Što je najbolje, volim čitati taj tip literatureali u većim koncentracijama ne djeluje dobro na mene, zato sam oprezna u doziranju
A pred neki dan sam pročitala Zemlju straha Isaaca Rose.
Izvrstan roman, ali toliko me uznemirio da mi neko vrijeme treba pauza od takve literature. Možda ima i nešto u onome da čitanje ponekad djeluje kao Rorschahov test, i da čitanjem otkrivamo vlastite skrivene tajne, a ne piščeve. Lik oca iz ove knjige nesumnjivo je karikatura ljudskih strahova, teško je zamisliti stvarnog čovjeka koji se tako ponaša, ali u njegovim postupcima ima nešto što mi je djelovalo poznato, pa onda opet nešto poznato, pa nešto što bi me natjeralo u bijes, pa olakšanje, pa novi krug glupog postupanja (uz pomisao "pa neće valjda biti tako blesav!") i tako dalje, i tako dalje. Namučila sam se s tim Carlosom i sad mi se neko vrijeme ne čita nikakva patologija, ni stvarna ni izmišljena.






ali u većim koncentracijama ne djeluje dobro na mene, zato sam oprezna u doziranju
