Printable View
Pa nije sramota, ako ti obitelj pomogne, i da stan i kapital (makar to ocito s Winnericom nije slucaj). I ja cu svome (tj. svojima, nadam se) pomoc koliko cu moci. I, ako cu imat para da im kupim stanove, kupit cu im ih, meni je to sasvim normalno.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Naravno da nije sramota da ti obitelj pomogne, time se samo oni neuspješni ili zlobni tješe... ;)Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Mi smo uspjeli zbrinuti sebe, bilo je takvo vrijeme i moglo se, danas nebi mogli. Zbrinuli smo djecu, sad plaćamo školarinu za sina + tečajeve i aktivnosti umjesto npr. stambenog kredita; platit ću mu i fakultet ako Bog da, meni nije teško niti žao u takvu svrhu uložiti novac ali djecu učim skromnosti u ostalim aspektima života. Našem sinu nije problem baki držati glavu dok povraća nakon kemoterapije ili presvući majcu sestri, oduvijek smo ga učili da bude što skromniji i normalniji. Skromnost je uistinu vrlina, treba je njegovati.
jadranka, baš sam to htjela napisati. ko da se mora krenuti od nule.
Ja baš i ne poznajem puno ljudi koji su krenuli od čiste nule, svi su nešto dobili na ovaj ili onaj način.
Pa tako i obitelji sa puno djece koje znam - jedni su dobili stan od roditelja pa ga proširili, drugi su pak dobili gradski stan, neki žive sa roditeljima u kući.
Mi smo eto krenuli od nule, dapače od minusa...i koprcamo se i dalje...Vrlo bih rado da mi je netko nešto ostavio.
Bar nešto, a ne ovako. Ne bi mi to bilo bed priznati, zašto i bi, isto kao što mi nije glupo priznati da sami grcamo kroz život i nadamo se ipak nekim malo boljim vremenima.
Zašto bi me uostalom bilo sram mene same i moje obitelji?
Potpis Ana!Citiraj:
ana.m prvotno napisa
Nije sramota imati financijera, no onda ne treba reći da si sve stekao sam, jer je upravo često taj početni kapital i bitniji od kasnijeg truda. I činjenica je onda da nije start isti za sve, pa onda je bespredmetno govoriti da se može ako se hoće.
mi isto ovako potpuno sami od nule. Ne bih imala ništa protiv da smo nešto i naslijedili, al s obzirom da smo mi tek 1. tj. 2. generacija tu u ZG nije ni bilo moguće, nadam se da će našoj dječici biti lakše iako im ne bih baš kupovala stanove, mislim da se trebaju naučiti steći stavri, stvoriti nešto svojim trudom i radom, pomoći DA, sve im servirati to NE.Citiraj:
ana.m prvotno napisa
Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
koliko god se drugi ne slagali, ovdje moram potpisati Deaedi.
i ja ću je potpisati
xCitiraj:
Deaedi prvotno napisa
jer baš tih ratnih godina, a i ja sam tada bila u braku i imam veliku djecu, mi smo živjeli od muževe vojničke plaće i to ne zato jer smo tako htjeli. nisu nam dali birati.
ali fala Bogu na početnom kapitalu koji su nam dali njegovi jer bi danas bili ili podstanari ili sa stambenim kreditom od 30 godina na grbači.
svako zlo za neko dobro.
Imam troje djece i nisam uočila da je klima u društvu loša po pitanju toga. Uvijek sam naišla na smiješak kad sam sa svima njima negdje, odobravanje, pa čak i divljenje od strane poznatih i polupoznatih ljudi (s treninga, iz vrtića, iz škole). Gledali su me sa simpatijama, tako da ne znam o kojoj lošoj klimi se priča. Isto tako ja volim vidjeti velike obitelji i prekrasno mi je bilo ljetos doći kod poznanice po nešto, a tamo 5 divnih glavica. Nisam otpočetka znala da će ih biti troje. Uvijek sam nekako mislila da bi bilo lijepo imati dvoje. Ali, onda smo htjeli i treće. Bili smo situirani (posao, stan) kad smo imali prvo dijete, i isto smo kasno krenuli sa 31 godinom. Sad su klinci 13, 10, 4 i pol. I super su! Ovi stariji obožavaju malog, ponekad ga pričuvaju, ako se moram zaletiti nekog odvesti na trening (5 minuta od kuće), ali im ne namećem obavezu jer mislim da to nije njihova dužnost i odgovornost. Da sam mlađa vjerovatno bih imala još djece. I istina je, potrebno je misliti i na to da se djeci osigura sve što trebaju, da ne oskudijevaju ni u čemu, ali i u tome je rastezljiva granica. Neka djeca su sretnija u super obitelji i sa posuđenom odjećom, sa manje nekih izvoljevanja i luksuza, od druge u super situiranoj obitelji u kojoj nema što nema, ali npr. nema baš razumijevanja i ljubavi. Znam puno ljudi koji su sa prosječnim primanjima ostvarili puno, isto tako onih koji i sa iznadprosječnim nemaju sada ništa jer su sve potrošili. Meni se čini da smo mi nekako pametno gospodarili, otplatili jedan kredit za stan, kupili veći stan, otplaćujemo opet kredit, za djecu kupujem puno toga jer nemam od koga baš posuditi i dobiti, osim za ovog najmlađeg. Idu na aktivnosti, sport i glazba, sportski vrtić. Isto tako imamo puno prijatelja u društvu koji imaju troje djece. Svi žive ok, nemaju problema, a bilo je i gubljenja posla, traženja novog, raznih situacija. Meni npr. nikad nije palo na pamet brojiti za kolike ljude sam ja zaradila dječji doplatak jer si uvijek mislim da sam sretna dok ja nekome zarađujem, dok se ne nađem s druge strane. Jer ta granica za dj.doplatak je zaista jako, jako niska.
:klap: Ja sam čula puno takvih priča - gdje ljudi neplanirano dobiju dijete, pa im se situacija odmah popravi. Kaže moj prijatelj - gdje se rodi dijete, rodi se i kruh. Samo mi nije jasno u onih siromašnih obitelji od po 100 djece da se ne rodi.... valjda malo i razbora isto pomaže...Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Citiraj:
winnerica prvotno napisa
ja se uopće ne čudim nego mi je jako žao što sam prekasno rođena. tih godina se jako fino moglo zaraditi, tko je znao zaradio je bez pola muke silne pare, sagradio kuće i pokupovao štošta. danas je nažalost situacija drugačija.
što se tiče obitelji, ja sam jedno od četvero djece. iskusila sam život u stanu od 50 kvadrata sa 6 članova obitelji i skroman život do malo iznadaprosječno dobrog financijskog stanja i mogu reći da moja sreća iz perspektive djeteta sa materijalnim nije imala apsolutno ništa. naprotiv uz djetinjstvo me vežu idilična sjećanja.
imam dvoje djece i voljela bih imati još jedno, al brate umorna sam, ne znam jel bi mogla. konačno sam malo odahnula u smislu da imam vremena za sebe, da su samostalniji i sada to sve još jednom proći mi je.....možda za koju godinu. ma siguno će me pukniti, zapravo voljela bi vidjeti kako je to imati curicu ako već mogu birati:oops::mrgreen:
a dal se mijenja klima? ja se iskreno ne sjećam da sam ikada imala nekakve situacije ili saznanja u vezi te klime. mislim da je lijepo imati više djece djece, tko si to može priuštiti ne samo materijalno nego i fizički, psihički. nismo svi isti. tu se govori uglavnom o materijalnom aspektu, ali nije ni za zanemariti da neki ljudi jednostavno ne bi mogli biti kvalitetni roditelji većem broju djece jer jednostavno nisu ti tipovi, što ne znači da su loši ljudi. ja sam, priznajem, malo naklonjena većim obiteljima, divim im se i djeluju mi idilično, toplo i zapravo lijepo mi je zamisliti se sa 4 ili 5 djece, ali zaista nemam pojma jel bi to fizikči i psihički uspjela s obzirom da sam blagi hedonista i uz djecu volim i svoje sitne užitke koji zahtijevaju vrijeme:oops:
moja su djeca rezultati "petoljetki" (valjda se samo dovoljno stare sjećaju vremena kad je taj izraz bio često u upotrebi) - prvo rodila sa 30, drugo 35, treće 40. prekasno smo krenuli da nastavimo niz. nisam ja zastupnik ideje da treba imati 10 ili više djece, samo sam osvijestila trenutak kada su moje predrasude prema takvim obiteljima nestale. jednostavno, tih mnogobrojnih obitelji koje su na "socijali" i za koje se organiziraju akcije je ipak relativno malo, imamo mi u sustavu mnogo više rupa kroz koje se novac "baca", oni su zadnja kategorija za koju bih rekla da mi je žao što se meni "uzelo" da se njima da.
Potpis veliki.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
I inače, sviđa mi se ovo sto je Davorka napisala, da se njoj čini da je klima normalna. To mi samo potvrđuje uvjerenje, da nije sve okolini, nešto/puno je i u očima promatrača.
Jasno mi je da kada najbliži reagiraju ružno i loše, da to može povrijediti čovjeka. Međutim stvarno ne vidim potrebu da se ikome objašnjava zašto imaš petoro ili jedno ili nijedno.
Osim toga, mislim da mnogi ljudi u svojim opaskama ne misle ništa loše, nego su naprosto navikli da komentiraju sve, da se miješaju u sve i svašta, te da uopće ne razumiju koncept privatnosti.
Odrasla sam u maloj sredini na jugu i još se dobro sjećam te kulture plemena u kojem i rodbina i susjedi i svi ostali misle da moraju sa tobom razglabati o svim aspektima tvog života. Od toga da li su ti hlače prešarene, momak pravi ili krivi, kuhaš brudet pravi ili krivi, trebaš prati sude svekrvi ili ona tebi...itd..itd....
Ps. Sto se tiče Angeline, je se njoj ni ne divim, ni divim, niti se općenito divim ili ne divim roditeljima jednog ili sedmoro djece. To su brojke. Za divljenje su potrebne druge stvari.
Još jedna stvar vrijedna divljenja, takav mozak s 18. Ja sam krenula na faks, ok, bila sam odlična studentica i bilo mi je bitno završiti faks, ali ostatak mog mozga bio je zaokupljen brigom kako se što bolje provesti, tulumariti, ići na koncerte, kino, kazalište, tipično (ili možda ne?;-)) studentski. Obrtnici, poduzetnici su u mojoj glavi bili neki "stari" ljudi, s 4 banke:mrgreen: , nije mi bilo ni na kraj pameti da netko moje godište tako crnči, obrće pare i još štedi. I sa 22 godine ima kuću (a ja sam još uvijek imala sobu u domu i cimericu iz Gospića i njezinog dečka na susjednom krevetu:lool: )Citiraj:
winnerica prvotno napisa
To je super.Citiraj:
seni prvotno napisa
Meni je bilo na pameti jer sam na nekoj drugoj godini faxa, dok sam bila za vikend doma, stopirala za večernji izlazak i pokupio me lik iz moje osnovne. U 15 minuta vožnje pobrinuo se da saznam kako dok ja studiram i gubim vrijeme, on radi i zida kuću, jer kad će ako neće sad. I, naravno, on ne stopira :)Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
A na prvoj godini sam i ja živjela u domu s nekom užas cimericom i njenim dečkom na susjednom krevetu. Pandurom koji je HRKAO!!!! Kako ne bih bila poptuno offtop, nadometnut ću da se nadam da negdje žive sretno i da imaju puno djece :)
Kažu da je sv. Ivan apostol često ponavljaosvojim učenicima:»Dječice, ljubite jedni druge.» I pred kraj života, dok su ga nosili, zaustavio je svoje nosače i povikao:»Čekajte, moram vam nešto reći!» Učenici su napeto slušali da čuju koje su to tako važne riječi koje im Svetac mora poručiti. «Dječice, ljubite jedni druge!»
«Ali, to si nam već stoput rekao...»
On im odgovori:»Ali samo to je bitno...»
Tu mi priču uvijek ispriča mm kad pitam što misli,u čemu se sastoji odgovorno roditeljstvo. On kaže da je bitna ljubav, ništa više... Slažem se s njim. Druga je stvar da umiremo od gladi, ali za kruh uvijek ćemo naći par kn. Ne treba uvijek biti svjež. Dobar je i onaj par dana star.
Nakon procitanih objasnjenja definitivno mogu odgovoriti nine da kod mene starija djeca ne cuvaju mladje. Niti su, niti ce.
A cimerice, pa to je posebna storija. Mislim da je moja bila najnekompatibilnija ikad. Zapravo, nije ona osobno uopce bila losa, štoviše, al sestra joj, ja nisam mogla bit u sobi zajedno s njom. A naravno da je stanovala s nama...
Hvala! Hehe, zato sam ja faks upisala s 30 god., kad sam stekla vremena za njega :)Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Ajme Riječanka, ja sam izgleda slična berba kao i ti, i ja imam petoljetke :tele:
Ja imam jednog brata, starijeg, i uvijek sam željela imati veliku obitelj. U gimnaziji sam već imala popise imena za brojnu djecu (ni jedno ime s tog popisa nisam iskoristila), na faksu sam redovno kupovala časopis Bebe (nije mi bio stručna literatura), a moj dečko na to nije srećom pobjegao glavom bez obzira, već je postao mm i otac četvorke u potpisu. Jest da sam ja veliku obitelj u mladim danima zamišljala s više tišine i idile tipa "moje pjesme, moji snovi" :mrgreen: (moj muž nije, on je odrastao uz tri brata).
A petoljetke su ispale nekako zato što me uvijek, kad najmlađe bude 3-4 godine, uhvati silna čežnja za malom bebom, za trudnoćom, raspametim se kad vidim novorođenče. I eto :mrgreen: No s obzirom da sam napunila 41, vjerujem da ću slijedeću petoljetku preskočiti.
između mojih cura 8 godina razlike. meni su obe male, iako ova starija ide u 3. razred. pa se ne mogu načuditi ljudima koji komentiraju kako je super tolika razlika jer sigurno onda veća čuva malu.
-je, kažem ja i opere veš, ispeče kruh i pomete dvorište, sve ona to obavi čas posla... :roll:
Lol
izmedju mojih je 6 i istina, ponekad ju na podu zabavlja dok ja nes po kuci napravim. No kako joj je koncentracija kratkog vijeka, starije, jelte, to obicno bude max 5min.
zeljela bi da izmedju druge i treceg djeteta bude 2g razlike, samo se nadam da s ovom necu imat "traume" ko sa prvom i da cu imat snage za tako malu razliku :lool:
Tad ce starija biti osam, pa ce moci kuhat, prat i peglat :lol:
Pa to zabavljanje nije cuvanje.
Ja se danas uopce nisam djecom bavila. Dala sam im dorucak i nakon toga se igraju iliti medjusobno zabavljaju. Ok, par puta sam se derala da se ne deru :lool:
Što se tiče čuvanja Filip čuva u slučajevima panike: kad je mačka udario auto, kad je MM razrezao nogu pa je morao ići kod spasiteljice na plaži, kad sam se ja opekla i sl.
Moj četverogodišnji tata je čuvao svoju bebu brata i pazio da se ne ugasi vatra i kasnije svoje sestre. On je bio ozbiljno dijete, pričala je moja baka i od rođenja spreman za ozbiljne stvari (za razliku od mlađe djece).
joj Marija, da, samo si ti krenula prije mene, i ja sam napunila 41 i s petoljetkama je gotovo.
za čuvanje zaista ne znam nikoga tko starijoj daje takve zadatke (a znamo i da ne smije dijete "čuvati" dijete), ali da mi puno, puno pomažu stariji to da (čine mi se ponekad puno korisniji od MM-a po tom pitanju, jer su više kod kuće, naravno), oni se natječu u tome tko će više pomoći oko Zmajice, doslovno je obožavaju, a od kad je imamo nekako su bolji i jedan prema drugome (Mudracu u predpubertetu, naravno, jako ide na živce šefovanje Šefice, pa tu zna biti svašta...ali sad su zaista uigrana ekipa, kad su oboje s njom na podu, znam da se mogu u miru istuširati, narezati, oguliti, ocijediti nešto u kuhinji...), a to mi tijekom dana jako dobro dođe. dok sam na poslu (odem na max 4 sata, i to ne svaki dan) ima ona pravu čuvalicu (školovanu odgajateljicu). Mudrac sad može "pričuvati" bez moje i MM-ove prisutnosti samo dok se spustim tri kata uzeti nešto iz spremišta, na ljetovanju ju je uredno čuvao dok je spavala u apartmanu, a mi ostali bili na plaži, jer je apartman doslovno na samoj plaži i čim bi se ona javila, samo je s balkona dao znak da je budna (dok ju je čuvao pratio je Olimpijadu, nije da je želio biti na moru, da netko ne pomisli da bi od toga mogao imati traume, i inače se svatko išao okupati i vraćao se u apartman kad je htio, bez nekog organiziranog odlaska)... i sl. Dakle, ne mogu reći da je čuva u smislu da me nema u blizini, ali da mogu dok ona spava skočiti do susjeda na kavu (jer mi treba manje od minute da se vratim) ili tako nešto, mogu, i to mi PUNO znači.
moja stvarno s 8god. izvadi robu iz mašine, stavi sušit, pokupi i pomete dvorište otkada sam ja trudna i poluvezana za krevet, ali ona to sama hoće...uporno nešto čisti po kući, osim onog što treba-svoje knjige, igračke, robu i prljave gačice na sred sobe.... još se i svađam s njom da mi ne preslaže stvari, ne diže oblak prašine po dvoru....ali dok joj je to igra ne mogu joj zabranit... i to mi nekako iskazuje kao ljubav prema mami, bar tako tvrdi prije nego pita 10kn za sladoled :)Citiraj:
flopica prvotno napisa
ja sam s 8 kuhala rucak, al meni je to bila fora.
ok, brisanje prasine i usisavanje nije (iako se ne sjecam kad sam pocela usisavati, al u kuhinji sam bila s 8, dovrsavala pripremljen rucak. tad nije bilo dnevnog boravka :mrgreen:)
i starija kad izrazi zelju pece kolace samnom. pa i pomete. onak, to joj je igra. al na dnevnoj bazi, ne bi ju silila.
sad tek uvodim da slaze svoj oprani donji ves :D
nemam vremena citati...mene je samo zao sto zbog godina necu uspijeti "stici" sretnike koji imaju 3 djece. Ali ove sa 2 nadam se hocu ..Ja sma jako puno truda energije ulozila u svoje skolovanje i usavrsavanje. Puno toga sam se odrekla i nekako sam uvijek bila jako ponosna na profesionalni aspekt svoje licnosti. Ali od kad se i rodila a i kako vrijeme vise prolazi to mi je sve manje i manje vazno i stvarno bih se mogla vidjeti u prvom redu kao majku (veceg br djece) koja ponekad odradi neki projekat ( da vjezbam mozak). Ko zna...
Eto i ja tu pričam o svojoj starosti i godinama, a danas mi mm kaže da stignemo iduću godinu imati još jednu bebu, pa da je onda kraj :cerek:
Samo naprijed!Citiraj:
winnerica prvotno napisa
hm, misla sam napisat da mi se ne rađa treće, a baš mi se rađalo..ali ne, jednom možda rodim treće, svakako neće biti neželjeno, pa ne želim taj trag :))
odluka o broju djece je toliko osobna i vjerojatno teška, nemam nikakvo mišljenje o obiteljima prema brojnosti.
x :)Citiraj:
MoMo prvotno napisa
Nije bit mojeg posta u tome što necije dijete od 8 godina radi, nego sto ja mislim o cijelokupnoj mentalnoj klimi osoba koje misle da je u redu da jedna 8 - godisnjakinja cuva bebu od pola godine. Ne mislim da je zabavi zveckom dok ja odem u toalet, ili promijesati saft da ne zagori. Mislim na cuvanje djeteta, znaci da ja odem nekamo na sat, dva. I budem tamo mirna jer mi starije dijete bajli mladje , presvuce, nosa, zabavlja, pazi na njega. Meni je to ne samo neodgovorno od strane roditelja nego i zlocesto i nepravedno prema starijem djetetu. Jer ono nije roditelj i nece ni biti dok ne dobije jednom vlastitu djecu.
slazem se s tobom od nije do djecu :)
i x puta pomislim koliko je i onda kad ju molim da zabavi malu dok ja dovrism rucak/stogod a ona u tom trenu ne zeli jer se igra i ja ju moljakam jer mi to puno znaci. cak i tada na tih nekoliko minuta razmisljam o tome da nije ona roditelj. da zbog male puno toga vise ne smije- nemoj buciti, ne mozemo ici zbog mladje, moramo se zuriti doma zbog mladje...koliko joj se zivot promjenio zbog mladje. jos da joj se natakne obveza koja nije njena...uf.
Da, i meni je nekad krivo radi takvih stvari koje su starijoj promijenile zivot. Dugo je bila jedinica, skoro 6g, i sve je bilo prema njoj skrojeno. Sada je druga prica, odjednom se nasla na 2. mjestu( mislim po tome da cu npr. prvo dati npr. braci dorucak jer on place dok ne dobije, a ona pak mirno ceka... takodjer idemo manje na razna dogadjanja jer cesto nisu i da vodimo braci. Ipak, mastojimo joj to ipak nekako nadoknaditi, da bracu ostavimo na kod bake a mi samo s njom, npr. u kino.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Time koliko joj se život promjenio zbog mlađe ja se ne bi previše opterečivala, pa naravno da je, svima vama je ali isto tako i mlađa neće imati ni približno isti život kakav je ona imala do sada, dočekat će i nju nemoj buužiti jel seka uči, nemoj u sobu došli su joj prijatelji...
Definitivno nije joj obaveza pričuvati i zabavljati mlađe, ali ako te netko lijepo zamoli da nešto napraviš na koju minutu, štajaznam meni je bitno da si svi u familiji pomažemo koliko možemo i da ih tome učim od malena. Ne trebaju oni ne znam što raditi ali dovoljno mi je da pokažu spremnost ostaviti igru i minutu mlađeg pogledati, dodati mu vode ili tako nešto. Ma sve zavisi i od momenta, trebali bi imati i mi roditelji sposobnost procjeniti kada je dobar trenutak da zamoliš nešto dijete itd.