djecu je pozeljno lupiti po dupetu?!

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Naravno da se ponekad ( vrlo lako) moze priljepiti samar pubertetliji. Samo to najcesece nije odgojna metoda nego gubitak zivaca i kontrole. Zapravo, cesto treba vrhunska samokontrola da se ponekad NE osamari pubertetliju.

---

heheh baš tako sirius..

i kako je čokolada napisala:

Citiraj:

---

Malo je ljudi spremno zrtvovati svoj komod i pruziti manjem djetetu rutinu, odnosno prilagoditi se. Pa će tako ono ubacivati kruške u kavu ako je prisiljeno mirno kafenisati svaki dan, a ispade umorne djece koji su vec davno trebali spavati dok bi roditelji šetali s društvom gledam sad ljeti svaki dan. I ne mogu se ne sjetiti kako su mi se smijali kad sam lijegala s 3 godišnjakinjom u 20h. Jer joj je to bila nasušna potreba i osigurač mirnog sutrašnjeg dana.

---

kaže zuska:

Citiraj:

---

Roditelji koji nemaju pojma što napraviti sa neposlušnim djetetom - govoriš o posljedici. Djeca se ne rađaju poslušna i neposlušna, već znatiželjna, više ili manje temperamentna itd. Roditelji se povezuju s djetetom, dobivaju njegovo povjerenje, odgajaju, vode... To se sigurno ne radi batinama.

---

ima ovjde još lijepih komentara ali mi se ne da tražit. Poanta je u tome da se treba dati, potruditi, shvatiti svoje dijete-nije ga dovoljno samo voljeti. Svako je dijete individua za sebe i ne možeš dvoje djece odgajati na isti način.. tko kaže da je svoje klince odgajao potpuno isto-laže jer svako traži individualan pristup. Sa nekim je teže, sa nekim lakše..teško je pogotovo kad krenu prema pubertetu jer tu više nemamo utjecaj samo mi kao obitelj-ogroman utjecaj imaju i prijatelji i društvo u kojem se nađe no ako je tu između roditelja i djeteta odnos loš-jaz će se još više produbiti. Zato je bitno da dijete zna da ga se sluša i čuje jer mnogo puta oni se ne znaju verbalno izraziti i bitna je ta "nevidljiva spona" i osjećaj djeteta da ima u vas potpuno povjerenje.

U šumi literature o odgoju djece i ovog glasnog vikanja o odgoju bez batina izgubi se pravi smisao svega toga pa se mladim i neiskusnim roditeljima odgoj bez batina svede na odgoj "sve je dopušteno" i dobivaju male egoiste kojima ništa nije važno niti bitno doli oni sami-i nije to unatrag par godina...ima već staslaih generacija koje su tako odgajane. Mnogi se pitaju zašto u današnje vrijeme ima tako puno razvoda nakon praktički prve svađe- pa eto upravo iz tog razloga, jer su se dva egoista našla u braku i nema kompromisa niti volje da se potrude oko onoga drugog(čast izuzecima). No to je sad već sasvim druga tema....

Htjela sam reći da se premalo promovira odgovorno roditeljstvo, previše je postalo važno reći"ja svoje dijete nikad ne tučem" jer je to postalo sinonim dobrog roditela i tu se gubi smisao svega skupa po meni. Jer da li je zaista loš roditelj onaj koji izgubljen u balansiranju između stresnog posla i obitelji ponekad izgubi živce pa podvikne i lupi djete po guzi i da li je zaista loš roditelj koji nikad nije udario svoje dijete ali opet izgubljen u balansiranju između posla, obaveza i obitelji tom dijetetu prečesto popusti radi mira u kući?

Citam sve ovo i moram se javiti kao jedna koja je u djetinjstvu dobila batina od mame vise neg imam kose na glavi ...za svaku sitnicu za veliku il malu stvar ...nikad nista nije bilo dobro i ono sto mi se strasno urezalo u sjecanje je ono ..os samar..i sad se najezim...citala sam komentare ispod doticnog teksta gdje se zahvaljuju roditeljima koji su ih tukli..ja svoju mamu zbog toga mrzim iz dna duse i jedva sam cekala da odrastem i odselim se...i sad kad sam i sama majka zaklela sam se da necu bit kao ona ,moram priznati da sam svoju curku udarila po prstima i to samo zato jer ih je uporno gurala u uticnicu kad smo bili u gostima al to je druga prica...razgovor cini cuda i to tupiti stalno i stalno i dok su mali mi odrasli se trebamo prilagodit njima sebe i okolinu a ne oni nama jer pre mali su da bi to znali...i bas mu zao tog djeteta i ta glumica nema bas puno soli u glavi pa sta je to uopce isla pricat o tome uopce ne misli da ce to dijete jednom porast i znat "surfat " netom i sta kad nade clanak o mami koja ga je tukla kad je bio klinac i jos to objavila cijelim svijetu..ma nemam rijeci...

Batine nikad nisu bila odgojna metoda mojih roditelja. Jednom u životu sam dobila šamar s nekih cca 16 godina i to je bio baš totalni gubitak kontrole, jer sam izrekla mami nešto strašno.

Izrasla sam u prilično normalnu osobu i nikad nisam udarila svoje dijete (sad ima 8 godina), a bome sam bila na rubu više puta.
Izbezumljena i nemoćna, ali sam ponosna da sam uspjela "ne udariti" i ipak razumski riješiti problem.

Kod moje matere je bili geslo da je suba izasla iz raja i da ak je neki problem bude bate ko salate i sve se rijesi...cak je i meni givorila dok je curka bila mala da si trebam nabavit sibu ..to me toliko razljutilo i rekla sam joj da ak je ona svoju djecu mlatila sibom da ja svoju necu.

Ni ja ne mogu vjerovati kako se ljudi ponose time što su ih tukli i drže da ih je to učinilo boljim ljudima (tko zna, uostalom, što smatraju dobrim osobinama). I kod mene je otac bio taj koji je odgajao udarcima, brata više nego mene (čak mi se čini da mi je bilo teže gledati kako njega tuče nego da je mene), dok je mama je šutjela i poslije plakala s nama (u svojih 40-ak godina života nisam čula da mu se suprotstavila). Zbog prve jedinice u 6. r. dobili smo svi troje (a bili smo odlikaši). I ne da nije odgojio bolje ljude, odgojio je nesigurne i uplašene ljude, s manjkom samopouzdanja i samopoštovanja, sretne samon da ih netko ne udara :roll:. Užasno mi je falilo razgovora i usmjeravanja, manje bih se gubila u životu. Falilo mi je da im se mogu povjeriti, a ne probleme skrivati od njih i sama se boriti sa svim (jer bi se otac naljutio, a mater samo plakala, pa nikakve koristi ni od jednog).
Kad sam s 18 otišla od njih nikad mi nije palo na pamet vratiti se, i kad su vrlo brzo prestali plaćati mi faks, konobarila sam i svašta radila da ga završim, da se ne moram vraćati. Danas ih samo žalim, zapravo mamu žalim, za starog mi je svejedno.
Dijete ne bih nikad udarila (bar se nadam da ću u tome ustrajati, ne znam što me još čeka). Dok ga prvi put u vrtiću nisu kaznili zapravo nisam ni razmišljala o kazni kao odgojnoj metodi iako je prilično "temperamentan" (oduzimanje problematičnog predmeta u nekim situacijama nisam ni smatrala nekom kaznom, već logičnim postupkom da imamo mira u kući). Ako divlja vani, idemo doma, kad počne bacati hranu i posuđe, ručak završava, ako divlja po dućanu, izlazimo vani, pa makar neobavljene kupovine itd. Uz, naravno, razgovor i objašnjavanje kad je "pri sebi", a sigurna sam da je razumio sve što sam mu govorila i dok sam nije govorio. Nikad mi ruka nije poletjela prema peleni, a više puta mi je laptop letio sa stola na pločice, i sad imam laptop sa smrskanim rubovima i lijepljen na sve strane te novi smartphone sa smrskanim ekranom da jedva čitam, a popravak dođe preko 600 kn, da ne govorim o razbijenim čašama, vazama itd. Sama sam kriva zbog neopreznosti jer znam što mu je objekt žudnje i što mu ne smije biti nadohvat ruke.
A nisam se načitala literature o odgoju (iako sam se nakupovala :roll:), tako da ni needuciranost nije izgovor za batine, dovoljan mi je zdrav razum (i loše iskustvo valjda).

Citiraj:

---

Ivanna prvotno napisa

Pa ne vodi se rasprava oko toga jel fizicko kaznjavanje zakonito ili nije, svi znamo da nije.

---

Kako ne? Pa i ovdje se provlace postovi o tome kako se drzava ne bi trebala mjesati u DA po guzi odgojnu metodu, lijepe se linkovi o dostojanstvenom lupanju djece, a ostatak interneta je preplavljen komentarima kako je ovo nakaradna drzava koja brani roditeljima da budu roditelji, dok je Pravobraniteljica uhljebarski institut koji treba ukinuti.

Citiraj:

---

LEIRmam prvotno napisa

:-o Ja zbilja ne mogu vjerovati da netko može opaliti šamar pubertetliji... Mogu li ti ljudi zamisliti koliko poniženje nanose tom djetetu?! A i pored toliko gadgeta, izlazaka i svih mogućih stvari koji se mogu zabraniti pubertetskom djetetu i tako ga kazniti, odabrati udarac kao "odgojnu metodu" je zbilja dno dna! A strašno lajkam ovu tvoju zadnju rečenicu :heart:

---

Zasto te onda toliko cudilo kad sam ja udarila djeda, kao reakciju na samar? Losa odgojna metoda, svakako.

mislim da nije poanta u tome da to sto ne tuces dijete znaci da si dobar roditelj. za biti dobar roditelj potrebno je naravno puno vise.
nije ni poanta u tome da svaki roditelj moze izgubiti kontrolu, niti da je povremeni udarac zlostavljanje.

radi se o tome da clanak i puno komentara promovira fizicko kaznjavanje djece kao odgojnu metodu. a to je nesto sto mislim da je no go. naravno da niti drzava niti drustvo, ne moze "kontrolirati" roditelje. niti bi to na nacin policijske drzave imalo smisla.
ali vrlo puno smisla ima zakonodavstvo koje udaranje djece ne dopusta, kao i razvijanje common sensa u okviru jedne zajednice, vezano na fizicko kaznjavanje djece u smislu da je ono lose i nedopusteno.

i da dodam - i mene su moji roditelji udarali. za ondasnje poimanje ne previse. pa ipak vise nego dovoljno, da to nikada ne zaboravim. nikada. a to sto jesam, postala sam uprkos tome kako su me odgajali.

i vjerujete mi, uopce nije tesko ne udariti. uprkos tome sto je i nas nasa curka kao i sve druge roditelje njihova djeca, ponekad dovodila do ludila. no kao sto mi ne pada napamet da osamarim, upucam ili napravim nesto slicno kolegi ili susjedu, koji me isto tako mogu izbezumiti, e pa tako ne udaram ni dijete.

i danas kada mi dijete ima petnaestak godina, beskrajno sam zahvalna i juulu i puno drugih knjiga, i rodi i forumu....
dubinski sam razumijela ono sto juul prica - da vas djeca prihvacaju kao roditelje koji vode, da dubinski cijene vase misljenje, da vas postuju na onaj dubinski nacin (ne zato sto moraju, nego zato sto zele), da vas vole jer to dubinski osjecaju, da vam se povjeravaju, da vas u pubertetu pitaju za savjet, da imaju i korijenje i krila, e sve to dragi moji, roditelj mora zasluziti.
bas zasluziti. kroz to sto kao roditelj jest i kroz to kakav odnos sa djetetom sagradi. a tu ne igraju ni batine, ni zastasivanja, ni linjia maneg otpra(penji mi se na glavu dijete moje), ni lazni autoriteti...

jer djeca jako brzo odrastu i sazriju. i pobjegnu i od batina i od odgoja koji se bazira na strahu i trepetu. i uopce vas vise ne dozivljavaju.

Seni, jako lijepo, potpis na svaku rečenicu.

Citiraj:

---

Kaae prvotno napisa

Zasto te onda toliko cudilo kad sam ja udarila djeda, kao reakciju na samar? Losa odgojna metoda, svakako.

---

Kužim na što misliš, ti si reagirala u afektu, ALI kako ja svemu pristupam iz osobnog gledišta, pomisao na mladu curu kako udara svog djeda od 70 (a možda i jer su mi na pamet pala oba moja djeda koji nažalost tu dob nisu niti doživjeli)g mi je bila odbojnija čak i od pomisli na malog Donata kojeg mama lupa po peleni... A što se ovog za pubertetlije tiče, kao majka curice koju pubertet već lagano pere, ja u njoj već vidim malog čovjeka, osobu sa prilično jasno izraženim stavovima, kreativnu, divnu, zvrkastu mladu damu. I dok udarac "po peleni" dijete od godinu i pol vjerojatno neće zapamtiti (OVIME TAJ ISTI UDARAC NE OPRAVDAVAM), ne mogu zamisliti poniženje i bol koje bih nanijela svom djetetu da ga udarim... Ne znam kako bih joj više pogledala u oči i vodila sa njom male "ženske" razgovore u strogom povjerenju i tajnosti, kako bih očekivala da mi se povjerava, kada sam ju ja kaznila na tako odvratan i ponižavajuć način. A da me istjera iz takta, istjera, ali nekak mi to više kroz raspravu riješimo...

Seni, ovo je tako divno da cu ja to ukrasti i staviti na svoj fejs, smijem?

Vec danima razmisljam o tome da na raznim mjestima po netu ostavljam svoje komentare, tu i tamo ostavim, al se vise sudrzim, pa vidim svoje fb frendove u toj "sto ce im biti od malo po guzi" grupi, pa budem opet ocajna.

Nemam iluzija da par recenica moze promijeniti necije stavove, al par po par, kod jednog, pa kod dva...

Sjecam se kako sam pred desetak godina (bez djece tada) na jednom predavanju o odgoju tadasnju predstojnicu Unicef-a pitala bas to "I nas su tukli, pa sto nam fali". I eto, 5 godina kasnije sve sam shvatila ;).

Seni, dakle kradem za svoj zid :).

Bubilo :heart:
samo poispravljaj ovu gomilu pravopisnih grešaka.:oops: (Pišem s moba)

Citiraj:

---

LEIRmam prvotno napisa

Kužim na što misliš, ti si reagirala u afektu, ALI kako ja svemu pristupam iz osobnog gledišta, pomisao na mladu curu kako udara svog djeda od 70 (a možda i jer su mi na pamet pala oba moja djeda koji nažalost tu dob nisu niti doživjeli)g mi je bila odbojnija čak i od pomisli na malog Donata kojeg mama lupa po peleni... A što se ovog za pubertetlije tiče, kao majka curice koju pubertet već lagano pere, ja u njoj već vidim malog čovjeka, osobu sa prilično jasno izraženim stavovima, kreativnu, divnu, zvrkastu mladu damu. I dok udarac "po peleni" dijete od godinu i pol vjerojatno neće zapamtiti (OVIME TAJ ISTI UDARAC NE OPRAVDAVAM), ne mogu zamisliti poniženje i bol koje bih nanijela svom djetetu da ga udarim... Ne znam kako bih joj više pogledala u oči i vodila sa njom male "ženske" razgovore u strogom povjerenju i tajnosti, kako bih očekivala da mi se povjerava, kada sam ju ja kaznila na tako odvratan i ponižavajuć način. A da me istjera iz takta, istjera, ali nekak mi to više kroz raspravu riješimo...

---

kako ne kužiš,
dijete koje je dobilo po guzi od mame koja tvrdi da će to ponoviti bez obzira na sve,
dobit će i trisketinu kao pubertetlija od iste te mame.
što je najbolje, ona će tražiti poštovanje od tog istog djeteta,
baš kao da ga je zaslužila.
kao što je seni napisala, treba puno više od neudaranja za to da se postane dobar roditelj,
ali udaranje je loša karika za bilo što u roditeljstvu.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Dijana, moja je kombinacija bila mala od 22 mj. upravo krenula u vrtić, punih 7 mj.protestirala protiv istog nejedenjem i nespavanjem tamo, a frustriranim urlanjem i svađama doma. Još je i tada bila vjezbacica, a to je mrzila. Svaka 3 tj.bolest, ofkors.
Velika nepunih 6, adhd u punom sjaju, psihol.kaze: strukturirajte dan, mirna svakodnevica, sve predvidite, anticipirajte okidace problema, svaki dan vjezbe grafomotorike i koncentracije za skolu. Ha, ha. Kad tad nisam ispalila na zivce, necu nikad.
Pa sam nasla modus da ih obje tretiram kao puno starije: velika je dobila zadatke oko stana i oko male (jednostavno ciscenje i spremamje, hranjenje male, ko fol ucila ju je crtati, plastelin, skare, ljepilo....), a mala je morala s nama strpljivo sjediti svaki dan za stolom i igrat se skolice. Divljanje male bih skroz ignorirala, ako ti se plače bez razloga , plači.
I danas mislim koliko su pozitivno jedna na drugu djelovale i zahvaljujem Bogu sto je poslao malu.

---

Moja starija je živa sama po sebi, nema adhd, bar joj nije dijagnosticiran, sad je dobila pojačanje u ovom mlađem, obožava ga, a i on nju, samo nju je teško natjerati da mirno sjedi i igra se, a mali je oponaša u svemu. Mislim da joj nedostaje koncentracije,da bi se fokusirala na jednu stvar, a ne znam kako to postići. Nadam se da će se u školi ipak neke stvari dovesti u red.

Pročitala sam još neke postove i svi se više-manje baziraju na tome da djeca nemaju povjerenje u roditelje , odlaze rano od kuće i imaju manjak samopouzdanja zato što su ih roditelji fizički kažnjavali.
Mene nisu često, dobila sam svega 3,4 puta batine do punoljetnosti uključujući i šamar kad mi je bilo 20, ali puno više štete je napravila emocionalna hladnoća i distanciranost roditelja. Nikada sa mojom mamom nisam mogla razgovarati, onako kao žena sa ženom, povjeravati joj se ili požaliti zbog nekih problema, njoj je to uvijek smetalo i samo bi rekla "uvijek imaš probleme nekakve, pusti me na miru, boli me glava". Sve što sam naučila o menstruaciji, seksu i ostalim stvarima koje bi jedna cura u pubertetu htjela i morala znati , doznala sam iz knjiga i časopisa, jer s mamom o tome nikad nisam mogla razgovarati. Umrla je od raka prije 7 godina, ali ne osjećam toliko da mi nedostaje, ponekad samo zato jer mi je ipak bila mama. Nikad se nismo uspjele povezati kao majka i kćer. Zbog toga mi je jako žao, jer imam osjećaj da sam cijeli život proživjela bez majčinske ljubavi i potpore, Ja nastojim svojoj djeci biti bolji roditelj unatoč tome što u vlastitom domu nisam imala prilike vidjeti kako bi to zapravo trebalo izgledati.

Diana, Vikki stvarno su tužne vaše priče svaka na svoj način :love2:

Citiraj:

---

LEIRmam prvotno napisa

Potpis veliki!:heart: Baš tako je radio i moj tata, dok je mama više bila za ovu drugu opciju. Dugoročno gledano, njega smo se najviše "bojali" i najviše smo ga poštivali.

---

Točno tako. Mama mi je često puta znala reći zašto je meni važnije što će tata reći i kako će reagirati, ono, bilo joj je krivo što mi je tatino mišljenje i odobravanje važnije nego njeno. Nikad to nisam znala objasniti, ali sad kad razmislim, možda su razlog upravo te prodike, koje su uvijek bile svrsishodne i na mjestu, bile su dugačke i dugo pamtljive, pamtim ih još i danas. Jedan od primjera je i pušenje. Ja nikad nisam zapalila cigaretu bez obzira što me društvo nagovaralo. Uvijek bi se sjetila onog što mi je tata govorio u vezi cigareta i pušenja. Brat je to proširio i na konzumaciju alkohola, pa se za razliku od većine tinejđera nikad nije napio.

Dijana, nemoj zanemariti slabu koncentraciju, probaj (od jeseni) velikoj navečer reći - Znaš što, imam superplan za sutra: u 10.30 radimo/idemo na to i to (nešto što jako voli i jedva čeka), ali da bismo to mogli sve ćemo ranije pripremiti i prije odlaska od 9.15 do 10 radimo to i to (grafomotorika, precrtavanje, križaljke, jednostavna matematika, tiskana slova, skini nešto s interneta), i ako to napraviš dobro, strpljivo i precizno, uz izlazak dobiješ i bonus sladoled (ili nešto što voli).
Kad znaju da sjedenje ili neka manje voljena radnja ima ograničeno trajanje i nagradu, ide lakše, a postepeno prijeđe u rutinu.

Citiraj:

---

vikki prvotno napisa

tako da ni needuciranost nije izgovor za batine, dovoljan mi je zdrav razum

---

X

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Dijana, nemoj zanemariti slabu koncentraciju, probaj (od jeseni) velikoj navečer reći - Znaš što, imam superplan za sutra: u 10.30 radimo/idemo na to i to (nešto što jako voli i jedva čeka), ali da bismo to mogli sve ćemo ranije pripremiti i prije odlaska od 9.15 do 10 radimo to i to (grafomotorika, precrtavanje, križaljke, jednostavna matematika, tiskana slova, skini nešto s interneta), i ako to napraviš dobro, strpljivo i precizno, uz izlazak dobiješ i bonus sladoled (ili nešto što voli).
Kad znaju da sjedenje ili neka manje voljena radnja ima ograničeno trajanje i nagradu, ide lakše, a postepeno prijeđe u rutinu.

---

Upravo to i planiram, sad kad je ispisana iz vrtića, do početka škole na jesen, vježbati koncentraciju i sve što uz to ide. Dobili smo i upute u školi od sociologa što treba najviše vježbati sa djecom prije polaska u 1.razred. Dok je mali u vrtiću, lijepo ćemo organizirati vrijeme, jedan dan na plažu, malo učenje , igre, sve dozirano da joj ne bude naporno.

previdjela sam da već sad ide u školu, zato sam napisala od jeseni.

Citiraj:

---

Mali Mimi prvotno napisa

Diana, Vikki stvarno su tužne vaše priče svaka na svoj način :love2:

---

i mene su bas rastuzile. :-( curke velike vam puse

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

previdjela sam da već sad ide u školu, zato sam napisala od jeseni.

---

Zbog polaska u školu me najviše i brine ta njezina nedovoljna koncentracija. Prije sam se još nadala, kad poraste, bude malo starija, bit će i više fokusirana na neke stvari,ali još uvijek je zvrkasta i zaigrana, počne nešto pusti na pola, prilično nepažljiva kod slušanja, i da ne nabrajam dalje.

Nadam se da nikada, nikada vise necu udariti nekoga (udarila sam svog mladjeg brata vise puta kroz odrastanje, tukli smo se cesto). A najmanje svoju djecu. Da nikad necu osjetiti toliku nemoc pa da mi se to u tom trenutku ucini kao jedini izlaz.

Pa ne bi ni meni bilo drago da me za 50ak godina, kad me lupi senilnost, inkontinencija, tremor.... netko od moje djece opali po peleni (umjereno, da ne ostane otisak) jer sam nesto prolila, srusila ili nisam zapamtila sto su mi vec 100ti put rekli da ne ostavljam upaljenu pec :-P


Ali stvarno mislim da nitko ne planira udarac (osim u slucaju neke ozbiljne patologije), nego ljudi pucaju u trenutku, od pritiska, navike, neznanja, nedostatka samokontrole, krivih obrazaca iz djetinjstva koje nisu osvijestili...

Ma nije udarac samo gubitak kontrole.
Neki roditelji za svaku glupost maloj djeci govore, ne, ne to se ne smije, dobit ces po guzi, ko neka postapalica.

Citiraj:

---

Diana72 prvotno napisa

Ja nikad nisam zapalila cigaretu bez obzira što me društvo nagovaralo. Uvijek bi se sjetila onog što mi je tata govorio u vezi cigareta i pušenja. Brat je to proširio i na konzumaciju alkohola, pa se za razliku od većine tinejđera nikad nije napio.

---

Znam da je OT, ali ja bi voljela da ti tu prodiku podijelis s nama jer ja i sad vec starijem tupim o stetnosti pusenja, koristim sve moguce argumente, ukrast cu i tvoje. ☺Prestala sam i pusit prvenstveno radi njih mada nisam pusila pred njima.

Citiraj:

---

Tashunica prvotno napisa

kako ne kužiš,
dijete koje je dobilo po guzi od mame koja tvrdi da će to ponoviti bez obzira na sve,
dobit će i trisketinu kao pubertetlija od iste te mame.
što je najbolje, ona će tražiti poštovanje od tog istog djeteta,
baš kao da ga je zaslužila.
kao što je seni napisala, treba puno više od neudaranja za to da se postane dobar roditelj,
ali udaranje je loša karika za bilo što u roditeljstvu.

---

A kako ti ne kužiš da u gotovo svakom postu kojeg sam pod ovu temu napisala govorim upravo te iste stvari. NE SMIJE se udarati nikoga, niti oca niti majku niti bebu niti pubertetliju niti djeda niti baku, niti pandu... Jeli to u samoobrani ili nije, jeli veći grijeh "popiti" šamar od djeda ili mu ga opaliti "u samoobrani" kao upozorenje da mu to ne pada na pamet, nevažno, ono što cijelo vrijeme govorim je da udarci nisu rješenje ničemu.

Citiraj:

---

Ivanna prvotno napisa

Ma nije udarac samo gubitak kontrole.
Neki roditelji za svaku glupost maloj djeci govore, ne, ne to se ne smije, dobit ces po guzi, ko neka postapalica.



Znam da je OT, ali ja bi voljela da ti tu prodiku podijelis s nama jer ja i sad vec starijem tupim o stetnosti pusenja, koristim sve moguce argumente, ukrast cu i tvoje. ☺Prestala sam i pusit prvenstveno radi njih mada nisam pusila pred njima.

---

Jednostavno, meni je bila dovoljno to što mi je tata rekao da samo labilne osobe popuštaju pred drugima, jer nemaju svoje ja i svoju volju i svatko ih može nagovoriti na što god. Ja nisam htjela da me on smatra labilnom osobom bez svoje (čvrste volje) i njemu za inat nikad nisam zapalila cigaretu, a u međuvremenu sam i sama zamrzila taj porok toliko da sam muža, okorjelog pušača odvikla od pušenja.
PS. nadam se da se nisi uvrijedila zbog posta:-)

Ma da, sto bi se uvrijedila, sve si dobro rekla. ☺

Mislim da je cijela ta halabuka po medijima sa Doris zapravo mozda i nesto pozitivno,jer vjerujem da ona vise nikada nece udariti svoje dijete nakon sto su je toliko iskritizirali strucnjaci. Vjerujem (jer ne mislim da je stvarno zadrta) da ce sada mozda prosiriti vidike. Cak mislim da joj je neugodno i da je skuzila koliko je u krivu.
Mislim da bih pala u tesku depru da sam na njenom mjestu. A komentari su me isto blago sokirali. Upravo pokazuju koliko je los taj hrvatski tradicionalni odgoj di dijete samo "imas",a "odgajas" ga batinama. Nazalost,ne postoji tecaj kako odgajati dijete i nisu svi ni jednako pametni,ni jednako zeljni informirati se,a ni jednako puni ljubavi prema djeci.
Zato bi drustvo stvarno trebalo educirati o ispravnom odgoju,mozda bas kroz neki predmet-kako je netko ovdje spomenuo.
Kad pogledas Dance,kao najsretniji narod i kad s njima usporedis nas-bar po tim javnim komentarima-vidis da smo u banani s odgojem.
Nadam se da ce ova "scena" bar malo potaknuti neke roditelje da se vise informiraju o odgoju.

Citiraj:

---

Ivanna prvotno napisa

Znam da je OT, ali ja bi voljela da ti tu prodiku podijelis s nama jer ja i sad vec starijem tupim o stetnosti pusenja, koristim sve moguce argumente, ukrast cu i tvoje. ☺Prestala sam i pusit prvenstveno radi njih mada nisam pusila pred njima.

---

Još malo OT:

Odvedi ih u bolnicu. Zvuči grubo i čudno, ali
silom prilika, kao mala i u pubertetu sam puno vremena provela po bolnicama jer su se
tada neki članovi obitelji porazboljevali.

Gledajući bolesne ljude naučila sam cijeniti zdravlje i život i nije mi padalo na pamet da to
bez veze stavljam na kocku.

Citiraj:

---

AmaranthQuinoia prvotno napisa

Mislim da je cijela ta halabuka po medijima sa Doris zapravo mozda i nesto pozitivno,jer vjerujem da ona vise nikada nece udariti svoje dijete nakon sto su je toliko iskritizirali strucnjaci. Vjerujem (jer ne mislim da je stvarno zadrta) da ce sada mozda prosiriti vidike. Cak mislim da joj je neugodno i da je skuzila koliko je u krivu.
Mislim da bih pala u tesku depru da sam na njenom mjestu. A komentari su me isto blago sokirali. Upravo pokazuju koliko je los taj hrvatski tradicionalni odgoj di dijete samo "imas",a "odgajas" ga batinama. Nazalost,ne postoji tecaj kako odgajati dijete i nisu svi ni jednako pametni,ni jednako zeljni informirati se,a ni jednako puni ljubavi prema djeci.
Zato bi drustvo stvarno trebalo educirati o ispravnom odgoju,mozda bas kroz neki predmet-kako je netko ovdje spomenuo.
Kad pogledas Dance,kao najsretniji narod i kad s njima usporedis nas-bar po tim javnim komentarima-vidis da smo u banani s odgojem.
Nadam se da ce ova "scena" bar malo potaknuti neke roditelje da se vise informiraju o odgoju.

---

Ne znam baš mislim da oni nas smatraju čudacima i da dižemo buku bezveze...neće se to tako brzo okrenuti. Doris je jučer dala i komentar na TV-u ali nisam uspjela pogledati, samo najavu pa ne znam što je točno rekla.

Citiraj:

---

orange80 prvotno napisa

Još malo OT:

Odvedi ih u bolnicu. Zvuči grubo i čudno, ali
silom prilika, kao mala i u pubertetu sam puno vremena provela po bolnicama jer su se

---

nije li dovoljno se malo prošetati po kvartu ima i bolesnih, i onih upropaštenog zdravlja i uma.

evo ja sam pisala svoj osvrt na ovu temu
http://www.klokanica.hr/roditelji/ko...o-po-guzi-3145

Citiraj:

---

Ivanna prvotno napisa

Ma da, sto bi se uvrijedila, sve si dobro rekla. ☺

---

Još bi nadodala, da ne misliš kako je on odrastao u obitelji nepušača da su obitelji svi bili pušači osim njega i njegova mama , tata, sestra, kasnije sestrina djeca, osim najmlađe kćeri, koja je od rođenja bila okružena oblacima dima, a vjerujem da su njeni zdravstveni problemi, uključujući i neplodnost, dijelom posljedica tog udisanja dima u ranom djetinjstvu.

tina55 dobar tekst :-)
Ljudi koji vjeruju u lupanje kao metodu odgoja ne razumiju da djeca koju se odgaja bez po guzi nisu djeca koju se NE ODGAJA. Itekako ih se odgaja samo na neke druge nacine. Ali da bi roditelj mogao tako odgajati i on sam mora doci do nekih spoznaja i vjerovati u nenasilje u bilo kojem obliku i količini kao jedini ispravni put.
I onda padaju u nesvijest od toga kako se djeca klepaju po vrticima i skolama...
Pa im u to ime daju koju iza usiju da ih nauce kako se to ne radi..
Žalosno.

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

tina55 dobar tekst :-)
Ljudi koji vjeruju u lupanje kao metodu odgoja ne razumiju da djeca koju se odgaja bez po guzi nisu djeca koju se NE ODGAJA. Itekako ih se odgaja samo na neke druge nacine. Ali da bi roditelj mogao tako odgajati i on sam mora doci do nekih spoznaja i vjerovati u nenasilje u bilo kojem obliku i količini kao jedini ispravni put.
I onda padaju u nesvijest od toga kako se djeca klepaju po vrticima i skolama...
Pa im u to ime daju koju iza usiju da ih nauce kako se to ne radi..
Žalosno.

---

Zacarani krug. :(

A posebno potpisujem prvi dio posta.

Lijep tekst, tina 55!

http://www.klokanica.hr/roditelji/sr...u-po-guzi-3130
Evo meni je ovo do sad najbolji, uravnoteženi i realni osvrt na temu.
Bez osuđivanja, sažeto i jasno.

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

http://www.klokanica.hr/roditelji/sr...u-po-guzi-3130
Evo meni je ovo do sad najbolji, uravnoteženi i realni osvrt na temu.
Bez osuđivanja, sažeto i jasno.

---

Upravo taj zadnji dio teksta, u kojem se spominje međusobno osuđivanje roditelja, umjesto pomoći, najviše me se dojmio. Na to često nailazim, najviše po forumima. Što bi se na primjer desilo da napišem, da sam udarila dijete, jerje napravilo nešto nedopustivo , pa sam eto, bez razmišljanja podigla ruku na njega, Nitko mi ne bi objasnio kako da drugačije reagiram i što sam u stvari trebala napraviti. Ne bi bilo niti jedne riječi utjehe, već samo osude ,a možda i koja uvreda (doživjela sam upravo ovdje na ovom forumu od stanovite J.) Zašto mi nismo drugačiji jedni prema drugima? Možda bi već solidarnost među roditeljima rezultirala time da se prije postignu rezultati vezani za odgoj djece i potpuno, ako ne i sasvim ukloni fizičko kažnjavanje djece.

Ali ja nisam primjetila da u svojoj kolumni gđa Rogoznica želi podršku, pomoć ili suosjećanje... A sudeći po komentarima većine čitatelja koje su "roditelji također tukli, pa im ništa ne fali", ona je podršku itekako dobila, a napadi se vrše na nas koji se ubrajamo u onih 10% roditelja "razmažene i neodgojene djece", jer ih , eto, nismo tukli...

Upravo zbog toga jer smo generacija (bar većina) koja je iz doba kad su batine bile dozvoljeno sredstvo kažnjavanja, treba puno više strpljenja i upornosti da bi se to promijenilo. Navika je gadna stvar, a pogotovo ako je povezano sa uvjerenjem da je fizičko kažnjavanje u redu, jer eto i mene su tukli pa .... . Kao i sa svim drugim lošim navikama, treba proći jako puno vremena da bi se promijenile.