Potpis pod Mojcu. Kakvo posebno mentalno zdravlje? Pobolijevaju od psihickih bolesti kao i svi, dio ih se ne ulovi jer ne dodju do psihijatara. Stvarno svasta.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Printable View
Potpis pod Mojcu. Kakvo posebno mentalno zdravlje? Pobolijevaju od psihickih bolesti kao i svi, dio ih se ne ulovi jer ne dodju do psihijatara. Stvarno svasta.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Odrasla u zgradi s romskom obitelji koji su imali za nas pojam uobicajan zivot (zivot u zgradi, svakodnevni rad za placu, troje djece). naravno da nije bio uobicajan, jer djeca su trpila od druge djece razne uvrede tipa cigani, a i druge predrasude su bile uvijek prisutne. za mentalne bolesti ne znam, ali za ove obicne mogu reci da su oboljevali jednako kao i ja.
to ko stari ljudi kad kažu da u njihovo vrijeme nije bilo depresije
ja vjerujem da cure nisu mislile ništa loše, ali karakteristike poput inteligencije, zdravlja, mentalnog zdravlja su individualne karakteristike,i kad ih pripisujemo cijelom narodu, možemo bit sigurni da je to predrasuda
Za Rome još često ide i da su - muzikalni, kao da svi moraju svirat harmoniku
ova sa genetskom podlogom za snalažljivost može zvučat pozitivno, ali se lako pretvori u negativnu, snalažljiv se pretvori u prevaranta, tako da sklizak je to teren jako
Dapace- obzirom na uvjete u kojima zive, na siromastvo, odbacenost, rigidan patrijarhat vjerovatno bi istrazivanja pokazala trend vece incidencije dusevnih bolesti, osobito iz spektra poremecaja osobnosti etc...
Sent from my iPhone using Tapatalk
Mojca,
Sto tebe zapravo muci?!!
Mislis da si jedina bila na rucku kod romske obitelji ili..?
Sto se tice mentalnih bolesti, soc.radnica mi je rekla da su to informacije temeljene na istrazivanjima. Ako laze ona, lazem ja.
pa nedavna istrazivanja su pokazala i da neka indijanska plemena i Amisi skoro da ne poznaju zlocudne bolesti i autizam.
jel i ti znanstvenici nemaju relevantna istrazivanja?
Mozda neki srrucnjaci s foruma kojima je to struka (sasa) znaju vise.
Tko je rekao da sam bila? :)
Što me muči...?
Prvo, generaliziranje, ako to nije jasno iz mog posta.
Drugo, razgovaranje o Romima na način na koji se razgovara.
Treće, odbacivanje i prebacivanje odgovornosti (ovo ne ide ovaj topic nego općenito)... za njihov status u društvu krivi smo I mi.
potpuno je nebitno tko je ručao s koliko obitelji, ako pričamo o nasljednim karakteristikama cijelog naroda
ta istraživanja ako postoje, tj ako ukazuju da Romi imaju određene karakteristike u odnosu na ne-Rome u istoj zemlji, nikako ne mogu ukazivat na genetski faktor, budući da ta djeca rastu u vrlo različitim uvjetima i nema dovoljno Romske djece koja odrastaju kao djeca nas ovdje na forumu, pa da bi iz toga netko mogao donijeti neke zaključke da su razlike genetskog porijekla
dakle, ti kad posvajaš dijete, dobivaš genetski paket njegovih roditelja i ostalih direktnih predaka, a ne dobivaš karakteristike koje su neka djeca (možda) razvila kroz život
Sjetimo se ove situacije:
http://www.tportal.hr/vijesti/koment...licemjeri.html
Da... ali te nitko neće čudno gledati ako se družiš sa svojim susjedima... a ako se družiš s Romima, e to je već sumnjivo.
:(
Ok Mojca sad kuzim sto ti je zasmetalo al ja sam samo prenijela sto su mi rekli.
je da krivi smo i mi itekako za situaciju u drustvu vezano uz njihov polozaj.
Sve pet, samo vodi račun ada ako preneseš nešto bez disklejmera, da se podrazumijeva da se slažeš s tim.
Mojca, govorim iz osobnog iskustva jer osim što odgajam jedno takvo dijete susrela sam se s nekolicinom djece tog podrijetla. Ali nemam kombinaciju u obitelji Rom- ne-Rom i naravno, ne mogu generalizirati,mogu reći samo iz svog iskustva. Npr u školi imamo poteškoće s gradivom i ne ide nam kao drugoj djeci. Moramo se puno potruditi. To naravno ne mora značiti da je sve stvar genetike, ima tu i drugih faktora (okolnosti odrastanja), upoznala sam i romsku djecu koja imaju odlični uspjeh u školi. No ostaje činjenica da ih ima dosta koji nisu školovani i ne žive od svog rada (u te rasprave neću sad ulaziti) pa nemaju ni priliku razvijati ta zvanja i vještine.
Kad pišem da imaju onu "prirodnu" inteligenciju mislim pod tim da će se uvijek snaći u svakoj situaciji, da puno toga čita između redaka i kad se razgovara s odraslima zna kako ih "nadmudriti", što se tiče zdravlja ima određena oštećenja zdravlja koja se nisu odrazila na površinu, nemamo problema s uobičajenim virozama, alergijama, ... Kad smo došli na prvi pregled pedijatra, pedijatrica je pogledala papire i pitala me grubo kakvo smo si to dijete uzeli jer po papirima bi to dijete moralo biti ne znam kak gluho ili bolesno, a radi se o sasvim normalnom djetetu koje se nakon toga nije dalo pregledati jer je osjetio određeni strah. Kasnije je ona uvidjela da je dijete pametno, zdravo, lijepo govori. On je zapravo dijete koje se svakome uvuče pod kožu, svi si ga zapamte, svugdje je miljenik, i teta u vrtiću i osoblja u školi, svi se stvarno trude oko njega. Što se tiče vršnjaka vidi se određeno nesnalaženje u društvu vršnjaka (al to nema veze s nacionalnošću) al zapravo je situacija da se njega poziva na rođendane, a on kad ima hoće samo par prijatelja iz djetinjstva.
Još sam htjela spomenut da je izrazito muzikalan, zabavljački tip i to vjerojatno ima prema nacionalnoj bazi s obzirom da su Romi dosta zabavljački narod i pokušavamo to usmjerit kroz npr folklor, učenje sviranja instrumenata, itd.
Poznajem dosta djece koja u školi imaju poteškoće s gradivom, a samo neka od njih su Romi.
Prijateljica moje mame ima kćer koja je posvojila dvoje djece romskog porijekla (istih biloških roditelja). Kako moja mama tad još nije imala unuče, dosta se fokusirala na njih, meni su jako dragi, vidim ih par puta godišnje, pa znam dosta o njima.
Curica sad ima 9 godina, posvojena je bila s dvije godine, stalno bolesna, svaka viroza i bakterija se lijepe na nju. Došla je s nizom dijagnoza. Talent za glazbu nikakav. Nivo samopouzdanja isto tako... tek s nekih 7-8 godina i puno truda od strane roditelja i svih koji sudjeluju u njenom odgajanju, polako jepočela vjerovati u sebe. U školi odlična. Roditelji rade s njom više nego što roditelji prosječno rade sa svojom djecom i to se nakon niza godina počelo pokazivati.
Dečko, 6 godina, posvojen s par mjeseci, često bolestan, rjeđe od sestre, ali još uvijek često. Ima prosječan talent za glazbu. Još nije krenuo u školu, pa to ne mogu komentirati.
Oboje pristojni, fini, ni jedan nije mudrijaš (bilo bi dobro da jesu), manjak asertivnosti u prvom kontaktu, kasnije kad se opuste budu kao i svi ostali klinci.
Prema nacionalnoj bazi?
Ne postoji nešto što se zove nacionalna baza. Evo ti primjer: ja sam Slovenka odrasla u Splitu... draža mi je fjaka nego rad.
A Romi zabavljački narod? Kako to misliš?
Ne izlazi mi iz glave ovaj izraz "zabavljački narod".
Što je zabavno u majkama s djecom koja prose po križanjima? Što je zabavno u prljavoj djeci, zimi goloj? Što je zabavno u pijanim muškarcima i tuku žene? Što je zabavno u niskoj stopi školovane djece? Što je zabavno u djeci koja se odvode u Italiju da prose? Što je zabavno u gladi? Što je zabavno u naseljima od kartona i lima?
Ovdje generaliziraš na temelju opažanja o svome djetetu. Počela si rečenicu s "imaju", a nastavila pisati o jednom, svome djetetu.
Tako bi jednako mogao i roditelj neromskog djeteta generalizirati na temelju svoga djeteta o cijeloj neromskoj populaciji i tad bi svima bilo odmah očito u čemu je problem.
Nemam riječi za pristup te pedijatrice. Nezamislivo mi je da tako prokomentira dijete (nebitno posvojeno ili biološko). Uzeli? Kakvo to dijete? Pretpostavit ću da bi slično reagirala i da ste si uzeli dijete neromskog porijekla koje ima neke teže dijagnoze. Ali kakav je to komentar jedne pedijatrice?! Ta ne bi više vidjela ni moje dijete ni mene. Ostaje mi pitati se bi li nastavila biti jednako "gruba" i da se vaš sin kasnije nije pokazao kao dijete koje je "pametno, zdravo, lijepo govori".
S obzirom na to da si preskočila moj prethodni (zbrčkani) post, pitat ću sad jesi li na ovo mislila kad si napisala "određena genetska podloga kojoj se uz puno truda može izvući ono pozitivno i iskoristiti"?
Prisjećam se jedne izdajalice u Petrovoj koja je bila ljuta jer se "jednoj Ciganki" dalo izdajalicu, a ona si ju je morala kupiti... I komentara druge izdajalice da sad kad su "Ciganku" dobile u sobu moraju pripaziti na svoje stvari jer joj obitelj dolazi u sobu u posjetu.
Razgovora s mladom Romkinjom koja je bila koji tjedan pred porod, a koja me je pitala na ulazu u Petrovu, usred zime, u prosincu vjerojatno jer sam do tad samo ležala u sobi, da joj pokažem smjer u kojem je Kvatrić, jer će od tamo znati dalje... a koja mi je, jer smo se zapričale, ponosno rekla da bebi neće biti hladno jer će s njom iz rodilišta otići kod tete, a njezina teta ima - prozore!
Razgovora sa socijalnom radnicom u jednom centru, koja mi je odmah čim sam objasnila zašto zovem rekla da u njihovom centru djece za posvojanje nema i neće uskoro biti. A nakon što sam joj rekla da je molim da nas se sjeti ukoliko će imati za posvojenje djecu koja su "teže posvojiva", sa zdravstvenim poteškoćama, romskog porijekla, više djece, rekla je "A Roma, Roma će biti!". Djece neće biti, Roma će biti...
:-(
:-(
Nemojte tako po Špelkici, ako se možda ne zna najbolje izraziti, ne znači da misli loše...pa nismo svi superelokventni i ne važemo svaku riječ na miligrame.
Predrasude prema Romima posvuda su prevelike, gotovo da su nam usađene rođenjem.
Moje dijete nije romskog porijekla pa ima teskoce u skoli, jaku inteligenciju (osobito verbalnu i emocinalnu), izrazitu zabavljačku crtu, voli pjevati itd.
Mnoga (ne sva) posvojena djeca imaju razne razvojne teškoće, poremećaj senzorike, pažnje i sl., to je činjenica koja nema veze s predrasudama već s neurednim roditeljskim životom, neurednim trudnoćama, lošom skrbi u ranoj dobi, manjkom jedne osobe za koju se beba veže , boravkom u ustanovama itd. Ne možemo od toga pobjeći ma koliko zvučalo kao predrasuda. A naravno da postoje i posvojena djeca koje nemaju nikakvu vezu s navedenim okolnostima.
Na tragu ovoga što je tangerina napisala, htjela bih reći da su moji postovi usmjereni tome da potencijalni posvojitelji o djetetu ne razmišljaju s predrasudama, pa ni onima pozitivnim, tipa da će dijete nužno imati izuzetne talente na području glazbe i postati npr. virtuoz na violini, natprosječne sposobnosti "čitanja" mimike i gestikulacije drugih ljudi, zdravlje, spretnost, snalažljivost itd. bolje od ostale djece svoje dobi. S takvim očekivanjima ne bi trebalo pristupati nijednom djetetu.
Ne mislim da špelkica misli nešto loše, štoviše, to sam i napisala u prvom postu koji sam ovih dana objavila, ali trebamo biti oprezni s generaliziranjem jer ovaj topic čitaju neki od budućih posvojitelja i ne smiju očekivati da će sva djeca romskog porijekla biti genetska predodređena biti mali supermeni u navedenim područjima. Na to se mora reagirati, zbog djece i njihovih budućih roditelja. Špelkica ima dijete izvrsnoga zdravlja, spretno, snalažljivo, muzikalno a ona bi ga jednako voljela i da nije, to svi znamo, ali svi roditelji trebaju biti spremni samo na to da će njihovo dijete imati svoj paketić, svoju kombinaciju karakteristika. I baš takvo biti divno i jedinstveno.
Svi smo mi onakvi kakvima su nas okolnosti učinile... Naši klinci imaju tu nesreću da nisu odmah mogli biti sa svojim roditeljima već su se potezala po mjestima gdje ih nisu voljeli onoliko koliko ih sada volimo mi. I mislim da taj dio priče nema veze sa bojom, svi su u istom položaju i sada smo mi tu da iz njih izvlačimo ono najbolje što je pravi izazov. Mi se znamo našaliti da će malac zasvirati harmoniku, ali ga uopće ne gledamo po porijeklu - on je naš, nosi naše prezime i bit će onakav kakvim ga mi učinimo :-)
Upravo tako, radilo se o posvojenoj ili neposvojenoj djeci.
I o nama kao roditeljima... i o našim roditeljima... i o njihovim roditeljima. To što što generacijama odgajani po sličnom obrascu čini nas "ovima ili onima" (u nedostatku boljih riječi). Čim se nekoga izvadi iz nekog obrasca i stavi u neki drugi, dijete ga prihvati i bude modelirano na drugi način. I super da je tako, jer to daje priliku da se neuroni drugačije povežu, a rane zacijele.
Čokolada, žao mi je ako su ti moje riječi zvučale grubo, vjerujem da svi u konačnici mislimo i osjećamo isto... mene možda samo malo više boli ta nepravda koji Romi i kao pojedinici i kao skupina (kroz stoljeća) trpe. Bez stvarne osnove. I bez puno šanse da se išta promijeni, jer za tu šansu su potrebne dvije strane... i oni i mi.
Dakle...evo ja mogu iz prve ruke. U doba posvojenja imali smo biološku kćer i posvojili smo curicu koja je godinu starija i romskog podrijetla. Letimično sam preletjela prijašnje postove, ali u biti moja priča je vrlo kratka: kad smo posvajali nije nas bilo briga ni za podrijetlo ni boju kože, željeli smo dijete. Istina imali smo granicu što se tiče dobi, a i ona je bila relativna. Na kraju smo dobili najbolji mogući zgoditak. Mlađa kćer je dobila najbolju frendicu i sestru...mlađa kćer koja je po prirodi povučena napokon je uz stariju postala otvorenija i jednostavno je na neki bnačin procvjetala. Naš najveći problem je bio što je starija odrastala u udomiteljskoj obitelji gdje se govorilo nekom mješavinom romskohrvatskog jezika, tako da joj i dan danas nedostaje riječi u vokabularu. Ona je otvorena prema svima, prekrasno dijete, unatoč poteškoćama koje ima s jezikom kojeg još uvijek zapravo uči odlična je učenica. U međuvremenu smo dobili još jednu kćer i njih dvije su najviše povezane.
Što se tiče okoline, nitko ni ne dovodi u pitanje da je jedna od naših kćeri posvojena. Na plaži su mi neke gospođe znale govoriti kako je ona brzo potamnila, ja se složim i odem svojim putem :D S obzirom da srednja brzo potamni, iskreno po puti nema ni velike razlike među njima. Naprotiv, više se borim sa bapskim komentarima kako imam tri cure i šteta što jedna nije muško, pa ih onda na kulturan način pošaljem u rodni kraj:voodoo: Budimo realni, ljudi koji će komentirati su isti oni koji bi komentirali i zašto ste taj dan obukli crnu vestu, a ne plavu, a drugi neće ni primijetiti
Moj savjet...ako želite posvojiti dijete zaboravite na predrasude i odlučite se za dijete...koža, boja kose ne bi trebali biti ti koji odlučuju, odlučuje vaše srce.
Ja i moj muz zivimo i radimo van Hrvatske .
Radili smo obradu gdje zivimo i ovdje je zakon takav ako u obitelji postoji vec jedno djete biolosko da usvojeno mora biti mladje od njega.
Tako da prvorodjenac to i ostaje.
Kao i kad se rodi brat ili sestra normalno je da je mladje ono koje je rodjeno poslije.
Ne brinite se za bapske komentare ...
Toga je uvjek bilo i bit ce , nazalost.
Pozdrav,već godinama čitam forum o posvajanju i ovo je prvi put da iznosim svoju priču.
Nekako osjećam potrebu da prenesem svoje iskustvo i nadam se da će možda nekom to pomoći kao što su meni pomogli brojne priče s ovog foruma.
Suprug i ja smo posvojili prekrasnog dečkića romskog porijekla prije dvije godine (sad ima 4 godine) i nema sretnijih ljudi od nas, toliko veselja i ljubavi je donio nama i cijeloj našoj obitelji da vam to ne mogu niti opisati kao što i mi njemu pružamo ljubav koje je svako dijete željno.
Mi smo bili relativno dugo u postupku , punih 6 godina i moram priznati da smo već izgubili svaku nadu.
Kad smo na početku slali molbe u sve centre i zvali ih onda bi nas u nekim centrima pitali da li smo zainteresirani za djecu romskog porijekla i u toj početnoj fazi nismo bili spremni na to.
Mene osobno tada je najviše bilo strah da bi dijete bilo teže prihvaćeno ili da bi ga druga djeca ili šira okolina zadirkivali jer sam svjesna da kod puno ljudi kod nas postoje jake predrasude prema Romima.
U tom trenutku ni ja ni moj suprug nismo bili spremni fajtati se s ostalim ljudima.
Medjutim u jednom momentu smo shvatili da ,ako to nama nije važno, ako mi osobno nemamo predrasude onda ni drugi ljudi nisu problem i to je doista tako.
Ako netko i primijeti da je naše dijete malo tamnije od nas, nikad nam nitko nije ništa ružno rekao i nema nikakvog problema što se tiče prihvaćanja od druge djece. On obožava ići u vrtić i igrati se sa ostalom djecom.
Kao što je lijepo ovdje napisano...sva su djeca ista bez obzira na boju kože.Citiraj:
ako želite posvojiti dijete zaboravite na predrasude i odlučite se za dijete
divno :heart:
AmyWin, hvala sto si podijelila svoju pricu
Predivno!:heart:
Amywin, baš je lijepo vidjeti vašu priču <3
AmyWin, hvala na lijepoj priči! :heart:
Uživajte!