Potpis na nešokiravanje od opisa. Logično je pretpostaviti i malo afekta, i da je nekakav vrhunac, peak
loše situacije. Pa novopečeni roditelji male bebe- ufff samo po sebi, pa možda malo i hormoni... :)
Mogla bi i ja sad za svog divnog muža koji mi SVAKI dan nosi doručak u krevet, više ili barem jednako je s djecom nego ja, zarađuje novce itd itd... izvući neke pojedinačne situacije di smo jedan drugome premoreni od male djece izbrojali minute: a)interneta, b)pijenja kave , ili sl... (jer dok jedan "kulira", drugi hendla dijete/djecu)
Mislim sve je to život. Da se posvađamo, a svaki brak ima krize, imali i mi, hvala bogu... u prvim bi momentima nabrajala te neke loše epizode. Hebiga, s mužem si si najbliža osoba, dajete si i ono najbolje od sebe, i ono najgore.
A vi neki, odma čovjeku presudili, da zlostavljač ovo ono... pa i u američkom pravosuđu si nevin dok se ne dokaže krivnja, a oni dijele smrtne kazne i višestoljetne zatvorske, hej.
Divan je osjećaj izgraditi uspješan brak i kroz scile i haribde ako treba, pružiti drugoj osobi ljubav i oslonac da zna da si tu i kada stvari krenu nizbrdo, kao i znati da je on tu za tebe u obrnutoj situaciji. :heart:
Ne projeciram sad na ovu temu i upise, ali inspirira me da kažem, da mi se trend obezvrijeđivanja OBITELJI koji je prisutan u tzv. modernim društvima izrazito ne sviđa, obitelj je nukleus svakoga društva i zajednice, i izrazito važan faktor pri formiranju čovjeka, samim time naše budućnosti.
(hehe, ipak je ovo kutak za filozofski trenutak)

