Sirius je dobro objasnila. Mislim da kod nas ponekad pises test na kraju godine, ali nisam sigurna kad. Mozda kad zelis u javnu skolu na jesen.
Printable View
Sirius je dobro objasnila. Mislim da kod nas ponekad pises test na kraju godine, ali nisam sigurna kad. Mozda kad zelis u javnu skolu na jesen.
Tako nekako je i u UK.
Da.Citiraj:
marta prvotno napisa
https://www.gov.uk/home-education
Vrlo zanimljivo, hvala svima na odgovorima.
Sigurno to moze biti predivno iskustvo, pa svatko od nas ionako uci svoju djecu, mi kazemo da nasa uci kod kuce, a u skolu se ide igrati :lol:, ali mene brine druga krajnost... to su oni koji od svoje djece rade buduce pripadnike kulta, ta djeca su u toj prici zrtvovana, oni ce tesko nazrijeti da postoji drugaciji svijet i drugaciji zivot, oni, ukratko, nemaju mogucnost izbora. Ili bilo koja druga situacija gdje roditelj odgojno zanemaruje dijete, tu institucije onda ne mogu nista ako kaze da je homeschooling njegova opcija.
Roditelji koji odgojno zanemaruju djecu u, najvecem broju slucajeva, ne biraju opciju kojom se zapravo obvezuju da ce tu istu djecu odgojno zanemarivati od jutra do sutra. Naime, salju ih u skolu i pustaju skolu da ih hrani, oblaci, a i uci svakodnevnom zivotu.
U nekim striktnim vjerskim zajednicama je drugacije, ali tad najcesce nisu obitelji same, vec okruzene istomisljenicima. Tu je izbor slican/jednak kao npr. u nekoj patrijarhalnoj obitelji, stajaznam, u Dalmatinskoj Zagori. Nemas kamo... dok ne odes.
Sva nasa djeca su prakticki "zrtvovana" jer s njima radimo sto zelimo sve dok sama nisu u stanju birati. Po toj logici je isto i s djecom u Hrvatskoj jer nemaju izbora. Idu u skolu, htjeli to oni (ili njihovi roditelji) ili ne. Neko odabere ovako, netko onako. Kultovi i slicno su mali postotak, kao neka teska patologija.
U Njemackoj se edukacija doma novcano kaznjava. Isla sam malo proguglat, pa vidim da jednoj obitelji nisu odobrili obrazovanje doma, pa su se odlucili preseliti u Francusku gdje je dozvoljeno, pa nisu imali od cega zivjeti pa su se opet vratili u Njemacku. Onda su im oduzeli djecu, pa su im na kraju vratili, ali koliko sam shvatila moraju u skolu.
Odobravaju izdvojene slucajeve, npr. ako roditelji rade u cirkusu ili ako se stalno sele zbog neceg.
Meni nije jasno zar je zbilja to osnovnoskolsko gradivo toliko jednostavno da to svatko moze poducavati. Nemam skolarca pa nemam osjecaj. Jedino ako bas nema nikakvog testiranja, onda mozes dijete otpocetka educirati u smjeru atomskog fizicara, pojacas kemiju, fiziku, matematiku, biologiju, engleski i vjestine za pisanje projekata pa nema veze ako ne zna pronaci objekt u recenici.
Uz potpis na kaae, moram samo da dodam da je institucionalizovano školovanje iz prethodnih 20 (30?) godina požnjelo takav neverovatan uspeh da ga je korona otkrila u svoj njegovoj blistavosti:Citiraj:
Konfuzija prvotno napisa
nikad dostupnija nauka, obrazovanje i i nformacije, a nikad manje ljudi koji veruju u nauku i medicinu, nikad manje ljudi koji veruju u stvarnost, nikad više ljudi koji traže drugačiji svet, život, ili bar drugačije tumačenje sveta i života po yt i fb.
I realno, ako se uzme u obzir da "obrazovanje" obuhvata u većini država uloženih bar 8-10 godina dečjeg života, nivo znanja nakon toga je zapravo iznenađujuće mali...
Ja sam sklonija njemačkom nego američkom pristupu.
Neke stvari se trebaju naučiti iz opće kulture.
Ne možeš ne znat osnove matematike i svog materinjeg jezika (i još puno toga iz drugih područja) odnosno možeš ne znat ništa od toga al ono...nije mi to model kojem bih težila.
Pa to i jest smisao. Obzirom da godinama prilicni detaljno proucavam razne obitelji koje skoluju svoju djecu doma ( sa i bez poteskoca).Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Tamo se ni blizu ne ide u takvu sirinu kao kod nas i prati se interes djeteta.
Neke od osnovnih stvari su citanje, pisanje i osnovna matematika, americka povijest i znanost (tu je mix svega)
Iz nasih cipela uzasno krutog kurikuluma i uzasno krutog nacina poucavanja jako je tesko imati viziju kako to kod njih izgleda.
Da li se moze postici takvim nacinom ucinak memoriranja gradiva /hrpe podataka kao kod nas? Ne moze.
Ali to tamo nije niti potrebno..
Dijete ima mogucnosti u svakom trenutku upisati redovito skolovanje na razini na kojoj se nalazi.
Moze slusati naprednu matematiku ako mu to ide bolje od prosjeka, a moze i onu slabiju ako to treba poboljsati.
Isto tako moze se dijete usmjeravati u ono sto ga zanima.
Pa neces dijete koje nije dobro u matematicj i ima neke poteskoce maltretirati sa kompliciranim stvarima nego ces dijetetu pojacati podrucja koja ga zanimaju i koja mu idu. Mozda kreativan rad, crtanje, kiparstvo , ili pisanje.
U svakom slucaju meni je zanimljivo vidjeti i cuti kako stvari izgledaju izvan ove nase kutije bez alternative.
Potpuno je jasno zasto jedna Njemacka nema mogucnost skolovanja kod kuce. Oni se jako boje ekstremizma i sekte bilo koje vrste. To je jedini razlog zasto obrazovanje i prihvacenu verziju povijesti zele prezentirati.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Nije jednostavno, ali neće se svako ni upustiti u homeschooling.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Koliko sam čula od par ljudi iz država gde je homeschooling dopušten i razrađen, mahom se porodice udružuju, ako mogu, pa često jedna mama poučava nekoliko dece npr. prirodnim naukama, druga maternjem jeziku, treća "pokriva" Arts&Crafts, i tako dobijaju maksimum postignuća sa minimalnim utroškom vremena.
Upravo je vreme, osim znanja, ograničavajući faktor, jer ako porodica ima nekoliko školske dece, umnožava se vreme potrebno za svako pojedinačno dete na njegovom nivou znanja. Još ako su deca različitih interesovanja i talenata, sve je još složenije.
Slazem se s tim da se jako puno vremena izgubi na gluposti u skoli. Al opet, bojim se da ima jako puno odraslih potpuno nesvjesnih svojih nekompetencija. Ne znam sto da mislim o tome. Jedan od glavnih razloga zasto su Nijemci uveli obvezu skolovanja je sto su htjeli omoguciti prelazak iz kaste u kastu. Seljaci bi rekli da ce djecu doma obrazovati, a djeca bi radila na imanju.
Kasnim s odgovorom :)
Rekla bih da vecina to ne radi tako. Odnisno da ne ukljucuje svako dijete na njegovom nivou. Vecina ukljucuje svu djecu u sve aktivnosti nakon odredene dobi, odnisno izlaze ih istom sadrzaju ( citanje, povijest ili znanost )pa sto ko ulovi. Stvari se ponavljaju i prosiruju svake godine. Jasno , ima i umrezavanja, pojednacnih lekcija on line, izleta i radionica ( muzeji i slicno).Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Nije to bila motivacija, jer je Schulpflicht od prije nacizma. Al se zadrzalo. Al prisutnost ekstremista i socijano motiviranih migranata sigurno ne doprinosi ublazavanju stavova.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ha onda je to opet neka skola u pitanju. Samo izvan nadleznosti ministarstva.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ja bih prije bila apriori protiv toga. Al posto mi je dijete izrazito motivirano za ucenje samnom, vise nego sam i ja spremna odvojiti vremena, svi se pitamo sto cemo kad krene u skolu. Al nemam ja volju za homeschoolingom.
I to može samo donekle i za poneke predmete.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ne možeš tako matematiku a da neko ne stagnira drastično a neko se napreže maksimalno. Ili imaš starije dete super sklono prirodnim naukama pa ide još ispred generacije, i mlađe totalno nesklono tome pa opet mu moraš dati makar minimum - to mora biti odvojeno vreme za mogućnosti oba deteta, osim ako ne uvališ starijem da obrazuje mlađe.
Meni je trenutno preko glave obrazovanja u svim vidovima, nemam pojma šta je bolje, samo lečim frustracije na temi.
Tako da ne obraćajte puno pažnje na moje totalne nedoslednosti ovde, i nemanje stava dok kritikujem sve i svašta.
Jedino što mogu decidno da kažem je da bih uvek stavila na prvo mesto zdravlje, fizičko, zatim mentalno, a tek zatim obrazovanje.
Naravno da mozes. Ne matematiku , tu svako dijete radi na svom nivou, ali sve ostalo vise manje mozes.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Kazem to poucavanje ne izgleda kao nasa skola. Ako se polazi od cinjenice da tako izgleda naravni da se ne moze. Ali to je potpuni drugaciji nacin. Kad se cita knjiga ( knjizevnost, obrada jezika) svi slusaju. Tko sto ulovi. Kad se radi povijest svi slusaju i rade projekte vezane uz temu. Kad se uci znanost svi slusaju .
Gdje bi netko sa vise komada djece koja se skoluju doma stigao da svakom posebno objasnjava na nacin kao u skoli. To ni blizu ne izgleda tako, a vremenski traje znacajno krace nego skolski dan.
Cuj, i meni je obrazovanja preko glave.ali mi je karma takva da svoje svako dijete skolujem paralelno i doma.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Treutni mlade potpuni doma zbig njezinog zdravstvenog stanja.
Jedino sto je bolje od prosle skolske godine jest cinjenica da ova dopisna skola stavlja materijale jednom tjedno, sto je manje kaoticno nego prosle godine.
Ne znam napamet sad koliko ce na ovoj stranici biti informacija, ali vjerujem da je ok pogledati. Znam ju osobno, djeca nam skupa treniraju taekwondo. Zapravo, oni trenutno zive u Wisconsinu, u lake cabin jer... su takvi. U vrijeme nastanka stranice koju sam linkala, zivjeli su u kamperu i putovali SAD-om. Ona je clan one skupine iz nekog od mojih prijasnjih postova i radi s grupom homeschooling obitelji. Njena djeca su socijalizirana, obrazovana, pametna... i svi rade sve u isto vrijeme, na nacin na koji mogu sudjelovati, na svojoj razini. Ona je, recimo, izuzetno uspjesna.
Jedan od nasih PCA (personal care assistant) zaposlenika je iz krscanske obitelji, homeschool pozadina iz religioznih razloga. Nije bio otet i zakljucan, vec se njemacko-hispano obitelji nije svidjao public school kurikulum, a niti opcije privatnih vjerskih skola (sekularnih nemamo tu u okolici, samo vjerske i to katolicke i luteranske opcije). Sad je u ranim dvadesetima, zavrsio je faks, zivi s curom... mislim, da nismo citali CV koji nam je slao na natjecaj, sigurno ga ni po cemu ne bismo izdvojili kao cudaka koji nije isao u redovnu skolu.
Jedna druga obitelj koju znam ima sestoro djece i ove godine imaju jedno na prvoj godini faksa, jednu u osnovnoj skoli, tri osnovca u homeschoolingu i pretskolca koji je takodjer doma i u programu. Otac radi, ona se bavi djecom. Njima pase. I vjerujem da je njihovo obrazovanje ok iako znam tocno oko cega se ne bismo ona i ja slozile. Naime, najstarija je na luteranskom faksu, a osnovnoskolka u luteranskoj osnovnoj. Vjerujem da kod njih covjek nije nastao od majmuna, ali isto tako mislim da su upoznati s "tom pricom".
Slazem se u potpunosti sa sirius oko samih kurikuluma po skolama. U Hrvatskoj se stvarno izuzetno puno uci na pamet i cesto je (izgleda?) svima nejasno cemu to. Od americke skole sam, za sad, dosla samo do prve trecine drugog razreda (iz prve ruke), sto je treca godina skolovanja, i to je, cini mi se, ipak drugacije od drugog razreda u Hrvatskoj. Imamo jednu pravu skolsku knjigu (kao iz knjizare) koju su nam dali i brdo papira i/ili online materijalal koje rade ucitelji. Ta knjiga je zapravo nekakva radna biljeznica. Puno je hands-on ucenja i ne vidim da se ista radi kao ucenje definicija na pamet, koje onda netko ispituje, na ovaj ili onaj nacin. Mislim da su do sad prosli objekte i subjekte i raznorazne druge bitne stvari i da se njima bave redovito, ali ne na suhoparan nacin.
Ja sam dosla ovamo s diplomom (Fakultet politcke znanosti; novinarstvo) i zapravo mi gotovo nista nije bilo iskoristivo u svakodnevnom zivotu. Jako dobro kotiram u razgovorima o filozofiji, s obzirom da sam se u vrijeme studija nacitala knjiga i knjiga i knjiga i znam podosta informacija o politickim teorijama, ali zapravo mi to uopce ne treba. Ne radim kao novinar; sve sto sam naucila o novinarstvu u HR se trenutno ovdje smatra zastarjelim. Zavrsila sam magisterij ovdje i neusporedivo je s bilo kakvim studiranjem iz HR (probala sam bila i Filozofski fakultet u Zagrebu). Opet je puno vise prakse, nista bubanja na pamet, a ono sto smo morali citati, o tome se nekako hands-on raspravljalo na sasvim drugacije nacine. Sve to skupa ni u kojem kontekstu ne znaci da u HR nema kvalitetnih znanstvenika i strucnjaka u svom podrucju opcenito, vec da ovdje (akademski) sustav onako generalno priprema osobu za rad, a ne za citiranje teorije. Uci se baratati alatima (ne nuzno busilicom; masovno nedostaje opcija strukovnih skola), vec alatima poput knjiga i drugih izvora informacija i resursima koji opcenito mogu pomoci u radu. Nema zavrsetka faksa bez prakse, a kamoli kad je rijec o magisteriju.
Puno puta, kod homeschoolinga, roditelji dodatno pripremaju dijete na ukljucenje u sustav. S obzirom da tu djeca krecu u skolu s 5 godina, nekima je draze da ostanu doma i da se dulje igraju i manje uce negdje barem do 7. godine (kad pocinje zakonska obveza u Minnesoti), a nekima cak i dulje. Do tad se recimo bave djetetovim jacim stranama i podizu samopouzdanje (nekako bih to mozda identificirala s onim sto citam o Tanji Sever), sto s druge strane pomaze djetetu da se nosi s onim sto mu bas i ne ide dobro, kad dodje za to potreba.
S druge strane, u javnim skolama se (barem kod nas) trude prilagoditi gradivo svakom uceniku. Sad smo zaglibili zbog pandemije i distance learninga u nesto s puno manje podrske, ali Kindergarten i 1st grade je bio prilagodjen. Nakon pocetne provjere, u Kindergartenu je nas sin citao iskljucivo s uciteljicom jer nije bilo nikoga na toj razini. Matematiku je radio s jos troje djece iz razreda. U prvom razredu, takodjer. Mala grupa za citanje je bila samo s uciteljicom, a matematika s jos dvoje. Sad ne cita s uciteljicom jer se ona bas i ne snalazi do te mjere s predavanjem online, ali ima dozvolu za citanje knjiga po vlastitom izboru, a ne onog sto se cita u razredu, dok matematiku nazalost klepece s ostalima jer nema resursa u ovom trenu. No to smo dopunili programom koji smo kupili online pa onda opet radi sto i kako zeli, na razini koja mu treba. U distance learningu imaju tek jedva nesto iz science podrucja pa smo opet posegnuli za vlastitim kljusetom i uplatili mjesecnu pretplatu za pokuse za djecu 10+ (to ga zanima pa sto da ne) i stize nam na kucnu adresu kutija svaki mjesec, sa svim sto je potrebno za, otprilike, dici nesto u zrak. I onda tako dopunjavamo rupe. Mala od nepunih pet se slepa za njim, pokusavam joj objasniti sto bolje mogu. Ne kupujemo njoj pokuse za 5 mjeseci (ali se trudim pruziti neke druge sadrzaje), s obzirom da nije krocila nogom u preschool od pocetka ozujka. Naravno, sve ovo je privilegija jer em si mozemo priustiti te pi**arije, em sam ja trenutno doma (bljak, ali sta's) pa se mogu posvetiti tim nekim dodatnim sadrzajima.... kad se prisilim, jer nemam interes za homeschooling (nazalost?). E, da, nema ni likovnog u distance learning, ali to nam je lako jer sam, ako nista drugo, dovoljno likovno vudrena s relativno dosta polu-formalne edukacije pa imamo svasta na raspologanju s cim eksperimentiraju kako im drago. Inace idu dodatno na satove kod lokalne umjetnice, ali nismo se usudili u vrijeme korone.
I tako, ne znam, svidja mi se sto ima svih tih opcija i sto nista ne mora biti crno-bijelo. U jednom trenutku smo ove godine razmisljali o sluzbenom homeschoolingu za starijeg i zapravo ne znam zbog cega smo odustali. Vjerojatno zbog nade da ce u nekom trenutku moci nazad u razred.
E, da, za malu sam istrazila brdo homeschool kurikuluma prije pocetka skolske godine i nasla sam nesto (kostalo je samo $30) sto je izgledalo obecavajuce, ali sam odustala jer je bilo nedovoljno. Ona ce pet godina u sijecnju, zna sva slova i brojeve, zbraja do deset (mislim), ali ne cita bas. Pise prekrasno, kad joj pomognes slovkati. Krenula sam s preschool kurikulima i zakljucila da to sto se nudilo u tim opcijama ionako radimo - setnje, rasprave o prirodi, umjetnost i glazba ako zelis (ovo zadnje ne radimo ciljano jer nisam obrazovana nimalo, osim onog sto sam pokupila u skoli i zaboravila -- slusamo muziku, ali ne upustam se u edukaciju ikakve vrste). Pogledala sam onda kindergarten, ali ni tu se u pravilu, unutar ovih homeschool kurikuluma nije ucilo citati i pisati, vec je sve bilo slicno ovom predskolskom. Eventualno se ocekuje da do kraja K-a znaju prepoznati slova. Bilo je jos par zgodnih opcija, ali te su u principu pripremale dijete za dugotrajni, visegodisnji homeschooling, sto mi nikako nije u interesu pa nisam ni pokusala kupiti materijal.
Jedna prilicno bliska prijateljica trenutno ima sina (drugi razred) i kcer (preschool razina kao i moja, 4.5 godine) u homeschoolingu igrom slucaja, zbog korone i putovanja svijetom i Amerikom koja su se otegla mjesecima zbog putnih restrikcija i slicno i stalno pise o tome. Recimo, njima je odlicno. Istrazuju prirodu i bave se arts i crafts po kurikulumu za drugi razred (isti izvor kao i moj kindergarten koji mi se nije svidio). Uzeli su neke dodatne materijale za matematiku jer taj kurikulum je uopce ne pokriva. Djeca joj stvarno uzivaju (a ona gura jer to bas i nije nesto sto je oduvijek htjela i planirala). Kad gledam njihove dane i zadatke, jasno mi je da bi me moji gledali kao da sam pala s Marsa. I to mi je sve ok. Nasli su sto im treba i ne sumnjam da ce joj sin biti spreman za treci razred sljedece godine, a mala za Kindergarten.
Nekako je sve to relativno. Ne mislim da je svatko u stanju predavati gradivo bilo kojeg razreda, ali opet je pitanje sto je zapravo esencijalno za bilo koju dob.
(Od losijih primjera, ima ih dosta lokalno koji su odlucili ovu godinu odraditi kao homeschooling. Sumnjam da ce svi odraditi odlican posao, ali s druge strane, mislim da su i sami svjesni toga jer se radi o djeci u kindergartenu i prvom razredu koja ce, vjerojatno, sasvim ok nastaviti s javnom skolom sljedece skolske godine.)
Sirius :heart:
Pulinka, ako sam dobro shvatila prijatelje iz Berlina, njima djeca isto tako idu u Montessori školu gdje su pomijesana godišta djece. Jedno vrijeme napredujes, neko vrijeme mlađem pomazes. Pri cemu razvijas neke druge komponente i vjestine.
Kad se sjetim osnovne skole i cekanja. Ja sam stalno cekala da drugi zavrse. I pri tome trebala biti mirna. Bolje da me se iskoristilo da nekom pomazem u to vrijeme.
Isto sam shvatila da cak i kod kontroliranog home schoolinga, gdje djeca pisu svake godine testove, djeca puno manje vremena sjede na nastavi.
Samo sto ja to onda vidim kao totalnu posvecenost - ucimo 3 umjesto 5 sati, onda secemo skupa po sumi, umjesto da ucimo na klasican nacin, pa malo sviramo, pa... Ili radim s djecom ili osmisljavam sto cu raditi. Tako bi to bilo kod mene. Onda mi se cini boljim gurnut glavu u pijesak i prepustit ga skoli.
Kaae, hvala na opsirnom postu. Ima prednosti, ima nedostataka. I ja kao ni pulinka nemam neki cvrst stav. Ali mi je moj prostor jako bitan i bojim se da nisam spremna odustati od njega. Drugo je da moram, onda bih naravno prihvatila. Mozda bi se moji strahovi pokazali neopravdanim.
Jedino sto ja znam da svako ucenje koje se kod nas pokusalo provuci doma - tipa - mama ce nas uciti njemacki i klavir, tata ce nas uciti igrati sah, djed ce nas matematiku poduciti, to nista nije dalo nikakvog rezultata. Ne znam u cemu je problem bio. Mi nikakav interes nismo pokazale. Obje smo odlicne i iz njemackog i iz matematike, nije da nam ne ide (kasnije nauceno), sah ne igramo :)
Ako sam ja dobro razumela, Kaae, deca su mahom u homeschoolingu do nekog uzrasta a onda se ipak uglavnom priključe nekom insitucionalizovanom sistemu obrazovanja, bar ti primeri koje si navela?
Ovo o pomaganju drugima u školovanju. Ja imam utisak da sam to radila stalno. I stalno su me gurali u to, roditelji, učiteljica, nastavnici. Drugarima iz razreda, iz ulice, mlađoj sestri, malim rođacima. To nije ništa loše, naprotiv, ali nije mi fer oslanjati npr. homeschooling mlađe dece na podršku i pomoć starijih, jer mi onda to zaista vuče na nametanje našeg izbora starijoj deci. Nije fer ni prema mlađoj deci, ako ne pratimo koliko su uopšte razumela objašnjavanja starijih.
Za princip svi slušaju sve pa ko šta pohvata - na mojoj deci ne radi uvek najbolje. Nekad svako pohvata sve maksimalno, a nekad niko ništa, iako su to kao neke njima zanimljive teme koje sami krenu da ispituju. I neće me niko ubediti da je tako moguće iškolovati decu sa velikom razlikom u godinama, 6-7 i više, ako nema između njih još dece da premoste tu razliku u nivou znanja. To sedam godina starije dete očekuje totalno drugačiju priču o istoj temi od onog malog.
Isto ne verujem u priču da homeschooling zauzima manji deo dana. Možda, ako roditelj bira da uči decu samo njima zanimljive stvari, i preskače ponavljanja i uvežbavanja, ili samo do one tačke dok deca savršeno sarađuju. Jedino ne znam da li je to dovoljno znanja za dalje uklapanje u obrazovne sisteme.
Ovi ljudi koje znamo, npr. taekwondo ekipa, njima je homeschooling jedna ogromna igra. Ponekad par dana ne rade nista, onda se prime posla, ali ona (mama) je toliko u tome da je sve stvarno zabavno i da bih i ja, kad gledam fotke (ili kad citam pripremljene materijale, kojih sam vidjela stvarno puno) sjela s njima i ucila svastanesto. Znam da puno uce o prirodi i zivotinjama i o obicajima i hrani. Stalno pripremaju cajanke i obroke i onda uz to uce sto je vec smisljeno za uciti. Znam da starija djeca biraju na pocetku godine koje teme zele razradjivati dalje od kurikuluma koji priprema mama (ne smislja ona sve, kupuje, ali zna sto zeli, a i sto zele djeca). Njena djeca imaju 4.5, 6, 8, 10 i 12 godina. Cetiri starija su djecaci i najmladja je djevojcica. Ali opcenito za njih mislim da su dosta posebna obitelj i tesko mi je usporedjivati ih s bilo kime. Znam da dosta ljudi drzi "nastavu" samo cetiri dana u tjednu, a jedan dan je skroz za field tripove i slicno. Ne bih rekla da su starija djeca zaduzena za pomaganje mladjima, ali vjerujem da to (u nekim?) obiteljima s vise djece nekako dodje samo od sebe. Cak i moji dvoje povremeno dobiju poriv pomoci jedno drugom (recimo on joj cita, ako ne knjigu, onda kad nesto igraju ili kad joj nije jasno nesto napisano, a ona ima puno vise strpljenja pa mu objasnjava npr. pravila).
Rekla bih da ucenje, na kakvo prvo pomisljamo kad netko spomene rijec, svakako traje manje kod homeschool djece. Stvar je u tome da se, u vecini slucajeva, uci na hands-on nacin, kroz igru. Banalan primjer, ali svakako debelo zastupljen u puno kurikuluma su razlomci i mjerne jedinice (ima ga i u ovom sto sam kupila, a nisam koristila, ali naravno u rudimentarnom obliku s obzirom na dob kojoj je namijenjen). Znaci razlomci (i mjerne jedinice) su uzasno cesto prezentirane kroz kuhanje i pecenje (kolaca). I onda u principu skolski dan stvarno traje krace, ali ucenje se nastavlja ili zivi i unutar svakodnevnih poslova. Nakon ne-znam-kojeg-po-redu ispecenog kolaca, ocekuje se da su djeca shvatila odnos 1 cup naspram 1 tsp i da im je jasno da u jednom cupu postoje 4 quarter cupa. Ili u par odlazaka u prirodu u jesen nauce sve sto je trebalo znati o jeseni kao godisnjem dobu, umjesto da razvlace gradivo preko formalnih skolskih sati tijekom cijele skolske godine.
S druge strane, naravno da kazu ljudi da nije sve uvijek bajno i da djeca ponekad ne zele sudjelovati.... i onda se natezu vjerojatno bas kao i ja ovih dana, kad tjeram nezainteresirane da obuku nesto suvislo i sjednu pred ekran, gdje ce slusati uciteljicu koja (u virtualnom razredu u kojem sjede djeca od sedam i osam godina) o sebi govori u trecem licu jednine. U principu dosta ljudi kazu da neke preteen i teen godine obicno stvarno nisu lake (jer djecu te dobi svakako manje zanima igra, a i cesto imaju prirodni nagon za buntovnistvom barem nekakve vrste). Isto tako, dosta obitelji mijenja nacin skolovanja. Malo doma, malo u skoli... kako im vise odgovara.
Eee, vidiš...mi smo tu negde :mrgreen:...Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Za to učenje uz rad, i uzajamno pomaganje dece, slažem se da je to spontano i normalno- ali meni se čini da je to sastavni deo i redovnog školovanja, većina roditelja će dati deci da peku sa njima kolače i pri tome im ukazati na vrednost četvrtine šolje iz čisto praktičnih razloga jestivih kolača ;), i većina dece u porodici će tražiti pomoć jedni od drugih i za redovne školske zadatke.
Principe homeschoolinga stvarno nije teško sprovoditi kod mlađe dece ni u redovnoj nastavi, ako imaš volje i dara- starija je imala odličnu učiteljicu, i puno puno toga su radili kroz primere i primerene projekte, najmanje je bilo neke suvoparne teorije i bubanja napamet, kod mlađeg deteta učiteljica ima drugačiju primenu prakse, ne sviđa mi se sve i uvek, ali isto je postigla da neke stvari deca nauče praktičnim radom a ne nekom visokom teorijom odvojenom od običnog života.
I sve nekako dođe na to da je vrlo bitan motivisan i sposoban učitelj :). Koga ne dobiju sva deca, jel, inače verovatno niko ne bi ni razmatrao homeschooling...
Ja sam mislila da svi roditelji u kuhinji uče svoju djecu razlomke... Ozbiljno. Moj mlađi sin je imao velikih teškoća u ranom djetinjstvu (ljevak, kasna lateralizacija, disleksija) i ja sam njega matematiku (ne samo razlomke) nego i pojam broja, veće-manje, pojam sata i vremena učila u kuhinji, režući pizzu i torte, slažući jabuke... Mjerne jedinice isto - ne samo šalice nego menzura i vaga...Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Zaključak: jako puno ljudi prepušta školi da se pobrine za elementarne vještine preživljavanja koje trebaju steći njihova djeca. Vjerojatno previše... Najbolji rezultat se postigne ako se u školi i kod kuće radi na tome da djeca usvoje elementarna znanja. Nikad neću zaboraviti pametnjakovića koji je u vrtićkoj grupi predškolaca prozvao odtgajateljicu svog sina "Još ga niste naučili vezati cipele??!!!" Daklem, ni danas mi nije jasno kako sam uspjela prešutjeti. Nije mu palo na pamet da bi ON mogao poučiti svoje dijete vještini vezanja cipela. :-o
Mi smo se svojom djecom bavili jer smo morali i željeli. Obojica su imali rane smetnje, koje su u međuvremenu ili prerasli ili dobro kompenzirali. Zar nije prirodno da dijete naučiš sve osnovne stvari koje znaš? Meni je bilo. Možda smo s tim i zabrazdili, jer su se djeca okrenula tehnici (kao i roditelji - ne posve isto, ali slično). Pitam se jesam li im nesvjesno trasirala put... Pokazivali su interes za tehniku, a mm i ja se tu dobro snalazimo jer to je i nama struka, pa su i dečki tako nastavili, ali nismo ih ostavili neukima u drugim područjima - znaju sašiti gumb i skuhati ono što vole. Znaju da se pri pranju wc-a ne smije miješati varikina i kiselina. To su samo primjeri... Ne treba mi nikakav homeschooling program da doma nadopunim sve deficite škole (što sam i radila godinama prije korone, jer škola je takva - rijetko kome je način nastave baš točno po mjeri, pa uvijek ima prostora za roditelje da objasne/približe/prošire znanja iz škole. Ne mora to uvijek biti teorija - naprotiv.
Istina je da djeca ponekad ne žele sudjelovati, ali tada istražiš zaobilazne načine da ih motiviraš da nauče ono što im treba. Banalan primjer - ne zna vezati cipele i ne da mu se to učiti, ali želi ići u ribolov, pa mu pokažeš kako se veže flaks na udicu (što je po mom mišljenju daleko teže, ali eto - savladalo se :-) ) Istina je i da neki ljudi imaju više smisla za to od drugih. Zato i postoji zanimanje učitelja. To ne znači da doma ne možemo biti učitelji svojoj djeci. Možemo i trebamo. Ponekad više, ponekad manje. Sad u eri korone puno ljudi se zateklo u situaciji da budu učitelji svojoj djeci, a nisu to očekivali ni planirali. Pa dobro - nekome će to ići lagano, netko će u tome uživati, nekome će biti noćna mora, ali na kraju će sve nekako završiti...
Miješam se u temu, iako nemam ni predškolarca, ali s 5 godina bi negdje već bio i školarac.
Naše dijete zna stvarno puno, ali on puno i pita i dobije puno odgovora. Ja stvarno objašnjavam bez kraja i konca. Trudim se inzistirati na preciznoj riječi, npr. jučer smo slagali stolni kalendar. Nisam rekla da trebamo presavinuti u trokut, nego u trostranu prizmu. Jedna se mama skoro uvrijedila kad sam joj pokušala reći da ne radim puno s djetetom, kao što ona misli. Prigovara mi da se djeca trebaju igrati, a ne samo učiti. Uopće nas ne pozna kao obitelj. Ja ne znam što bi to bilo raditi s djetetom. Moji su ciljevi isti kao njezini - da se dijete samo oblači, da se zna istuširati, obrisati si guzu (neostvaren, al dat ću sve od sebe preko Božića da se ostvari) i zavezati cipele. Samo što meni ne ide preko usta netočan odgovor. Ako ne znam, kažem pogledat ću.
Kroz igru se stvarno može puno. E sad kako to funkcionira sa djecom jako različite dobi, ne znam. Naš ide u vrtić 3-7 godina, to zaista dosta dobro funkcionira. Od uloge malog razmaženka, do glavnog pomagača teti, odgovorne osobe.
Kroz igru se moglo puno kod moje dece. Od ove godine može samo delimično sa starijom, kad i kako je ona raspoložena. Ali godina je luda i nije mi merodavna za zaključke. Možda bi bilo drugačije da ne balansiram njena interesovanja i ono što se mora iz škole. Da nema pandemije i tolikih izmena. Da nije peti razred i prešla od učiteljice na različite nastavnike... Zapravo bi bilo zanimljivo da Kaae može da iskopa neku statistiku, koliko roditelja nastavi homeschooling i sa tinejdžerima :)?
Da, to bi stvarno bilo zanimljivo, ali vjerujem da sa odrastanjem djece sve manje roditelja misli da ih može educirati u svim područjima.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Čak su i Schroedingera u 11. godini upisali u školu :-) https://hr.wikipedia.org/wiki/Erwin_Schr%C3%B6dinger
A mačku? :)
"Nema za mačke škole :mrgreen:"
Ajme odakle si to izvukla, vec sam zaboravila :heart: :)Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Iz čitanke "Sunce na prozorčiću" :-)Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Iz prošlogodišnje lektire mlađeg :), meni je drag pesmičuljak!
Evo, ako se želite podsjetiti ili vam treba za homeschooling https://kupdf.net/download/viktor-cv...ba25e653da_pdf
Sad se već zafrkavam, ali kad se sjetim sebe - najmilije mi je bilo prekopavati po bakinim starim knjigama, na tavanu... tamo je bila i ova knjiga - Nadzornikova deca: https://hrcak.srce.hr/112652
Tako da mogu iz iskustva reći da sam i ja odradila homeschooling kao učenica prije 50 i više godina... Doma su me naučili i ćirilicu - imala sam neku slikovnicu o patkici i bulki (maku), pa priče o životinjama itd.
pulinka, zar hrvatske pjesnike radite?! ccc, pa kamo to sve(t) ide :lol:Citiraj:
pulinka prvotno napisa
To bi mogao biti impuls da se djecu ne tjera u državne škole :)
Je l imamo mi Preradovića?
Pesmu od Daviča su sigurno izbacili, a meni je baš super bila.
Moj bi radio Pesmu kod mene u školi, kako se Mićo čeličio za NOB :)