Nešto kao loša veza...

Htjedoh reći Zuska, nema goreg osjećaja kad od roditelja kojeg obožavaš, ne možeš dobiti ni tračak potvrde ili razumjevanja za svoja razmišljanja i stavove.
Mislim nije ni to smak svijeta, i sa time sam izašla na kraj, ali djetinjstvo bi mi sigurno ostalo u ljepšem sjećanju da je bilo malo drugačije.

Ja nisam išla u vrtić. Čuvala me je baka.

Poslali su me oko moje 4-5 godine da vidim kako je tamo, bila sam jedan tjedan i zaključila da to nije za mene, da bi ja babi :mrgreen:

Ali mi je moglo biti. Da nije, bila bih u vrtiću, i opet bi bilo dobro.

I bez vrtića sam poštivala odrasle, iako nije bilo strahopoštovanja (niti ga ima). To nije značilo bezuvjetno poštovanje, zapravo se radi(lo) o kulturnom ophođenju.

I baš sam se radovala školi, još se sjećam ushićenja u prvom razredu. Bila sam socijalizirana i bez stalnog druženja s vršnjacima i bez institucije i nikakvih problema s poštivanjem drugih institucija (ljudi u njima) nisam imala (ako zanemarimo buntovne tinejdžerske godine :mrgreen:). Odnosno, imala sam kritički stav, čini mi se, oduvijek i autoriteti mi nisu predstavljali nekoga koga se bezuvjetno mora slušati i klimati glavom. Toga nije bilo, niti će biti. Meni su to sve ljudi, koji svojim ponašanjem, djelima mogu dobiti moje poštovanje, pokornu sljedbu ne, a kulturni odnos dobivaju svi.

Baba je znala odraditi posao, vrtlarenjem me isklesala :mrgreen:

A ono što pamtim i što mi je odlično je da sam u prvom razredu učila čitati i pisati, kao i sva druga djeca u to vrijeme.

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Ok, sad bolje razumijem.
Meni ovo spada u poštivanje i uljudno ponašanje prema svima, bez obzira na profesionalni status - od čistača na ulici ili prosjaka do liječnika i gradonačelnika.

---

Uljudno ponašanje je jedna stvar, a autoritet insitucije ili profesije druga. Ne tražiš od čistača medicinski savjet, a ako ćeš ga i dobiti, nećeš mu podjednako vjerovati. Što ne znači ni da moraš bilo kome apsolutno i bespogovorno vjerovati.

Majko mila, koliko postova od kada sam počela pisati (nakon posta BB), lol (malo sam pisala, malo kuhala, sad idem čitati što je sve u međuvremenu napisano).:mrgreen:

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Htjedoh reći Zuska, nema goreg osjećaja kad od roditelja kojeg obožavaš, ne možeš dobiti ni tračak potvrde ili razumjevanja za svoja razmišljanja i stavove.

---

Slažem se, žao mi je što si se tako osjećala, ni jedno dijete to ne zaslužuje.

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Na žalost, ili na sreću, družim se i s ljudima koji svoj život ne provode odrađujući ga.
.)

---

osim djece. koja odrađuju :mrgreen:

ma šalim se malo, to je biće ona mana forumske komunikacije kad smo izgubljeni u prijevodu (mrzi školu iz dna duše i propituje autoritete - to je nešto sasvim drugo), pa zusku savršeno dobro razumijem, a tebe ne. i ne sjeda mi. al ko da mora svaki post meni sjest uostalom :mrgreen:

e da, još nešto, i ja sam bila i pionirka i omladinka i uvijek sam autoritete propitivala. i ne smatram da sam se odmetnula, osamdesetih su se itekako autoriteti propitivali. i to sam doma naučila. pa rijeka je osamdesetih bila grad punka. iako sam bila premala, sve je to utjecalo.

Gaahh, mrzim patetičnost, i još si mislim da li da ovo posljednje napišem ili ne, reko samo sam te tako otprdila, pih kao tebi je bilo lakše, i evo sad nje :lool:

Ali ajd dobro, makar se razumijemo, donekle;-)

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

e da, još nešto, i ja sam bila i pionirka i omladinka i uvijek sam autoritete propitivala. i ne smatram da sam se odmetnula, osamdesetih su se itekako autoriteti propitivali. i to sam doma naučila. pa rijeka je osamdesetih bila grad punka. iako sam bila premala, sve je to utjecalo.

---

:heart:

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Gaahh, mrzim patetičnost, i još si mislim da li da ovo posljednje napišem ili ne, reko samo sam te tako otprdila, pih kao tebi je bilo lakše, i evo sad nje :lool:

Ali ajd dobro, makar se razumijemo, donekle;-)

---

Ne kužim :)

Zuska definitivno sam ZA propitivanje SVEGA i SVAKOGA...Bespogovorno vjerovanje mi liči na diktaturu. Ja pišem o poštivanju i pristojnosti.

Isprike zbog nemogućnosti da pravilno i ukratko iznesem svoje mišljenje,jer vidim da sam često krivo shvaćena od onih čije mišljenje dijelim. :falidaskauglavi:

Ja sam u školi potakla razred da učinimo sve kako bi promijenili jednu "lošu" profesoricu. Nažalost dobili smo još goru. :-/ bad luck

Eto samo javljam da moj stariji upravo trpi kaznu koju mu je odredio otac.
Nakon visesatnog boravka u on line igricama pozvan je za stol na rucak.
apetita mu je naglo nestalo kada je vidio da su za rucak njegove omiljene snicle u umaku , ali od jucer.
jasno bile su podgrijane i riza je bila od danas.:mrgreen:
i tako sad sjedi za stolom dok ne ogladni.
nitko mu nije nagrabio kolicinu , niti ga tjera da jede, ali bas bezobrazno frktati nosom na koji se netko potrudio staviti na stol nije bas pozeljno.
Kao sto rekoh, ne ocekujem da ista od toga nauci , ali nekad mora dobiti i "kozmeticku "kaznu.:mrgreen:

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Ne kužim :)

---

Pa kažem, kužimo se ti i ja, donekle:-)

Nemam sad vremena u široko objanšavati, već ionako radi forumašenja kasnim po malu u vrtić, budem sutra, ako će još biti aktualno..

Citiraj:

---

Carmina406 prvotno napisa

vidim da sam često krivo shvaćena od onih čije mišljenje dijelim. :falidaskauglavi:

---

:love2:

Citiraj:

---

Optimist prvotno napisa

:love2:

---

X

Odsada samo potpisujem one koji pišu ono šta ja mislim :mrgreen: mlada sam naučit ću

Citiraj:

---

Carmina406 prvotno napisa

definitivno sam ZA propitivanje SVEGA i SVAKOGA...Bespogovorno vjerovanje mi liči na diktaturu.

---

vratimo se na temu, nije red da sad raspravljamo i o KC :-P

(sorry, Carmina, nisam mogla odoljeti ;)))

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

vratimo se na temu, nije red da sad raspravljamo i o KC :-P

(sorry, Carmina, nisam mogla odoljeti ;)))

---

i to se itekako propituje,rekoh SVEGA i SVAKOGA

(mudro mi čitaš između redova ;-) )

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Eto samo javljam da moj stariji upravo trpi kaznu koju mu je odredio otac.
Nakon visesatnog boravka u on line igricama pozvan je za stol na rucak.
apetita mu je naglo nestalo kada je vidio da su za rucak njegove omiljene snicle u umaku , ali od jucer.
jasno bile su podgrijane i riza je bila od danas.:mrgreen:
i tako sad sjedi za stolom dok ne ogladni.
nitko mu nije nagrabio kolicinu , niti ga tjera da jede, ali bas bezobrazno frktati nosom na koji se netko potrudio staviti na stol nije bas pozeljno.
Kao sto rekoh, ne ocekujem da ista od toga nauci , ali nekad mora dobiti i "kozmeticku "kaznu.:mrgreen:

---

Sasvim ok, prema mom iskustvu sto se klope tice, nikada nisam trcala za klincima i tjerala da jedu, rano su naucili da ako nece kada stavim na stol, cekat ce iduci. Bilo je frki kada bi me pitali pa kako mozes tako, pa stroga si pa ovo pa ono, e pa nisam. Skuhala sam ti, nije da te tjeram da jedes iznutrice ili nesto odvratno. Nikada ne spremam nekaj kaj oni ne vole i ocekujem ako vec radim ustupke da poslusaju tu malenu sitnicu i odu jesti bez ikakvog bezobrazluka. Neces? nemoras ali nema nista u zamjenu.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

"glupa si,nepravedna i bezobrazna i ja te nemoram slušati" to nije propitivanje autoriteta, već nekulturno ponašanje, može biti upućeno najlošijem i najkvalitetnijem nastavniku, neovisno o razlogu.

Ovo nitko normalan ne zastupa kao poželjno ponašanje.

Ali pristojno dignuti ruku i tražiti obrazloženje ocjene, gradiva, stava i sl. i pri tome ponekad izraziti svoj stav koji ne mora biti identičan stavu učitelja, bez bojazni od osude ili osvete, ne bi trebalo biti nepoželjno ponašanje, već upravo suprotno.

Što znači pretjerati? Ja sam imala nastavnicu u OŠ koja nikad nije čula za izraz makadam i tražila je da to promijenim u sastavu. Nisam htjela i vodile smo raspravu oko toga jer sam bila potpuno uvjerena da imam pravo na tu riječ. Ne bih joj bila popustila ni za šta. Srećom, bila je normalna žena i kasnije je priznala grešku.

Hoću reći, ne želim odgojiti dijete prznicu koja će svakoga dana na nastavi stalno istjerivati nikakvu pravdu i ispravljati krive drine. Ali da nema problem sa dizanjem ruke, izražavanjem svog stava i obranom istog kad je to stvarno potrebno (evidentna nepravda, evidentne greške i sl.), do toga mi je stvarno stalno.

---

Tako je,nije ni meni u cilju odgojiti prznicu :mrgreen: niti želim da se boje izraziti svoj stav. Ti si u ovom slučaju bila u pravu,ali moglo je biti i obratno.

Mogla si cijelim srcem vjerovati da si u pravu i boriti se,a biti u krivu. Djeca skoro pa uvijek misle da su u pravu,pogotovo manja djeca.

Moglo je proći i s time da ti kažeš svoje,ona svoje. Ti ju poslušaš,do sutra bi opet ona ustvrdila da je u krivu, ti također i ponovno bi mogla slavodobitno vratiti "makadam" u svoj sastav.

Uvik se vodim da smo na temi 3-6god ma nek je i 6,7 godina....što smo/su stariji neke se stvariipak mijenjaju. Ovi od 4god su sebi uvijek u pravu, sa 13,14 su ipak zreliji pa mogu i svoj stav propitivati,ne samo tuđi

Citiraj:

---

Ana i mamino zlato prvotno napisa

Da i ja dam kratki doprinos temi ...
Mislim da kada je fokus na djeci nije dobro. Oni su dio obitelji koja kao cjelina je najvažnija iako se sastoji od pojedinih članova koji su različiti. Po meni djeca moraju živjeti UZ nas, a ne mi ZBOG njih. Volim ih najviše na svijetu, ali nisu centar svemira. Mislim da je to zdravo za njih. Kao kad se djeca nose u marami i sudjeluju u kuhanju, spremanju, odlasku u dućan, a ne da se gleda u bebu i kuha, sprema, radi kad ona spava. Meni ono što nije prihvatljivo ne dozvolim i gotovo. Ljubim, mazim, pomažem i sve što treba, ali i ja obavljam svoje poslove, kućne i na radnom mjestu, imam muža, prijatelje ...

---

Recimo, ja nikad nisam uspela da postignem ovo, iako u načelu razumem poentu napisanog i slažem se sa njom- da ne treba decu stavljati na pijedestal.
Ali u praksi, još nisam uspela da postignem da deca žive UZ mene. Pre bih rekla da svi živimo ZAJEDNO. Uz kompromise.

Nikad nisam uspela da vratim svoj život na život pre dece. Ali ni nemam želju za tim. I čudno mi zvuči kad čujem seosku ultimativnu pohvalu mame svom dobro odgojenom detetu: "Ja kao da i nemam dete(?!)" (Tj. dete je tako dobro, samostalno, poslušno, nezahtevno itd.).
Ja ne želim da živim život "kao da nemam dete"-jer bih onda izabrala da ga stvarno ni nemam. Ponoviću, slažem se da je za decu loše da budu na pijedestalu, ali realno, u praksi, ja ne umem da živim svoj život UZ decu-jer je moj život uz njih puno drugačiji nego pre njih. Mislim, jedan kućni ljubimac zahteva prilagođavanje, a kako ne bi deca. I to je i dalje MOJ život, nisam izgubila sebe, ali nikako se ne bih složila da sam rođenjem dece nastavila da živim svoj život samo uz mali dodatak obaveza.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Eto samo javljam da moj stariji upravo trpi kaznu koju mu je odredio otac.
Nakon visesatnog boravka u on line igricama pozvan je za stol na rucak.
apetita mu je naglo nestalo kada je vidio da su za rucak njegove omiljene snicle u umaku , ali od jucer.
jasno bile su podgrijane i riza je bila od danas.:mrgreen:
i tako sad sjedi za stolom dok ne ogladni.
nitko mu nije nagrabio kolicinu , niti ga tjera da jede, ali bas bezobrazno frktati nosom na koji se netko potrudio staviti na stol nije bas pozeljno.
Kao sto rekoh, ne ocekujem da ista od toga nauci , ali nekad mora dobiti i "kozmeticku "kaznu.:mrgreen:

---

Ovo je moja svakodnevica...doduše njoj je i jedenje i sjedenje skroz nepotrebno pa sporta radi UVIJEK frkće nosom i jauče: auuuuuu! zaštooooo? OPEEEET? jadnasamtijauovojobitelji! NEĆU JEST!!! nisam gladna! bljak... i sl.
Inače ignoriram, ali sad su praznici pa imamo vremena sprovoditi i pokoje pedagoško trosatno (s)jedenje :mrgreen: .

ijuu, a daj ih bar pustite da se dignu. makar gladni :mrgreen:
siiiriiius, jel još jadan sjedi?

moja sestra ko klinka nije htjela jest povrće, i bilo je nekoliko sjedenja za stolom po dva sata, i bezbroj rasprava
moj stari danas kaže da jedino za tim žali kao roditelj. just sayin :mrgreen:

al ja sam isto sa svojim zaključila da sam ja kriva što toliko toga ne jede i frkće na svašta, jer mu prelako puštam, pa sam počela malo više inzistirati na određenom broju kašika svega. Da mu se nešto baš gadi, pustila bih ga, ali za mnoge stvari ispada da je to bilo dovoljno :)

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ijuu, a daj ih bar pustite da se dignu. makar gladni :mrgreen:
siiiriiius, jel još jadan sjedi?

---

Ne, otisao je van.
ogladnio je nakon dva sata.:mrgreen:
dobra mu je snicla bila. :njam:

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

moja sestra ko klinka nije htjela jest povrće, i bilo je nekoliko sjedenja za stolom po dva sata, i bezbroj rasprava
moj stari danas kaže da jedino za tim žali kao roditelj. just sayin :mrgreen:

al ja sam isto sa svojim zaključila da sam ja kriva što toliko toga ne jede i frkće na svašta, jer mu prelako puštam, pa sam počela malo više inzistirati na određenom broju kašika svega. Da mu se nešto baš gadi, pustila bih ga, ali za mnoge stvari ispada da je to bilo dovoljno :)

---

Napisala poduzi post pa mi ga forum izbrisao...
uglavnom , preventivno sjedi za stolom jednom ili dvaput godisnje, kad pretjera jako.
Povrce u pravilu ne jede. Niti inzistiram .
Ali kad odbije obrok koji inace jede jer je od dana ranije, ili nije prave boje, ili mu se cini da ima grudice , ili sto vec...
to je onda previse i za nas super fleksibilne.
Nazalost, ekstremno je izbirljiv vec godinama , to uopce nije usporedivo sa normalno izbirljivom djecom.

Hocu reci, jasno da nece iz ovoga nista nauciti.
sigurno ce ponoviti stvar .
ali MI roditelji imamo granice, koje moramo obraniti. :starac:

Ja ne tjeram da sjede, samo azto što sam ja sama prosjeeedila. I ne jedu sve, i s mlađom dvojicom se ne brinem, s najstarijim nikako da se riješim ptsp od pothranjenosti, pa nagovaram, pregovaram, i pretjerano se angažiram. I ne mogu protiv sebe, znam da bih trebala pustiti uzde, da je već veeeeliki, da više nije pothranjen, da samo odmažem, da previše razgovaramo o hrani, da to nije takav problem, da preuveličavam, ali ne mogu protiv sebe. Samo da kažem kako znanje nije dovoljno da se promijeni ponašanje. Često se baš toga sjetim kad trogodišnjaku petstoti put objašnjavam kako ne mogu nositi bicikl jer mi je težak na putu do kuće po uzbrdici i slično. Kako često mislimo da ako djeci nešto argumentirano objasnimo, ako oni to shvate, da će to i prihvatiti. A samu sebe lovim u puno ponašanja gdje mi je jasno objašnjeno, gdje ja shvaćam, a opet ne mijenjam ponašanje, ne jer sam nesuradljiva, nego ne mogu protiv sebe.

Iskreno, mislim da bi za mog sina bilo dobro da cesce i vise inzistiram da pojede ( cak niti da pojede, vec da samo proba) pripremljeni obrok. Ali ja radije biram odrzavanje dobrog odnosa roditelj-dijete i odnos bez pritiska prema hrani, iako sa takvim stavom hranim njegove fiks ideje koje bas i nisu dobre ( fizicki i psihicki).

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Slažem se, ali i naučiti mehanizme demokratskih promjena unutar sustava.
Ja drvim po tome jer mislim da su svi sustavi skrbi o djeci jako loše organizirani i neprijateljski prema djeci ili bar zastarjeli u odnosu na potrebe današnje djece. Zato i jesam u Rodi. :)

---

Ovo mi je jučer promaklo u onoj brzini, također smatram isto! I u tome sam samo mrvicu manje usamljena, nego u razmišljanju o današnjim shemama rada i privređivanja bilo na razini kolektiva, društva, države koje su i dalje ništa drugo nego moderno ropstvo. Princip je isti, kupus tebi, sarmu šarcu daješ. I još su nas sofisticirano uvjerili da to tako mora biti, pošto je povijest pokazala da bič i vješanje dugoročno ne daju željene rezultate.

Čitava Europa ima zastarijele sustave skrbi o djeci, a školski sustav uopće da niti ne spominjem. Polagano se primjećuje, da se sve veći postotak djece sve teže uklapa u takve sustave, iako imaju kapacitete dati izvrsne rezultate. Naravno taj postotak se kreće oko 2-3%, pa ljudi misle da je to malo ili ništa, ali na čitavu populaciju školaraca to jeste jako puno. Na recimo 500 000 školaraca to je 10 000 - 15 000 djece, sa tedencijom rasta, što opet ovisi o roditeljima i čitavom sustavu koji i koče taj rast, jer prije svega žele da im se djeca uklope, a ne odskaču. Zatvoreni krug, gdje uspijevaju odskočiti evo tek pojedinci poput tvoje dijece.

Tu je recimo USA na vrijeme prepoznala problem i kapacitet novih generacija, a korisnost prakse i žive riječi, stvarnih primjera iz života, ispred biflanja teorije iz knjige. Pa recimo studirati pravo negdje na USA sveučilištu, i ovdje u Europi uopće nije za usporediti, niti u jednom segmentu. Dok mi ovdje deremo po knjigama od 1000 i više stranica, tako reči morajući ih znati napamet do ispita, a nakon ispita više to ne koristiš, pa jasno da zaboraviš, jer te čeka novi predmet opet od 1000 stranica sa sasvim drugom materijom itako redom, u USA od prve godine uče pravo tako da rade od prve godine na konkretnim slučajevima, pa naravno da onda nije nimalo čudno da klinac sa, ne znam, druge godine pravnog faksa, kopanjem po arhivama naleti na neriješen slučaj i pogrešno presuđen, pa pokrene čitavu lavinu zbivanja da bi se zadovoljila pravda. Europskim studentima prava je to onemogućeno u startu.

Osim toga čitava Europska društva, sustavi, strukture su spore, trome i zatvorene za nove ideje i promjene. Izuzev gore par Nordijaca.
Problema tu ima više. Samo od nekih su recimo piramida ustoličenih autoriteta koji ne žele promjene jer bi vjerojatno izgubile pozicije.
Jedan od problema je što se ne zna od kuda početi, pa tako i dalje iz škola (recimo odgajateljice) i sveučiišta (učiteljice) izlazi kadar koji se u svom radu nije puno pomaknuo od onoga kako se radilo prije 50 godina.

Pa onda treći problem financije. Takve promjene koštaju, a kod recimo u Bavarskoj, koja je ujedno i najbogatija!!, nisu u stanju izdvojiti novac da se izgradi dostatan broj jaslica i vrtića, kojih kronično nedostaje. Dogovoraju se već 15 godina i još uvijek ništa i onda umjesto toga su zaključili da im je manje novaca iz kase ukoliko narodu (da ne kažem ofcama) zamažu oči i ponude im u zamjenu 150 eu mjesečno (zakon od ove godine stupio na snagu) za svako dijete koje ne ide u jaslice i vrtić, ali samo do 3 godine :klap::roll: I tako dalje...

istekao mi edit:
A gdje su tek tako velike promjene, koje znače promjenu čitavu zastarijelog sustava, što znači automatski daleko više pumpanja novaca u čitav sustav oko djece, nego do sada, od tehničkog moderniziranja (klinci u usa školama imaju na stolovima laptope, školske!) pa do edukacije čitavog kadra, a nisu u stanju izdvojiti novac za gradnju nekoliko zgrada.

I onda donesu zakon od januara ove godine - Svako dijete od 3 godine MORA dobiti mjesto u vrtiću, tkone dobije ima pravo tužiti grad! I to je sve. Bez dodatnih objašnjenja, i pragrafa. i onda tu nastupa društvo i čitav sustav, jer je zakon pun naravno rupa.

Pa tako zaposleni roditelji donesu potvrdu da od tog i tog datuma počinju raditi i puni nade očekuju mjesto u vrtiću, ali mjesta nema. I onda nemaju izbora, nego daju dijete u privatni vrtić čija cijena nadmšuje skoro jednu prosječnu plaću jedne frizerke! Naravno cijenu diktira slobodno tržište, i ponuda i potražnja. I onda roditelji pkušavaju utužiti grad da im plati razliku između cijene gradskog katoličkog itd..i privatnog i onda sudac donese negativnu presudu po roditelje, jer su prilikom traženja mjesta zatražili mjesto i u gradskom i u privatnom, što opravdava time da roditelji mogu platiti mjsto u privatnom kada su već zatražili mjesto! Oni su naravno treabli zatražiti mjsto samo u graskom i onda kada ne dobiju mjesto, a izlišno je da neće, što onda, kako početi raditi, to suca ne zanima. Ili donese presudu u drugom slučaju i dodijeli djetetu mjesto u vrtiću na drugom kraju grada, čak i drugom mjestu van grada, gdje u špici roditelj mora voziti dijete sat vremena tamo i još sat vremena nazad do mjesta gdje radi i tako dakle 4 sata dnevno gubiti na transport djeteta do jaslica ili vrtića, i po njemu je to sasvim u redu. I tako, paradoks za paradoksom.

I kakave to sad veze ima sa odgojem djece. Pa ima. Jer djecu ne odgajaju samo roditelji, već društvo i sustav također. I da, pravo pitanje je, ne kako odgajamo, nego koga odgajamo.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Eto samo javljam da moj stariji upravo trpi kaznu koju mu je odredio otac.
Nakon visesatnog boravka u on line igricama pozvan je za stol na rucak.
apetita mu je naglo nestalo kada je vidio da su za rucak njegove omiljene snicle u umaku , ali od jucer.
jasno bile su podgrijane i riza je bila od danas.:mrgreen:
i tako sad sjedi za stolom dok ne ogladni.
nitko mu nije nagrabio kolicinu , niti ga tjera da jede, ali bas bezobrazno frktati nosom na koji se netko potrudio staviti na stol nije bas pozeljno.
Kao sto rekoh, ne ocekujem da ista od toga nauci , ali nekad mora dobiti i "kozmeticku "kaznu.:mrgreen:

---

He he he, ovo mi je poznato... Moji su trenutno kod bake i dede, a kad se vrate, očekujem istu sliku (jer kod bake i dede ih se tretira kao da su trogodišnjaci i tolerira im se puno više nego doma).

Od ove godine ja sam pokušala doskočiti ovako - ja skuham gulaš ili paprikaš, a vi skuhajte sami prilog (njoke, tjesteninu, pire iz vrećice - to obično radi stariji) i napravite salatu (to obično radi mlađi). Teška srca sam s tim počela prošle godine, a ove nastavila. Ide kako ide - stvari koje vole jesti vole i pripremati, ostalo kako kada - ponekad eskiviraju, ponekad me ugodno iznenade. Iz višegodišnjeg iskustva znam da se moram potruditi da je prazna špajza jer inače pljačkaju (jedu kekse i čokolade umjesto ručka). Lani sam ih ulovila da su grašak bacili u wc (nisu stigli pojesti, trebali su se igrati) pa sam napravila gadnu scenu. Sad se to više ne događa, ili barem bolje paze da ih ne ulovim. :-)

Zbog frkanja nosom za stolom moj mlađi je nekoliko puta potjeran od stola (pa je kasnije morao jesti sam i pospremati iza sebe) i sad koliko toliko pazi da se to ne događa. Ja se previše ne uzrujavam, samo kažem da ne može jesti s nama i da zaboravi na pristup računalu i mobitelu dok se ne sjeti kako izgleda pristojno ponašanje.

Online igrice su limitirane koliko se može, a budući da ih za vrijeme ljetnih praznika ne možemo kontrolirati, gledam da ih zaposlim nečim drugim: dobiju popis radnih zadataka koje moraju obaviti u toku dana dok mene i mm-a nema doma. Znam da nije nešto jer imaju puno sati slobodnog vremena, ali ako moraju štajaznam odnijeti smeće, donijeti kruh, otići na plac po kajmak (ne pišem tu o pospremanju kreveta, pražnjenju suđerice i slično jer to moraju uvijek, bili ljetni praznici ili ne). I tako... Krpamo se nekako. Uostalom, sjećam se da je moja mama šizila na to koliko vremena ja provodim pred televizorom za vrijeme ljetnih praznika, bez kraja i konca. Kad bolje razmislim, sve se mijenja, a opet puno toga ostaje isto... :mrgreen:

Ako to naprave, puštam ih na miru. Ako ne naprave, nema pristupa elektronici kad god sam u prilici da ih onemogućim. Nije nešto, ali opet - pola dana manje. Bitna je pouka: niste u hotelu, živite ovdje i dijelimo poslove (njihov udio raste s godinama). Ali sad kad mogu više, manje su raspoloženi za pomaganje, a pogotovo za inicijativu. Tja, vjerojatno je tako kod većine roditelja.

naši isto povremeno znaju zafrktati nosom na hranu, igrati se s njom, odugovlačiti s obrokom.
dođu sebi kad ih potjeramo sa stola i kažemo da ne toleriramo takvo ponašanje i da ne moraju jesti ako neće.
onda se uglavnom predomisle i pojedu po 3 zalogaja od svakog obroka - meni dosta.
inače, uopće mi nije panika da odu sa stola gladni i da čekaju idući obrok.

Drage curke...evo mene nema već danima..vidim da se tema pravo razvila i ima svačega pametnoga za pročitati.
U ovih par dana što nas nije bilo doživjeli smo prosvjetljenje od svoje drage i mile kćerkice...
Stigla nam baka iz Austrije koju naša curka naprosto obožava..bila je kod bake 4 dana..
Jedno večer su se prošetale do nas i naravno čim su ušle na vrata počelo je njeno divljanje,otresanje...baka sjedi,gleda i ne vjeruje..kaže kako je to dijete kod nje jako dobro,sluša,igra se po cijele dane,nema vrištanja,deranja i da ona nju uopće ne zna ovakvu. Posjedne nju baka ispred sebe i pita ju da kakvo je to ponašanje,zašto tako ružno priča s mamom i tatom i kako to da si kod mene jako dobra i slušaš,a kod kuće se tako ponašaš....a ona njoj lijepo odgovori PA KAD MAMA I TATA NISU OPASNI KAO TI,TEBE MORAM SLUŠATI A NJIH NE MORAM....:-o:-o ......i tako je ona nama svima lijepo odbrusila,a ja sam skovala plan koji evo provodimo već 3. dan i za sada nam super ide..
Baka otišla,a ja si sama rekla e pa biti ću i ja opasna :)))))...
napravile smo tablice za smješke i plačke..napisali i odredili obaveze koje mora obavljati svaki dan i ponašati se onako kako se očekuje od nje,postavili smo joj jasne granice i objasnili joj šta očekujemo od nje. Za početak smo krenuli malim koracima..-spremanje kreveta,svojih igrački...ponašanje prema mami,tati,sestri...
Svako večer prije spavanja prolazimo rubrike koje ima i stavlja si plačka ili smješka...za sada nam ide dobro ali tek je 3 dana prošlo tako da bumo još vidjele.

super, blazer :klap:
već sam se prepala da smo te potjerale sa vlastite teme silnim filozofijama :)

Samo nemoj pretjerati sa zahtjevima i obavezama za pocetak. :)

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

super, blazer :klap:
već sam se prepala da smo te potjerale sa vlastite teme silnim filozofijama :)

---

Ma dajjjjjj, mi ?!
filozofiramo ?!?:angel:

Ma kao da mi ne kuhamo ono što volimo, gazda od teče bira jelovnik.

S druge strane, afiniteti se mijenjaju, i to je ono što pokušavam naučiti djecu-ako ti se breskva lani nije sviđala, probaj opet, možda ti se svidi. I kod mene je pravilo "tri žlice", ali ako vidim da im je gadljivo ne inzistiram. Ne znam je li do karaktera ili do odgoja, ali svo troje jede skoro sve. S naglaskom na sve vrste variva, to obožavaju, kao i svo lešo povrće.

Eh, sad, što se kućanskih obveza tiče još sam uvijek podijeljenog gledišta. Neću nikad zaboraviti svoju dvanaestigodišnju prijateljicu koja je ribala lonce od večeri prije. Svakodnevno. Ne radi odgoja nego radi matere kojoj se to nije dalo. Pater familias naravno nije radio ženske poslove :(

Ja, opet, nisam imala nikakvih kućanskih obveza. Pomogla bih kad je trebalo ili kad bi me netko zamolio i to je to. Unatoč svemu, prilično sam odgovorna osoba.

I tako dok ja promišljam i dvoumim se oko pristupa vrijeme prolazi a djeca mi ne stiču radne navike. Pomažu oni, čak i sami od sebe, ali nemaju zaduženja. Toplo se nadam da se odgovornost uči na drugim razinama, a za radne navike me zapravo nije briga(i nisam niti sigurna bi li me trebalo biti briga).

Tablica je super ideja,neznam kako sam zaboravila na to kad je meni puno pomogla. Smješki su bili veliki rozi,a plački maleni smeđi i imala je nakradu za neki omjer smješkića. Baš mi je drago da je krenulo na bolje :-)

lol blazer... mala je baš faca 8-)
baš sam mislila što je s tobom,
na početku teme sam se htjela javiti, ali kako da pametujem kad je moje dijete negdje na drugom kraju spektra - ponekad mi se čini i previše poslušna i obzirna
to onako u globalu, ima i ona svoje ispade, pa se nekad osjećam krivom što je tada dovodim u red i što sam oštra kad se ona konačno malo opustila :)
opet imamo i mi faza napornog durenja kad treba ostati priseban i reagirati normalno

moj moto je da pazim i na sebe, da jasno kažem kako ja to ne mogu izdržati, tako i izrazim ljutnju - tu je teško naći mjeru ali treba ostati negdje na sredini, ni previše popustljivosti na štetu ostalih ukućana naravno nije dobro, kao ni slamanje djeteta
kasnije kad se smirimo dobro je racionalno porazgovarati, tu se ponekad i ispričam ako sam pretjerala u ljutnji i vikanju, ali i kažem zašto me nešto smetalo, zašto ne može dobiti to što je htjela
to treba naravno prilagoditi dobi djeteta, s godinama postaje lakše

ti imaš dijete koje se zna izboriti za sebe, a to ima i svoje pozitivne strane

treba je naučiti još da poštuje integritet drugih dok se bori za sebe, ali uz dovoljno ljubavi, koju od vas svakako dobiva, i uz granice koje se morate naučiti postaviti, to će izaći na dobro
dok djeca koja su po prirodi tiha i samozatajna imaju više šanse da svoje probleme ne riješe do odrasle dobi

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

lol blazer... mala je baš faca 8-)
baš sam mislila što je s tobom,
na početku teme sam se htjela javiti, ali kako da pametujem kad je moje dijete negdje na drugom kraju spektra - ponekad mi se čini i previše poslušna i obzirna
to onako u globalu, ima i ona svoje ispade, pa se nekad osjećam krivom što je tada dovodim u red i što sam oštra kad se ona konačno malo opustila :)
opet imamo i mi faza napornog durenja kad treba ostati priseban i reagirati normalno

moj moto je da pazim i na sebe, da jasno kažem kako ja to ne mogu izdržati, tako i izrazim ljutnju - tu je teško naći mjeru ali treba ostati negdje na sredini, ni previše popustljivosti na štetu ostalih ukućana naravno nije dobro, kao ni slamanje djeteta
kasnije kad se smirimo dobro je racionalno porazgovarati, tu se ponekad i ispričam ako sam pretjerala u ljutnji i vikanju, ali i kažem zašto me nešto smetalo, zašto ne može dobiti to što je htjela
to treba naravno prilagoditi dobi djeteta, s godinama postaje lakše

ti imaš dijete koje se zna izboriti za sebe, a to ima i svoje pozitivne strane

treba je naučiti još da poštuje integritet drugih dok se bori za sebe, ali uz dovoljno ljubavi, koju od vas svakako dobiva, i uz granice koje se morate naučiti postaviti, to će izaći na dobro
dok djeca koja su po prirodi tiha i samozatajna imaju više šanse da svoje probleme ne riješe do odrasle dobi

---

Vjerojatno si u pravu, ali djeca samo trebaju dovoljno izazova i prilike da uvježbaju samopouzdanje - kako doma, tako i izvan kuće. Moje iskustvo sa samozatajnim djetetom je baš dobro: moj stariji, pitom, poslušan i lako odgojiv, jako me iznenadio u petom razredu kad je dobio novog profesora iz tjelesnog. Naime, njemu je to najteži predmet jer nema savršenu koordinaciju pokreta, baš ne voli nogomet, trčanje itd. ALI kad se pokazalo da iz svih ostalih predmeta ima odlične ocjene, osim iz tjelesnog, dijete je diglo ruku i pitalo profesora "Mogu li ja ODGOVARATI gradivo tjelesne kulture za odličan?" I sve je riješio - taj zna i dimenzije igrališta i broj igrača i pravila (blabla)... Meni na kraj pameti nije palo da će to učiniti, ali sin nije bedast iako je samozatajan... Pitam ja njega "kako si se tome dosjetio?" a dijete kaže - "Pa ako drugi mogu žicati da odgovaraju matematiku ili povijest, zašto ja ne bih mogao to isto s tjelesnim?" I dobio je tu peticu! :mrgreen: