U teoriji je jednako, ali u praksi, iskreno puno je lakse kad imas papir.
npr. ako trebas ici pslovno na godinu dana negdje, ti dobijes vizu bez problema, ali partner ne. jer eto i taj vanjski svijet zeli taj papir.
Printable View
U teoriji je jednako, ali u praksi, iskreno puno je lakse kad imas papir.
npr. ako trebas ici pslovno na godinu dana negdje, ti dobijes vizu bez problema, ali partner ne. jer eto i taj vanjski svijet zeli taj papir.
Imaju, ali moraš dokazivati zajednicu. Izjavama kod jb, svjedocima i sl.
Jedno vrijeme se djeci rođenoj u vb zajednici pisalo pod ime oca 'priznao xy'. Ne znam jel ta praksa živi još uvijek.
Mi smo potpisali kod matičara jer nismo imali živaca (ja) i vremena (on) za odlaske javnom bilježniku kad smo krenuli u mpo. Jednim papirom smo si olakšali puno toga. A bome i ušparali.
Naš odnos je bio i ostao isti i prije i poslije potpisa.
Sent from my GT-I8190 using Tapatalk
Da li vi živite na istoj adresi tri godine? Jer, to je jedno od prvih uvjeta za priznavanje izvanbračne zajednice. Do tada ste samo dvoje ljudi koji imaju zajedničko dijete. Ili je sada drugačije po zakonu?
Zaboravila sam što smo sve pisale na ovoj temi, ali prvo što mi pada na pamet je svakodnevni život u paru. Zar vam ne dođe ponekad da ga torpedirate nekamo, zar vam ne dođe na vrh glave radi mnogo i mnogo razloga? Ako si u braku, ne možeš taj papir poništiti samo odlaskom. A ako nisi, možeš. Vrlo lako. Spakirati torbu i otići. Zajedničko dijete malo zakomplicira taj proces, ali ustvari, puno je jednostavnije otići kad nisi u braku. Zakonski jednostavnije.
Pa brak i jest pravna institucija.
A kad zatreba papir (ono što sam spomenula - diobu imovine) može već biti kasno za to.
Ja imam dva prezimena i duuugo mi je trebalo da se naviknem (tako to ide sa starim udavačama, 37+ u mom slučaju, ako dobro računam). S druge strane, nisam se ja ništa promijenila. Ali imovinska kartica se promijenila na bolje. Kad su se djeca rodila, preskočili smo sva ona objašnjavanja o bračnom statusu pri upisu u jaslice (nije nebitno), školu (isto tako)... i nekako čovjek to prihvati i gotovo. Možda je tako i tebi, a možda i nije - jer čemu bi inače pisala na ovom topicu? Svatko od nas ima svoje razloge.
pa nije baš tako beti. jedina razlika je u ovome što kaže ergenium - izvanbračnu zajednicu moraš dokazivati, a bračnu ne moraš.
edit: pisala već o istome prije 2 godine lol
Živimo na istoj adresi već dosta dugo, ali prijavljeni smo tek od prošle godine.
Ne znam koja bi nam to prava mogla zatrebati. Na poslovni put ne idem, niti on, kredite nećemo dizati, niti ćemo ići na MPO, ...
Pa da, ako nam prekipi i poželimo se razići najmanje što mi treba je da mi neki glupi papir zagorčava život.
Imovine stvarno nemamo koju bismo mogli razdijeliti. Ono, ništa. Nula. Niti auto.
Vidjela sam temu dok sam tragala za temom "prva riječ", pa da eto i ja dodam svoja dva centa, kao i na moru drugih tema.
Sad će ispasti da ja zagovaram samo jednu stranu. Ali, konkretno. Noć je. On leži na intenzivnoj, bez svijesti.. Ona sva u suzama ulijeće u bolnicu i...smije li joj liječnik reći stanje, pustiti ju da ga vidi, dati njoj da odlučuje o odlukama koje se tiču dijelova njegova tijela ( amputacija) ili života?
Vjerojatno može ako ima papir kojima dokazuje izvanbračnu zajednicu, ali, ako ga nije napravila i usred noći nema ga gdje napraviti? Odlučuje mama, tata. Ili sestra/brat.
O, da, crni scenarij, ali itekako moguć.
Kako je sa mirovinom? da li izvanbračni partner naslijeđuje penziju nakon smrti ovog drugog, naravno ako ju želi i ako je veća?
Imovina nakon smrti? Da li se vanbračni partner dobiva pola kao što bi i bračni, a pola djeca, ili se dijeli jednako na njega, djecu i članove partnerove obitelji (roditelje, braću sestre)? O tome stvarno ne znam ništa.
A sad romantika. Ma, zar nije divno onako lijepo obučena, pogledati svoga voljenoga u oči i reći "DA", a mame i jedna i druga vas gledaju sa suzom u očima i onim posebnim smiješkom na usnama, koje imaju ponosne mame. Pa, nije fer svojim roditeljima to uskratiti. Ili, to stvarno u današnje doba nije mnogima bitno.
Ja sam sasvim uvjerena da njegova obitelj zna donijeti jednako dobru odluku kao i ja.
Ah, ne, od romantike ništa. Moja mater bi ionako zahtijevala crkveno vjenčanje. :roll:
sad će odma žuta htjet da se ženi,
već je odlučila otvorit vrata maškarama, sve se urotilo protiv nje
nemaju sva prava
Recimo moja frendica je ostala bez posla i nevjenčani muž ju nije mogao prijaviti kao olakšicu iako su u " nevjenčanom braku " već dugi niz godina. Porezna ima neki pravilnik koji još nije uskladila sa zakonima koji su donešeni prije x godina. Poslije smo vidjeli da ima hrpa takvih slučajeve po internetu.
tako tek kad dođeš do toha da hoćeš ostavriti neko pravo vidiš da zapravo ne možeš. Iako ima dokazanu zajednicu. imaju i zajednički stan, no niš ne vrijedi.
Već sam o tome pisala na nekom ovakvom topicu, možda i ovom
ovo mi je stvarno smišno :mrgreen:
svašta je roditeljima napeto, pa neću donosit takve životne odluke po tome šta bi ponosne mame želile
da sam tako razmišljala, prvo bih promotrila ženika maminim očima i bojim se kako bi prošao :lool:
iako se ja jesam odlučila za vjenčanje zbog tog rituala, i da zato da se lijepo obučemo i imamo lijepe slike i napravimo nešto što inače nikad ne radimo (i isplatilo se samo zato da mm obuče odijelo, inače ga do dana današnjeg ne bi ni posjedovao, a tako je zgodan u njemu)
bio mi je bitan, u mojoj glavi, taj simbolički ritual, pred obitelji i prijateljima, u kojem naša veza postaje drugačija od onog što je bila
ali vjerujem, da nismo to napravili, isto bi postala ta ozbiljna i ne više obična studentska veza, ako ništa, u trenutku rođenja djeteta
ALI žuta odakle znaš da nećete promijenit poslove i možda imat potrebu za vizom ili kad prelaziš granicu pa makar i obližnje Brežice a s djeteom si, bome traže rodni list, kod obračuna cijene vrtića isto traže da potkrijepiš, možda ipak steknete imovinu kroz neko vrijeme, možda se ukaže neka dobra prilika za stan pa se ipak odlučite za kredit...previše je to možda ovo možda ono...
Ipak je definitivno lakše s papirom.
a i nije baš jednostavno odgovorit djetetu, evo slučaj moje frendice, pitala ju je 5 god. kćer tužnim glasom: A mama zašto ti i tata niste muž i žena? ono dijete se rastužilo činjeničnim stanjem koliko god to nama bilo smiješno.
uh tek sad vidim ove zadnje postove..
eto primjera od Beti ovaj iz bolnice, a bome ovako iskreno voljela bih doživjet vidjet svoju kćer i sina na njihovim vjenčanjima na kojima slavimo krunidbu njihove ljubavi i zabavljamo se.
bit će da sam romantična a ni ne znam to. Beti šta mi radiš? :lol:
za prelazak preko granice ne treba rodni list, za šta treba?
više ti ne treba ni suglasnost roditelja ako netko treći vodi dijete, sao putna isprava
što se tiče lakše, nelakše.. o ovome kad ti treba papir nisam razmišljala
ali primijetila sam da ljudi ne znaju kako se izrazit kada se radi o vanbračnoj zajednici, kako nekoga nazvat, šta ti je on
dečko/cura meni zvuči nekako... studentski :mrgreen:
partner poslovno, vanbračni partner suludo
jedna moja prijateljica kaže "moj čovik", to mi je slatko
ne znam kako to doživljavaju ljudi koji jesu u vanbračnoj zajednici, evo baš bi mi bio drag input
ja u biti isto koristim izraz muž/žena jer mi je glupo uopće radit razliku, priroda odnosa je ista, a jesi li potpisao ili nisi se mene u biti baš i ne tiče
osim ove olakšice za porez evo još par stvari koje nisu bile izjednačene.
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvat...ad-se-raspadne
Ne znam jel nešto od toga ipak ispravljeno od pisanja ovog članka
Mi se zenimo u 5mj. Nikada mi to nije bilo napeto ali shvatila sam da mu zelim biti zena. Hoce me uciniti postenom zenom nakon jednog zajednickog djeteta i dvoje mojih :mrgreen: Niti u jednom trenutku nismo razmisljali o lakoci kod birokracije. Valjda to radimo iz ljubavi :)
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Moji starci su se vjencali kad sam imala 20 godina. Kaj ih je puklo, ne znam, ali znam da mi nikad nije bilo krivo sto nisu vjencani, niti je to njima u icemu smetalo..
Bila sam na svadbi od roditelja i bas mi je bilo dobro, ono, suza u oku i tako to :mrgreen:
OK, drzavna birokracija nam je malo neuskladjena, kao i inace. Nista novog. Pogotovo je PU poznata kao kaubojski nastrojena institucija koju nista ne zanima osim para.
Osim te nezgodacije ne vidim nikakav poseban razlog za sklopiti i formalno brak ako se nekome ne da. Djeca imaju sva prava, ne trebaju nikakvi rodni listovi za prelazak granice (samo naravno vazeci putni dokumenti), kredit se odavno moze dici i u sklopu vanbracne zajednice itd.
Problemi znaju biti u slucaju ishodjenja viza i sl - vecina drzava ne priznaje vanbracne zajednice, ali to se u slucaju pravne potrebe da rijesiti u roku od 30 dana i s ne pretjerano skupom nakadom maticnom uredu.
Inace, ja frendicinog "muza" zovem njen muz ako referiram na njega negdje gdje ga slucajno ne znaju po imenu, inace ga normalno zovem imenom, kao i nju. Ne vidim nekog problema...
ja ne velim moj muž, on zna reć supruga, zovemo se imenom
Ja ga tu zovem mm a u real life ga predstavljam imenom. Zvat cu ga muz kada mi to doista bude :) Inace sam imala problem gdje da ga smjestim kada pricam pa su se tako izmjenjivali decko, zarucnik i po potrebi muz...
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
pa naravno da se zovete imenom, ne zovem ni ja moga mužu, osim kad ga zezam
i predstavljam ga imenom, nemam pojma stavljam li uvod moj muž ili ne
pitam za situaciju kad pričaš s nekim ko vas ne poznaje oboje "bili ja i muž jučer u siti centru..."
jedna cura koju znam i u toj situaciji koristi osobno ime i to isto zvuči čudno "bili ja i Ivan.." a ja pojma nemam ko je Ivan.
Upravo čitam ovu temu kada poče na radiju pjesma s našeg prvog bračnog plesa... Odmah me je nježnost obuzela :mrgreen:
U pravu si tangerina .vise ne treba rodni al je do nedavno.trebao u slucaju razlicitih prezimena roditelja.
sestru mi jedva jedvice pustili na avion s kcerkom radi toga.
Ja bih ga zvala "dragi" ja i moj dragi smo jucer...
Joj koliko dezinformacija.
Dakle, jedino prijavljivanje na poreznu karticu za olakšicu ne ide.
Sve drugo da.
I nasljeđivanje i mirovina i sve baš sve ostalo.
Nikakvi rodni listovi ne trebaju za dijete.
Dijete mora imati dokument sa slikom, a sve ostalo se lako provjeri u kompjutoru.
Jedino za vize ne znam kako je.
Sve ostalo je ovako kako sam napisala.
I da, tko misli da je "lakše otići" kad nisi vjenčan nema pojma o čemu priča.
Za vize je konkretan problem ako su muslimanske zemlje. Za ostale ne znam. Vanbračni drug/družica ne može dobiti vizu kao takav.
Sent from my GT-I8190 using Tapatalk
Da, koristim i taj termin: dragi i ja...
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Tamo sigurno ne bum išla. Samo mi treba da mi odsjeku glavu jer sam kafir.
iskustvo prijateljice:
čim se dijete rodi prilikom prijave prebivališta mora se donjeti potvrda ovjerena kod bilježnika, nešto treba bit ovjereno i za zadravstveno, prijava u poreznu karticu također s potvrdom od bilježnika...tak su stalno hodali kod bilježnika, svi zajedno, jer je stalno trebala neka potvrda. prijateljici je bilo jeftinije potpisati u općini nego stalno plaćati...a crkva? još gore, gnjavili su ih za krštenje, pa opet za pričest. Za drugo dijete sve su to izbjegli potpisima, ona je doma čuvala djetešce, a on je sve obavio sam.
Decko i ja nismo u braku, imamo dvije preslatke cure, obozavamo se i nikada nam nije falio taj komadicak papira da bi bili sretni. Iako, u buducnosti ipak planiramo ozakonjenje jer kao sto ste rekle, ipak je lakse kaj se tice puno stvari, pocevsi od razne papirologije itd.... No, to cemo pricekati dok se malo oparimo jer ipak imam ja neku svoju viziju svega toga, pa ak se radi svadba, nek bude "da se pamti" kak se kaze! :)
U nekim zemljama zena nw dobija muževo prezime, moja frendica ima svoje i bez obzira što je udana za arapa nesmije nosit njegovo prezime, sad ne žive više tamo(tamo su se ženili i živjeli podoosta godina) ali dokumentw ne smije mjenjati na njegovo, on je ženidbom dobio nase državljanstvo ne i njeno prezime, kad su putovali avionom ili au putovali svi skupa ili ona sama s djecom koja nose njegovo prezime
Nama se rodilo dijete pa nikakvom javnom bilježniku još nismo išli ni za što.
Bogami ja svog nezakonitog partnera itekako predstavljam kao muža, a on mene kao svoju ženu. Jer to i jeste naš odnos.
Prematori smo za dečka i devojku, zajedno smo pola naših života, živimo na istoj adresi skoro 10 godina, i zajedno smo u dobru i zlu.
Imamo dvoje dece i on im je naveden kao otac, nose njegovo prezime. Ne znam zašto bi deca imala ikakve probleme oko nasleđivanja imovine, bilo moje ili njegove.
Birokratska nejednakost bračne i vanbračne zajednice je jedini idiotizam zbog koga bih otišla u opštinu po papir.
Sva ostala romantika, majčine/očeve fantazije o dečici u venčanicama i odelima me ne dotiču nimalo. Generalno nisam ispunila roditeljske fantazije, pa jedna manje-više ne znači ništa. Nadam se da se moja deca neće osećati obavezna da ispunjavaju moje fantazije....
jedini papir koji je nama od javnog bilježnika trebao je kada smo dizali stambeni kredit... nitko nas nigdje nije pitao nikakvu potvrdu, niti kod prijave djece, vrtića, granica... vize nismo probali jer nam ne trebaju...
ja ga privatno zovem "ljubavi", on mene "matora", u javnosti kažem da mi je muž iako kakti nije...
istina je da je porezni zakon neusklađen ali je to nama na kraju dobro došlo jer nismo platili porez na stan (bili oslobođeni)...
sve ostalo mi je manje bitno... tko će mi isključiti aparate - svejedno mi je...
Gdje živi ta prijateljica?
Jer ovo što pišeš nije istina!
Kakav bilježnik?!?!
Ma za što?!?
Dijete se najnormalnije upisuje u maticu rođenih bez bilježnika.
Isto je i za poreznu karticu, socijalno...
Moj suprug i ja imamo dijete od 16 godina.
Nismo vjenčani.
Dijete smo najnormalnije upisali u maticu.
Tamo rekli da želimo tatino prezime.
Ok
Matičar je tako napravio.
Izvadili joj sve dokumente uključujući pasoš sa samo 10 dana života.
Bez bilježnika!
Bila je prvo na njegovoj poreznoj kartici pa pol- pol pa na kraju na mojoj.
Sve bez bilježnika!
Do sad je putovala svuda i s nama i sama i nikad nikakvih problema.
Upisana u gimnaziju bez bilježnika!
Itd....
Krštena, pričešćena i firmana bez ikakvih pitanja.
Crkvi je bitno da vjerujemo, a ne brak i bilježnik.
Nikad i nigdje me nitko nije ni pitao, a kamoli mi radio probleme oko toga.
I to je istina.
A ne gluposti koje svako malo usplivavaju o "priznavanju djeteta" i slične neistine.
Mojem djetetu u rodnom listu ništa takvoga ne piše.
Piše ime oca i majke isto kao i drugoj djeci.
Nema nikakve razlike.
A inače; kad je moj suprug imao moždani, svo medicinsko osoblje je komuniciralo sa mnom i donosila sam odluke bez da me itko tražio vjenčani list.
Isto i njega kad sam hitno hospitalizirana i operirana...
Tako da nemojte izmišljat i pisat napamet.
Vjenčanje za ništa od toga nije potrebno.
Uostalom ima tu još puno žena koje to mogu potvrditi.