99 posto pročitanih knjiga su mi preporuke s ove teme.
Još se i važna pravim pred frendicama čitateljicama koje nisu na forumu :)
S time da ja kasnim, sada tek sam uhvatila Moju borbu, 2. knjiga.
Printable View
99 posto pročitanih knjiga su mi preporuke s ove teme.
Još se i važna pravim pred frendicama čitateljicama koje nisu na forumu :)
S time da ja kasnim, sada tek sam uhvatila Moju borbu, 2. knjiga.
Uf, što se zahuktalo na pdf-u..:-D
Meni je ovaj pdf isto izvrstan izvor preporuka, već sam više puta pisala o tome i zahvaljivala curkama koje često pišu..
Ja također kaskam za aktivnijim čitačicama, no nema veze, važno je čitati..
Evo, upravo čitam Vošickog, tek sam na cca 60. str., jako mi se sviđa stil pisanja, gospon Marko Gregur doista prekrasno piše..
Ovaj tjedan radim od kuće i već jedva čekam sve završiti kako bih se bacila na knjigu..
Prije Vošickog sam pročitala Kako sam brojio ružičaste robote Ede Popovića, Raskrstimo s Eddyjem Edouarda Louisa i Samo strast od Annie Ernaux.
Sve redom kraća djela manjih formata, svaka potresna na svoj način, ne želim spoilati..
Pusa svima :ghug:
Malo sam googlala Marka Gregura pa sam naišla na njegovih 20 preporuka, neki opisi su me baš zaintrigirali..
https://gkr.hr/Magazin/Preporuke/Marko-Gregur-bira-za-vas-dvadeset-naslova-koje-trebate-procitati
I ja kaskam, tek sad sam pročitala Putujuće kazalište Zorana Ferića koje je pobralo panegirike ovdje na topicu početkom godine. Ja nisam toliko oduševljena, možda zato što meni Ferićev morbidan i kinky stil inače ne paše, a on izranja u drugom dijelu kad počinje pisati o sebi.
Za one koji ne znaju, ovo je biografija piščeve obitelji i meni je prvi dio u kojem piše o maminoj obitelji s Trešnjevke te tatinoj iz Dubice odličan, baš odličan. Opisi Zagreba na početku stoljeća, jezik, uvjeti života, mentalitet, baš mi je jako zanimljivo bilo čitati o pravim pravcatim Zagrepčanima (ne zamjerite mi, ja uistinu ne poznajem prave purgere, prva sam generacija u rođena u ovom gradu).
Dubica mi je već bliža, mentalitet i blizina BiH, ali klasa nikako, ne poznajem bogate veleposjednike, heh
U svjetlu najnovijih događaja na Baniji, bilo je čak i tužno čitati kako Petrinja i taj kraj nisu bili kulturno zaboravljeni u to doba. Pogotovo je zanimljiv etnički miks Ferićeve obitelji, i kako su preživljavali režime i države usprkos miješanim brakovima.
Da, Ferićev stil ne paše svakome. Mene je "kupio" još kad sam kao studentica prvi put pročitala onu njegovu uvrnutu priču "Potrči doktora", koja je zasluženo našla mjesto u Antologiji hrvatske novele. Zanimljivo mi je što u Putujućem kazalištu Ferić opisuje situaciju koja ga je i inspirirala za tu novelu (pri kraju romana).
I meni je opis obitelji s Trešnjevke izvrstan, to mi je bio najbolji dio knjige. A što kažeš na ujču? ;)
Pitala sam se odmah otkud ta riječ, prvi put se susrećem s njom. Jel njihov interni obiteljski nadimak za ujaka? Ili uobičajena riječ, hm
Uobičajeno je vujča, a sad ujča, ne znam.
Jedine preporuke koje pratim su s ovog foruma, a često znam uzeti knjigu izloženu na nekoj polici u knjižnici.
Tako sam uzela i Grand Hotel Europa, nizozemski autor Ilja Leonard Pfeijffer.
Čini mi se da ovdje nije bilo govora o toj knjizi.
Uzela sam je jer me zbog hotela u nazivu podsjetila na Plemeniti gospodin u Moskvu.
Naravno, sličnosti nema, ali knjiga mi je odlična.
Podnaslov joj je - ljubav u doba masovnog turizma, i zaista promatra Europu u tom kontekstu - kao zabavni park koji svoju povijest iskorištava kao temelj turizma.
Možda je malo predugačka i ljubavna priča bi mogla biti sažetija, ali na kraju mi nije žao vremena koje sam provela nad njom.
Ryszard Kapuscinski, Imperij
Dakle, za ovu knjigu sam čula uoči Interlibera, najavljivali su je kao posebnu poslasticu. Dvoumila sam se da li da je kupim ili ne, kupila sam je, i dobro sam učinila. Knjiga je fenomenalna!
Poljski novinar opisuje svoja putovanja po nekadašnjem SSSR-u - u prvom dijelu, to su samo usputne zabilješke s putovanja Transsibirskom željeznicom 1958. i po južnim republikama (Kavkazu i srednjoj Aziji) 1967. A onda slijedi opis putovanja sa samog kraja sovjetskog Imperija, 1989.-1991., kad su promjene već bile na vidiku, ali način života bio je još po starom.
Sam početak knjige donosi ipak osobito potresan prikaz autorovih vlastitih sjećanja na djetinjstvo u gradu Pinsku, koji je nekad bio dio Poljske, ali su ga 1939. okupirali Sovjeti i pripojili današnjoj Bjelorusiji. Opis okupacije, transporta koji odvoze ljude u nepoznato i gladovanja nisu bitno drugačiji od sličnih opisa nacističkih pothvata.
Kapuscinski nije samo novinar-reporter, ne opisuje samo ono što vidi, nego i donosi zaključke, uspoređuje, prisjeća se literature, duboko proživljava sve viđeno, nudi objašnjenja (npr. zašto je Armenija u povijesti toliko nadrapala). Teško je zapravo u kratkim crtama izložiti sve o čemu piše. U svakom slučaju, baš mi je drago što imam vlastitu knjigu pa joj se mogu i vraćati, jer to definitivno nije knjiga samo za jedno čitanje. Pomalo podsjeća na knjige Svetlane Aleksijevič, ali s malo više autorskog osobnog doživljaja. Dok Aleksijevič striktno stoji u pozadini i pušta svoje sugovornike da nose tekst, u ovoj knjizi na prvom je mjestu ipak autorov doživljaj (uz razne sugovornike, naravno).
Evo još popisa:
https://lithub.com/our-48-favorite-books-of-2021/
https://lithub.com/the-36-best-old-b...-read-in-2021/
https://lithub.com/the-best-books-of...y-have-missed/
https://lithub.com/44-writers-on-the...e-as-presents/
https://lithub.com/on-escaping-the-m...in-literature/
https://lithub.com/the-best-reviewed-fiction-of-2021/
https://lithub.com/what-are-the-most...-the-internet/
https://lithub.com/the-best-reviewed...ction-of-2021/
https://lithub.com/what-to-read-next...ristmas-movie/
https://lithub.com/here-are-five-con...u-should-read/
https://lithub.com/9-new-books-to-lo...ward-to-today/
https://lithub.com/let-it-snow-6-of-...in-literature/
Inače su s ove stranice, ima genijalnih stvari na njoj, prava riznica: https://lithub.com/about-literary-hub/
Uuuu....ova bi mi se mogla svidjeti, hvala!
Pročitala sam '2020.', dnevnik skupine autora iz bivše Jugoslavije. Generacija rođena 80.-ih piše klasični dnevnik, 2 mjeseca po autoru. Ideja o pisanju rodila se prije epidemije pa je zanimljivo iz ove perspektive čitati kad znamo kako je godina izgledala.
Hrvatsku predstavlja Luiza Bouharaoua, Sloveniju Dijana Matković, Srbiju Danilo Lučić, Crnu Goru Nikola Nikolić, BiH Lana Bastašić, Makedoniju Rumena Bužarovska.
Pristup je od duboko intimističkog (Matković o dijagnozi anksioznosti) do aktualno političkog (Nikolić i Lučić o prosvjedima i smjeni vlasti).
Razlikuju se i u odnosu prema pandemiji, od pažnje i poštivanja mjera do antimaskerstva i kršenja lockdowna druženjem po stanovima.
Zanimljiv koncept, otkriva zapravo najviše o životu pisca, borbi protiv blokade pisanja, ugroženoj egzistenciji kulturnog radnika, dubokoj povezanosti literarne scene ovih prostora.
Dota, super link, hvala!
Dror Mišani - Tri
Slučajan odabir u knjižnici, pun pogodak! Triler koji se ne ispušta iz ruku, mrvu slabiji drugi dio, ali prvi i treći suspense samo takav. Odmor za mozak od zahtjevne literature, a opet nimalo banalno. Preporuke!
bas sam trazila nesto za poceti danas, evo uzela Three pa se veselim :-*
Izolacija je bila prilika da u ruke uzmem dugo odgađanu Moju borbu. Završila sam prvi dio u 24 sata, malo je reći da sam pod dojmom. Ali, još ne znam što misliti. Što sam to pročitala? To ne može biti sve istina, čemu detalji poput odjeće trgovca u dućanu kojeg je vidio jednom kao dijete? Još da je to jedan trgovac, ajde, uvijek pamtimo gluposti iz djetinjstva, ali on pamti kako su svi bili odjeveni? I onda još u jednom dijelu knjige napiše rečenicu-nikad nisam imao dobro pamćenje, ahaha
Malo me strah tolike intime. I jel točan moj dojam da ovaj prvi dio nije toliko razoran kao ostali (o čemu znam samo na temelju kritika) jer nikog nije baš jako povrijedio, dapače, o svima piše s nekom toplinom.
chesil, najbolje da pretražiš ovu temu (Što čitate 3, mislim da smo tamo najviše o tome, tko se više sjeća?) s ključnim pojmovima Moja borba, Knausgard i Kmečavac :mrgreen:
dosta smo davno pisali o njoj ali i dosta detaljno.
Chesil, ja sam sad na zadnjem tomu.... tamo opisuje tko se naljutio i zašto. Isto mi se nije činilo strašno nakon 1. knjige ništa. Negdje kasnije opisuje i da ima writer's block tj. da jedino o tome može pisati autobiografsku prozu. Nisam čitala od njega još ništa što nije autobiografski, pa ne znam procijeniti. Ako ti je bed detaljnoi opisivanje, onda stani, i dalje se to nastavlja, to je njegov stil. Zapravo je nevažno skroz može li se netko detaljno nečega sjećati, sjećanja su varljiva, ali ona nekako postaju naše istine - dvoje ljudi koji se nečega živo sjećaju mogu oboje biti uvjereni u svoju stranu priče o tom konkretnom sjećanju i za njih je to istina, objektivna istina u tom smislu vjerojatno ne postoji. Ako uživaš u tom njegovom životu sa svim detaljima - onda kreni dalje. Nema neke "poante" u svemu tome, barem se meni tako čini.
Sve dosad meni ima istu razinu "razornosti". Ja stalno čekam kako će opisivat psihičke rasape druge žene - još se nije dogodilo, možda me to čeka u toj 6. knjizi. Ni sebe ne štedi, tj. sebe najmanje štedi pa mi je nekako pošteno (zasad). Na početku sam te zadnje knjige.
Hvala, cure. Počela sam s drugom, i taj dječji rođendan koji opisuje na prvih 100 stranica, ajme dosade, aaaaa.
Ali, čitam i dalje, jer on definitivno zna pisati. S tim da definitivno preskačem opise svih tih ljudi iz dućana kojih se sjeća do detalja.
Pričekaj dok na 20-ak stranica bude opisivao kako je skrivao kašetu piva u grm :lool: I što je najbolje, čak mi nije bilo ni nezanimljivo :lool:
To je bilo u prvoj knjizi, to mi je bilo skroz dobro, ahahaha
U gimnaziji moje kceri roditeljima je ponudjeno da jednom godisnje prate slijed od 8 lekcija za odrasle - medju ostalim latinski, osvjezavajuci tecaj matematike, crtanje portreta, filozofija - ja sam izabrala ovo posljednje. Za temu smo imali knjigu This Life Martina Hagglunda. Hagglund je Svedjanin, zivi u Americi, filozof i lijevo orijenitirani politicki aktivist.
This life nam zeli (ponekad uz puno previse ponavljanja za moj ukus, osim toga, mrvicu preakademskim rijecnikom za moju razinu engleskog) reci: ovaj zivot je sve sto imate, use it.
Ugrubo i ukratko:
Prvi dio knjige je pamflet protiv religije, koja nam nudi laznu nadu zagrobnog zivota ili vjecne blazenosti nirvane.
Drugi dio zalaze se za demokratski socijalizam, u kome ce se "od svakoga ocekivati u skladu s njegovim sposobnostima, svakome dati prema potrebama", upiruci prstom u nelogicnosti kapitalizma.
Nadam se da vas ovakvim pojednostavljivanjem necu odbiti od citanja, knjiga je toga svakako vrijedna.
Mislim da bi svakom, iz generacije koja je svjesno dozivjela socijalizam, sve ovo gore kao i meni konstantno zvucalo poznato, stovise dozivljeno. A s druge strane, kad god bi zaustila da nesto o tome podijelim s ostalim polaznicima , u glavi mi je zvonila ona naucena "i vidi di nas je to dovelo" i "jeste li se zato tako fino poklali na Balkanu".
Nazalost, zbog korone su nam zastavili tecaj na polovici, tako da m je puno toga ostalo na unutrasnjem dijalogu.
E, a ovo vam sve pricam jer Hagglund skoro pa citavo poglavlje posvecuje Knausgaardu. Kojeg ja pak jos nisam citala, pa mogu samo prenijeti da Hagglund u kmecavcovim ispovjedima vidi poziv da sami obratimo paznju na svaki trenutak Ovog zivota, na svaki aspekt samog sebe. Poglavlje ima naziv Love, a mozete ga i procitati ovdje: https://www.boundary2.org/2017/08/ma...confession-1a/
Chesil, samo cekaj, u 3. dijelu opisuje uzitak velike nuzde na cijeloj stranici.
Ja sam svih 6 procitala u dahu, osim zadnje gdje au me dijelovi s hitlerom malo smarali.
Najdraza mi je mozda 3. gdje opisuje djetinjstvo, slijede 4. i 5. gdje opisuje stvaranje sebe kao pisca.
Citala sam i Ima vrijeme za sve, sto mi je bilo bas nekako kul jer u jednom dijelu moje borbe opisuje kako pise tu knjigu.
Knjiga mi je odlicna, ima stvarno fantasticnih dijelova (dijelovi o kainu i abelu koje opisuje s nekakvim bozanskim erosom i noi, zadnji dio me je isto malo smarao).
Ahilejeva pjesma me je bacila u neku anticku spiralu pa sam opet na Robertu Gravesu - skinula sam za kindle bijelu boginju koju sam dugo trazila na hrvatskom pa sam odustala, bas se veselim.
Koliko sam shvatila, radi se o radjanju poezije kroz mitologiju o trostrukoj predantickoj i predpatrijarhalnoj boginji, nesto slicno se protezalo i kroz zlatno runo i kroz njegovu interpretaciju grckih mitova a ovo bi mu trebao biti magnum opus - vidjet cu hoce li mi biti pretesko za citati, sad na pocetku je na nekim keltskim mitovima pa se probijam kroz to.
Vrijeme je za rekapitulaciju 2021.
Gotovo 40 pročitanih knjiga, od kojih bih izdvojila:
Paolo Cognetti - Osam planina
Tara Westover - Obrazovana
Evie Wyld - Sve ptice pjevaju
Eimar McBride - Manji smo boemi
I ja sam jučer radila rekapitulaciju prošle čitalačke godine. 70 pročitanih i zabilježenih knjiga, među njima neke zbilja jako, jako dobre, tako da mi je postao problem izdvojiti baš onih 10 naj. Redoslijed kojim ih navodim je kronološki (po vremenu čitanja), a ne top-lista :mrgreen: O većini knjiga sam pisala i na ovoj temi, pa ih neću pobliže opisivati.
1. Zoran Ferić: Putujuće kazalište
2. Bronja Žakelj: Bijelo se pere na devedeset
3. Daniel Kehlmann: Tyll
4. Želimir Periš: Mladenka kostonoga - ova mi je apsolutni favorit ove godine, knjiga koju sam pročitala dvaput u četiri mjeseca :sp:
5. Nicholas Mathieu: I djeca njihova za njima
6. Lana Bastašić i dr.: 2020. - dnevnik
7. Jaume Cabre: Eunuhova sjena
8. Damir Karakaš: Okretište
9. Nora Verde: Moja dota
10. Ryszard Kapuscinski: Imperij
Sretna vam nova godina!
Evo mojih 10, redom čitanja:
1. D. Kehlmann: Tyll
2. Z. Ferić: Putujuće kazalište
3. K. Ishiguro: Klara i Sunce
4. S. Stanišić: Porijeklo
5. J. Harper: Preživjeli
6. A. Kay: Ovo će boljeti
7. R. Rothmann: Umrijeti u proljeće
8. N. Hornby: Just Like You
9. E. Strout: Oh William!
10. Ž. Periš: Mladenka kostonoga
Super, hvala ti Jurana, biljezim.
Elena Ferrante - Mračna kći
2 sata dobro zamišljene priče, dobro ispričane. Nije me smarala, kao što je to bilo s prijašnjim romanom (kojem sam već i ime zaboravila), niti me užasavala kao Dani zaborava.
Sad jedva čekam pogledati film, imam filing da je Maggie Gyllenhaal napravila dobar posao.
Bila sam obećala napisati pokoje slovo o preostalim knjigama koje sam pročitala u prošloj godini, ali... nekako nisam stigla... :oops:
Pa, s obzirom da smo žustro krenuli u 2022, preostaje mi jedino sastaviti svoj lanjski "top ten", što mi je, kao i mnogima od vas, pretpostavljam, bila preteška zadaća. Od 55 pročitanih knjiga, bilo ih je jedno tridesetak, ono baš, odličnih :heart:, a ni ostale nisu puno zaostajale.
Stoga, ovaj kratki popis nemojte uzeti kao konačan, bilo je tu još dobre literature.
A, primijetite, uvrstila sam i jednu zbirku pjesama 8-).
Dakle, slijedom čitanja:
1. Francesca Melandri: Prava krv
2. Zoran Ferić: Putujuće kazalište
3. Ali Smith: Zima
4. Darko Cvijetić: Schindlerov lift
5. Pascal Quignard: Sva jutra ovog svijeta
6. Wislawa Szymborska: Svijet koji nije od ovoga svijeta
7. Lize Spit: Rastapanje
8. Vanessa Springora: Pristanak
9. Damir Karakaš: Okretište
10. Olga Tokarczuk: Bizarne pripovijesti
A budem li ove godine nešto manje rastrešena i nešto više disciplinirana, javljat ću se češće :mrgreen:...
Drago Glamuzina: Drugi zakon termodinamike
Ekipa se okupila na tulumu kod Ferića i, čekajući Franzena (koji se ne pojavi), pripovijedaju jedni drugima vlastite "škakljive" životne epizode.
Nije nezanimljivo, ali ni spektakularno.
No, nedostaje mi autentičnost, odnosno, da budem jasnija, premda nisu prepričane, nego su napisane tako da ih svaki sudionik iznosi osobno, ipak su sve su priče napisane istim stilom, fali mi upravo ta osobnost u izražaju.
Inače zgodno, naročito mi se svidjela neizravna posveta Bekimu :heart:...