Nemoj tako. Meni je to super. Dijete sretno, ti pijes. Zamisli da nema vina i da stojis u prazno i cekas.
Printable View
Bura je podijedila nasa ulazna vrata. Razvalila ih je ko Mirko Japanca. Morat cemo se ozbiljno podnapit da nam ne bude ladno na tulumu, a istovremeno pazit da nam se ne omakne Igmanski mars. Djeca ce umjesto sibica palit petarde...
ja se ne volim obeznaniti
jer se poželim ubiti dok mi je muka
ali volim biti supijana
onako, između ludog cereka i otupljenosti
inače, volim za sebe misliti da ne podnosim puno alkohola
kad ono, 3 litre vina ode u hipu neku večer :-o
ne znam kad se ta transformacija dogodila
al neka je, nije da se bunim...
napokon nešto što i ja volim - opijanje u raznim stupnjevima.
meni je sve dobro osim trenutka kad legnem i imam osjećaj da sam u centifugi, onda obećajem sama sebi da neću više.
O ovome ne mogu ništa reći. O opijanju. O buri mogu. Dere li, dere, prestrašno puše, ne možete zamisliti, ako ne vidite.
A alkohol. Ja ne pijem. Probala sam popiti jednom davno na maškarama i nikad više. Oprostite na mom stavu, ali meni je alkohol totalna glupost. Ljudi postaju ...eh, sada naći riječ koja nikoga ne vrijeđa...uglavnom, nikad ne bih željela postati takva.
Čašu vina uz ribu, hajde, to može, ali piti pića radi. Not my way.
Ne znam ni kakav je okus rakije, sam miris me odbija. Jeger sam probala, ali pivo nikada. Koji sam ja frik u mnogim očima :coffee: :mrgreen:
A tko zna, da sebi dozvolim otupiti mozak, možda bih lakše naprijed. No, neću, ne želim.
Visnjevac sam popila.
I pijane visnje pojela.
Samo pelin ostaje...
( haiku)
:mrgreen:
Sudje je neoprano,
Rakije nema.
Oj živote...
Za nekog bez rakije solidno ti ide haiku.:mrgreen:
Višnjevaca je izbor moj :coffee:
Aaaa
Ja se vec sedam godina nisam opila
Il sam trudna, il dojim
A bas bih se onako glupavo cereka :mrgreen:
Ista stvarikod mene!
Muž i 4 djece vani, kučka, mačke i ja uživamo u osami.
Sosuše, toliko je hladno da će se i brzo vratiti...
Moja giga je na dočeku kod bake i djeda s nećakom, odjevena u Snjeguljicu. Mačak spava kraj nas, a mi surfamo i čekamo da se večera ispeče. Ludilo :)
Ja se volim (ili bolje napisati - voljela sam se) napiti. Nisam već jako dugo i postajem čangrizava. Meni alkohol čini dobro, postanem socijalno biće.
Čuvaj me se 2016-ta godino!
Inače, pri kraju opijanja treba početi piti vodu, a nije loše ni pojesti nešto prije spavanja. Sve je nakon toga lakše.
...setnju na friskom zraku , jasno.
A mora i ona imati svojih pet min, dok ja ne izgubim taj cd. Pristojno poštuje da je jedan cd po mom izboru, drugi po njenom... Srećom osim tog užasa ima i Music Together i Helen Doron pjesmice koje su sasvim solidne.
Ne bojim se za nju... Pa i meni se svidjao Danijel, pobogu.
Ja sam u 19:00 jurila u Billu po dječji šampanjac (bilo mi žao da nemaju čime nazdraviti) i nema ga, rasprodan još jučer :shock:
na sreću, našla ga u malom lokalnom Bis-u, uvijek me ponovno oduševi tih 10 kvadrata dućana, nema što nema :naklon:
Ja sam dosta pila do 30.-e :škartoc:
I ne bih više, mrzim mamurluk.
Sad mi je deci crnog taman, od dva deci već mi se plete jezik.
Citiraj:
http://forum.roda.hr/images/misc/quote_icon.png Zuska prvotno napisa http://forum.roda.hr/images/buttons/viewpost-right.png
Čuvaj me se 2016-ta godino!
dakle, nakon što je vino isparilo, jasno je što je pjesnik htio reći :roll:Citiraj:
zuska i kakva je bila 2015. :lool:
i mene zanima trinin provod.
Svako dobro svima :heart:
možda će ti i 2016 bit
Sretno svima!
Jučer mi se zaledio novčić, vatromet sam propustila jer me mala digla na pišanje (a to je procedura koja se mora ispoštovat ako ću nastavit spavat), smrzli smo se ko p...e jer smo kupili neka drva koja gore al ne griju, sad smo kod svekija na ručku, o bože nije ni počela a ja jedva čekam da iscuri ova godina!
Niti školjku grlila nisam :šmrc:
Mi smo u pregovorima da li rusimo bor danas ili sutra.
Nadam se da cu se izboriti za danas. B-)
Uvijek sam se veselila boru al ove god bi garado zafiljacila kroz prozor skupa sa svim lošim osjećajima koje će se nažalost nastavit u 2015.Ali barem da prestane ta božićno -novogogodišnja parada i da sve počne normalno radit.
Sretna i bericetna!
Vatromet sam cula iz kreveta, nisam se ustajala da ga vidim. Dojila.
Ujutro smo otvorili poklone od djeda mraza. Cak sam i ja dobila nesto!
Lampice na boru svjetlucaju evo cijeli dan.
Za rucak ispekli kozlica, kolaci iz vinceka.... eto nama prolazi veselo. Sad bi i gosti trebali doci.
Potpisujem miffy.
Lobiranje je uspjelo. Ukrasi skinuti, bor nasjeckan i spremljen u vreće od psece hrane.
Fakat se nešto prelomilo i u meni ove zime. Splet svega ružnoga što je tek počelo, a nastaviti će već sutra... I imam dojam da više nikad nećemo normalno živjeti.
Ali... Bar sam prvu mesnu sarmu u životu napravila za deset po ocjeni MD-a i svekra.
Fakat sra..e kad mi je to veselje.
Nego, Trina se ne javlja... Valjda još dolazi sebi. Nadam se. :-)
Mojca , živjet ćete, živjeti. Meni je krajem 2005 krenulo loše, poslovno, stambeno, obiteljski, ... ma ne znam gdje sve ne. I tako nekih godinu i pol, i dok sam se u glavi uspjela posložiti prođoše tri godine. U jednom trenutku sam shvatila unatoč tome što se sve ruši, MM i kćer su tu i ako tako nastavim uništit ću i to, a jedina svijetla točka mi je bio odnos s njima. Još uvijek se znam s gorčinom prisjetiti nekih stvari, ali ipak ih doživljavam kao daleku prošlost.
Slavim Božić, pečem kolače s djecom koja u tome uživaju i kitimo bor. Poklone ne kupujemo jer ih učimo da nije bit Božića u hrpi poklona. A slavimo i rođendane.... Koristimo priliku za sve... a baš smo neki dan komentirali, da nema tih događaja skroz bi se rijetko viđali... Svi puno rade i svi su u hrpi obveza, ali kad je fešta nađe se vremena....
Dakle, od mene veliki plus za slavljeničku euforiju (osim poklona i one američke ludare po centrima....)
Tek sad vidim ovaj post....
Da, živjeti ćemo... srećom, unatoč kreditima stambeno smo zbrinuti, ako ode sve u kikiriki imamo što za prodati... obitelj je zdrava, ne svađamo se... posao je u komi... i njemu i meni... ali ne puca mene toliko naša situacija koliko opće beznađe koje vlada. Kad vidim kud tonemo, sve dublje... a već 3 metra nakon Šentilja je normalan život...
Ja sam se slomila kad nas je pred par mjeseci jedna žena u centru grada zaustavila i pitala imamo li kakav posao za nju... Kakav posao tražite? Bilo kakav, čišćenje, pranje, peglanje... pa smo ostale u kontaktu... žena je bila knjigovođa, radila za stranu firmu (kao ja)... malo po malo joj se sve urušavalo... ona se ispričavala što nas ej tako na ulici presrela... a ja sam shvatila da me od njene pozicije drži tek slučajnost. To se može desiti svakome od nas. Ni onu prividnu sigurnost više nemamo. To me zdrmalo. I još me drma.