi i odnosa oko sebe.
i pri svemu tome je važno da se Lidać počne (opet) osjećati dobro sama sa sobom.
Lidać, možeš ti to, sretno :love:
A da li ti imas osjecaj da on misli da ga djeca ne vole?
Da li mu je tesko kad dijete trazi mamu, a on je tu?
To sam primjetila da se dogadja u mnogim obiteljima. I primjetila sam da mame pri svadjama teatralno uzimaju djecu, stiscu ih u narucju i izlaze iz sobe.
Onda nije ni cudo da vam mladja uletava cim ti se tm pokusa pribliziti. Ona te brani od njega jer je osjetila da te on uzrujava. To je jako losa navika i toga se treba kloniti. Djeci nije mjesto u bracnim svadjama.
Da li komentiras kako ih je obukao, sta im je dao jesti i kad? Pred njima? Nece ti ni jedan muskarac to priznati, ali u tim trenutcima im puca srce. Ponizavas ga i udaljavas od vlastite djece.
Bar meni tako izgleda kad gledam teatar u svojoj okolini.
vidis ovo mi NIKADA nije palo na pamet...
malena stalno cvili,dere,place i mamika kada sam ja u blizini ...tati tu i tamo ako malo ode...
a cim se ja maknem iz vidika to malo cudo postane savrseno djete...bez svega ovoga sto sam nabrojala...
sto se tice oblacenja hranjena i svega toga to samo ja radim jer djete vristi ako ja to ne radim ...osim tu i tamo ako obuce nakon kupanca...ali nikad ga nisam kritizirala...
vecu curu ne uklapam u odg.jer ona vec sve sama radi i oko nje nema bas nekog posla...
Lidać2 ja nikako NE mislim da ti trebaš stručnu pomoć!
Istojim izatoga.
Danas je najlakše naljepiti na nekoga da je psihički,emocionalno ili ino nestabilan i treba odmahkod stručnjaka.
Zato što pere, opsesivno mete, pegla ilišta tija znam...
Ma kakvi bakarači...
Hajde koja ovdje nema neki svoj "tik" i neku svoju opsesiju?
Pa nećemo radi vješanja veša po strukturi i veličini zvati psihiča i pitati ga "što nije u redu samnom?" Dajte,takvo što rade Ameri jer im se nakon cjelodnevnog buljenja u hranu i komp zavrti pa ne znaju više što bi...I ja vješam veš po špagi i biram da su mi kvačice u boji i čarape uredno jedna do druge na štriku, pa?
Jaka si ti,ženo, imaš 2 djece pa ti si snažnija nego što to sama misliš samo tu snagu moraš sama pronaći, u sebi. Majka si, žena, domaćica...Nemaš svoj ispušni ventil, a TM ga ima i to te frustrira.
Nađi nešto negdje i daj si lufta, mozak na pašu, udahni zrak punim plučima i zagrli život jer je samo jedan
mayato, mislim da imaš potpuno krivo, puno predrasuda mišljenje o psiholozima.
Nemam ja uopće loše mišljenje o psiholozima i stručnjacima, dapače, poštujem, meni je samo žao da se etiketira žena kojoj samo očito fali ispušni ventil.
Malo slobode,malo druženja, a ne neki antidepresivi koje i previše olako prepisuju, čak i doktori opće prakse, što znam iz vlastitog iskustva.
Umjesto da prepišu malo komfora, šetnjicu uz jezero, bicikl isl.
Mayato, a tko govori o antidepresivima?
Tko govori o etiketiranju?
Da li znaš kako izgleda "terapija" kod psihologa, koju ovdje spominjemo?
Izgleda doslovno na način da dođeš i kažeš što ti je na duši i kroz razgovor (jednak kakav radimo tu na forumu) dođe se do rješenja problema.
Samo s razlikom što stručna osoba vrlo brzo pikne u bit problema, za razliku od nas ovdje koji tapkamo u mraku.
i još jedan potpis na zadnji Anemonin post
Da dodam: jedino si ti ovdje etiketirala i to cijelu struku kao osobe koje dijele antidepresive šakom i kapom.
ja samo mogu rec da je tipkanje jedno a razgovor sasvim drugo...
tipkanjem mogu rec apsolutno sve a razgovorom bi mozda neke stvari i presutila,jer ja sam takva...