Printable View
Da, baš sam i ja nekako nerado to napisala, osjećam se nekako bzvz kritizirati je.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
A nije da skroz ne valja, ima stvarno potresnih dijelova, baš te pogodi.
Voljela bih pročitati nešto drugo od nje, roman ili priču (ne znam je li išta drugo prevedno kod nas), može biti da ne pliva u ovom žanru kao njen bivši.
Ima, preveden je i njen roman Dobrodošli u Ameriku, ali ga nisam još pročitala, iako zvuči dosta interesantno. Govorila je o toj knjizi u jednom intervjuu koji sam čitala, i baš me bila zainteresirala.
https://www.ljevak.hr/knjizevnost/25...u-ameriku.html
Evo, upravo izašlo: https://www.ljevak.hr/knjizevnost/25...u-ameriku.htmlCitiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Nisam čitala ništa od nje, malo sam opreznija u doziranju literature o psihičkim bolestima pa se ne žurim.
Stvarno zvuči interesantno. Hvala na preporuci, baš se spremam u knjižnicu. Potražit ću.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
znam da nije smiješno, ali :lool:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
ti s psihijatrijom kao ja s životinjama
Što je najbolje, volim čitati taj tip literature :mrgreen: ali u većim koncentracijama ne djeluje dobro na mene, zato sam oprezna u doziranju :mrgreen:Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
A pred neki dan sam pročitala Zemlju straha Isaaca Rose.
Izvrstan roman, ali toliko me uznemirio da mi neko vrijeme treba pauza od takve literature. Možda ima i nešto u onome da čitanje ponekad djeluje kao Rorschahov test, i da čitanjem otkrivamo vlastite skrivene tajne, a ne piščeve. Lik oca iz ove knjige nesumnjivo je karikatura ljudskih strahova, teško je zamisliti stvarnog čovjeka koji se tako ponaša, ali u njegovim postupcima ima nešto što mi je djelovalo poznato, pa onda opet nešto poznato, pa nešto što bi me natjeralo u bijes, pa olakšanje, pa novi krug glupog postupanja (uz pomisao "pa neće valjda biti tako blesav!") i tako dalje, i tako dalje. Namučila sam se s tim Carlosom i sad mi se neko vrijeme ne čita nikakva patologija, ni stvarna ni izmišljena.
Zanimljivo i vjerojatno točno :). To je jedan od mojih omiljenih glumaca rekao i za film - da idemo u kino gledati sebe.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Nije to moja ideja, pročitala sam je kod više autora, zadnje se sjećam kod Amosa Oza, gdje načinje tu temu na početku "Priče o ljubavi i tmini".
Odslusala na Audibleu Zikoru, novu pripovijetku od Chimamande Ngozie Adichie. Meni je to bio vrhunski uzitak, pogotovo je gust slusat taj eng s kojim se ne susrecemo, mjesavina eng s nigerijskim naglaskom i americkog eng, ma bas gust. S tim Audibleom se za neka djela stvarno dobije nova dimenzija, dojam je male radio monodrame, jer su oni koji citaju bas kvalitetni. Bas jedan bisercic, po mom gustu!
Ja nastavljam s publicistikom.
Barbara Pleić Tomić - Mama kuha ručak, tata čita novine
Zanimljiva zbirka feminističkih eseja mlade autorice, no pomalo neujednačena.
Neki eseji kao da su izvađeni iz doktorske disertacije, s neprohodnim citatima i teoretskim diskursom kojem nisam nikako sklona, a neki ful zanimljivi
jer jasno piše i secira mizoginiju i dvostruke kriterije za žene i muškarce u popkulturnim djelima iz književnosti i filma.
Kako je autorica mlada majka, jako puno piše o društveno uvjetovanom majčinstvu, pa i o povezujućem roditeljstvu kao velikom utegu onim majkama koje su sklone overthinkingu svega (spominje se i ovaj forum).
Najviše me pogodio osvrt na Pet prijatelja iz autoričine feminističke perspektive, te kultne knjige mog djetinjstva je baš (s pravom) sasjekla. Joj, tuga.
Piše i o serijama Big little lies, This is us, filmu Tully, Jeleni Veljači, debati Lile Bačić vs. Šimleša, itd.
Pleić Tomić je ove osvrte uglavnom prvotno objavila na sada ugaslom portalu Muf koji je, priznajem, bio odlučujući u osvješćivanju i osnaživanju moje vlastite feminističke pozicije.
Inače, knjiga je dio Frakturinog pothvata izdavanja niza djela mladih feminističkih autorica, što je u mojim očima ogroman plus.
Baš sam voljela čitati Barbaru Pleić Tomić na Mufu, nisam znala da je izdala nešto.
I ostale autorice su dobro pisale, ali najradije sam čitala Asju Bakić i nju.
meni baš nedostaje Muf
ne znam zašto, al sa Krilom se nekako nisam uspjela toliko saživiti
Chesil, hvala na preporuci publicistike. Potražit ću nešto od spomenutih knjiga.
Trenutno ponavljam gradivo, Igor Rudan: Zao zrak. Prvi put sam knjigu pročitala s pol zadnjice, pa sam je uzela ponovno.
Merce Rodoreda: Trg dijamanata
Najznačajnija katalonska književnica 20. st. Piše o tridesetim godinama 20. st. u Barceloni. Natalia priča u prvom licu o svom životu i svom doživljaju tih god. Skromna je porijekla. Upoznaje mladića na Trgu dijamanata. U početku prema njemu osjeća odbojnost, no ipak ju šarmira. On je opčinjen golubovima. Zbog njegove opsesije cijela obitelj trpi. Susjeda ju tješi: Draga moja, sve ti je to život!
Bill Bryson - Kratka povijest gotovo svega
Uzela sam ovo kako bih popunila rupe u svom prirodoslovnom znanju jer me zanimaju ista pitanja koja su motivirala Brysona da uopće počne pisati ovu knjigu, poput 'kako, pobogu, znanstvenici znaju kolika je temperatura sunca, kako izračunaju starost fosila, kako znaju što se događa u zemljinoj unutrašnjosti', itd.
Dio o svemiru nisam ništa shvatila, haha, moj mozak tu razinu apstrakcije ne dohvaća.
Ali, zato su mi bili superzanimljivi dijelovi o tektonskim pločama, potresima, vulkanima, bakterijama, virusima...
Bronja Žakelj: Bijelo se pere na devedeset
Iznimno potresna autobiografska priča, ono, imate grč u želucu i plače vam se dok se vozite u tramvaju i čitate... :-(
A opet, toliko dobro napisana, da je ne možete ispustiti iz ruku.
Divne su reminiscencije na odrastanje u vrijeme sedamdesetih i osamdesetih, ima i duhovitih trenutaka, ali knjigom dominiraju teške note, odmah upozoravam...
uh, bilježimCitiraj:
Forka prvotno napisa
a još mi je grč od Rastapanja
Ja čitam, i pritom baš uživam u Rosa Ventrella : Priča o jednoj obitelji
Tema je slična Ferantičinoj ( s time da ja spadam u one kojoj se Ferantičine knjige nisu dopale): odrastanje talentrane siromašne djevojčice, ovaj put u siromašnom dijelu Barija. Tek sam na pol knjige ali ju čitam s guštom i nekako sam se baš uživila a i paše mi stil pisanja. Više mogu napisati kad ju završim, al za sada svaka pohvala. Uzela sam ju na frendicinu preporuku
Angie Thomas, The hate U give
ispripovijedana glasom 16-ogodišnje crnkinje koja je bila svjedok ubojstva (policijac upucao njezinog prijatelja bez valjanog razloga) i sad se lomi, skupa sa svojim roditeljima koji su je upisom u privatnu bjelačku školu nastojali izdvojiti iz opasnog susjedstva, treba li svjedočiti i uperiti svjetla reflektora na sebe ili šutjeti i ostaviti tako zločin nekažnjenim, ali se zaštititi od svih problema koje će im to donijeti u zajednici.
Kad sam išla guglati je li prevedena kod nas, vidjela sam da postoji čak i film. Meni je slučajno dopala šaka, ostavljena mi je na dar, pa ako je netko zainteresiran, mogu proslijediti.
Dobro će ti doći sinovima za lektiru na engleskom :)
Prvo će pogledati koliko ima stranica i reći No chance :mrgreen:Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Lora Tomaš: Slani mrak
Zadnjih godina primjećujem popularnost "otočkih" tema i knjiga, što može ukazivati na neke trendove u društvu. U svakom slučaju, knjiga "Slani mrak" nije još jedna idealizirana priča o neimenovanom jadranskom otoku kao utočištu od gradske buke i mjestu sjedinjenja s prirodom, već gotovo dokumentaristički prikaz otočkih svakodnevica i stalnih stanovnika, najčešće staraca, koji su svoje bolje dane proživjeli u raznim životnim okolnostima.
Ne radi se o samo jednom otoku, to je odmah jasno, autorica je i sama u više navrata rekla kako je obilazila razne manje jadranske otoke (izbjegavajući velike otoke s gradskim sredinama, kao što su Brač, Hvar, Korčula). Zabavljalo me kad bih tu i tamo prepoznala o kojem se otoku radi (jedan od njih prepoznatljiv je po karakterističnom grafitu, vjerojatno jedinstvenom na Jadranu :mrgreen:). Poglavlja, tj. bilješke, su kratka, nalik na crtice, ponekad duhovite, češće prožete melankolijom. Naslov knjige, preuzet iz pjesme Andrijane Škunce, po mom mišljenju savršeno je izabran.
Nakon prvog čitanja, imam poriv da knjigu odmah pročitam još jednom.
Hvala na ovome, mislim da mi je ovo rješenje za poklon osobi koja će ovo pročitati s guštom, a ni ja je neću preskočiti.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Aaaaa, to je nešto za mene, tnx 8-)
Za ljubitelje krimića:
Cara Hunter: Izbliza https://knjiskimoljac.blog/2019/11/3...5-cara-hunter/
hvala na ovome :*Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Obrazovanu, Tare Westover čitala sam ne ispuštajući knjigu iz ruku. U pitanju su memoari, životna priča autorice koja je odgajana izrazito nekonvencionalno, u mnogočlanoj mormonskoj obitelji doomersa i preppersa, koji ne vjeruju u suvremenu medicinu, u ruralnom Idahu. Život je u ovom slučaju ispisao nevjerojatnu priču o granicama ljubavi, hrabrosti, snazi instinkta preživljavanja i ponajviše o beskonačnim mogućnostima ljudskoga uma. Ujedno je to knjiga koja iznova pokazuje koliko je snažna veza između obrazovanja i emancipacije. U vremenima kada je teže nego ikada razlikovati istinu od laži, informaciju od dezinformacije, smatram da je kvalitetno obrazovanje jedini mogući put u borbi protiv zadrtosti, a učenje i kritičko mišljenje time postaju najvažnije teme današnjice. Ako već niste, svakako ovu knjigu uvrstite na svoje popise!
ja čekam daljnji rasplet tog slučaja i pitam se može li i hoće li Westover pisati išta nakon ovogaCitiraj:
anamar prvotno napisa
meni se kod te knjige svidjelo to što ne upada u patos (iako je prilika napretek), ali isto tako nemam dojam da je došlo do razrješenja/raspleta; nekako mi se čini da su odnosi s njenom obitelji daleko do gotovih, ne samo zbog nedostatka kontakta nego više zbog nedostatka emotivnog klimaksa - barem je takav moj dojam. Što je sve skupa zapravo vrlo životno i mislim da se u životu često dogodi upravo tako da ostanemo bez zadovoljavajućeg raspleta.
Inače, zaista je fascinantna priča.
Izostanak patetike meni se zapravo odlično uklopio u psihološki profil ne samo glavne protagonistice već i ukupnog načina njihova života, gdje je sve u Božjim rukama, a otac je poput malog kućnog Boga, majci koja je tu negdje, ali zapravo nije prisutna, do nehajnosti prema sigurnosti, zdravlju. Tu nema mjesta za patos, samo Božja volja i puko preživljavanje.
Inače gledala sam njeno gostovanje kod Oprah, zapravo intervju koji traje više od sat vremena i Westover je i tu bila staložena, bez naznake samosažaljevanja ili optužujućeg tona je govorila o svemu. Čak mi je ostavila dojam 'odvojenosti' od svoje priče i od emocija. Kao da je napisavši knjigu sve otpustila od sebe, pa šta bude. Ali da, i mene kopka taj kraj. Uostalom zato sam i tražila njene intervjue u nadi da ću doznati nešto.
Imam još preporuka, ovaj put za strip, Marjane Satrapi - Vezenje, koji bi slobodno mogao biti dodatak njenom velikom ostvarenju Perzepolisu. Bar meni, Vezenje rezonira istim osjećajima kao veliki prethodnik, iako je u usporedbi s njim riječ tek o epizodi. Strip je kratak, ali je i nabijen osjećajima i ženskom snagom. I Satrapi kao Westover stvara bez patetike, jednostavno i pitko. I šteta je propustiti bilo što iz njena pera.
Filmski klub, Davida Gilmoura (ne muzičara) mi je bilo baš zabavno i ugodno iskustvo. Sličnosti sa Westover ovdje nema, ako se ne uzme u obzir nekonvencionalni pristup odgoju. U nas bi takav pristup sigurno naišao na osuđivanje. Riječ je o lakom i pitkom štivu, a uz knjigu ide i popis dobrih (starijih) filmova.
Napuklina, Ragnara Jonassona Mada ondje nisam nikada bila, Island mi se čini kao raj na zemlji sa svojom kulturom čitanja i odnosnom prema kulturi uopće. Zato volim čitati knjige islandskih autora i one koje govore o Islandu. A ovaj put je još i krimić u pitanju, treći u seriji, po meni i najbolji. Zanimljivo - gradić u kojem se odvija radnja, na sjeveru otoka završi u karanteni (!), pa policajac kojega pratimo od početka serijala uhvati vremena pozabaviti se starim slučajem, navodnog samoubojstva.
Usprkos izostanku Interlibera ove godine, sjetila sam se izdavačke kuće Mala zvona (koja čak i nije sudjelovala u onom web-projektu Knjiga svima i svuda) i otkrila da imaju knjižaru u mojem susjedstvu. Pa sam se počastila najnovijom njihovom knjigom iz biblioteke U prvom licu - koja objavljuje uglavnom biografske i autobiografske zapise. Radi se o biografskim bilješkama o Beethovenu, skladatelju kojeg posebno volim. Nekad davno (u srednjoj školi) sam se i više bavila ovakvim tipom literature, a ova knjiga mi je bila pravi užitak, čitala sam je polako, prisjećala se nekih drugih podataka koje pamtim od ranije, uspoređivala spomenute taktove u partiturama, i tako... ovo mi je bilo čitanje za odmor od teže literature. Na kraju mi je bilo žao što knjiga nije opširnija.
Subotnje štivo: što voli čitati Elena Ferrantehttps://www.theguardian.com/books/20...female-authors
Ajme super, bas ti hvala Jurana!
Sent from my iPhone using Tapatalk
Golnaz Hashemzadeh Bonde: To smo bili mi opisuje život Iranke izbjegle u Švedsku, koja obolijeva i sjeća se svog života. Poglavlja su kratka, izmjenjuju se sadašnjost i prošlost, priče o životu u Iranu prije revolucije, sa životom imigrantice u Švedskoj. Osjećaj krivnje je jak, puno je tragičnih događaja u njenom životu, al je knjiga, barem meni, bila ugodna za čitat.
Kako su dojmovi subjektivni... čitala sam tu knjigu ljetos, dojam o knjizi mi je bio dobar, ali knjiga mi je bila mučna za čitanje :mrgreen:Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Mislim da znam i zašto - jako neugodno me se dojmila razlika između Nahidinih misli (prisjećanja, unutarnji monolozi) i njezinog ophođenja s drugim ljudima, koje je bilo prilično grubo (čak i prema vlastitoj kćeri). U svakom slučaju, psihološki interesantan roman.
Super joj je lista, puno se knjiga i ovdje spominjalo :klap:Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Timothy Snyder "O tiraniji"
obavezno štivo za sve koji žele kritički promišljati svijet u kojem živimo.
Hvala na podsjećanju, ovo bih mogla mlađem sinu nabaviti. Stariji ju je koristio u gimnaziji kad su pisali neki esej iz etike. Mlađi tada još nije bio zainteresiran, ali sad su se stvari promijenile.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
novi roman Zorana Ferića, Putujuće kazalište
jedva čekam!
intervju s autorom
Jurica Pavičić o romanu
Hvala, ovo je isto nešto za Audible za mene :)! Slušam na Audibleu (prevedena je i nudila se po popustima u sklopu Interliber paketa sad) Ten Lessons for a Post-Pandemic World od Fareeda Zakarie, meni odlična, preporučam.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Drage moje, evo da se malo i ja javim..
Prije svega želim reći svima koji ovdje pišu veliko hvala jer mi je ovo mjesto izvrstan izvor preporuka koje me do sad nisu razočarale..
Od posljednjeg puta kad sam se ovdje javila, pročitala sam nezaobilaznu Ferrante i "Lažljiv život odraslih" i ne mogu reći da mi se nije svidjela, je, ali manje od tetralogije. Radnja lošija, likovi me se nisu posebno dojmili, ali da žena zna pisati to je neupitno. Iskreno, išla mi je na živce ta nekakva prenaglašena seksualnost glavnih likova u preranoj dobi, svatko se o svakoga trlja, curice liježu u krevet i istražuju međusobno jedna drugu ono s devet, deset godina...No, kako god bilo, brzo sam je pročitala i nije da mi nije zanimljiva..
Također, mislim da i prevoditeljica Ana Badurina ovdje radi izvrstan posao. Trenutno čitam "Osam planina" Paola Cognettija i kad sam vidjela da ju je prevela ista prevoditeljica, baš sam bila sretna. I nisam se prevarila..
Pri kraju sam "Osam planina" i baš mi se sviđa, jedva čekam večer da vidim kako će završiti. Budući da i sama volim planinariti i zaljubljenica sam u planine, baš mi paše čitati ovakvo štivo i zamišljati pejzaže koji se spominju u knjizi.
Pročitala sam i Stonera, izvrsna knjiga, tako pitka, nema nekih velikih prevrata, a opet- pročitala sam je u mahu.
Pročitala i "Posljednju ljubav babe Dunje", također interesantna knjiga, bilo mi je zanimljivo čitati o povratku ljudi u svoje rodno selo nakon černobilske katastrofe...
Sad moram malo proći ovim topicom unatrag da vidim kaj bih mogla slijedeće posuditi..
Knjižničar mi je pri zadnjeg odlasku u knjižnicu spomenuo Cognettijevu "Sofija se uvijek odijeva u crno" pa možda uzmem nju..