Mislim da skroz kuzim sto zelis reci. I ja se trudim tako.Citiraj:
trampolina prvotno napisa
Printable View
Mislim da skroz kuzim sto zelis reci. I ja se trudim tako.Citiraj:
trampolina prvotno napisa
Super je kad imaš mogućnosti raditi onako kako ti srce govori, kad si odgojen u jednom pravcu i ne gubiš sebe nego se daješ onoliko koliko imaš potrebu za tim. I kad te se poštuje kao osobu, ličnost s karakterom i svojom osobnošću. Ali nemaju svi tu mogućnost jer nisu svi ljudi ok. ja poštujem roditelje svog muža, poštujem ih kao ljude i kako babu i dica svoje djece. I prihvaćam da nismo isti. Ali negdje po putu se razvio onaj obrambeni osjećaj, onaj "nedam da ideš kontra mojih principa" i nikako na zelenu granu. Znači, ne poštuješ mene takvu kakva jesam a ja poštujem tebe, isto kao što poštujem sve ljude sa svojim različitostima. I kad mi netko uporno nameće nešto svoje a time atomatski zahtjeva da odbacim sve ono što ja jesam, onda se branim. Na sve moguće načine. Pa onda to liči na sve samo ne na kulturne i civilizirane odnose. Ja sve to odrađujem ali loše volje. Nemam više živaca. Neću ti objašnjavati sto puta da su moje stvari moje i da ti nedam da znaš svaki detalj mog života, od najbanalnijih gluposti kao što su što ssam kupila, oliko sam platila, di ću, s kim ću..do onih malo važnijih. A netko to nikako ne može prihvatiti. I onda kako da funkiconira kad me želudac svakodnevno boli od svih tih gluposti?
Trina i tebe kuzim, ne bih mogla to trpiti nikako. Sva sreca pa kod nas to ne slici na Raymonda.
ajme kad ovo sve čitam tek vidim koliko je moja svekrva super!
možda bi bilo malo drugačije da smo bliže, ali ona stvarno ne gura nos. rekla mi je jednom prilikom kako je njoj to njezina svekrva radila pa ona svojoj djeci neće.
ako ju pitam savjet, rado ga podijeli, a ako ja nešto ne dam uvaži bez problema. pita zašto ja to tako i prihvati, ne mogu riječ reći.
ponekad me čak smeta jer mislim da je nezainteresirana za nas, ali vidim da je stvarno takva prema svoj djeci i nema se joj što zamjeriti.
čak mi je jednom rekla kako sam ju ugodno iznenadila otkako sam mama jer ju pitam za savjet. pa othranila ih je 6, nekog vraga zna bolje od mene :-) ne puno, ali zna :D
Ja hocu svekrvu kao Bijelko! I nadam se kad ja budem jednog dana svekrva da necu upadat u stan obnazenoj tusirajucoj nevjesti te sa ce ista rabiti kljuc. A ja cu se valjda pristojno najaviti ko sto se svi najave kad dolaze u neciji dom
Jos najbolje da u ime nekog razuma i cinjenice roditeljstva dopustam zabadanje nosa u najintimnije stvari. To nema veze ni s povezanoscu ni s pristojnoscu i neki minimum suverene granice mora postojati.
I branim ju po principu krepat ma ne molat!
Trina potpuno je jasan tvoj osjecaj i vjerujem da bi puno nas koji kaze da ima super odnos sa svekrvom i sl. u tvojoj situaciji promijenlo plocu.
Moja zivi daleko, vidim je par puta godisnje, cujem je par puta mjesecno ako, jer uglavnom prica s MM-om i djecom. sto je meni razuljivo. normalnije mi je da on prica sa svojom mamom, a ja sa svojom. Cujem je kad on nije doma.
lako je meni pricati kako smo si nas dvije super.
Pa da zivim tako blizu sa svojim dragim mi sestrama ili majkom, vjerujem da bi i protiv njih imala cesto nesto. Ovako smo si daleko, cujemo se, bas se ne vidimo cesto i imamo ruzicaste naocale o funkcioniranju familije.
Ja sam uvijek mislila kako cu sa svojom svekrvom imati dobar odnos, kakav je moja mama imala sa svojom snahom, a i volim drustvo starijih zena. Uvijek sam se jako lijepo slagala s maminim prijateljicamaa, a i one mene vole, pa sam mislila da nma razloga da tako ne bude sa svekrvom. Nazalost ili na srecu ima nas svakakvih i ne ide. Mi bas imamo odnos kao sto ga imam sa susjedom. Nikada me nista ne pita, nista ju ne zanima, a ja sam pitala i dobivala odgovore da ili ne pa sam odustala. Nije mi drago sto je tako, ali da smo gladni i na cesti oni nam ruku ne bi pruzili, njihov je moto, to je vas problem.
Citiraj:
mitovski prvotno napisa
OMG ti i ja kao da imamo istu svekrvu :) ( samo moja je kod nas živjela 4-5 mjeseci)
Uh, ova se tema pretvorila u jos jednu kuknjavu o svekrvama.
A nigdje slova o roditeljstvu
Pa sve je to dio roditeljstva. A kuknjava je inace zdrava
Hm...pa meni se roditeljstvo nekako odnosi na odgoj, odnos s djecom...
I (ne)ugodni razgovor o svekijima bi bio OK, kad bi bio kroz prizmu roditeljstva.
Evo da se vratim na temu, ja sam nakon kuknjave, pucanja lagano po šavovima, samu sebe prisilila da se pokrenem. :mrgreen:
Na početku teško, no od tada smo svaki dan vani unatoč mojim paranojama o izdojenim mililitrima i izmišljanju raznoraznih isprika. I baš nam je lijepo i ja se bolje osjećam pa sam time i bolja sebi, djetetu, mužu. I nešto sam učinila za sebe. I danas sam bila sa prijateljicom, iskusnijom i starijom roditeljkom, na dvosatnoj osunčanoj kavi. I zaključila (uz nju mudriju i iskusniju) da ne smijem izgubiti i zapostaviti sebe u cijeloj ovoj priči jer nitko ne bi htio frustriranu i gunđavu mene.
A vidim da mnoge majke muči i taj osjećaj grižnje savjesti s jedne strane, a opet i potreba da se malo maknu, odahnu i posvete sebi koju minutu.
Pa to i jest cilj :mrgreen: da skuži da je dosadna i da ti treba odmor od nje, ali da je pritom ne uvrijediš nego joj to daš do znanja ljubazno i s kezom na licu, evo, ovolikim ------> :mrgreen:Citiraj:
campi prvotno napisa
I isto tako, ne čekam više da mi svekrva pročita misli ili da se stavi u moju kožu i smisli šta bi mi trebalo. Ako mi treba nešto od hrane što ja ne znam, a ona može i zna, lijepo je nazovem (ili zamolim MM da je nazove :mrgreen:) i pitam - možeš li mi napraviti to i to.
Ili ako je kakva prigoda, ne znam, rođendan ili krštenje, ako će mi i moja mama pomoći, a što ne bi i ona mogla, pa je lijepo nazovem i kažem: "Treba mi juha, bi li mi je mogla napraviti?". I amen.
I da se zna, i moja bi svekrva rado "prisvojila" moj stan, stvari, sve bi znala, gdje, šta, kako, koliko, od stanja u krevetu do stanja u novčaniku. Ali nakon redovitog nailaženja na hladan zid i mojih neodređenih odgovora, shvatila je u čemu je point. Nije da joj se i sad ne omakne, ali dovoljno je rijetko da mi nije vrijedno živciranja.
Isto tako, kada zamislim da bi meni sin doveo ženu u moj stan... pa, teško bi mi bilo odjednom ne ponašati se domaće u svojoj kući.
Da se razumijemo, nisam "pro svekrva" :mrgreen:, daleko od toga... samo se pokušavam staviti i u njihovu kožu i opravdati njihove postupke. I dati sebi razloga da prijeđem preko svih ovakvih stvari i nastavim sa smiješkom dalje.
Pa naravno. Bravo!Citiraj:
palčica prvotno napisa
Kao da će se itko sjetiti da nam kaže "hvala". Ako se mi same za sebe ne pobrinemo, nitko neće! ;)
ma ja sam uvjerena da je SVE drugačije kad su ljudi odvojeni, kad zaista žive samostalno i slobodno
ovo sve pod istim krovom a zasebnim ulazima, ma i u istom dvorištu nije po mom ukusu
mene i moja mama za koju bi dala sve užasno zna iscrpiti ako dođe u goste pa ostane malo duže od planiranog
ja to jednostavno ne mogu, baš sam tip od svog mira, pa čak kad je i ona u pitanju
sve bi dala al taj mi mir teeeeško dijeliti
svjesna sam da puno ljudi jednostavno nije u situaciji da bude odvojeno, ali za mene je takav život u konačnici najskuplji
Veliki X!Citiraj:
flopica prvotno napisa
sad sam se sjetila kako mi je mama uvijek govorila kako za mir u kući moramo živjeti dovoljno udaljeni da nam ona ne može doći u papučama :mrgreen:
ali da se vratim malo i na temu, počela me loviti fjaka zbog prinove koja uskoro stiže. ovaj veliki zeza naveliko, imao je super fazu koja je trajala dosta dugo i evo ga već danima cvili, glumi bebu..... ono, kuži da stiže konkurencija pa me priprema da neće ostati ravnodušan :mrgreen:
ajme majko..... bit će veselo
samo se jadam 8-)
razlika je ta što ovaj put znam kako to otprilike ide pa se ne nadam nekoj idili četveročlane obitelji već se pripremam za šou, mislim da će ipak biti lakše nego onaj šok kad sam dobila M.
mislim, prije njega sam znala četvero djece iz uže obitelji koji su stvarno spavali cijelu noć. meni je to izgledalo normalno. i onda dođe moj frajer koji 372 noći nije spavao par sati u komadu. a ja ono :-o
a možda dobijem spavalicu :fige:
XCitiraj:
Trina prvotno napisa
ja potpuno razumijem i ovo šo trampolina piše, u suprotnom bi se sekirala, pa posvađala, pa još gore zlo...
Ovako lijepo sam totalno emocionalno "ladna" i super, ja se brine za njih, čujemo se, obavljam sve što im treba.
Reagiram jedino kada se krivo postave prema mojim klincima, a bome i kada mi muža počnu opanjkavat.
Inače žive dosta daleko ali može se fino tlačit i telefonom.
Mislim probala sam, nije da nisam ali onda su tražili sve više.
I sad ima tema kada se nazove i razgovor počinje sa ja se ne bi tila mišat ali to što... nije u redu i tribalo bi..., na to ja kažem ne, to će biti tako i gotovo i uopće ne želim o tome raspravljat i okrenem temu. I totalno mi je svejedno hoće li ona svekru, komšinici ili nekom trećem reći da ima bezobraznu snaju, a sigurno nekom kaže, meni je na početku redovito ogovarala šogora i takve bljuvotine pričala o njemu da mi je bilo zlo, a stvarno čovjek nije to zaslužio.
Uglavnom, sad sam emocionalno neangažirana no bit će problem ako se nađem u situaciji da moram živjet s njima.
Doduše nisam ni s mamom puno bolja, s ocem još gore. No to je neka druga tema.
Palčice, drago mi je da ide na bolje :).
Za sada ću preskočiti "muke po svekrvi" s kojom živim pod istim krovom (uskoro selimo u svoju kućicu-slobodicu :-D)
Zanima me kad je krajnje vrijeme da dijete prestane spavati s roditeljima? :oops:
Nas četvero spavamo svi u jednom krevetu. Kad sam bila trudna s K, M je imao 4 godine pa smo mu uredili sobicu, krevet... Ali mogla bih na prste nabrojiti koliko puta je cijelu noć prespavao u svom krevetu. Nismo ni bili nešto uporni s tim da mora biti u svojoj sobi da se ne bi osjećao odbačenim zbog seke koja je uzela "njegovo mjesto" u krevetu. I tako svaku večer mu suprug pročita priču, zaspi u svom krevetu, pa se u noći seli k nama.
Evo, to je naša strana roditeljstva o kojoj nerado pričamo jer nam se ljudi uglavnom čude.
Tina ja bih ti odgovorila ovako: krajnje vrijeme je tada kada se roditelji vise ne mogu dobro odmoriti/naspavati zato sto dijete spava s njima. Pritisak okoline ukoliko postoji nek te ne brine vec jedino kvaliteta sna tvojeg, muzevog i djetetovog.
I da se razumijemo, moja oba dijeteta nisu nikad provela noc u nasem bracnom krevetu, ali samo zato sto su oduvijek bez problema bili u kolijevci/kinderu uz moju stranu kreveta. Da se ikad pokazalo potrebno primila bi ih bez problema uz sebe pod uvjetom da to ne steti kvaliteti sna. Znalo i se desiti s mladjom da odemo u krevet na dojenje u prva dva mjeseca pa da ja zaspim, oko 3 se probudim pa ju prekrcam u kolijevku i to ju nije razbudjivalo. Opseznijih iskustava povrh toga nemam
Da, u zadnje vrijeme se nikako ne naspavamo. Djeca rastu, mjesta je sve manje... Često suprug isfrustriran ode u dječju sobu spavati. Sama sam si stvorila problem jer u početku s jednim i drugim djetetom iz vlastite tada komocije nisam ih vračala u kindić nakon sisanja. Pa nam sada kindić služi za ukras.
Ove godine selimo u svoju kuću, pa nam je to ujedno idealna prilika da riješimo ovaj problem. Promjena će nam svima u svakom pogledu biti velika. E sad, suprug i ja se razilazimo u mišljenju trebaju li djeca odmah imati svako svoju sobu ili je bolje da su zajedno dok su još mali. K još cica, pa će morati biti s nama barem do kraja godine.
Spavaju li vaša djeca u odvojenim sobama ili zajedno? Što je bolje?
Bravo palcice samo tako dalje!!! I sunce nam je doslo, bit ce bolje.
Malo volje natjerat se van a onda se to viserostruko vrati. Sretno za dalje!!!
Moji spavaju dvojica mlađih zajedno, imaju 2 i po i 3 i po, a najstariji od 11 sam. I dvoje mlađih bi spavali sami da imamo soba koliko i djece ali ja sam 'Staljinka' po tom pitanju spavanja.
Pratila sam temu, htjedoh samo reći vezano za dosadne svekrve (i majke) da sam primijetila da što manje svekrva (ili majka) ima vlastiti život, to se više upliće i dosađuje, odnosno, ako nemaju partnera u punom smislu te riječi odnosno, ako nemaju ispunjen život s aktivnostima (posao, prijateljstva i hobiji) onda su usmjerene na svoju djecu koja nisu više djeca i sasvim dovoljno da ti u najmanju ruku to sve ide na živce.
Moj recept za takvu situaciju je biti pristojan ali daleko.
Margetice postavila si saaaavrsenu dijagnozu!
Tina mislim da odmah mogu spavati zajedno. Pa sto onda ako cica, podojit ces ga i vratiti u krevet. Nasa princeza spava s nama samo i jedino kad je bolesna ili kad je jedno od nas na putu. Dok je cicala, imala sam stolicu u njenoj sobi, podojila je i stavila u krevetic. I danas kad ima 5 g., ode sama u krevet, ispricamo joj pricu i zacas zaspi. Nikad je nisam uspavljivala, nikad nije spavala na cici. I to samo zato sto imam slab san i treba mi mira tih 6-7 sati. Sad sam trudna, kad beba bude cicala 1x po noci, selimo je u djecju sobu. Tako smo svi sretni, djeca ne znaju za drugo jer od malih nogu spavaju sama, bez svjetla isl, zatvorena vrata, a muz i ja imamo nas bracni krevet :)
ovo je itekako točno, barem kod meneCitiraj:
margaretica prvotno napisa
Krenula sam citati sve redom, a onda shvatila da - nemam vremena. :lool:
Strana roditeljstva o kojoj se ne prica? Recimo u mojem je slucaju, sto od umora (radjala sam 66 sati, a nakon toga nisam uopce spavala jos puna cetiri dana, u smislu da nisam imala niti nekakav krevet na kojem se mogu ispruziti, a kamoli jos da mi je padalo na pamet zatvoriti oci), a sto zbog tko zna cega, prvih XY dana je potpuno izostala ona nekakva silna ljubav o kojoj se uvijek toliko prica. Nista. Nula bodova.
To rodjeno dijete je bilo moje, nije da nisam osjecala tu nekakvu pripadnost i bila sam u stanju zubima otkinuti nekome glavu ili kakav drugi dio tijela, u slucaju da mi je to isto dijete netko htio uzeti ili povrijediti, ali silna i luda ljubav se javila tek nekad kasnije. A i uzivancija.
Prvi dani su bili katastroficni jer on nije imao pojma o sisanju, niti ga je to zanimalo, ja sam umirala od umora, doslovno, dijete nije jelo, ja sam cupala kosu, nitko od bolnickog osoblja nije pomagao na pravi nacin... Nakon toga su krenule izdajalice, ovakve, onakve, elektricne, duple, stocne, rucne, kakve god. Sprice, cjevcice, na kraju i bocice i sto sve ne. Debeli je hranjen ama bas svakim mogucim pomagalom, osim sondi i infuzija. Onda smo otisli kuci i ludnica je trajala jos par tjedana. I dalje sam cupala kosu, mrzila cijeli svijet, povremeno i sebe i njega i sise i prirucnike o dojenju i svu teoriju koju sam procitala prije rodjenja, a koja, zapravo, uopce nije bila primjenjiva kad je pred tobom gladno dijete koje nista ne kuzi.
Onda sam se ipak uspjela koliko toliko naspavati (sreca moja, valjda, sto skroz dobro funkcioniram i nakon 5 sati sna, moze i isprekidano), prokuzili smo dojenje, prestali koristiti sesirice, umirovili izdajalicu do daljnjeg, dijete je uselilo u krevet sa mnom i opcenito smo se poceli kuziti.
Od onda mi je super, a nadam se i njemu. Jedino muza vidjam malo rjedje jer spavamo u odvojenim sobama na razlicitim katovima kuce, ali hebi ga, netko u cijeloj prici treba malcice i popusit'. :mrgreen:
Ok, umorna jesam jer sam od 0-24 u principu sama s djetetom koje visi negdje na meni ili s mene, ali sta sad. Svako toliko dobijem blagi slom zivaca, a onda se podsjetim da sam bas htjela Debelog i da mi nema izlaza. Jos uvijek se trudim presloziti pokoji prioritet, neke kucne poslove smo delegirali, neke i dalje radim sama, neke sam zaboravila skoro pa zauvijek jer se i bez njih moze.
Jos jedino da me neke prijateljice nekamo pozovu... cijeli svijet bi bio moj. No hebi ga, tu su sve vise manje neki cudni ljudi pa onda Debeli i ja zujimo, uglavnom, sami. Ono, vani neki vise ili manje debeli minus, a ludjakinja sece dijete. Ohwell. :psiholog:
E, da, jos jedna stvar koje se ne sjecam da mi je itko rekao - svaki put kad slozim neku malu stvarcicu na hrpu onih u koje Debeli vise ne stane, bas mi bude nekako tuzno oko srca. Cula sam milijun puta da vrijeme brzo prolazi i da treba uzivati u svakom trenutku s djecom, ali nisam bas znala da prolazi ovako brzo.
Odličan post, Kaae, puno toga mogu potpisati. Pogotovo ovo sa ljubavi koja dolazi tek poslije, ne prvih dana. Mislim, to prvih dana je nešto.. ne znam uopće kako to nazvati, ja barem nisam bila svoja, a u Bubamarca sam na trenutke bila zaljubljena, a na trenutke ga gledala "tko si ti?".
Kako je rastao i bolje sam ga upoznavala, tako sam ga sve više volila. Jednom sam rekla mami "volim ga svaki dan sve više", a ona mi je rekla "e, tako ti to ide, sve do puberteta, onda postane komplicirano" :mrgreen:
I potpisujem tugu za svakom fazom koja je prošla, klinci su ustvari paketi "milijun osoba u jednom" i svako toliko jedna pomalo ode, dođe druga, ali onu prvu nikada ne dobijemo nazad.
Tangerina, Bogu hvala da je ne dobijemo nazad :lol:
meni malo nedostaju moje onakve kakve su bile dok su bile sasvim sićušne (roktanje dok bi tražile cicu), ali me istovremeno beskrajno veseli svaki njihov korak u veliki život (samostalni odlazak u školsku knjižnicu po knjigu koju je preporučila prijateljica) :-)
na stranu svekrve, ne kroje one naš odnos prema našoj djeci, mora to biti puno starije, dublje, osobnije /mada, moja je svekrva predivna prema meni i djeci, dok mi je s vlastitom mamom daleko teže/. zato se o toj strani roditeljstva i izbjegava pričati - previše je osobna
ima u jednom bergmanovom filmu kada glavna protagonistica kaže - 'bila sam dobra majka svojoj djeci, ali ih nikada nisam voljela'. nikad to nećemo čuti u stvarnom životu
Joj, da, roktanje. <3 Sunko je, uz to, jos i na sav glas isao ihihihi
Kaae - predivno si sve to sročila! :-)
ovco - sad će opet biti roktanja po kući :heart:
ej twin a šta kad t ise budi 101 put po noći, pa plače zbog zuba,...itd. pa neću valjda 101 put ići u djećju sobu i uz to budi drugo dijete. nije to baš simple, mislim je ako je dijete dobar spavač,al ako nije,ako ima izazito bolno izbijanje zubiju, ilia koje bolesno ili...i ja sam osjetljivog sna, skroz mi se zmrdao, trenutno MM spava s malim 1,5 god u spavaćoj a ja sa starijom 3,5 god u dječjoj kako bi se naspavala. Rado bi i jedva čekam da F. izbiju još ta 3 zubića pa da ide sa sekom u sobu,a mislim da to neće bit priej 2 god.Citiraj:
twin prvotno napisa
Seka ga jedva čeka i msilim da bi im bila fora zajedno...al eto još čekamo...i da voli se sinko uspavat na ramenu/prsima bilo čijim samo da osjeti toplinu mišić moj maleni tako da bi spuštanje u krevet bilo = razbuđivanje. :-)
Meni je upravo ovo o čemu piše Kaae bila velika lekcija iz tolerancije. O svim tim mukama ja sam čula i čitala, ali nisam mogla pojmiti što to stvarno jest, dok nisam sama doživjela.
Odonda uvijek zastanem prije nego sudim o nekome ili nečemu - jer mislim da ima stvari koje stvarno ne možemo spoznati dok nismo u tim cipelama.
Pogotovo ono dijete koje se budi 8 puta svaku noć. Da, neke sam faze ispratila s olakšanjem :lol:Citiraj:
trampolina prvotno napisa
Lili prezivjela si 1,5g pa ces i jos malo :)
I meni je bilo noci kad se stalno budila, nosila sam je nocima. Muz mi je pomogao kod prestanka od nocnih podoja i spasio me. Ja sam od slabosti vec jedva stajala na nogama. Budila se svakih 1h.
s prvom je buđenje bilo svakih 40-45 minuta. mislim da je ta faza trajala više od 6 mjeseci.