Ma daj leonisa, ne zahebavaj
Printable View
Ma daj leonisa, ne zahebavaj
leo, ova izjava o undercover govnu bez konteksta je urnebesna :lol:
a vidim :rolleyes:
:lol:
ovo ti je primjer nefunkcionalne tipicne balkanske konverzacije
nema argumenata i prisutni elemeti ljutnje na tudje vidjenje price
osoba sa kojom je partner prevarant nije kriva za nefunkcionalnost veze i sigurno nema neke super moci i vjesticje sposobnosti kojima ce carolijom odvuci prevaranta od savrsene partnerice u idilicnom obiteljskom gnijezdu.
durenje je samo jedan od oblika lose komunikacije i negativa apsolutno nece privuci nekoga ko je vec u biti otisao u bolju buducnost iz takve veze.
Ali kakve veze imaju Balkanci s prijevarom (ekskluzivne veze), a jos manje s ocekivanjem da ce im zena biti i majka? Evo ovi moji lokalni nebalkanci (stvarno ih tu bas i nema) nista zivo ne znaju, a da se tice kucnih poslova. Ono, tabula rasa. Jedino sto najcesce ni zene ne znaju nista pa onda valjda postoji uzajamno NEocekivanje. :lool:
leonisa, :lol:
casa, isto kao i ti, najveću štetu sam svojoj djeci nanijela kada sam se rukama, zubima i nogama grebla za taj brak. I iako mi je izgledalo kao govno i smrdilo je k´o govno i zapravo sam znala da je govno, pa su mi čak drugi i rekli da je govno, svejedno nisam mogla pustiti. To je u vezi onoga kako ne bi mogle oprostiti prevaru. I sama bi, dok se nije dogodilo, po defaultu rekla da ne bi mogla. Ali onda se desi život i drugačije gledaš na stvari. Bez obzira što znaš, kao što sam već rekla, da nije dobro za tvoju djecu i da je užasno loše za tebe i da je on, kada već to tako radi ionako nepromijenjiv, opet opraštaš, nadajući se boljemu.
Vjerojatno je to zato što se čovjek, u osnovi, boji promjena.
sumskovoce, čuj nju, zamišljala je - baš si me nasmijala, jer i sad se nekada probudim po noći pa se sjetim tog momenta, kada sam saznala, sjetim se kako gubim tlo pod nogama, sjetim se kako sve u što sam vjerovala i sav moj poznati, sigurni svijet, sve nestaje u samo jednom trenu. I doslovno sam imala filing da lebdim i to se sve događa negdje oko mene.
Ako bi mi se ikad u životu dogodilo da iz nekog razloga prevarim MM-a, tada ne bih ni željela ni tražila oprost obzirom da bi mi se to moglo dogoditi samo ako bih ga prestala voljeti, pa bi mi bilo i poželjno da nismo više zajedno. Ne izlazim bez njega pa se ne može dogoditi da se nacugam i u bunilu završim sa drugim muškarcem, na poslu objektivno ni nema tih okolnosti pod kojima bih se sa kolegom iz nekih nevjerojatnih razloga moglo dogoditi nešto nedolično...
Isto tako želim da ako se ikad dogodi da on mene prevari, to neka bude zbog nestanka osjećaja prema meni, pa tada više ni ne bismo imali interesa biti zajedno.
mamasch, ovo moje je bilo šala, mada život piše svakakve scenarije.
Anemona, život zaista piše najnevjerojatne scenarije, ja sam živi primjer, tako da se, iako sam puuuno mlađa, ponekad osjećam k` o Žuži 8-)
Ali meni je fascinantna jedna druga stvar - koliko nas može sa sigurnošću tvrditi da nikada ne bi prevarile. Svakako, ne branim i ne navijam za nevjeru, ali sam svjesna da postoje situacije koje nam sada ne mogu pasti napamet, a sasvim je moguće da se dogode. I kad bi (hipotetski jer nisam nikada varala u vezi i to mi je totalno ne) ja prevarila ne vjerujem da bi mu prosipala neku "nisam te vrijedna i ne zaslužujem da budem s tobom" spiku, pretpostavljam da bi ipak željela da mi se oprosti.
izgleda da svi imamo razlicita iskustva u zivotu i to je sasvim normalno.Sa razlicitim iskustvom imamo i razlicita misljenja o ovoj temi.Pod sacuvati obitelj nisam mislila ostati skupa i stalno se svadjati,nego obadvoje ostaviti proslost iza sebe i napraviti lijepu buducnost.Znam za to su potrebni dvoje.
zastupam te dobro baš zato što i ja mislim isto
meni je durenje "rezervirano" za klince - tinejđere
ili ako se i nadurim, to je uglavnom zbog mog lošeg dana, žute minute ili nešto, a nikako ne ona prava ljutnja
i ne kažem da se prevarena strana ne može ili ne smije duriti
samo mi je to preblaga riječ za one osjećaje koje prevara nosi sa sobom
Ja sam najbliža onoj Nikad ne reci nikad... Ne razumijem žene koje se "bore" za svoj brak, jer ako drugoj strani nije stalo do toga da ostane u vezi, nikakva borba tu neće pomoći. Zato, ja osobno, ako se prevara dogodi i ako shvati da zapravo voli mene (i ako ne traje paralelan život duže vrijeme) ja ne bih htjela ni saznati. Samo, ne znam što bih ako saznam kasnije, ili preko neke treće osobe- vjerojatno se bi vratila na poslovicu s početka posta. Isto tako, mislim da je kukavički priznati prevaru i tražiti oprost, to je prebacivanje tereta na nedužnu osobu koja mora odlučiti što i kako dalje. A ako se treba "boriti" za brak, tu mislim nema sreće.
Sumskovoce a sto je sa zenama koje se osjecaju privlacno neovisno o bilo kojem muskarcu? Znaci li to da su one sklonije prijevari zbog svog samopouzdanja?
tikki, ja, recimo, ne razumijem kako se netko (muškarac ili žena, sasvim svejedno, ispada da su samo muški nevjerni) ne bi "borio" za svoj brak. Zato što to dođe skoro kao instinkt, zaštititi svoje, svoju obitelj, svoj svijet, svoju djecu. I baš bi voljela čuti od drugih cura koje su to doživjele jesu li odmah pustile ili su se "borile". Jer imam filing da većina ne pušta brzo, ma što god ranije mislili o tome. Možda je drugoj strani samo došlo milo taj jedan puta, sad zna da je pogriješio/la, što je mogao/la izgubiti i više nikada, nikada mu/joj tako nešto neće pasti napamet.
I kad bi on shvatio da zapravo voli tebe, je´l bi to bilo istina? Kak bi ti znala da je istina? Kaj ako bi ti mislila da je a on opet dere po svom? Najgore je što više za ništa nikada ne znaš je li istina, a htio bi da je pa onda praštaš unedogled jer, možda će ovaj puta biti istina. Previše banaliziraš tu situaciju.
flopica, nisu, ali imam dojam da okolina misli da jesu. Mislim da je u realnosti sasvim obrnuto.
u međuvremenu od stizanja na ovaj forum sam prerasla onu "nikad ne reci nikad" :)
ne, ne bih oprostila prevaru, niti bi tražila da se ista oprosti meni jer mi prevara sama po sebi ne predstavlja gotovo ništa....ali mi jako puno znaće uzroci zbog kojih je do nje došlo..iza toga je zaista gotovo.. poznavajuć sebe da ne duljim jako dobro znam koji su razlozi i koliko su veeeeliki i koliko dugo treba da se tako nešto dogodi ako se dogodi.... a kako biram partnere slične sebi (bar ova 3 šta su mi u životu nešto zaista značila) dovoljno sam ih poznavala da bih znala kako bi njihovi uzroci prevare bili slični mojima i nepopravljivi.
i malo šale.... uvik te nešto loše otjera u krilo "boljem" i ne razumijem što da nakon toga popravljam i opraštam i zašto da se opet vracam nečem lošem :oops:
( a što se tiče dice, živim za njih, al nemam namjeru patit u lošem braku baš zbog njih a tako i zbog sebe, ako je do borbe i truda, onda se to radi prije, da do prevare ne dođe, za mene je poslije prekasno za išta)
X
Po meni, ako dođe do prevare, to znači da nešto gadno ne štima u braku/vezi, pa si mislim da bi ljudi ako imaju imalo osjećaja jedno za drugoga trebali raditi na braku/vezi da razgovorom, strpljenje, bliskošću itd poprave to što ne štima a ne da poprvaljaju izvanbračnim aferama pa ond aposlije "sorry malo sam zastranio/la, ali ipak volim tebe". Meni ne treba čovjek koji će me prevariti pa onda skrušeno doći natrag doma. Ako me prevario jednom, učinit će to opet.
Meni je sex stvarno bitan, naravno tu je i ljubav, i sve ostalo lijepo što dođe sa brakom, ali ako je sex ok, onda je to sitnica, ali ako sex ne valja ili ga nema, onda je to zaista bračni problem. a puno nas ovdje piše o nedostatku želje za sexulanim kontaktom sa partnerom, i onda se čudimo šta se desi. Ja jasno kažem da sam htjela frenda ne bih se udavala jer imam zaista super frendove i danas, ja sam htjela mužjaka, sa kojim ću da rodim djecu, da mi bude uzbudljivo, da drhtim u njegovim rukama, da se on na mene može osloniti kada mu je teško, ali i JA na njega, da se trudimo razumjeti jedno drugo, i postati najbolji sudružnici tokom zajedničkog života. I zato, kada sa 34, 35 godina pričamo o tome da nam je sex stran, budimo spremne na drugu strane te medalje, jer jedan od glavnih uzroka muške prevare(kao češće) je nezadovoljstvo sexualnim životom sa trenutnim partnerom.
Prevaru bih oprostila ako bih imala priliku da i on meni oprosti.....
Pa nebih znala kako je osjećati se lijepo i privlačno neovisno o muškarcu. Pa neznam ni da li to samopouzdanje doprinosi prijevari.
Moj osjećaj privlačnosti (kako sebe vidim) ovisi o promatraču, u njegovim očima nastaje moja privlačnost - sama sebe ne promatram na taj način, a bježim od odmjeravajućih pogleda (u tim intimnim trenucima, ne inače u normalnoj ljudskoj interakciji). Iz tog razloga mi je ključ intime osoba s kojom se upuštam u intimu, pa mi netko nepoznat i ne blizak ne pali trigger (pojednostavljeno: ne palim se na strance :lol: )
Ako promatram problem s drugog aspekta - samouvjerena sam na mnogo drugih polja i na tim područjima se drznem ulazit u svakojake situacije, nebitno poznajem li ljude oko sebe ili ne, pa se pitam kako bi bilo da sam samouvjerena i po pitanju vlastitog izgleda...
Ali opet mi nema logike da će privlačna žena (samoj sebi privlačna i privlačna drugima) samo zato jer je privlačna, biti sklonija prevari. Možda će bit sklonija flertu (onom bezopasnom očijukanju, primanju komplimenata na račun svog izgleda...) jer je već otupila na to. Ali mislim da od flerta do prave prevare ima jaaaako puno, da su to dvije različite kategorije, nemjerljive. Zaključujem da je odgovor na tvoje pitanje NE, nisu sklonije prevari samo zbog izgleda.
lucij@ :hug: :hug:
Ma u našem patrijarhalnom društvu nije prihvatljivo da se žena osjeća privlačno, kao ni da ona bude ta koja hvata krivine. Sve je u očima promatrača.
Ja se slažem s eris - seks je jako bitan faktor u vezi, ako ne štima, može se očekivati svašta, pogotovo ako se o tome ne razgovara... I tako, vratismo se na ono što je stray_cat rekla - bitna je komunikacija. AKo ona postoji, manje su šanse da veza zaškripi pa netko osjeti potrebu za šaranjem (nebitno je li u pitanju muško ili žensko).
A naše žene su isto patrijarhalne uglavu (vidi npr. se po postovima koje je napisala mlukacin) i misle da je cilj postignut kad su se udale, stavile prsten na ruku ili rodile djecu. Ima i muških takvih koji ženu smatraju "vlasništvom" i ne pada im na pamet da više brinu kako je njoj nakon što su se jednom oženili. E, krivo... Brak nije papir, brak kao i vrt traži trajnu brigu i ulaganje. U protivnom zaraste u drač, pa se ne treba čuditi ako netko ode brati paradajze kod susjeda, he he he...
I meni je sex jako važan i volim ga (nisam ni hladna ni zakopčana do grla, dapače smatram se strastvenom i spremnom na eksperimentiranje radi osvježavanja braka), i vjerujem podacima da muževi/dečki češće varaju ako im sex ne štima u vezi, ali što je sa činjenicom da mnoge žene (među njima i ja) imaju problema sa sexualnom željom ako su zabrinute hoće li imati sutra za kruh, tko će platiti djeci užinu u školi, nove cipele, stanodavac zove za stanarinu, banke zovu za kamate... u takvim okolnostima mislim da su rijetke žene koje se mogu odvojiti od stvarnosti i imati nepromijenjenu, jaku sexualnu želju. A gotovo sam sigurna da nijedna od nas ne želi leći i raširiti noge samo da bi se muž/dečko oslobodio stresa i udovoljio svojoj potrebi i želji. Koliko sam skužila muškarce, njima je sex između ostalog i ispušni ventil za stres pa im nije problem žicat ženu/curu svakodnevno bez obzira na neplaćene račune, pozive iz banaka, rupi na cipelama i praznom frižideru.
hbg, bar je seks besplatan. ako se već ne možeš niš drugo priuštiti, večere, ni pišljivo kino, moš se seksat :mrgreen:
cvijeta :lol:
mamasch, ne znam što bi ti rekla, mislim, svima nam treba mali odmak od stvarnosti, samo si muškarci to lakše priušte nego žene. Ne mora to nužno biti druga osoba, može biti izlazak ili neki gušt samo za sebe, ali svakome od nas to treba.
LOL :lol: Potpisujem Cvijetu :mrgreen:
I moja seksualna želja ne ovi baš puno o neplaćenim računima, čak i briga oko neplaćenih računa prijeđe u malu scenu očajavanja, pa se rasplačem, pa veliki i hrabar MM dođe utješit i eto...sve se nekako usmjeri na sex. Pa nam bude lakše. Makar opet kod neme nije ništa normalno. Dok u većini parova muška strana inicira sex, pa se ženska strana kao nešto izvlači, nije od volje, boli glava (štojaznamšto) Kod nas je obrnuto, ženska strana inicira, a muška se ponekad izvlači. Ponekad prihvati poziv.
I baš kao Eris, i meni je seks jako bitan, i meni je MM "mužjak", partner, privlačan - i tako smo postavili stvari od početka i tako mi je OK da bude.
One aseksualne muškarce koje samo super hot žena može probuditi iz letargije nisam nikad doživljavala kao potencijalne.
Mamasch, stvarno je to situacija u kojoj ženi nije ni do čega, ali njemu jeste.
Međutim, dosta prevara bude, u naizgled sređenim porodicama. A kada bi me prevario u trenutku kada sam najranjivija, kada mi je dijete bolesno, neko drag mi umro, ili sam ja ostala bez posla, nikada, ali nikada mu to ne bih oprostila, taman, kada bih do kraja života crkavala za njim, a on poderao koljena klečući za mnom.
I još jedna stvar, dugo vremena sam smtrala da su djeca najbitnija u našem braku, ali sada gledam to ovako, sreća pojedinca, pa onda zadovoljstvo i sreća naše zajednica je najbitnija, pa ako je on ila ja nesrećan sa mnom, sa nama, ili sa samim sobom, djeca ne smiju biti prepreka da se on ili ja izliječimo od tog osjećanja, ma kako to teško sada zvučalo. Moraš prvo voljeti i cijenti sebe, i to veoma jako!
Iskreno, sanjam dan kada će MM doći doma i reći "sve je poplaćano, više te neće zvati iz banke, niti moji poslovni partneri (da, da, mene zovu jer se on često ne javlja na telefon pa ja glumim tajnicu), imamo do prvoga za klopu!". Mislim da ne bih 5 dana izlazila iz kreveta sa njime, samo da nadoknadim sve propušteno... Ovako ja zadnjih par godina vučem i kemijam, i onda mi on još jadničak ako ne dobije sex tjedan dana kuka i cvili i prijeti da će si platiti negdje nešto za 200 kn. Ali sranje je što mene mora žicat tih 200 kn...
luce, :love2:
Evo ti razloga za komunikaciju!
A sad ozbiljno - takve krize ljude često razdvajaju, ali i spajaju dok zajednički traže rješenje. Ja se ne smijem sjetiti kako je mm-u bilo dok sam ja radila na drugoj strani grada, djeca u jaslicama (mlađi je imao samo godinu dana kad sam počela), radila od jutra do sutra, on im je bio i mama i tata... Ja umorna i u fazi "boli me glava i sve drugo" i nije valjalo sve dok nisam shvatila da MORAM u životu naći mjesto za njega i za našu djecu, pa sam promijenila posao. Meni je laknulo, a onda i svim ostalima. Istinabog, bilo je razloga za stiskanje (nakon dva porodiljna jako dobro sam znala što znači biti bez kune) ali to nije moglo potrajati. Najteže nam je bilo kad nismo mogli razgovarati ili smo zaboravili na to...Nisam hvatala krivine, ni mm, iako je to bilo baš pogodno vrijeme za tako nešto. Nezadovoljstvo je raslo, bilo je dana kad bih se najradije spakirala i pokupila, ali dragi Bog ima načina da nam pokaže što nam zapravo treba - tada sam shvatila koliko mi znači mm i koje sve stvari uzimam zdravo za gotovo, pa sam se resetirala. Promjena je bila nužna. Riješili smo sve na najbolji način, ali da sam u toj fazi doznala za nekakvu prijevaru, sa sadašnjom pameću dobro bih razumjela razloge za to. Kako bi mi tada bilo, ne razmišljam. Moram priznati da je komunikacija u krevetu često spašavala stvar i u ovakvim kriznim vremenima.
:lol:
uvik slušam kako su muški ti koji žicaju sex, a ženama se ne da i onda se čudim sebi, da nisam trudna još bi posumnjala u svoj spol :mrgreen:
Ma komuniciramo mi i previše oko para, u tome i jest problem zato što se već dulje vrijeme sve svodi na novac, zarađivanje istog i trenutačno prosljeđivanje istog. Ne uspijevamo se opustiti i provesti vrijeme zajedno bez razmišljanja ili pričanja o novcu i egzistencijalnim problemima koje imamo, ne uspijevamo opušteno zaigrati jamb, pogledati film ili otići ranije u krevet pa se prvo maziti a onda... Kada i odemo ranije u krevet, odmah se bacamo na sex, jer smo zagorili oboje ko vojnički lončići, i onda se sve svede na upražnjavanje potreba a ne na guštanje i bliskost. A to mi više nedostaje od samog sexa. Nedostaje mi maženje radi maženja, poljupci radi ljubljenja.
I kako sada imati razumijevanja za njegovu hipotetsku prevaru kada se ne možemo poljubiti u prolazu a da me odmah ne pita kada ćemo leći... :-( U čemu ja griješim?
mamasch, žurim i nemam sad vremena tipkati, ali sam htjela reći da svakako ne opravdavam prevaru, ni pod kojim uvjetima, ni iz kojih razloga, samo analiziram, jer sam takva po prirodi.
Ali sam htjela reći kako različito reagiramo na probleme koje nosi svakodnevnica.
Ono što ti mogu reći iz iskustva, a da nema veze sa seksom, samo sa malim bijegom od svakodnevnice jer je moja u jednom momentu bila zaista neizdrživa, ono, za prolupati - moraš naći nešto za sebe, neku malu stvar koja tebi čini zadovoljstvo. Sitnice koje činim za sebe na svakodnevnoj bazi, a to su stvarno sitnice - otići biciklom na posao, pojesti ručak u miru, sheklati neku igračku za svoju djecu, odigrati s njima partiju monopolija, otići na Hrelić u nedjelju ujutro - te stvari su mi pomogle da stanem na noge, da ne mislim samo o brigama. Jer, iskreno, imam ih preko glave, samohrana s dvoje djece, on ih mjesecima ne viđa i ne doprinosi financijski, dakle zaista samohrana, možeš misliti. Nemam se s kime ni posvađati oko novaca, odgoja ili sexa :lol:
ne nužno. kod mene durenje izaziva kontraefekt. kratko vrijeme ću tolerirati, ali dugo durenje nikad. a kad durica odluči da se dovoljno durila, meni osobno je to prekasno. prošao voz.
tako da definitivno potpisujem adio mare. nije to sol na ranu, ali o durici jako puno ovisi hoće li veza krenuti i nastaviti. sve dok se duri, nema komunikacije. što je duže nema, teže će se vratiti
Ma meni je samo koma te osjećaje koje osjećaš nakon prevare nazvati durenjem. to mi je ono, totalno simplificiranje, obezvređivanje osjećaja.
meni je durenje za sve kategorije. od mališe koji se duri jer nije dobio igračku, prijateljskih odnosa zbog gluposti do prevarenih partnera
iza svakog tog durenja (nazovi to kakogod) je nekomunikacija. a to uništava sve pokušaje
svimbam te!
A što ja znam..meni je bitno da mi se on poveti, da ja osjetim da sam njegova br1, princeza, kraljica, naj, naj u svakom pogledu. Budući da ja to ne osjećam..da potražim na drugom mjestu?
Trina, na tragu si moje dileme... obzirom da ja ne osjećam da sam Ja MM-u na prvom mjestu nego moja khm "prijateljica" (ako se kužimo), a on osjeća da nije on meni na prvom mjestu nego novac (samo zato što sanjam da računi budu plaćeni i frižider podmiren...), hoćemo li se početi međusobno varati?
:gaah:
On meni ne bi nikad oprostio, niti ja njemu.
Da se mi lijepo raziđemo?!?!, pa neka si on nađe ženu koja će davati piip kad god on poželi i neće pitati za dućan i kredite, a ja se bogato udam za nekog debelog koji me neće tražiti piip ali će plaćati režije i stan.
joj, anđo, ajd se molim te ne iščuđavaj toliko tom durenju iza svakog posta
ja ne negiram i ne obezvrijeđujem ičiju bol nakon prijevare,
ali se podrazumijeva da bi nakon nekog vremena trebalo krenuti dalje.
ili ne?
ako je prevareni odlučio dati drugu priliku onda mora raditi na daljnjem odnosu isto kao i onaj koji je varao
možeš ti biti u "čudu" neko vrijeme, a onda moraš povući neke poteze u životu: ili ostaješ ili ideš van
u stvari, svatko to za sebe otprilike već zna kada se dogodi, a kako ne bi kad vidim da se zna i unaprijed :mrgreen:
i ako ostaješ, svi daljnji problemi na tu temu, odnos namjerno vozan po ledu i tako dalje...
se više ne može klasificirati nikako drugačije nego kao durenje.
To jel se može ili ne može oprostiti, ne znaš sigurno dok ti se ne dogodi. Ja to vidim nekako ovako:
1. kažu sve se može ako se hoće, pa je prvo pitanje želi li se oprostiti (to je ključno)
2. prihvatiti da se to dogodilo (da je to činjenica iz prošlosti koja se nikada neće promijeniti)
2. važno je znati uzrok zašto se to dogodilo (barem bi trebalo biti važno)
3. biti ziher da se neće ponoviti (koliko - toliko)
i onda bi se moglo dalje (teoretski)