nebi mogla oprostiti prevaru.
 |
|||
|
|
|||
nebi mogla oprostiti prevaru.
a počiniti ju?anitak prvotno napisa
a počiniti ju?
Ovo je dobro pitanje.
Onako na prvu kad razmišljam teško bih oprostila prevaru, jako teško. Mada ne mogu tvrditi da bi to značilo raspad braka, ali definitivno bi značilo raspad povjerenja ili nečega.
A da ja prevarim, nekako bi mi bilo ok da mi muž oprosti.
cvijeta je napisala ono sto sam ja na prvi pomislila kad sam procitala post
a meni zanimljivo kako se uzima zdravo za gotovo da je gabi prevario muž, ne ona njega.
eto, to mi odmah palo na pamet kad sam vidjela kako se dočekalo ono moje durenje.
a meni baš zazvučalo da ona više ne zna šta bi napravila s tim svojim nerazumnim mužem
(joj, dajte pa šalim se!)
ne bih oprostila, jer ne bi mogla zaboraviti i stalno bi predbacivala, zato kaj je to po meni izdaja.
ako u braku nešto ne štima, to nije dozvola za prevaru.
ako ti se svidi netko drugi, sa mnom ti je dosadno, nemaš dovoljno pažnje od mene, ili šta ja znam, imaj hrabrosti i reci to, i otiđi, a ne meni iza leđa.
tak da se ne slažem s ovim da pogledaš jesi li i ti kriva.
Ne vidim kako bi jedan mogao biti kriv za izdaju drugog.
kriv je jedino onaj koji vara jer je slabić i ne kaže na glas što ne valja.
Iz iskustva znam da se može imati pravi pokušaj oprosta i da se može pokušati nastaviti dalje, ali eto ja za sebe pouzdano znam da ja nakon toga dalje više ne mogu zajedno. Najmanji problem mi se čini ovo ispuhivanje ljutnje i durenja, ali veza nakon prevare meni nije bila veza, iako je imala sve elemente veze. U ovom sadašnjem braku znam da bih bila utoliko mudrija da bih ga odmah kad bi doznala iselila bez drame i nastavila samostalan život, ne bih ponovno sebe i partnera razvlačila za nešto što je gotovo. I uistinu vjerujem da se napijem ne znam kako, da mi brak bude u ne znam kakvoj krizi i da me salijeće ne znam kako dobar tip da ja prevarila e bih. Znam nikad ne reci nikad, ali ja stvarno vjerujem da ne bih...
O, da...a počiniti ju?
Dogodilo mi se to. Baš mi se dogodilo. Nisam ništ planirala, nije mi bilo u glavi... bila sam mlada (ajooooj, studentski dani) i tvrdo uvjerena da se to meni ne može dogoditi. Pa sam se našla u situaciji "prilika čini lopova". Vjerojatno se to ne bi dogodilo da je moja izvorna veza valjala (raspala se nedugo nakon tog događaja, ali mislim da bi se raspala i bez toga, zapravo već se raspadala). Glupo mi je sad reći "ja sam bila zanemarena" iako je to istina, jer trebala sam svom tadašnjem dečku na vrijeme reći kako se osjećam, pa bi stvari ili došle na mjesto ili bismo se razišli bez trauma i ovakvih krivina.
Bilo je još toga. Imala sam sreće da je to bilo debelo prije nego sam se udala.
Danas nekako imam osjećaj da me slučajno i ne svjesno odabrano životno iskustvo naučilo da budem iskrena najprije prema sebi, pa onda i prema drugima.
Eh, sad, iskustvo nas ne štiti od ponovljenih situacija, ali eto, nije mi se dogodilo.
i da ti odgovorim, već kad te to tako osobno dirnulo
ponekad treba pojednostaviti.
ako to nismo u stanju, dovoljno je i ne komplicirati.
i ova naša prepiska, kao i prijevara, su neke od takvih situacija.
A ovo bi išlo pod ono što te ne ubije to te ojača.
Valjda tako i je, ako tu ima i barem malo poštovanja i malo ljubavi, ne vidim zašto ne bi probali. Naravno i da onaj koji je kriv je svjestan svoje krivice, onako istinski, a ne reda radi.
Svakako bih uzela u obzir imam li djecu sa "prevarantom" ili ne...
Nekada ranije moj odgovor bi svakako bio Ne! Ali sada razmisljam na ovaj nacin:ako se rastanemo moj partner ce vjerovatno naci "novu" te ce moje dijete morati ici njima na vikende i pola praznika,toj drugoj ce mozda moje dijete govoriti isto MAMA,druga ce ga kupati hraniti tko zna sa cim ili ga uopce nece hraniti...Kako ce biti mom dijetetu zivjeti bez tate jer neopisivo voli tatu a nije tata njega povrijedio nego mene.Rastavom dobrovoljno potpisujemo da se odricemo ne znam koliko postotka provedenog vremena sa svojim dijetetom jer ce morati biti i kod tate(zakon je takav)htjeli mi to ili ne...Rijetko kad roditelji poslije rastave ostanu u dobrim odnosima pogotovo kad si svaki nadje novog partnera,a djeca pate pate i pate.Sve zavisi kakve je situacija da li je samo jednom prevario (pogrijesio) i da li on uopce hoce nastaviti dalje,ali eto ja krecem iz ovog gledista.Ne bi podnjela da mi neka druga pipne moje dijete.I za mene je to najgora atmosvera gora od one nastavimo li dalje i potrudimo se zajedno za bolji nastavak.Mislim da jedna obitelj zasluzuje da se pokusa sa najvecim trudom i zrtvom jer je to obitelj.Dolaskom djeteta vise nismo sami.Hvala mami i tati sto su ostali zajedno do dan danas iako je bilo svega i svacega,i ja cu pokusati tako zbog svoje djece.
casa baš iskren post
samo meni nije jasno kad čitam nekle postove što vi mislite kako čovjek pomisli jedno jutro da mu je eto dosadno, da nije više ludo zaljubljen, itd.itd pa obuje cipele, obuče kaput i ide prevariti
pa ne radi se tu o odluci hoćeš kupiti kutiju keksa ili nećeš. nekako vjerujem da svaka prevara ima svoju priču, odnosno početak, zaplet, vrhunac i kraj i da je svaki taj slučaj slučaj za sebe.
tu ne ubrajam one ljude koji serijski to rade i kojim aje to stil života. za njih mislim da imaju psihičke probleme i da njima treba pomoć stručnjaka.
hahaha,ova je dobra
iskreno vjerujem da monogamija nije dio ljudske prirode, već je društveno nametnut obrazac. u priči o prijevari i oprostu stvari nikada nisu crno-bijele. može li se oprostiti? vjerujem da može, ako su oba partnera spremna i voljna poraditi na svom odnosu.
BettyBlue50, ovo što pričaš je lijepo, ali da bi takav brak opstao, potrebna je volja obaju supružnika. Osim toga, ne treba shvaćati razvod braka tako apokaliptično. Nekad je to jedina opcija i ne znači da da djeca moraju patiti u toj priči. Djeca prije svega trebaju sretne roditelje, živjeli oni na istoj ili različitim adresama.
slazem se s cvijetom i flopicom
ne mogu nista reci unaprijed (iako sam kao mladja bila kategoricna - nikad, nema sanse)
svaka prevara je razlicita, bilo bi mi bitno da iskreno o tome pricamo, zasto je do toga uopce doslo, mozemo li to izgladiti, jesmo li voljni oboje probati ponovno, ali onda i znati da to ponovno nema smisla ako cu mu ja u svadji svaki put to predbacivati i citavo vrijeme izigravati zrtvu, ali i on se pomiriti s tim da ce jedno vrijeme morati ekstra naporno raditi na ponovnoj uspostavi povjerenja i da nece biti sve ruzice medju nama dok se ne oporavim
s druge strane, ako procijenim da se iskreno ne kaje, da mu nije vise stvarno stalo do naseg braka i odnosa vec je stvar u inerciji i nekoj sigurnosti, nemam nikakvog problema s razvodom i nikad ne bih ostala zajedno radi djece - previse takvih slucajeva znam i djeca tu uopce nisu prosperirala, dapace, kasnije cesto zale sto se roditelji nisu razveli i bili sretni odvojeno, a ne nesretni skupa
isto vrijedi i u suprotnom slucaju
nadam se da teoriju necu morati testirati
i zanimalo bi me sta moj muz odgovara na ovakve teme
Ne znam, ne slažem se sa dosta navednih stvari ovdje. Na stranu prijevare... nisu one jedine ovdje bitne... Danas se ljudi rastaju iz puno razloga. Zapravo, nitko više nije spreman za ikoga se žrtvovati, svako ima pravo na svoju "slobodu" (da me se ne shati krivo, pričam ovdje o problemima koji su riješivi). Evo primjer moje svekrve. Pišem tu od 2006., u početku braka mi je bilo koma radi svekrve koja je bila svakakva i nikako nismo našle zajednički jezik do prije cca 2 godine kada sam ja postala svijesna događaja zadnjih nekoliko godina i tek onda shvatila da nisam ni ja prema njoj bila med i mlijeko a sama sebe sam uvjeravala da jesam, ono ja bila savršena ... moš misliti. I tako dolazimo do situacije kada se njen muž samo jednog dana nakon 20 godina progonstva (čitaj: življenja s ljubavnicom)vratio k nama s koferima. Moja sveki mu je oprostila. Ajme meni je to bilo strašno. Na stranu što je on zaista dobar čovjek i meni više otac nego moj pravi ali... kako preći preko toga? Žena je prešla, to se ne spominje, to je zaboravljeno i oprošteno. Zive kao i svaki drugi bračni par čas se vole pa posvađaju. Nosi ju ko kap vode na dlanu, brine se za sve nas. Ja se zaista mogu osloniti na njega a sada i na nju. I dalje meni je to nevjerojatno i da ne živim s njima pod istim krovom i da ne večeramo zajedno svaki dan nema šanse da bih povjerovala.... Ono što sam ja rekla, i MarijaP čak i razoreni odnosi svakavim stvarima- lažima, krađom, prevarama... mogu se popraviti i postati bolji s uvjetom da sve strane žele isto. Najlakše je odustati a najteže se potruditi malo. Evo ja sam se sa sveki trudila 5 godina i sad nam je super, nebi ju mijenjala za nikoga. A isto tako sam mogla dići sidro skupa s mužem i jednostavno otići svojim putem. Ljudi nisu loši ako naprave loše stvari, i u braku smo se obavezali biti podrška onome tko je u zlu tj. u zajedničkom zlu.
I da nikada nemojte zaboraviti da bilo koja od nas sutra ili već danas može napraviti glupost, a kao mi sve ovdje super, jelte ?
Bok Superman, slazem se
potrudimo se i nadjimo volju i srecu na istoj adresi obadvoje zajedno,jer ne znaci da cemo ju naci na drugoj.A ako ju ne nadjemo uz sav trud pokusajmo jos jednom.Jednostavno hocu reci ako je obitelj u pitanju potrudimo se.
Super je boriti se za obitelj, cijenim taj koncept da smo zajedno u dobru i zlu. Ali jednako tako čini mi se kao jedna velika laž da je djeci bolje u obitelji koja se grčevito bori za vlastiti opstanak kao obitelji, opet i opet, nego u obitelji koja se podijelila. Odgovorno tvrdim da sam svom djetetu nanijela najveću štetom tom borbom, i da mi je žao da mi tada nitko nije rekao: kad nešto izgleda ko govno i smrdi ko govno, onda i je govno. Nadam se da se razumije što mislim.
razumije se, casa, i vjerujem ti da je tako.
(ovo s govnetom mi je super :D, plastičnije ne može)
casa, dobro se razumije što misliš. I točno. Uvelike ovisi i o osobi koja nam je bračni partner da li bismo joj/mu oprostili.
Ako imaš doma nekog izgleda G.Clooneyja, pa još s novčanikom debljine njegovog, uokvirenim diplomama na zidu i/ili savršenim genima, malo je lakše oprostiti, zar ne?
Vrijedi i obratno, naravno, da ne nabrajam ženske pluseve.
Isuse, Beti, ti to ozbiljno?
Ajmo, tko je od vas mislio na te i takve karakteristike kad je napisao "ovisi s kim si u braku"?
Nažalost, beti moram ti reći da je ovaj moj bio mlad, zgodan iz fine gospodske obitelji s doktorskom titulom... Valjda sam ipak trebala još koji put poraditi na toj borbi....
ne bi je mogla ni počinit! jer pored laži i krađe, prevara je nešto najružnije (po mom) što muž ženi može napravit i obratno.a počiniti ju?
Moramo se malo i našaliti...iako, u svakoj je šali dio istine.
No, ozbiljno, ovisi o ličnosti.
Ako je on/ona inače čovjek na mjestu i dogodila mu se prijevara ili samo seks i iskreno mu je žao zbog toga ili to jednostavno želi zauvijek zaboraviti i još izvući pouku da više nikad neće...e, onda treba stvarno razmisliti prije nego kažeš:ja nikad neću oprostiti.
No ako je, bez obzira na izgled, novčanik i titule govno (s oproštenjem) od čovjeka, onda ne treba razmišljati.
Ma ne, zamišljala sam ja to, taj scenario i uhvati me napad panike na samu pomisao.
Više nebih vidjela svog muža u tom čovjeku, nego bih samo vidjela njega i neku drugu, samo bi mi se to vrtilo u glavi. Kako bih se opet opustila u intimu s njim, a neka druga je bila tamo u međuvremenu.
Nisam tip, znam se pre dobro. Prije bih dobila živčani slom od plakanja i tuge, nego što bih oprostila. Mislim da bi to na mene ostavilo traga, lošeg traga
Sva sam se preznojila samo od pisanja tog posta...
A da li bi počinila prijevaru - ne bih, jer se jedino s MMom osjećam privlačno, jedino njemu vjerujem da sam lijepa.
I nije mi (ni približno) prvi ljubavnik, pa znam što se nudi izvan moje bračne postelje. I sve je lousy naspram MMa. Tko zna, zna
A je li to bio kriterij prilikom odluke hoće li on biti THE ONE - pa je. Nije bio jedini kriterij, ali je bio visoko na ljestvici
govno je govno, s titulom il bez, puna il prazna novcanika...mislim o cem mi pricamo?
postoji klasifikacija govna po levelu?
6pack i dobro lice govno jace je od mr.sc. govneta? just govno je na dnu ostalih na govnastoj skali?
ako u toj sali ima i malo istine, onda sam ja jednako govno kao i govno koje izgleda i smrdi ko govno, zar ne?
ako je govno od čovjeka onda ne treba čekati prevaru da se makne od takvog čovjeka, zar ne?
a ako je čovjek na mjestu, ne znam na kojem je to mjestu bio da mu se prijevara dogodila? ispada da je maltene bio zaveden
tako da, ako je prevario, sasvim sigurno nije "na mjestu" kako kažeš, nego ima problem i to ozbiljan problem, a žele li ga riješiti ovisi o paru
samo sam undercover govno.
betty blue, ubi mi ti mostove okruga madison :place:
Ma daj leonisa, ne zahebavaj
leo, ova izjava o undercover govnu bez konteksta je urnebesna
a vidim :rolleyes:
ovo ti je primjer nefunkcionalne tipicne balkanske konverzacije
nema argumenata i prisutni elemeti ljutnje na tudje vidjenje price
osoba sa kojom je partner prevarant nije kriva za nefunkcionalnost veze i sigurno nema neke super moci i vjesticje sposobnosti kojima ce carolijom odvuci prevaranta od savrsene partnerice u idilicnom obiteljskom gnijezdu.
durenje je samo jedan od oblika lose komunikacije i negativa apsolutno nece privuci nekoga ko je vec u biti otisao u bolju buducnost iz takve veze.
Ali kakve veze imaju Balkanci s prijevarom (ekskluzivne veze), a jos manje s ocekivanjem da ce im zena biti i majka? Evo ovi moji lokalni nebalkanci (stvarno ih tu bas i nema) nista zivo ne znaju, a da se tice kucnih poslova. Ono, tabula rasa. Jedino sto najcesce ni zene ne znaju nista pa onda valjda postoji uzajamno NEocekivanje.
leonisa,
casa, isto kao i ti, najveću štetu sam svojoj djeci nanijela kada sam se rukama, zubima i nogama grebla za taj brak. I iako mi je izgledalo kao govno i smrdilo je k´o govno i zapravo sam znala da je govno, pa su mi čak drugi i rekli da je govno, svejedno nisam mogla pustiti. To je u vezi onoga kako ne bi mogle oprostiti prevaru. I sama bi, dok se nije dogodilo, po defaultu rekla da ne bi mogla. Ali onda se desi život i drugačije gledaš na stvari. Bez obzira što znaš, kao što sam već rekla, da nije dobro za tvoju djecu i da je užasno loše za tebe i da je on, kada već to tako radi ionako nepromijenjiv, opet opraštaš, nadajući se boljemu.
Vjerojatno je to zato što se čovjek, u osnovi, boji promjena.
sumskovoce, čuj nju, zamišljala je - baš si me nasmijala, jer i sad se nekada probudim po noći pa se sjetim tog momenta, kada sam saznala, sjetim se kako gubim tlo pod nogama, sjetim se kako sve u što sam vjerovala i sav moj poznati, sigurni svijet, sve nestaje u samo jednom trenu. I doslovno sam imala filing da lebdim i to se sve događa negdje oko mene.
Ako bi mi se ikad u životu dogodilo da iz nekog razloga prevarim MM-a, tada ne bih ni željela ni tražila oprost obzirom da bi mi se to moglo dogoditi samo ako bih ga prestala voljeti, pa bi mi bilo i poželjno da nismo više zajedno. Ne izlazim bez njega pa se ne može dogoditi da se nacugam i u bunilu završim sa drugim muškarcem, na poslu objektivno ni nema tih okolnosti pod kojima bih se sa kolegom iz nekih nevjerojatnih razloga moglo dogoditi nešto nedolično...
Ovo je dobro pitanje.
Onako na prvu kad razmišljam teško bih oprostila prevaru, jako teško. Mada ne mogu tvrditi da bi to značilo raspad braka, ali definitivno bi značilo raspad povjerenja ili nečega.
A da ja prevarim, nekako bi mi bilo ok da mi muž oprosti.
Isto tako želim da ako se ikad dogodi da on mene prevari, to neka bude zbog nestanka osjećaja prema meni, pa tada više ni ne bismo imali interesa biti zajedno.
mamasch, ovo moje je bilo šala, mada život piše svakakve scenarije.
Anemona, život zaista piše najnevjerojatne scenarije, ja sam živi primjer, tako da se, iako sam puuuno mlađa, ponekad osjećam k` o Žuži
Ali meni je fascinantna jedna druga stvar - koliko nas može sa sigurnošću tvrditi da nikada ne bi prevarile. Svakako, ne branim i ne navijam za nevjeru, ali sam svjesna da postoje situacije koje nam sada ne mogu pasti napamet, a sasvim je moguće da se dogode. I kad bi (hipotetski jer nisam nikada varala u vezi i to mi je totalno ne) ja prevarila ne vjerujem da bi mu prosipala neku "nisam te vrijedna i ne zaslužujem da budem s tobom" spiku, pretpostavljam da bi ipak željela da mi se oprosti.
izgleda da svi imamo razlicita iskustva u zivotu i to je sasvim normalno.Sa razlicitim iskustvom imamo i razlicita misljenja o ovoj temi.Pod sacuvati obitelj nisam mislila ostati skupa i stalno se svadjati,nego obadvoje ostaviti proslost iza sebe i napraviti lijepu buducnost.Znam za to su potrebni dvoje.
zastupam te dobro baš zato što i ja mislim istorahela me fino zastupala
baš me zasmetao taj naziv "durilo" i "koliko se dugo misli duriti" - pazi, koliko se misli duriti! Ko da je to glavnina problema.
A to da neće ići na bolje dok se netko ljuti, ili duri, pa to je samo po sebi razumljivo.
meni je durenje "rezervirano" za klince - tinejđere
ili ako se i nadurim, to je uglavnom zbog mog lošeg dana, žute minute ili nešto, a nikako ne ona prava ljutnja
i ne kažem da se prevarena strana ne može ili ne smije duriti
samo mi je to preblaga riječ za one osjećaje koje prevara nosi sa sobom
Ja sam najbliža onoj Nikad ne reci nikad... Ne razumijem žene koje se "bore" za svoj brak, jer ako drugoj strani nije stalo do toga da ostane u vezi, nikakva borba tu neće pomoći. Zato, ja osobno, ako se prevara dogodi i ako shvati da zapravo voli mene (i ako ne traje paralelan život duže vrijeme) ja ne bih htjela ni saznati. Samo, ne znam što bih ako saznam kasnije, ili preko neke treće osobe- vjerojatno se bi vratila na poslovicu s početka posta. Isto tako, mislim da je kukavički priznati prevaru i tražiti oprost, to je prebacivanje tereta na nedužnu osobu koja mora odlučiti što i kako dalje. A ako se treba "boriti" za brak, tu mislim nema sreće.
xMa ne, zamišljala sam ja to, taj scenario i uhvati me napad panike na samu pomisao.
Više nebih vidjela svog muža u tom čovjeku, nego bih samo vidjela njega i neku drugu, samo bi mi se to vrtilo u glavi. Kako bih se opet opustila u intimu s njim, a neka druga je bila tamo u međuvremenu.
Nisam tip, znam se pre dobro. Prije bih dobila živčani slom od plakanja i tuge, nego što bih oprostila. Mislim da bi to na mene ostavilo traga, lošeg traga
Sva sam se preznojila samo od pisanja tog posta...
A da li bi počinila prijevaru - ne bih, jer se jedino s MMom osjećam privlačno, jedino njemu vjerujem da sam lijepa.
I nije mi (ni približno
A je li to bio kriterij prilikom odluke hoće li on biti THE ONE - pa je. Nije bio jedini kriterij, ali je bio visoko na ljestvici
Sumskovoce a sto je sa zenama koje se osjecaju privlacno neovisno o bilo kojem muskarcu? Znaci li to da su one sklonije prijevari zbog svog samopouzdanja?
tikki, ja, recimo, ne razumijem kako se netko (muškarac ili žena, sasvim svejedno, ispada da su samo muški nevjerni) ne bi "borio" za svoj brak. Zato što to dođe skoro kao instinkt, zaštititi svoje, svoju obitelj, svoj svijet, svoju djecu. I baš bi voljela čuti od drugih cura koje su to doživjele jesu li odmah pustile ili su se "borile". Jer imam filing da većina ne pušta brzo, ma što god ranije mislili o tome. Možda je drugoj strani samo došlo milo taj jedan puta, sad zna da je pogriješio/la, što je mogao/la izgubiti i više nikada, nikada mu/joj tako nešto neće pasti napamet.
I kad bi on shvatio da zapravo voli tebe, je´l bi to bilo istina? Kak bi ti znala da je istina? Kaj ako bi ti mislila da je a on opet dere po svom? Najgore je što više za ništa nikada ne znaš je li istina, a htio bi da je pa onda praštaš unedogled jer, možda će ovaj puta biti istina. Previše banaliziraš tu situaciju.
flopica, nisu, ali imam dojam da okolina misli da jesu. Mislim da je u realnosti sasvim obrnuto.
Posljednje uređivanje od lucij@ : 24.10.2012. at 23:42
u međuvremenu od stizanja na ovaj forum sam prerasla onu "nikad ne reci nikad"
ne, ne bih oprostila prevaru, niti bi tražila da se ista oprosti meni jer mi prevara sama po sebi ne predstavlja gotovo ništa....ali mi jako puno znaće uzroci zbog kojih je do nje došlo..iza toga je zaista gotovo.. poznavajuć sebe da ne duljim jako dobro znam koji su razlozi i koliko su veeeeliki i koliko dugo treba da se tako nešto dogodi ako se dogodi.... a kako biram partnere slične sebi (bar ova 3 šta su mi u životu nešto zaista značila) dovoljno sam ih poznavala da bih znala kako bi njihovi uzroci prevare bili slični mojima i nepopravljivi.
i malo šale.... uvik te nešto loše otjera u krilo "boljem" i ne razumijem što da nakon toga popravljam i opraštam i zašto da se opet vracam nečem lošem
( a što se tiče dice, živim za njih, al nemam namjeru patit u lošem braku baš zbog njih a tako i zbog sebe, ako je do borbe i truda, onda se to radi prije, da do prevare ne dođe, za mene je poslije prekasno za išta)
Posljednje uređivanje od nine : 25.10.2012. at 00:05
u međuvremenu od stizanja na ovaj forum sam prerasla onu "nikad ne reci nikad"
ne, ne bih oprostila prevaru, niti bi tražila da se ista oprosti meni jer mi prevara sama po sebi ne predstavlja gotovo ništa....ali mi jako puno znaće uzroci zbog kojih je do nje došlo..iza toga je zaista gotovo.. poznavajuć sebe da ne duljim jako dobro znam koji su razlozi i koliko su veeeeliki i koliko dugo treba da se tako nešto dogodi ako se dogodi.... a kako biram partnere slične sebi (bar ova 3 šta su mi u životu nešto zaista značila) dovoljno sam ih poznavala da bih znala kako bi njihovi uzroci prevare bili slični mojima i nepopravljivi.
i malo šale.... uvik te nešto loše otjera u krilo "boljem" i ne razumijem što da nakon toga popravljam i opraštam i zašto da se opet vracam nečem lošem
( a što se tiče dice, živim za njih, al nemam namjeru patit u lošem braku baš zbog njih a tako i zbog sebe, ako je do borbe i truda, onda se to radi prije, da do prevare ne dođe, za mene je poslije prekasno za išta)
X
Po meni, ako dođe do prevare, to znači da nešto gadno ne štima u braku/vezi, pa si mislim da bi ljudi ako imaju imalo osjećaja jedno za drugoga trebali raditi na braku/vezi da razgovorom, strpljenje, bliskošću itd poprave to što ne štima a ne da poprvaljaju izvanbračnim aferama pa ond aposlije "sorry malo sam zastranio/la, ali ipak volim tebe". Meni ne treba čovjek koji će me prevariti pa onda skrušeno doći natrag doma. Ako me prevario jednom, učinit će to opet.
Meni je sex stvarno bitan, naravno tu je i ljubav, i sve ostalo lijepo što dođe sa brakom, ali ako je sex ok, onda je to sitnica, ali ako sex ne valja ili ga nema, onda je to zaista bračni problem. a puno nas ovdje piše o nedostatku želje za sexulanim kontaktom sa partnerom, i onda se čudimo šta se desi. Ja jasno kažem da sam htjela frenda ne bih se udavala jer imam zaista super frendove i danas, ja sam htjela mužjaka, sa kojim ću da rodim djecu, da mi bude uzbudljivo, da drhtim u njegovim rukama, da se on na mene može osloniti kada mu je teško, ali i JA na njega, da se trudimo razumjeti jedno drugo, i postati najbolji sudružnici tokom zajedničkog života. I zato, kada sa 34, 35 godina pričamo o tome da nam je sex stran, budimo spremne na drugu strane te medalje, jer jedan od glavnih uzroka muške prevare(kao češće) je nezadovoljstvo sexualnim životom sa trenutnim partnerom.
Prevaru bih oprostila ako bih imala priliku da i on meni oprosti.....
Pa nebih znala kako je osjećati se lijepo i privlačno neovisno o muškarcu. Pa neznam ni da li to samopouzdanje doprinosi prijevari.
Moj osjećaj privlačnosti (kako sebe vidim) ovisi o promatraču, u njegovim očima nastaje moja privlačnost - sama sebe ne promatram na taj način, a bježim od odmjeravajućih pogleda (u tim intimnim trenucima, ne inače u normalnoj ljudskoj interakciji). Iz tog razloga mi je ključ intime osoba s kojom se upuštam u intimu, pa mi netko nepoznat i ne blizak ne pali trigger (pojednostavljeno: ne palim se na strance
Ako promatram problem s drugog aspekta - samouvjerena sam na mnogo drugih polja i na tim područjima se drznem ulazit u svakojake situacije, nebitno poznajem li ljude oko sebe ili ne, pa se pitam kako bi bilo da sam samouvjerena i po pitanju vlastitog izgleda...
Ali opet mi nema logike da će privlačna žena (samoj sebi privlačna i privlačna drugima) samo zato jer je privlačna, biti sklonija prevari. Možda će bit sklonija flertu (onom bezopasnom očijukanju, primanju komplimenata na račun svog izgleda...) jer je već otupila na to. Ali mislim da od flerta do prave prevare ima jaaaako puno, da su to dvije različite kategorije, nemjerljive. Zaključujem da je odgovor na tvoje pitanje NE, nisu sklonije prevari samo zbog izgleda.
lucij@ :hug: :hug:
Ma u našem patrijarhalnom društvu nije prihvatljivo da se žena osjeća privlačno, kao ni da ona bude ta koja hvata krivine. Sve je u očima promatrača.
Ja se slažem s eris - seks je jako bitan faktor u vezi, ako ne štima, može se očekivati svašta, pogotovo ako se o tome ne razgovara... I tako, vratismo se na ono što je stray_cat rekla - bitna je komunikacija. AKo ona postoji, manje su šanse da veza zaškripi pa netko osjeti potrebu za šaranjem (nebitno je li u pitanju muško ili žensko).
A naše žene su isto patrijarhalne uglavu (vidi npr. se po postovima koje je napisala mlukacin) i misle da je cilj postignut kad su se udale, stavile prsten na ruku ili rodile djecu. Ima i muških takvih koji ženu smatraju "vlasništvom" i ne pada im na pamet da više brinu kako je njoj nakon što su se jednom oženili. E, krivo... Brak nije papir, brak kao i vrt traži trajnu brigu i ulaganje. U protivnom zaraste u drač, pa se ne treba čuditi ako netko ode brati paradajze kod susjeda, he he he...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
