a70v :*
(ovo je samo potpis na nju na lijep nacin :D)
Printable View
a70v :*
(ovo je samo potpis na nju na lijep nacin :D)
Iz vizure jedne bake sa 1,5 godišnjim stažem (prvo unuče, ja <60 god.), ovoj bogatoj raspravi dodajem osobno svjedočenje.
Na upit da li bi čuvala unuka rekla sam da se ne osjećam sposobna. Unuk početkom o. g. kreće u privatne jaslice. Dida i ja predlažemo da ga uzimamo ranije (poslije spavanja oko 14 h) i da bude kod nas (naselje preko Save) dok roditelji ne dođu po njega (to bude poslije 18 h) Unuk je često virozan, pa zarazi sve nas i onda nastupaju kombinirane tehnike čuvanja. Od svih vaših za i protiv baka ili jaslica ili teta čuvalica, meni se čini najgore za dijete ovo prevažanje i prenašanje. Poštivala sam naputke i želje roditelja kako se ponašati prema unuku (pogotovo prva godina). Želim biti bolja baka nego majka (svoju djecu sam ostavljala mami, bez suvišnih pitanja). Znam da mi kćerka šalje e-mail u pola tri u noći (DA LI JE KOD TEBE Arianna!!??), zato jer bi ona spavala, a unuk ne može radi začepljenog nosa. To mogu razumjeti. Ne razumijem kada me požuruje, kao da nešto neću, a zapravo ne mogu ili ne stignem. A kada nešto mogu i hoću (voziti ga u svojem autu), to onda ne može. Itd.
bako, a što je kćeri problem kod vožnje autom? I ovo s požurivanjem, je li ona kuži da ne možete, ali ne mari, ili možda ne razumije vaša ograničenja?
Pročitala sam raspravu i zanimljiva mi je, razumijem obje struje iako sam osobno bliža aprinoj,no moram reći da mi je jedan zaključak upao u oko-činjenicu da neka baka, iako ima slobodnog vremena, ne čuva dijete, i to se proglašava neskladnim obiteljskim odnosima. Skladni bi vjerojatno bili ako se podrazumijeva da čuva.
To uopće ne mora biti tako, dapače.
Pokušala sam zamisliti sebe za 15 godina, npr. Najstariji sin bi imao 26 , dakle lako moguće da dođe i dijete, a najmlađi bi bio još pubertetlija.
Imam četvero djece. Da svako od njih dobije ajmo reći dvoje djece to je osmero unučadi.
Mi sami hendlamo klince i ne tražimo ničiju pomoć. Vrtići, škole, sportovi(u iznimnim situacijama, kao što je sad ova moja dok mi traje babinje)uleti dida pa doveze malu iz vrtića ili ostavi dečke na treningu.
Tako smo odlučili, ne žalimo se , mislim da imamo ispunjen život (prema svojim očekivanjima, nekome drugome bi možda moj način života bio muka i pokora, ili meni njegov). Posvećeni smo djeci.
Kad krene dolaziti unučad , ne mislim živjeti njihove živote i biti im na raspolaganju, jer sam im već 11 godina na raspolaganju i biti ću na isti način još valjda dvaput toliko. U nekim godinama želim odmoriti od male djece.
To ne znači da neću uživati u unučadi, dapače. Rado ću , otići s njima u kazalište, pomoći ako je bolesno, otići s njima na kupanje, gledati ih na priredbi...i to bi bilo to.Imam puno interesa, želim putovati, i sigurno mi se slobodno vrijeme ne bi svelo na heklanja. Ne znam heklati.
Kad bi mi djeca zamjerila što im ne čuvam djecu cijeli dan, mislila bih da sam negdje fulala u odgoju. Zašto se bake toliko uzimaju zdravo za gotovo? Ja ne želim da mene jednog dana tako gledaju.
Da budem skroz on topic-za slučaj autorice posta i bebu od 6 mjeseci-ne bih išla u jaslice. Da li bi bebu čuvala provjerena čuvalica ili bi postojao dogovor s bakom za 6 mjeseci dok ne navrši godinu dana, stvar je izbora.
Jednogodišnje dijete bih dala u dobre jaslice.Kao što sam i dala svoje, bez ikakvih problema.Bolesti je prebolio i više nikada nije bio bolestan, ma svi troje jednako.
Ronin, blisko mi je tvoje razmišljanje, logično, sve 5, ali ova rečenica mi pada u oči, iz meni jednostavne logike:
da li su tvoja djeca tražila da imaš četvoro djece, ili je to tvoja odluka?
(Krivo sam citirala, pa dodajem tvoju rečenicu).Citiraj:
Kad krene dolaziti unučad , ne mislim živjeti njihove živote i biti im na raspolaganju, jer sam im već 11 godina na raspolaganju i biti ću na isti način još valjda dvaput toliko. U nekim godinama želim odmoriti od male djece.
Ne znam da li me možeš shvatiti što mislim.
Nisu djeca tražila da si im tolike godine na raspolaganju X 4, to je odluka tebe i tvojeg muža.
slažem se s ronin da je uvredljivo misliti da žene od 60god heklaju. Ili čuvaju djecu.
Da treće nema.
Prvo žene rade i do 65e...a onda ih možda čeka toliko stvari koje nisu stigle prije.
Tako da je istina da za čuvanje djece mora biti takav odnos i osjećaj da je to prirodno i da to želi- prvo baka
a onda svi ostali.
Ovdje je riječ o različitim obiteljskim navikama i vrijednostima, niti jedno nije pogrešno, lošije ili bolje, jednostavno je drukčije.
Kod mene se u široj obitelji podrazumijeva da bake čuvaju unuke (naravno, ako mogu) i to žele same bake. Moje obje bake bile su domaćice, bavile se šivanjem i vrtom i imale su vremena i snage za svoje unuke.
Moji roditelji i njihove braće i sestre su, za razliku od mojih baka, bili svi zaposleni i, naravno, da dok su zaposleni ne mogu redovito čuvati unuke (pa je naša baka uskakala i kod prvih praunuka).
Moja mama je žudjela za unukom. Zadnje pelene promijenila je prije više od 30 godina, imala je dovoljno vremena za svoje interese (kaže ona), htjelo joj se bit bakom.
Sad ima 57 godina. Stvarno nije stara i osjeća da može i želi čuvati dijete. Da je rekla da ne može, da nema vremena i da se ne osjeća dobro, ne bismo se uvrijedili. Uostalom, ona je sama predložila takav aranžman i zgrozila se našom predajom papira u jaslice.
Trebam li se osjećati loše zbog toga i misliti da je iskorištavam?
I da, odbija uzeti bilo kakve novce. Mi kupujemo sve potrepštine za malu, od pelena do jogurta i sl., često starcima uzmemo nešto što uzmemo i sebi (npr. nekog mesa i sl.), ali ona ne želi da joj plaćamo...valjda zato što ni oni nisu plaćali baki jer baka i djed nisu htjeli novce...
Moja šira obitelj je dosta povezana, doduše više s mamine strane, svi žive blizu i mogu se osloniti i na baku i maminu sestru i na sestrične u bilo čemu. Osjećala sam povezanost i sa djedovim i bakinim sestrama i braćom (sad je još samo jedna živa), a imala sam i prabaku do svoje 27 godine...kod koje smo često svi visili. Svi spomenuti imaju kuće i dvorišta i stvarno je bilo lijepo visiti malo kod jedne bake, malo kod druge stare bake..obje blizu i obje divne.
Vjerujem da sam odrastala u nekom drugom mjestu, daleko od svih njih, samo sa starcima i vrtićima da bih drukčije razmišljala. Sad se iznenađujem da se čuvanje od strane baka gleda kao na iskorištavanje. Ali razumijem većinu pointova.
Drago mi je da sam vidjela i drugu perspektivu jer sad svoju mamu gledam drugim očima :)
Ja stvarno mislim da nije tako. Lola Mo je slično napisala, da se implicira da se ona i majka ne vole dovoljno i ne žrtvuju dovoljno.
Neke su forumašice napisale da bi to očekivale ili jesu očekivale od svojih roditelja.
Što se mene tiče, ja nisam. Bilo mi je najnormalnije da su djeca kompletno naša briga.
Pa jest, moja je i muževa odluka u punom smislu riječi.:-) Kao što će i moja djeca slobodno odlučivati o tome hoće li /koliko će imati djece jednog dana.
Ne bih voljela da sada ispadne kako neću biti jedna od baka koja čuva djecu po cijele dane zato što imam puno djece pa sam zasićena, ili što ću eventualno imati veći broj unučadi (tko preživi pričat će:mrgreen:), jer i jedno jedino dijete može okupirati baku cijeli dan.Više je to stvar načela. Što se mene tiče, pomoć da, preuzimanje kompletne brige-ne.Roditelji su oni koji u potpunosti imaju brinuti o svojoj djeci.
S tim da uopće ne bih gledala crno bijelo na to sve, jer kako reče vertex, puno je nijansi i svaka je priča za sebe.
Da, i briga o ostarjelim roditeljima je sasvim druga tema i priča i nema nikakve veze s čuvanjem /nečuvanjem naše djece. Jedno ne podrazumijeva drugo.
Ako je tako, onda djeca ne mogu ni u vrtić.:mrgreen:
Meni je ista relacija u roditeljskoj brizi za dijete da li baka čuva dijete, ili je dijete u jaslicama, osim ako roditelj doma sam čuva dijete.
Po tvojoj logici, ja onda imam veču brigu na svoje dijete (čuva ga baka), nego netko čije je dijete u jaslicama/vrtiću.
Moram mu pripremiti/kupiti svaki obrok, kad dođem na gablec dam mu doručak, kad dođem doma dam mu ručak,..., a netko odveze dijete u jaslice i nema brige dok ga ne pokupi.:mrgreen:
naše bake još rade i kilometrima su daleko. uskaču nam koliko mogu.
gledam neke ljude u svom okruženju kojima bake neće ni pričuvati djecu na sat dva, dovesti ih ranije iz vrtića.. a maltene su u istom kvartu..a roditelji se lome da brže bolje doći u vrtić po njih..
na kraju krajeva pa mi smo isto djeca, i teško mi je razumjeti da netko svom djetetu ne želi pomoći....
uopće ne smatram da se moja mama samo posvetila majčinstvu.. ali nikad joj nije ništa bilo teško za nas.. tako je i danas..
ona bi sve dala da nam je bliže.. ja opet kažem ne baš toliko da može doći u papučama :)
ali opet tko zna kakva ću ja biti kao baka.. jedno su snovi drugo realnost...ali vodim se time da mi nikad ništa za moje dijete neće biti teško napraviti...
blago tebi
jer je meni već sada puno toga jako teško :-/
evo, duša mi je odahnula ovaj tjedan što ne moramo razvažati
koliko god da ih volim, ne mogu reći da uživam u svemu što činim za njih i zbog njih
neke "žrtve" radim za njihovo dobro, neke za svoje dobro, neke za opće dobro...
ali da ih sve teže nosim, istina je
Dobro, al dijete teoretski ima 2 bake i 2 dede i 2 roditelja. Nije nuzno da nakon zavrsetka porodiljnog dopusta sav teret cuvanja padne na ledja jedne 60+ zene. Mogu se kombinirati na razne nacine i znam mnoge obitelji gdje to tako funkcionira.
Meni se idealno cini angazirati cuvalicu od 1-3 godine (znam da je to puno love, ali vrijedi) po svom ukusu a bake i dede cuvati za uskakanja kad cuvalica ne moze. Nakon trece godine vrtic i dede i bake za povremeno cuvanje i igru. To je moj ideal ali samo u glavi - u zbilji neizvedivo, iako imam primjera gdje to bas tako dobro funkcionira.
Lucija Ellen upravo tako je kod nas funkcioniralo savrseno do vrtica s 3g. Cuvalica plus dve bake (dobro, i djedovi), imala sam vremena i za sport ;) Sad s dvoje djece, vrticem i ja s bebom doma, nemam vremena za nis...
x
kuzim je i apri i cvijetu (dalmatinski kontekst mi je poznat i u pozitivnom i u negativnom smislu) i inu. :-)
u svakom pristupu ima neki point.
nadovezala bih se na vertex, te rekla da i to na koji i koliki nacin bake i dide (koje stalno zaboravljamo, jelda) sudjeluju je takoder pitanje konteksta.
ja mislim da se ne podrazumijeva ni da su bake i dide po defaultu tu za cuvanje, ili da nisu za cuvanje. sve je stvar ljudi, njihovih situacija i zelja i mogucnosti.
dok se svi ti odrasli ljudi lijepo mogu dogovoriti, da svi budu zadovoljni, meni je svaka kombinacija ok.
naravno, prva postavka je da baka i dida odlucuju sami, da li uopce hoce/mogu/zele cuvati.
i to da li cuvaju ili ne cuvaju, nema veze s tim koliko se vole ili ne vole.
tu se slazem s ronin (ronin, velike cestitke :heart:), da bih i ja mislila da sam nesto grdno pogrijesila u odgoju, kada bi mi moje dijete npr. zamjerilo jer ne bih mogla/zeljela cuvati unuke 9 sati na dan.
(kuzim je tebe cvijeto, moram reci da kada bi mi bilo stani pani, da nekako i ja (tako je u nasoj familiji) znam da bi mi mama i tata pomogli. i ja bih za djecu moje kceri takode bila sprema par godina ih i cuvati cjelodnevno, ako ne bi bilo nikakve druge mogucnosti. medutim ne svida mi se ideja, da bi recimo hipotetski moja djeca (da ih imam vise) smatrala da se podrazumjeva da ja recimo 6,7,10 godina cjelodnevno cuvam unuke)
osim toga, ja se nadam da cu dugo raditi, da cemo ja i mm putovati...heklala nisam ni do sad, pa sumnjam da cu i pod stare dane.:mrgreen:
osobno, zeljela bih pomoci svojoj curki (znam koliko je nama pomoc mojih i mozevih (nije bilo cuvanje, ali su nam uskakali i pomagali kako su mogli prvih par godina) na nacin koji njoj bude najpotrebniji, a sve ostalo cemo vidjeti i dogovarati kada za to dode vrijeme.
baka.
iz svih nabrojanih razloga iznad
ja već sad znam da ću biti grozna baka koja nakon ovo svoje troje djece neće htjeti čuvati unuke (čuvanje u smislu 8hdnevno/5 dana u tjednu):roll:
Sigurna sam da ću biti odlična baka, ali sam i sigurna da me snaha neće podnositi.:mrgreen:
Kad budem jednog dana baka rado cu ( ako budem u mogućnosti ) " žrtvovati" svoju komociju 1-2 godine za svako unuce da izjegne kolektiv u najranijoj dobi. Za manje važne stvari sam trosila godine u životu , pa biti na raspolaganju unucadi u najranijoj dobi mi se iz ovih cipela čini puno važnija stvar od mnogih drugih za koje sam se bila odlučila .
to nikako ne znaci da moj život nakon odlaska u mirovinu ( ako uopće budem u mirovini dok mi djeca budu imala djecu, ako ih budu imala) se svoditi samo na čuvanje unucadi , i biti godinama na raspolaganju vlastitoj djeci kad im padne na pamet-to znaci samo da bi bila spremna rado provesti koju godinu uz unucad i olakšati njihovim roditeljima bar u najranijoj dobi, ako bude potrebe. Ok, možda zato sto imam iskustvo jako bolezljivog djeteta za kojeg je kolektiv bio los izbor, pa je moja mama čuvala oko godinu dana tri dana u tjednu uz simbolicnu naknadu.
Ja, sa druge strane imam odlično iskustvo sa institucijama. I to evo po drugi puta. Nama se dogodila situacija da smo računali na baku, a onda je slomila ruku i shvatila što znači čuvanje male zunzarice 8 sati...
Adaptacija je išla relativno brzo, nismo bili puno bolesni, čak manje od onih što su kod kuće u našoj okolini, naučile su (i još uči mlađa:=) svašta i mislim da je bezobzirno tvrditi da djeca u dobi do 3 godine ništa ne nauče u jaslicama. Ipak, postoje jaslice i jaslice! mi smo u programu "Korak po karak" i zaista se vidi razlika iz dana u dan. Imamo boljih i lošijih trenutaka, ali ne bih se mijenjala!
Moć kolektiva je nešto predivno - ukoliko je dobro usmjerena, naravno, ali pomak koje dijete radi svakoga dana (na bolje) je nešto što vidimo iz svake njene interakcije sa drugim, nejasličarem:).
Ne znam, kada pogledam naše bake i djedove, nisu ni do koljena našim voljenim odgajateljicama, pogotovo kada su ovako maleni! A to svoje mišljenje temeljim na vlastitom iskustvu i pokušaju čuvanja od strane baka i djedova... One ih obje jako vole i jako se vole družiti sa njima, ali nama je to varijanta: prvo jaslice, onda uskaču oni!
X
:mrgreen:
Sve na stranu, ja sam kao jaaaaako mala išla u jaslice, skoro se ni ne sjećam da tog razdoblja, ali roditelji mi kažu da nisam baš bila presretna tamo. Poslije su me čuvale bake i mogu reći da mi je bilo jednostavno predivno. Obje su bile na selu, čuvala sam s njima krave, kad bih se igrala, samo bih iščupala mrkvu iz bašte i grickala, po cijele dane sam bila u šumama i u prirodi. I vrijeme je bilo drukčije, bake se nisu bojale da će mi se nešto dogoditi. To su mi najljepše uspomene iz djetinjstva!
I ja sada maštam o svojoj kućici na selu gdje ću se preseliti pod stare dane, gdje ću imati sobu za unuke i gdje ću ih čuvati, maziti i paziti koliko god to bude potrebno.
Selo imam, zemlju imam, samo da dobijem unuke i riješim se kredita :mrgreen:
(I što je najbolje, uopće nisam taj tip, obožavam stan i život u gradu gdje mi je sve nadohvat ruke, a u kući na selu sam dobila slom živaca i depresiju. Tješim se da ću se smiriti dotada...)
uh ja ovih dana u poslu a vidim vi ste raspištoljile svašta bih nešto pisala :-), prije svega slažem se s inom i apri I ostalim curama da se kod korištenja baka servisa mnogi itekako koriste istim preko mjere (meni razumne) I podrazumijevaju olako neke stvari, ja bih stvarno mislila kao sto netko rece da sam ozbiljno fulala u odgoju da me kao baku uzimaju zdravo za gotovo. pogotovo kad čujem bake u parkiću kako komentiraju svoju djecu koja su ima dala to "zadovoljstvo" (po njima obvezu I to bez naknade).interesantno je to kako nitko nije osim Sirius (ili sam fulala)spomenuo naknadu za čuvanje djeteta 9-10 h na dana a čuvalicama se plati za isti posao I meni je izgledalo čudno kad su bake to spominjale al opet zapravo je to vrijeme koje je baka mogla uložit da odradi neki poslić I malo podeblja mirovinu. kkao one kažu njima plate 2500-3500 kn pa mogle bi I nama bar 1000-1500 kn. I da ne znam kakve su to kondicije super baka bolje nego naše u 30-tima jer ako je nama t teško po cijele dane ne kužim kako to može po zakonima prirode bit lakše kad si još stariji. pišem u samo takvim uvjetima skače 2 oko mene pa ne zamjerite na izričaju. isto tako ovo u čenje u jaslicama, da djeca ne nauče ništa u dobi do 3 god, to može reći samo netko čije dijete NIJE išlo u jaslice, ao da ja kažem nekom ništa ti dijete ne uči u Helen doron a zapravo nemam pojma jer nemam to iskustvo al ipak tvrdim. u grupi mog isnčića su baš ovih dana bojali onom bojom za djecu, ja bih s danasnjim iskustvom bila jako zalosna i tužna da moje dijete nije išlo u jaslice i doživjelo sve što je tamo doživjelo. e sda više ne ide moram gibat djeci ajme nedorečenosti u postu valjda ćete skužit. djec
ajme htjedoh reći bojali su uskrsna jaja na papiru ..
ja sam već prije pojasnila sto sve uče pa da se ponavljam tamo neka 2-3. str. e da I svaki put nekom maze na sebi, njih 7-8 nije problem nosat, mazit cuda radit s njima, uglavnom u svim mlađim jasličjim ni nije vise djece od 15 upisanih 2-3 lažno upisanih nekoliko bolesnih I eto ti brojke zaprvo ih uopće nema punou grupi , tako bilo kod kćeri tako I kod sina. neka potvrdi Marija P u istoj smo grup I s predivnim tetama!!!!
X. Mislim to o jako puno jasličara.. to je isto predrasuda ovih koji nisu nikad upisivali i pohađali jaslice, čini mi se. Te se grupe jako prorijede jer ih je masu jednostavno stalno bolesno i masu se mora organizirat drugađije - bilo to ispisivanje iz jaslica, bilo neki aranžmani tipa pon-sri-pet jaslice, ostalo baka ili čuvalica, ili jednostavno su stalno bolesni pa se ni ne osjeti onih par dana u mjesecu koliko su tu prije sljedećeg infekta.
Zato ja postavljačici teme prvo želim reći da ne računa da će ona upasti među ove "nismo uopće puno bolesni sretnike" jer to nije neki default i jer je fakat masu bolesnih i jer pedijatri od aleksandrevanje, moji itd. - ne govore bezveze, bez temelja.
I evo mojih percepcija nekih - kad smo došli fizijatru na Goljak i rekli da je mala u jaslicama, mislim da je bio rekao bravo, bravo, biće zato jer je njemu to skroz drugo značilo od tipa dječjeg pedijatra (mislim da je fizijatar bio protiv cijelog tog nosanje režima, a zna da bake često znače "vodaj za rukice, nemoj ovo, nemoj ono", stila daj djetetu nek osjeti pod, a zna da će to u jaslicama dobit - mislim, jasličari znače i nehodači). Dječjem pedijatru to znači da će to tijelo imat veliku šansu svako malo bit u temperaturi. Dakle... drugačiji pogledi...
I ne možeš znat dok ne probaš što je bolje. Nema univerzalnih odgovora. Ja se sjećam da sam bila fakat tužna kad sam malu morala na dulje izvadit iz jaslica, isto su tete bile dobre i mlade i osjećaj da će bit s bakom mi je bio bed, jer sam znala koliko energije za nju treba.
Opet, i to s bakom je dobro ispalo, smanjila sam svoje kriterije brojne (od televizije pa nadalje).
Mislim da bi mojoj maloj, na kraju bilo sve dobro (psihosocijalno), jedino smo mi imali taj pretežeći argument da je kontinuirano bila bolesna pa nam se smanjio manervarski prostor i odluka pretegla na baku (uglavnom, jer većinu vremena je bila bolesna).
Zato bi ja njenom mjestu uzevsi u obzir i cudljivost bake ipak uzela jaslice a baka da bude back- up.
Ja sam mogla birat baka ili jaslice izabrala jaslice i nikadpozalila cak i baka priznala poslije da je to bila dobra odluka i izbor.
Inace 1 na 1 do 3.god sam sigurna da ne donisi korist dapace vise stete upravo sam s jednom rodhendana dosla Jesus dijete skoro 2 god nije mrdnulo ne od mame nego s mame doma je s mamom i bakom vristi kad ugleda odrasle ostala sam paf. Isto ga cuvaju od bolesti al izgleda i od ljudi fakat sam takav dojam imala a o socijalnim i drugim vjestinama tipicnim za tu dob bolje da ne govorim.nasi su decki vrsnjaci moj ga zvao beba valjda jer je mislio da ni ne hoda samo je bio na mami i to u poznatom okruzenju .ja iskreno onak nisam mogla vjerovat da ima 20ak mjeseci vise ko 8-9 mj.uh....ajd stajem kak ce dhetesce jednog dana u kolektiv i medju ljude jesus ....
Lili, meni se čini da ne razumiješ, ali to je za te male isto. Bolesti (kod ovih ostalih) dolaze od djece/ljudi. To znači kolektiv 0 bodova, shopping centar 0 bodova, a di u ZG-u preko zimi imaš ljude na otvorenome - ako se radi o osjetljivom djetetu koje moraš čuvati od bolesti, ako ne želiš da je pak ono kontinirano hospitalizirano. Vrlo često stvarno doslovno - jer ti koji se vrte po Srebrenjaku, primjreice, to su "recidivisti", totalno osjetljivi.
Ono... uživaj u svojoj sreći i prepoznaj je kao takvu, tako ti je pao grah. Da imaš astmatičara itd..... socijalne kompetenciji bi ti bile zadnja rupa na svirali, jer one dođu, a u 1. osnovne su svi iznivelirani, više-manje, pa je nebitno u kojoj je xy pustio maminu ručicu (relativno nebitno).
Mislim, ja sam prva bila pobornica klin se klinom i "mora bit bolesno da izgradi imunitet", ali to, kao prvo, nije uopće točno, a konkretno, me to dovelo do bolnice, pa sam prihvatila, a ono, što sad, već će se družit, to je sad tako i to je to.
Moja mlada je krenula u vrtic sa 4 godine, do tada je bila isključivo pod mojim skutom. Ima savršenu socijalnu inteligenciju i odlične socijalne vještine , uklopila se u kolektiv fenomenalno. Rodila se tako , možda je nas odgoj mrvicu pomogao, ali da je morala ići u kolektiv prije toga da bi nešto naučila prije svoje četvrte , bilo sto sto nije mogla naučiti u obiteljskom okruženju- malo sutra.
Ok, ja sam imala izbor i preporuke da bude kod kuce zbog zdravstvenog stanja. Onaj tko nema izbora , traži druge opcije cuvanja.
Ej ina ma kuzim ja skroz sto ti govoris al ovaj maleni nije neki bolezljivi nego eto onako cisto da ne bi bio bolestan ili kako kaze mama da mu ne curi nos hellooo? Meni je curenje nosa kod 2 god djeteta nesto sto zapravo ni ne primjecujem. Znam ja cijenit zdravlje mojih.svjesna sam toga itekako iako mislim da je postotak ultra zdravih kao mojih i ultra bolezljivih kao anuska [btw bas mi je zao sto vam je tako ispalo pogotovo zbog njenog karaktera i super teta] zapravo podjednak tj. Manji od ostatka kojeg misli cini vecina djeca koja pobolijevaju jednom u mjesec i pol cca mi se cini najveci broj djece nekom je to podnosljivo nekom ne.
E da i sad ste mi stvarno dale za islit kakva cu baka bit super al bome ne imat nikakav hobi vremena za prijatelje za otic na postu i banku za vrijeme rad.vremena nego nakon cjelodnevnog cuvanja stat u red u banci kad je najveca guzva u ne tako dobroj kondicii kao danas ma jok! Ni u ludilu.
Lili , meni curenje nosa nije bolest. Meni je bolest kada ti dijete ide u vrtic dva mjeseca i nakon toga ga izruces na pola godine zbog bolestina. Ali mu imunitet toliko padne da popije 12 kura antibiotika , provede nekoliko mjeseci na lijekovima zbog opstruktivnog bronhitisa i dva puta ga žele hospitalizirati kad završi na hitnoj ( a ja potpisem da odbijam)i sve samo u godini dana. Tako mi je bilo sa starijim kad je krenuo u jaslice sa 1,5 godinu.
Mlada je kronicni bolesnik pa sa njom nismo niti probavali kolektive, velike dućana i hrpe ljudi u sezoni respratornih infekcija do njezine treće godine.
ma jasno Sirius, svaki roditelj bi tako postupio , pričala sam o tom malenom a ne općenito. Općenito ne volim i ne želim pričati jer svatko ima svoj kontekst kako kaže ina33 al fakat sam ostala ononisam t onikad vidjela kod djeteta te dobi, bila je mala proslava samo mi s 2 djece i ta mama sa sincicem uz slavljenicku obitelj a dijete kad je vidjelo nove osobe (nas)počelo vrištata I plakat :-o nije se dugo smirio bilo mi ga je tako zao. Ne znam ja bih svoje djetetu nastojala nekako rjesit tih strahova jer imam osjećaj da je ovdje puno do maminog stave jer mama nije par sati dijete puštala sa svog koljena čak ga je prenosila s kauca do stola do torte maleni od skoror 2 god. nije uopće hodao (e da al je stalno buljio na crtiće na njenom I-phone al cijelo vrijeme). neg oda se vratim na temu kako oni koji imaju neko iskustvo imaju potpuno drugaciju percepciju stvari npr umjesto 7-8 veselih malisana okruzenih divnim I posvečenim tetama vide valjda 2 dvoroga čudovišta u gomiletini djece najmanje 25-ro :lol: zato zapravo ako nešto ne prođeš ne možeš ni znati pa sukladno tome nešto ni tvrditi. a glede percepcija nikad necu zaboraviti mislim da je bila lutonjica. ja se veselim svom 2 porodiljnom kako cu se odmorit od posla, svega, kad ono veli ona ma kakav odmor, nema toga na 2. porodiljnom,ja onako razocarana WTF o čemu ona??? a na kraju bi: odmorila se ja kad sam se vratila na posao :lol:dok ne prodjes nešto nema ni govora da uopće možeš znat kako to izgleda i gotovs.
jos kad bih znala I kad bi mi se dalo podesit ova velika I mala slova na novom laptopu...naravno posveĆenim tetama