Printable View
Vecina testova je dostupna na web-u i ja ih zato nikad ne koristim. Potrudim se i sastavim razlicite zadatke s razlicitim grupama za sve razrede. Osim toga,treba ujednaciti i stupanj tezine ta sve grupe i razrede. I to se potrudim.
I sad jos da radim jos testove za lazne bolesnike koji zivciraju ostale ucenike svojim namjernim nedolascima?
To mi ne pada na pamet.
Shvaćam te i slažem se s tobom. S jedne strane, nije fer imati isti tretman muljatora i zapravo bolesnih. A opet, čak i da 100% znaš koji su kakvi, smije li učitelj/profesor reći tebi dam da pišeš test, tebi ne dam jer muljaš.
možda je disleksija bila u pitanju?Citiraj:
Ivanna prvotno napisa
neka djeca su jača u usmenom odgovoru imoj bi često imao lošije pismene rezultate provjere.
Vjerojatno...Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
da me se krivo ne shvati ja to ne opravdavam, samo mi je palo na pamet kad se pitaš šta joj je to trebalo.
tko zna šta ju je mučilo.
Apsolutno se ne slažem i smatram ovo povredom radne obveze. Ono nastavnik je tu da sastavlja testove za svu djecu koja pohađaju školu. Nije poanta u tome koliko je to posla za nastavnika, jer naime ne idu djeca u školu kako bi nastavnici imali posao. Nastava je odgojnoobrazovni proces, ali meni je baš neodgojeno odlučit ne izvršavat svoje obveze jer ih netko drugi ne izvršava. Djeca uče primjerom.Citiraj:
perla5 prvotno napisa
Prilično sam sigurna da nije bila disleksija, nije bila ništa uspješnija usmeno nego pismeno. Ali nevažno, poanta je u tome da su roditelji to uredno opravdavali, a prof. je slijegala ramenima jer ona tu ništa ne može. Mislim, glupo je očekivat da se profesori time bave, ali opet nije fer prema drugima.
Da,uce primjerom.
Zbog toga isti tretman za sve,a ne saginjanje glave lazima i obmanama.
Zbog toga je prosvjeta sad na koljenima.
Isti tretman za sve znači da svi pišu test, neovisno o tome jesu li bili bolesni, na putu ili lažno bolesni u ponedjeljak. I ovo ne pisanje testa je po meni lakši način, i za djecu i za nastavnika.
NI MED CVETJEM NI PRAVICE, kaže se u Baladama Petrice K. Priči o strahu od testova i ispitivanja, o roditeljskom upletanju i bavljenju školskim obvezama djece, treba doista priči individualno i s otvorenom suradnjom učitelj - roditelj.
Eh, da je samo prosvjeta...Citiraj:
perla5 prvotno napisa
Da nije privreda na koljenima, lakše bi se našlo 4% i više za prosvjetu i za zdravstvo i za sve kojima to treba. A tako dugo dok se sustavno vara i podržava varanje i laganje i krađe na svim razinama nema šanse da nam bude bolje. A počinje se (očito) od malih nogu.
Vi ozbiljno mislite da je onima koji nisu došli u školu kako bi izbjegli test kazna da ga uopće ne pišu? Da je pravedno da dijete koje je stvarno bilo bolesno ima priliku manje za dobit odličnu ocjenu?
Ja mislim da bi dijete svakako trebalo odgovarati taj dio gradiva, a jel pismeno ili usmeno, tu odluku prepustiti učitelju.
slažem se sa svim što je casa napisala
perla ti uporno pričaš o djeci varalicama, koliko je takvih u razredu, ima li više bolesne djece ili varalica? Trebaju li sva bolesna djeca ispaštati zbog jednog varalice po generaciji. I, nije dijete varalica, netko mu odobrava takvo ponašanje, a to su i roditelji i škola. Iako riskiram da me No@ zaskoči, ali ja mislim da bi jedan ozbiljan razgovor stručne službe s roditelje skratio ovakve izostanke na pola. Nisu ni svi roditelji tako zagriženi, neki stvarno vjeruju da time pomažu djetetu, neki ne znaju, neki idu linijom manjeg otpora...
Ono što je meni smetalo, kad je moje dijete bilo bolesno, što bi mu prvi dan nakon povratka s bolovanja svi uvalili testove koje je propustio. Pa dijete je bilo bolesno, sigurno nije štrebao dok je kurio 39., pa dajte mu makar jedan dan lufta...
a inače, mijenjala bih sva pismena ispitivanja za usmena, uvijek sam dobivala bolje ocjene usmeno nego pismeno, a nemam disleksiju :)
Srecom,broj varalica je zanemariv u odnosu na stvarno bolesnu djecu(koja,naravno,odgovaraju po dogovoru,kad koje gradivo stignu nauciti). I naravno da to ne smije biti problem, dogovoriti naknadno ispitivanje bolesnoj djeci.
Inace,iz mog iskustva pedagoska sluzba ne moze utjerati u red roditelje koji podrzavaju lazne bolesti (jako mali broj u mojoj skoli),to je njima jednostavno postao normalan nacin funkcioniranja.
A ti ovim stvarno bolesnima daš novi test? Zbunila si me sad...
Naknadna provjera znanja je uvijek omogucena stvarnim bolesnicima(kod mene dobiju par zadataka iz propustenog testa u novom testu). Smatram da se usmeno odgovaranje razlikuje od pisanog te ga tako i ne provodim kao nadomjestak propustenom testu.
Mene ljute laznjaci. I ostale ucenike koji su i inace jako osjetljivi na nepravdu. S potpunim pravom.
Samo ono što je meni ovdje i dalje nejasno je kako ti uspijevaš razlikovati lažnjake od stvarnih bolesnika. I koliko je pravedno lažnjaka kažnjavat nepisanjem testa?
Ja mislim da prvo možeš samo s nekom vjerojatnošću, odnosno nagađanjem pa da time neminovno nanosiš nepravdu nekim nelažnjacima. A za drugo, mislim da nije nikakva kazna, već nagrada.
I naravno, mislim da nastavnik ima obvezu dati svoj djeci pismeni ispit jednako kao i usmeni. Neovisno o tome jesu li ta djeca lažnjaci, bolesnici, odlikaši, markiranti... To su budući potencijalni dobri ljudi, i zaslužuju priliku.
Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Zato i jesmo tu gdje jesmo.
Ja bi, recimo, uvijek uvazila mišljenje, kao strucnije, osobe koja se bavi nekom djelatnošću o kojoj ja nemam blagog pojma. Ali eto nismo svi isti.
Vec je nekoliko puta rečeno kako se lažnjaci otkriju. Treba pročitati postove. Ali eto, kao što rekoh...
Ali ja sam prof, kolegica ti. Iako ne vidim kako to mijenja stvari.
I ne umišljam da mogu sa stopostotnom vjerojatnošću utvrdit sve lažnjake, one sporadične pogotovo. Niti da itko od kolega može. A možda samo nisma upoznala takve kao ti.
Pa djeca sama kažu, uzasno ih to vrijeđa. Tebi ne? Kolege međusobno komentiraju. Vi ne? Razrednici dotičnog lažnjaka se tuže na roditelje tog učenika i na lažne ispričnice. Kod vas ne? U rubrici kod svih predmeta pišu izostanci. Kod vas ne?Citiraj:
casa prvotno napisa
Inače, ja nemam takvih problema (bar mislim tako) jer odmah glasno i jasno kažem da nema naknadnih testova. I priča završena.
To što ja naknadno dam par zadataka u nekom od sljedećih testova (iskreno se i ne sjećam kad sam to zadnji put napravila), nikom ne smeta. jer nema TOG STAROG-NOVOG testa. I izostanci svedeni na minimum. Ucenici potvrdili da im savršeno odgovara sistem.
To sve vrijedi za one koji to ponavljau do besvijesti... a oni koji to naprave par puta godišnje? Mislim ima i takvih... Za takve i kad sumnjam ne mogu biti sigurna...
Ali i za one koji to ponavljaju do besvijesti mislim da je pravedno dati im pisani test. To su djeca, i ako su dosad tisuću puta varala i izostajala, mislim da zslužuju šansu, svaki put nanovo. Nije mi u redu dijete od 10, 12, 15 ili 17 godina obiježiti kao lažnjaka i neati mu istu šansu...
Par puta godišnje na nekoliko predmeta je teže otkriti. Ali opet se sve vidi (izostanci s testova pišu u rubrikama). i opet učenici znaju (jer se ti lažnjaci znaju blesavo hvaliti da su izmarkirali test) Ali par puta godišnje na jednom predmetu je potpuno jasna slika.
Sve pet. Ti daj šansu lažima. Ja ne dam. Kod mene je potvrđen fair sistem od strane učenika. Kod tebe?Citiraj:
casa prvotno napisa
Uzurpirali smo temu. Isprika svima.
Ma mislim, ti govoriš o podršci lažima, a ja o prilici djeci. To ti je zapravo osnovna razlika. Ono to su djeca, nisu to lašci.
Pardon. Ti daješ podršku lažljivoj djeci i roditeljima. Ja ne. Eto razjasnili smo.
Ma daj, molim te... Dajem podršku lažljivoj djeci pismenim ispitima... Stvarno svašta...
Pa da. Šalješ poruku da je u redu lagati jer će dobiti i drugu šansu.
opet ja - davala se podrška ili kažnjavalo, ali nitko se ne bavi uzorkom, nitko ne razgovara niti s djetetom niti s roditeljima o tome što se dešava. Zar to stvarno nije posao škole (one odgojne ustanove)? Čiji je posao?
Ma razgovara se s roditeljima i s djecom, ali kad netko nije spreman čuti ne može se puno. I naravno, kad netko nije cijenjen i plaćen adekvatno, onda mu i nije naročito stalo da ga se čuje. I zato je činjenica da je prosvjeta ovako plaćena velika šteta ne nama sada, već našoj djeci za dvadeset godina.
Evo, ja sam pokušavala razgovarati s jednim ocem čija je kći u 7. razredu uredno izbjegavala pisane provjere iz mog predmeta. Dobila sam prijetnju inspekcijom jer "lažno optužujem" dijete čovjeka koji se borio za Hrvatsku te ima PTSP!?!Citiraj:
Bubica prvotno napisa
Jedino pozitivno iz tog razgovora je što je mala iznenada počela dolaziti na testove.
Nije problem u djeci :/
Nažalost, ali zbilja je najveći problem upravo u roditeljima... Radim sa ljudima i nebrojeno puta sam čula od roditelja (čija djeca idu u razred sa mojom), kako "ga je pustil da ostane doma, jer nije učil"... Zaista ne znam kako stati na kraj takvim RODITELJIMA, jer kasnije kada djeca stasaju, vjerojatno će primjenjivati iste sheme... I dok sam ja bila školarac postojala su i takva djeca i takvi roditelji, markiralo se kada se stiglo, ja se osobno zbog toga nisam osjećala ugroženo niti mi je bilo krivo što je netko ostao neocijenjen, a ja sam se na testu, eto, pojavila. Ali ponavljam, kod nas je praksa da se testovi pišu naknadno, nije bilo slučajeva da dijete ostane neocijenjeno.
A što se same profesije profesora (ili učitelja) tiče, to je profesija o kojoj sam sanjala još kao mala djevojčica, ali me moj mudri tata uvijek "plašio" da su oni potplaćeni pa da bolje idem u drugu branšu... Sigurno nije tako nešto govorio bez razloga. Apsolutno skidam kapu učitejima i profesorima, rad sa djecom, a pogotovo adolescentima i pubertetlijama, pri čemu često moraju ispravljati nakaradne obrasce kojima se toj djeci usađuju putem "kućnog odgoja" za mene osobno je posao vrijedan divljenja!
Stvarno zvučiš naivno ko francuska sobarica! Barem bi ti mogla shvatiti da iza takvih lažnih roditeljskih ispričnica stoje mnogo bazičniji stavovi prema obavezama i životu općenito i da ih je jako teško mijenjati.Citiraj:
Bubica prvotno napisa
Naravno da se razgovara o izostancima s djetetom i roditeljem. Roditelji ti obično lažu u lice ili se deklarativno slože a u praksi nastave po svom.
Osobno mislim da u pojavi lažnih roditeljskih ispričnica svoj dio odgovornosti ima i škola (odnosno školski sustav u cjelini), ali ne u ovom dijelu oko načina ispričavanja, provjere ispričnica itd. Naime lažne ispričnice su - između ostalog - posljedica nepostojanja kriterija ocjenjivanja (na državnoj razini) za svaki predmet, selekcije učenika za SŠ isključivo na temelju ocjena te neprimjerenih nastavnih programa za neke predmete.
E sad, nismo spomenuli još jednu kategoriju lažnih ispričnica koje se javljaju još ranije - u razrednoj nastavi, a prethode ovim izostancima u dane pisanih provjera.
Lažne ispričnice često pišu roditelji (često iz jednoroditeljskih obitelji) koji se teško nose s obavezama na različitim planovima, pa u dane kada su oni iz nekog razloga indisponirani jednostavno ostave dijete kod kuće i napišu ispričnicu.
.... i sve mi se čini da bi opet trebalo podijeliti temu :mrgreen:
znala sam da ces me zaskocit :)Citiraj:
no@ prvotno napisa
ali i ja radim s ljudima, odraslima, malo slozenijom populacijom nego sto je to prosjecni hrvatski roditelj....koji se zale svima redom - svim pravobraniteljima po redu, sudovima, sve do Strasbourga...ali to nas ne sprečava da radimo svoj posao i daleko smo od francuskih sobarica.
Kaze Šuška - jednom je razgovarala i dobila prijetnju inspekcijom. Pa što? Dijete je na kraju počelo dolaziti na ispite, što znači da si Šuška to odlično obavila. I, ja ne mislim da je to isključivo posao profesora ili razrednika, tu bi trebali imati veliku pomoć stručne službe.
da, moram opet podijeliti temu
Ne podcjenjujem ja populaciju s kojom radiš, dapače skidam kapu! Ali bojim se da ti jako podcjenjuješ "prosječnog hrvatskog roditelja"Citiraj:
Bubica prvotno napisa
Zapravo možda se i ne radi o podcjenjivanju dosta vas (ti, cvijeta, mima, sirius....) pišete iz vlastitih cipela pa onda (neopravdano) generalizirate na sve.
Neda mi se sada tražiti (ali hoću ako inzistiraš) na prošloj stranici si napisala da je dovoljan jedan ozbiljan razgovor stručne službe sa roditeljem autorom lažnih ispričnica da bi se njegovo ponašanje promijenilo u poželjnom smjeru. Možda bi tako išlo s nekom od vas koje tu pišete.
Ne znam kako je drugdje (mnoge škole imaju samo pedagoga) no u mojoj školi se upravo stručna služba bavi roditeljima koji odskaču u (negativnom) smjeru. Od onih roditelja koji nemaju potrebu uopće doći u školu, do zahtjevnih na razne dr. načine. Pritom se ne odustaje pred prijetnjama bilo čime (pa kad se i one realiziraju). U nekim ekstremnim slučajevima to zaista izgleda ko rat roditelj-škola na duge staze.... i nisam sigurna koliko je rezultat na dobrobit djeteta. Odnosno ako je na dobrobit, obično je sa velikim vremenskim odmakom.
Ono što meni jako fali je nikakva stvarna pomoć od strane CZSS i školske medicine, znam da su svi prezaposleni i kadrovski potkapacitirani, ali u ovoj priči s roditeljima škola je sama.