Mozda im je to bilo u programu TB-a..
Printable View
evo još jedne zadrte. nije mi važno ni žensko društvo, ali da se ide 3 dana za*ebavat u bilo kojem društvu, a inače ima vrijeme za hobije i slično, bila bih ljuta.
neka dijete malo odraste pa možemo oboje, ili skupa ili odvojeno... ali bez nekog konkretnog razloga, tek-tako, neće ići.
Ovako, može gdje hoće: planina, turniri, poslovna putovanja, tb...
Kako klinci rastu tako oboje stvaramo više prostora za sebe.
ALI:
Da kojim slučajem poželim bez muža otići na tri dana oblokavanja-ej, tri, nije to večernji izlazak- smatrala bi da nešto opako ne štima s mojim brakom.
moj je u mješovitom društvu prije par godina otišao u Kanadu.
na 10 dana.
jedino sam se brinula da mu se avion nedje ne sruši .
i bila sam sretna jer je vidio puno toga i došao pun dojmova.
pa makar da je i povalio nekog ili neku hahahah
al ovo mi je totalno izvan pameti. otok, zima. alkohol
i https://www.youtube.com/watch?v=FeveuIdpe2c
i možda sam primitivna i imam duple kriterije, ali moj mujo je bar vidio nijagarine vodopade
Čitam sve ovo i nekako... Meni je jedini problem u tome što je dotični mužjak uopće i poželio u dane vikenda koje može provesti s djecom (a očito je da zbog posla i hobija nema puno vremena za njih) otići s ekipom na oblokavanje. Što bi se tamo dogodilo i bi li se dogodilo nije važno. Zbog samog oblokavanja uopće se ne bih zabrinula, ali zbog njegove želje da ode i te kako. Maria je lijepo rekla: kofer pred vratima.... 8-). Ili barem vrlo, vrlo ozbiljan razgovor o roditeljstvu, braku i budućnosti.
Teambuliding je u većini tvrtki gotovo pa obavezan. I mora se ići kao na službeni put. Oblokavanje nije. Točka.
Kod nas je tolerancija potpuna, ne pita se za puno toga i jednostavno se samo obavijesti onog drugog da netko ide nekamo. I bilo je tu i izleta-mm s dečkima, ja na putu s društvom.... ali reciprocitet je uvijek prisutan. Da jedan bračni partner cijelo roditeljstvo vuče na svojim leđima, a drugi ima hobije i još odluči ići na takve izlete... "i ja volim pozorište, ali ne u svojoj kući" :mrgreen:.
Ja mislim nešto kao Trampolina.
Da mi dodje s takvom idejom, da želi ići na takvo nešto tri dana, to bi mi značilo da nije sretan sa mnom. Ne bi mu branila, ništa mi ne bi značilo što nije otišao a želio je.
Što se tiče nekakvih normalnih izlazaka, izleta i putovanja, druženjai sl. nemam nikakav problem s time, bilo da ide on bilo da idem ja.
e sad ga pretjerujete, nije sretan sa mnom, ne valja brak, eto ga na sad ne smije više ni poželit ić na vikend s ekipom. pa ko ne bi poželio, 3 dana lokanja i zahebancije u usporedbi s 3 dana svakodnevice s malom djecom. ajte molim vas :mrgreen:
druga je stvar što nakon trininog opisa te žene, ja joj vjerujem i vjerujem njenoj prosudbi da je dobro što je zabranila. otme se to, vikend vamo, vikend tamo, ne valja ni previše slobode imati :mrgreen:
Ali Mim, meni bi ovo bio problem svaki dan, bez obzira na to je li odlučio otići negdje par dana oblokavati se s ekipom ili uredno dolazi nakon posla svaki dan doma i zavali se u naslonjač pred tv-om.
I ovo što si napisala da je tebi problem što je njen muž odlučio otići u dane vikenda koje može provesti s djecom. Ako inače provodi svaki dan nakon posla i svaki vikend vrijeme s djecom, zašto je problem da propusti taj jedan vikend i ode s društvom ? Što će se strašno dogoditi ? Djeca će ostati traumatizirana jer nisu vidjela oca (ili majku) jedan vikend ?
Ja ne mogu shvatiti što je loše u tom vikendu, ako partneri ravnopravno sudjeluju u kućanskim i obiteljskim obavezama.
Ako je sav teret na jednom partneru, onda je uzrok problema i to treba rješavati, a ne vikend s društvom.
Nije ti palo na pamet da muž može voljeti i svoje prijatelje, i biti sretan i sa njima ? Tebi ta sreća isključuje vašu bračnu sreću ?
Evo, ja javno priznajem da volim svoje prijateljice (i prijatelje), i sretna sam kad uspijem odvojiti dan za njih. A bogme imam i super ekipu na poslu, i uživam kad negdje otputujemo na par dana zbog edukacija.
To ne znači da ne volim mm i moju djecu, samo imam još ljudi u okolini koji obogaćuju moj život.
Potpisujem cvijetu, odnosno potpisala sam je, doduše samo prvi dio.:mrgreen::lol:
A drugi dio.....pa ne znam, meni se glagol "zabraniti" nekako ne sviđa previše. To su doduse moje traume (djetinstvo). :mrgreen:
No poanta je i sreća da nas ima svakojakih, pa svatko po svom ukusu i stavu. No prijateljica koju je trina opisala kao pametnu, posto je pametna, će postupiti onako kako sama smatra da treba, u skladu sa svojim stavom i karakterom. Tako da se tu previše pametnoga u smislu savjeta ni ne može reci.
Nas način odnosa sa partnerom ne proizlazi iz nekih matematičkih formula, ili toga što rade Ana ili Ivo, nego iz našeg karaktera, osobenosti, stava o životu, partnerstvu, ljubavi i vrijednostima koje živimo i zastupamo.
Ja ne mislim u kategorijame prigoda i jagode, to mi je dubinski strano, ali za one kojima je to tema, je situacija mogućeg trodnevnog "nečega" sigurno važna karika.
Osobno mislim da su muž, žena, tata, mama prvenstveno osobe, i da imaju "pravo" i na individualnost nevezanu na te uloge. Ja osobno ne bih mogla živjeti s nekim tko bi moj individualno prostor dogodio u pitanje.
E sad jasno je meni da netko tko nosi kuću obitelj i djecu samo na svojim plećima, to drugačije doživljava. I da mu se to ne čini ni lojalno ni solidarno, taj individualno prostor, jer ga možda sam nema.
Upravo o tome i pričam... Vidi se iz priče da je žena doma posvećena isključivo djeci, a on ili radi ili se bavi svojim hobijem. I za njega ima vremena, ona nema ni za što osim kuće i djece. To je svakodnevni problem, a ne problem jednog vikenda. S njim samo sve kulminira i ne vjerujem da bi mu žena "zabranjivala" taj vikend da je sve s njima potpuno u redu. Da vidi kako jednako sudjeluje u svemu i pomaže joj sumnjam da bi od tri dana radila problem jer godina se sastoji od 365 dana.
I ja ponekad uživam u poslovnom putu, ali on je daleko od oblokavanja koje je isključiva svrha ovog puta njenog muža.
.."ide se na tri dana u kućicu na otoku, pripidzina donja, njih 10-ak, pola žene, pola muskarci. Bez sadržaja, plana, programa, samo lokacina i zahebancija."
E pa to nije team building. Na tak nekaj idu frendovi,a onda idem i ja...
Mm je išao jednom godišnje na tb,i to nije ni približno izgledalo ovako (kolko ja znam:aparatic:).
Druženje sa kolegama iz sličnih firmi,neke igre (sa kojih je uredno donosio nagrade,jej),seminar,rafting,posjetili bi vinarije,opg...ta vrsta druženja.
Ili je stvar u organizatoru ili ja starim pa mi je ovo na kaj bi muž Trinine prijateljice išao,ono.. :ban:
mislim "zabila se u kuću" ima djecu 9 mj i 2 god!!!! Alo?
Ko da nismo na roditeljskom forumu
Baš, što kaže sirius, ona bi trebala tri dana lokat pa da joj čestitamo jer ona to zaslužuje
sad ispada da je najbolje da ne doji mama nego da daje AD i da ne ide na porodiljni da mogu platit sitericu da mogo oboje ići partijat, jednako, as ti ideala :roll:
zajedno OBOJE imaju malu bebu i todlera bez obiteljske podrške i ima oboje da se odriču i oboje uživaju u djeci sad kad je vrijeme za to
a o firmi koja tako zamišlja TB bih ja isto dvaput promislila
ja u Trininom opisu isto ne vidim TB ni u tragovima, po meni je to čista ružiona i veze nema s poslom. da mi dođe s takvim prijedlogom mogao bi se odmah spakirati ne za tri dana nego za neodređeno vrijeme. mom to vjerujem ne bi ni palo na pamet. on radi u velikoj firmi, nekoliko puta godišnje putuje i to jako daleko, na nekoliko dana. može zaružiti po hotelima širom svijeta, ako želi. Niz godina smo na TB išli na obiteljske vikende s njegovom firmom. Stvarno je bilo odlično - sportske aktivnosti, druženja, službena svečana večera, izleti i pokloni za svu djecu, puni pansioni u hotelima za sve članove obitelji svih zaposlenika (a i nekih od stalnih kooperanata). To je sve bilo od prošle godine, kada se broj zaposlenih (a i članova obitelji) povećao na broj koji je trošak (vikend za stotinjak obitelji) ipak činio neprimjerenim za ovo krizno vrijeme. Još se nadam obnovi stare i dobre tradicije ovakve vrste TB-a. Da sada i promijene koncepciju i idu sami zaposlenici, isto bi mi bilo ok. Pametan poslodavac, po meni, ne bi organizirao pijančevanje i mogućnost da se zaposlenici dovedu u neke od gore prikazanih situacija koje mogu zakomplicirati njihove odnose u poslovnom okruženju.
O, Trina, nije mi bila namjera da se zbog mog posta osjecas sugavo. Meni je moja situacija, kada sam rodila prvo dijete, djelovala tragicno. Moji prijatelji i kolege su dan pred moj porod izasli i polozili pretposljednji ispit koji nam je ostao na teskom, sestogodisnjem fakultetu, a u slijedecem mjesecu su diplomirali. Poceli su da rade, zakoracili u nesto novo, osjetili dinar, a ja sam veci dio dana provodila sama sa bebom, sisama k'o kantama i 18 kg viska. Spasilo me jedino to sto mi je tako malo falilo do diplome, da sam rodila dijete tri godine ranije, mislim da nikad ne bih diplomirala i da bi se samosazaljevala toliko da bih ugrozila i brak i porodicu. Ali zivot se slozio tako da sam nakon godinu dana diplomirala i pocela raditi u istoj firmi gdje je bilo masa mojih kolega sa faksa. Pa te ljude znam vec 18 godina, nekoliko njih (i zenskih i muskih) su mi bliski prijatelji, vecina njih su mi dobri drugovi. Nakon svega, sa njima bih mogla piti i prespavati vikend u istom krevetu bez da i pomislim da odem u zijan.
Nadam se da necu pretjerati i biti suvise licna ako kazem da meni virtuelna Trina izgleda veliki borac i lavica. Sjecam se da si nesto pisala na temu nastavka obrazovanja. Mislim da ti to mozes i trebas. Nekada samo covjek sam sebi moze pomoci.
Tvojoj prijateljici se sigurno nakon takvog profesionalnog zivota, svakodnevnica okrenula naopacke. Ako je ostala u radnom odnosu, to je super, nazire se kraj . Ako nije, neka pod hitno trazi posao. Plata, drustvo, obaveza oprane kose i manikura, sve to podize samopouzdanje i stavlja zenu u bolju poziciju u braku i u njenim, a bome i u njegovim ocima.
Djeca, srecom, rastu. Kad sam rodila drugo, mati mi je rekla - duso, samo vrijeme radi u tvoju korist.
Meni isto ne bi smetalo i "pustila" bih ga. Sloboda mi je toliko važna u partnerskom odnosu da uopće mrzim tu riječ "pustiti" i ne mogu zamisliti da bih u ičemu sputavala MM. Također, pošizim na bilo kakve naznake "stezanja" od strane MM.
Možda sam naivna, ali ionako smo na telefonu non stop i kada smo razdvojeni, što porukama što pozivima, ne znam kada bi uopće stigao uvaliti se u belaj :mrgreen:
Dok se mobitel puni. :P
Pa koliko je filmova bilo baš s takvim scenama..ljubavnica pored njega a on laže ženi na mobitel..
ne treba ga zato ne pustit..to ne kažem.
Bez veze je razmišljati o prevari. On (ona) to može napraviti i u pet minuta dok ide po kruh, mlijeko i pelene za bebu. Ko da treba ići na tb i opiti se za takvu rabotu.
Mm pogotovo sad u prosincu ima razne ručkove i slave i podrazumijeva se da ide (djelom zato jer mu je to donekle i obaveza, odbori, sindikati itd) i ne pada mi na pamet da mu branim. Ne brani ni on meni. Ako treba i sama na godišnji odmor po ljeti dva tjedna ( on toliko po ljeti ne može uzeti ). Sad je situacija drugačija- čekamo drugo dijete i on i ja ćemo imati manje izleta i izbivanja van kuće. Jedno drugome nećemo dati, tj. on meni neće dati pa se neće ni usiditi da pita za sebe. :-P
mene je ova tema podsjetila na jednu moju uspomenu, i iz tih sam stopala pisala svoj prethodni post :mrgreen:
moj muž ima frenda koji je pomorac, i koji kad dođe s broda, želi se eto odmorit i opustit i onda zove mm-a sa sobom
jednom su išli na plažu sat vremena udaljenu od grada, bio je početak ljeta, i oni su išli tamo s nekoliko piva eto samo chillat, pit pivo, možda jedan brzinski kupanac, uglavnom cjelodnevno hlađenje, jel, testisa
mm je pitao šta mislim, ja nisam htjela bit vještica koja ga koči pa sam rekla ok
ali mi nije bilo ok, pa sam mu se kasnije osvetila nekim pasivnim agresijama :mrgeen:
naš je klinac tada bio toddler, štajaznam, godinu i pol je imao
a njegov možda pola godine
sjećam se da sam se pitala kako je to njegovoj ženi ok
bome se u međuvremenu razvedoše, i jedan od glavnih njenih prigovora je bio baš da ju je ostavio na cjedilu s klincem (ne taj put, nego generalno)
ne kažem za ovu situaciju, a i ja sam inače valjda cijepljena od ljubomore :D al ajd mi molim te objasni kako ovo izvesti. valjda ima i toga, al taj je majstor organizacije i ovisnik o adrenalinu :D
ja sam za razliku od seni ipak pobornik one prilika čini lopova. nekako u mom okruženju, ovi koji varaju i jesu od onih prilika čini lopova. normalan brak, pa malo kriza u braku (koja bi prošla, a da je dotični išao po kruh, mlijeko i pelene), malo previše izlazaka, malo puno previše alkohola...
a onda opet - mm inače jednom godišnje ide 3 dana na pijanku s mješovitom ekipom iz firme koju oni eto tako zovu sportske igre :mrgreen: svake godine i kad je m bila beba. sportske igre ljepše zvuče nego ovo trinino, al nema tu neke velike razlike, budimo iskreni.
s druge strane, ja sam kad je j imao 2 godine, 3 tjedna otišla u birmingham, poslala me firma na neku summer school. da se razumijemo, mogla sam i bez toga. nije to bilo neko wow usavršavanje jako bitno za karijeru il tako. a tamo, majko mila, sodome i gomore. ja sam se družila sa studentima i bilo mi je pregenijalno i bila sam dobra :lool: a ovi neki bezveznjaci totalni 40-50 godina, baš bezveze tipovi, nikakvi zavodnici, rekli bi taj nikad u životu nije ni izašao van, a kamoli ženu prevario...e oni poludili. i tako, čudno je to.
Sto se tice prevare, mislim da niko nikoga ne moze drzati vezanog. Valjda vecina nas dobro poznaje svoje supruznike. Ne bih trosila ni vrijeme ni sebe na covjeka koji mi odaje takav utisak da mora biti pod stalnim nadzorom. Nekako naivno mislim da su ljudi skloni varanju partnera skloni i varanju na drugim poljima. I fakat, kad pogledam poznate koji su skloni svrljanju, skontam da su mahom shupci i po drugim osobinama. Znam da je generalizacija, ja ovo empirijski...
Ustvari, kad sam razmislila, on ne bi ni pitao da ide na nekakvo pijančevanje, ako to nema veze sa poslom. Jer, to nije stil moga muža. Ma, to ne bi trebao biti ničiji stil. Putovati radi posla, radi turizma, radi obitelji, sve je to u redu. No, ovo iz Trininog posta, jednostavno nije naš "way of life".
Tako da, možda mi i ne bi bilo drago :)
Ups, 7. strana, ja sam zapela na 3.
družimo
idemo
ružimo
sve redom.i MM i ja, i zajedno i odvojeno.i teambuilding
i sve nam je to ok
ali moram priznati da nismo išli dok smo imali bebe doma.
mislim izlazili smo, ali ne na nekoliko dana jer bi u tom slučaju onaj ko ostaje sam s djecom fakat nahebo.
i kod nas je sve manje više izbalansirano...ne brojimo si koliko je tko točno puta izašao, ali otprilike smo tu negdje.
i ne mogu si zamisliti drugačije.
svoju obitelj volim najviše na svijetu, ali moram imati i ispušne ventile.
nakon svega napisanog ja sam u stvari sretna što u našoj firmi nema timbildinga,
eto nemam se čime zamarat, i tako to.
hahaha baš sam se do cvijetinog posta pitala zašto su svima teambuilding, ili sportske igre OK, a pijanka nije, kad znamo da ruža isto miriše i pod drugim imenom
Dobro, sport može biti dobar ispušni ventil od stresa na poslu (u mom slučaju)..al sad da baš trebam pobjeći 3 dana od svih..ne bih..maštam o bjegu s mm, ali to je već druga tema..
Joj, ljudi, ovo nije TB, bozicni domjenak ili slicno
Ma nije ni priblizno, ne znam zasto stalno to usporedjujete
Evo, i mm za dva tjedna ide na tb, tri dana u drugu drzavu
A imamo troje male djece, od toga jednu bebu od 11 mjeseci
I nemam bas nikakvih primjedbi, jer ovo je nesto sto se mora
Za razliku od trodnevnog samoinicijativnog oblokavanja (za koje bi dobio kofer pred vratima, jel)
Ne stignem pisati pa potpisujem Rehab, sve postove. i Seni. i ostale na tom tragu.
Pa da :mrgreen:
Ginger, a što da se ne mora, nego samo da se može?